Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 31. Maj 2004

Čečenija

Čečenija je mala zemlja smještena na Kavkazu . Na jugu graniči sa Dagestanom , Džordžijom i Južnom Osetijom , na istoku sa Dagestanom , na sjeveru sa Rusijom , Dagestanom i sa Sjevernom Osetijom na zapadu .

Čečeni su največi sjeverno kavkazski narod i drugi največi kavkazski narod ( nakon Džordžijaca ) . Prema popisu iz 1989 Čečena je bilo 956,879 , a Inguša 237,438 .

Čečeni i Inguši su etnički , vjerski i lingvistički jedan narod sa zajedničkom historijom i tradicijom . Za vrijeme komunizma njihova je zemlja podjeljena na dva dijela : Čečeniju i Ingušetiju .

Čečeni sebe nazivaju Nokči , a Inguši Galgaj . Čečeni su suni muslimani hanefijskog mezheba . Islam predstavlja glavni izvor identiteta za Čečene .

Čečenija osim svog geostrateškok položaja , posjeduje i velike rezerve nafte . Prije raspada SSSR-a proizvodila 20 miliona tona nafte godišnje . Procjenjuje se da sadašnji nivo prizvodnje ne prelazi 4 miliona tona godišnje .

Historija otpora

Krajem 18. vijeka Rusi su započeli Sjeverno kavkazskog teritorija koji je tada bio u sastavu Osmanskog Carstva . U godinama između 1785-1791 otpor Rusima predvodio je Mensur Ušurma .

Mensur Ušurma je bio italianski Jezuitski svećenik kojeg je Papa poslao ga Grke u Anadoliji preobrati na katoličanstvo . U Anadoliji se upoznao sa Islamom i Muslimanima i nedugo nakon svoga dolaska prešao je na Islam . Tadašnji Osmanski Sultan ga je poslao na Kavkaz kako bi tamo organizovao otpor Rusima . Njegov džihad postigao je izvanrene vojne uspjehe , u vrijeme kada je Carska Rusija bila na vrhuncu svoje moći . Osmanska vojska je godine 1791 izgubila tvrđavu Anapu na Crnom Moru i morala se povuci sa Kavkaza . Iste godine zarobljen je šejh Mensur koji je 1794 umro u Ruskom zarobljeništvu gdje se do kraja života opirao pokušajima svećenika da se odrekne svoje Islamske vjere .

Godine 1816 za upravitelja Džordžije i Kavkaza imenovan je General Aleksej Jermolov . Njegova autokratska i izuzetno okrutna uprava ostaće upamćena i jako je uticala na prirodu budućih Čečensko - Ruskih odnosa .U pismu Caru Aleksandru II 1818 piše : " Neču se smiriti dok je ijedan Čečen živ , jer bi njihov primjer mogao potaknuti pobunu i želju za slobodom i kod najodanijih podanika Cara ."
Za vrijeme njegove uprave obradiva zemlja je sistemski oduzimana Čečenima , desetine hiljada žena i djece je ubijeno , a mnoštvo je natjerano u izbjeglištvo u Tursku , Jordan i Siriju .

Jermolova politika stvorila je uslove za djelovanje trojice imama : Gazi Mullaha , Gamzat-bega i Šamila .

Gazi Mullah , Gamzat - beg i Imam Šamil su bili učenici Mula Muhameda Jaragija - sufije čijom su zaslugom hiljade ljudi prešle na Islam .

Gazi Mullah je 1827 za centar svoje aktivnosti odredio područje Džimrija . Zahtijevao je da narod sa Kavkaza u potpunosti prihvati Islam . Da islamska učenja primjene u svakodnevnom životu , da napuste praksu krvne osvete i plemenske podjele i da islamski zakon (šerijat) zamjeni plemensko i običajno pravo . Dvije godine je pozivao i podučavao narod , a o­nda je procjenio da je došlo vrijeme da se vojno suprostave Rusima

Govorio je: " Možemo suditi po šerijatu , davati zekat , obavljati namaz , ići na Hadždž , ali to nam neće vrijediti ništa sve dok Rusi pod okupacijom drže našu zemlju . "

U početku je napadao utvrđene gradove koji su se pokazali , bez topova neogučim za osvojit , ali je uspio natjerati Ruse da traže pojačanje . Nakon toga povukao je svoje borce u šume gdje su sa velikim uspjehom nastavili svoju borbu postavljajući zasjede i iznenada napadajući Ruse .

Uskoro Rusi u Čečeniju šalju veliki broj svojih trupa koje su palile čečenska sela i masakrirale čečenski narod . Gazi Mullah odlučuje da se vojska utvrdi u Džimriju . Rusi su uz ogromne gubitke uspjeli ući u grad , Gazi Mullah je pao kao šehid , a iz grada se probio sljedeći veliki vođa Čečenskog naroda Imam Šamil .

Imam Šamil je rođen 1796 u južnom Dagestanu . Od rane mladosti pokazivao je interes za Islam . Naučio je Arapski i obrazovao se u Islamskim disciplinama Fikhu, Tefsiru i dr.

Važno je spomenuti njegov susret sa Emirom AbdulKadirom vođom Alžirskog otpora francuskoj okupaciji . Sreli su se za vrijeme Hadždža 1828 . Tu su razmjenili svoja iskustava i zaključili da je nemoguče boriti se protiv tako jakih sila na otvorenom bojnom polju , da se u njihovim uslovima borbe moraju primjeniti gerilske tehnike ratovanja .

Imam Šamil je više od dvadeset godina vodio otpor naroda Čečenije ruskoj okupaciji . 1851 za zapovjednika ruskih snaga u Čečeniji dolazi General Beritinski koji je za razliku od svojih prethodnika napustio praksu da nakon gerilskih napada čečenskih boraca vrši masakr nad čečenskima ženama i djecom u nebranjenim selima . Naredio je da se velike šume polako posjeku , kako bi se čečenski borci natjerali u otvoreni sukob sa Rusima .

1859 Imam Šamil se sa tri stotine najodanijih boraca utvrdio u Gunibu . General Beritinski je zaprijetio da će njegovu cjelu porodicu ubiti ako njega ne uhvate živog . Imam Šamil je odlučio da se preda . Nakon toga prebačen je u Moskvu gdje se susreo sa Carem , a o­nda je smješten zajedno sa svojom porodicom u gradić u blizini Moskve . 1869 Car mu je dopustio da se iseli zajedno sa porodicom u Mekku .

Imam Šamil umro je 1871 godine u Medini .
Međutim , Šamilovo zarobljavanje i njegova smrt nisu prekinuli otpor . Iz opkoljenog Guniba se sa još 100 boraca probio Šamilov pukovnik Bajsangar , koji je kasnije u borbi sa Rusima pao kao šehid .( Među tih sto boraca nalazi se i predak današnjeg čečenskog komadanta Šamila Basajeva ).

Nepunih 18 godina nakon smrti Bajsangara u Čečeniji je došlo do novog ustanka 1877-1878 . Rusi su taj ustanak u krvi ugušili , vršena su masovna smaknuća , a hiljade Čečena je deportovano u Sibir ili je bilo prisiljeno iseliti se na područje Osmanskog Carstva .

Godine 1917 Čečeni su se borili protiv Carske vojske i te iste godine održan je Prvi Sjeverno kavkazki Kongres na kojem je osnovan Centralni Komitet Saveza Sjeverno kavkazskih republika . Maja 1917 je imao funkciju prelazne vlade Sjeverno Kavkazske Države . U septembru te iste godine donjet je prijelazni ustav , a osnivanje Sjeverno Kavkazske države potvrđeno je na Drugom Kongresu . 18 . Maja 1918 Boljševici su preuzeli vlast a Sjeverno Kavkazska Država se proglasila u potpunosti nezavisnom od Rusije . Ovu Državu su priznale Njemačka , Austro-ugarska i Turska sa kojom je Sjeverno Kavkazska Država 8 . Juna 1918 sklopila savez . Predsjednik ove države bio je Tapa Čermoev .

U to doba komadant Carske vojske je bio Denikin koji se je za vrijeme revolucije izuzetno surovo odnosio prema Čečenima i ostalim narodima Kavkaza . Kasnije če priznati da je trečina njegove vojske u vrijeme kampanje na Moskvu bila zauzeta borbama u Čečeniji .

Sa svojom vojskom i surovim metodama Denkin je uspio da osvoji područje Sjeverno kavkazke Države . Međutim Avgusta 1919 u čečeniji je izbio novi ustanak , da bi već u Septembru iste godine Šejh Uzun Hadži proglasio uspostavu Sjeverno Kavkazkog Emirata . Uspostavu te države podržala je i priznala Boljševička Rusija sa ciljem borbe protiv preostalih snaga Denkinove Carske Vojske i u tu svrhu su na raspolaganje Sjeverno Kavkazkom Emiratu stavili 5-tu Crvenu Armiju pod Komandom Nikolaja Gikala . Medutim odmah nakon pobjede nad ostacima Carske vojske , Boljševici su eliminirali Sjeverno Kavkazki Emirat , a Šejhu Uzunu Hadžiji ponudili počasno mjesto Sjeverno Kavkazkog Muftije . Šejh Uzun Hadži umro je tri mjeseca kasnije .

Godine 1920 dolazi do anti -Sovjetskog ustanka kojeg je vodio pra - unuk Imama Šamila Said - beg i taj ustanak je trajao tačno godinu .

U januaru 1921 dok je Said-beg-ov ustanak još bio u toku održan je pod pokroviteljstvom Rusa Sjeverno kavkazski kongres. Kongresu je kao Narodni Komesar za narodnosti prisustvovao Staljin . Staljin je predložio stvaranje Sovjetske Planinske republike ( Gorskaia Sovjetskaia Republika ) koja bi imala veliki stepen autonomije .

Izaslanici Kavkazkih naroda su zahtijevali da osnovni zakon nove republike bude Šerijat , da se Centralna vlada u Moskvi ne mješa u unutrašnje poslove republike i da se zemlja koja je za vrijeme Cara oduzeta vrati njima . Staljin je prihvatio sve uslove . Nova republika se sastojala iz : Čečenije, Ingušetije , Osetije , Kabardije, Balkarije i Karačije , dok je Dagestan proglašen odvojenom sovjetskom republikom .

Medžutim nakon dolaska Staljina na vlast stanje za Čečene i druke Kavkazke narode se pogoršalo . Došlo je do oduzimanja zemlje i tada bilježimo ustanak pod vođstvom Sita Istamulova koji je pozivao na ponovnu uspostavu Šamilove države . Istamulov je 1935 pogubljen i ustanak je ugušen .

U drugi svjetski rat Čečenija je ušla kao druga oblast u Rusiji po proizvoidnji nafte , u to vrijeme proizvodila je 4 miliona tona godišnje . Iako njemačke snage nikada nisu dospjele do teritorija Čečenije , Čečeni su optuženi da su za vrijeme rata pomagali njemačke snage . Poznato je da je nedostatak goriva spriječio njemačku pobjedu na ruskom frontu da je njemačka vojska dospjela u čečeniju ništa ih ne bi zaustavilo .

Međutim, i pored toga 1944 došla je naredba da se zbog pomaganja neprijatelja cjelokupna populacija Čečenije , Ingušetije , Karačije i Barkilirije ima iseliti u kampove na Sibiru , na putu prema Sibiru od hladnoče i raznih epidemija pomrlo je pola od cjelokupne populacije . Čečeni će u tim kampovima provesti sljedećih 13 godina . Za to vrijeme na njihovu zemlju dovedeni su Rusi . Kada je 1957 godine donešena odluka da se Čečeni mogu vratiti u svoju domovinu Rusi su bili zauzeli njihovu zemlji i sačinjavali su četvrtinu stanovništva .

Ruska vlast je zatvorila preko 800 džamija ,400 nižih i viših vjerskih škola , mezaristani su sistemski bili uništavani, a dio džamija pretvoren u muzeje ili im je zabranjen pristup . Tek su 1978 sovjetske vlasti dozvolile otvaranje 40 džamija u koje su rasporedile svoje kadrove .

I pored tortura kojima su bili izloženi o­ni sami i njihovo kulturno nasljeđe ipak su raspad SSSR-a dočekali s velikim stepenom nacionalne svijesti . 23-25 Novembra 1990 održana je Nacionalna Čečenska Koneferencija na kojoj su delegati svih nacionalnih skupina na području Čečenije 25 Novembra proglasili istupanje Čečenije iz SSSR-a i njenu nezavisnost . Da bi se ispunili uslovi propisani ustavom 27 Oktobra 1991 na teritoriji Čečenije održan je referendum na kojem su odobreni zaključci kongresa a Generel Džokar Dudajev postao je prvi presjednik nezavisne Čečenije .

Nakon raspada SSSR-a došlo je do stvaranja Ruske federacije , Čečenija je zajedno sa Tataristanom odbila da potpiše ugovor o pristupu Federaciji . Ruske trupe su svoju vojnu ofanzivu u Čečeniji započele u Decembru 1994 . Za to vrijeme desetine hiljada čečenskih civila je ubijeno a 500000 je zbog sukoba moralo napustiti svoje domove . Ipak usljed jakog i odlučnog otpora ruske snage su se u Septembru 1996 morale povuči i obustaviti sve svoje operacije u Čečeniji . Medžutim Ruska vlada se nije prestajala miješati u unutrašnje stvari Čečenije , već je nastavila pomagati bande koje su radile za Ruske interese .

Nakon serije eksplozija u Rusiji za koje su ruske vlasti okrivile Čečene (čečeni su odbijali bilo kakvu povezanost sa eksplozijama , Rusi ni danas nisu obezbijedili dokaze da su zaista Čečeni bili iza napada ) Ruske trupe su u Oktobru 1999 ponovo ušle u Čečeniju . Procjenjuje se da je od početka zadnjeg sukoba do danas ubijeno više od 100,000 civila , a da su Ruske snage izgubile 15,000 vojnika .
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

2

Ponedjeljak, 31. Maj 2004

Zaključak

Borba Čečenskog naroda za slobodu traje blizu 300 godina i počela je sa prvim pokušajima ruske kolonizacije Kavkaza . o­no što karakteriše sadanji sukob jeste borba Amerike i Rusije za kontrolu nad naftom Kaspijskog mora . Amerikanci su nakon svoje kampanje u Afganistanu uspostavili vojne baze u Uzbekistanu , Turkmenistanu i od nedavno u Džordžiji . Rusija s druge strane i pored velikih gubitaka u ljudstvu i ekonomskog opterečenja kje joj predstavlja održavanje velikog broja vojnika na prostoru Čečenije nastoji da pokaže da još ima snage i da se neće odreči naftnih izvora u Kaspijskom moru . Rusija takodže podržava pobunjeničke teritorije u Džordžiji i njihovu neposlušnost centračnoj vladi . Amerikanci nisu napustili svoju doktrinu podrške " prijateljskim diktatorskim režimima" sto je najočitije na primjeru Uzbekistana i Turkmenistana . Prošle godine Rusi su izveli veliku vojnu vježbu na Kaspijskom moru za koju su iz Crnog Mora kopnom dopremili mnoštvo brodova . Ova vježba trebala je biti demonstracija moći . Nafta nije jedini uzrok sukoba ali predstavlja jedan njegov vrlo važan dio . U borbi Rusa i Amerikanaca za izvore nafte odigrava se daleko od očiju javnosti i uz šutnju svijeta genocid nad Čečenskim narodom .

U svojoj historiji Bošnjaci su od godine 1683 do današnjeg dana preživjeli 10 genocida , u otprilike istom vremenskom okviru Čečeni su prošli kroz više pokušaja zatiranja identiteta koje mozemo svesti u 7 glavnih vremenskih okvira :

1 . 1791-1917 - Vrijeme Carske Rusije , od njenog vrhunca , poćetaka kolonijalizacije , njenog širenja na Istok , do njene propasti , ni jednog trenutka nije pretao genocid nad Čečenima provođen u razlićitim vremenskim razdobljima drugaćijim metodama ali uvjek sa istim ciljem - uništenjem Čečena kao naroda i kolonizacijom njihove zemlje .

2. 1917 - 1944 - u vrijeme revolucije korišteni su u borbi jednih Rusa (boljševika ) protiv drugih (carista ) i nakon sto su iskorišteni , genocid je nastavljen istim metodama .

3. 1944 - 1957 - 13 - o godišnji progon - to je nesto o cemu se jako malo zna , a sto je u modernoj historiji nezapamčeno - cijela nacija deportovana na "preodgoj" u drugu stranu zemlju .

4 . 1957 - 1992 - Nakon povratka pa do raspada SSSR-a , genocid je dobio svoju potvrdu u nevračanju zemlje koja je ranije oduzeta i dodjeljivanju zemlje za vrijeme izgnanstva ruskim kolonistima .

5. 1992 - 1996 - Vlasti ruske federacije na čelu sa Borisom Jeljcinom na sve nacine pokušavaju da ponište volju Čečena za nezavisnošću i da njihovu zemlju stave pod okrilje Ruske Federacije . Njihova nastojanja kulminiraju 1994 kada zapoćinju vojnu agresiju na Čečeniju u kojoj je desetine hiljada čečena poginulo a pola miliona protjerano.

6 . 1996 - 1999 - Nakon povlačenja ruskih snaga , Rusi se zapravo nikad nisu prestali mješati u unutrašnje stvari Čečenije i raditi na potkopavanju njenog i kredibiliteta njene vlade u svijetu prićama p terorizmu i podržavanjem bandi koje umjesto Rusa rade o­no sto su o­ni preko dvije stotine godina radili - Ubijali Čečene.

7. 1999- pa do dana današnjeg traje posljednja u nizu agresija i pokušaja zatiranja identiteta i biološkog uništenja cijelog jednog naroda . Prema posljednim podacima u Čečeniji je od 1999 do danas ubijeno od strane Ruskih snaga preko 100 000 Čečena .

Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

3

Ponedjeljak, 09. August 2004

Tekst video intervjua Čečenske televizije . Materijal je pripremio odjel za informisanje pri uredu predsjednika Čečenske republike Ičkerije .



Pitanje : Presjedniče , sa početkom ljeta naši borci su intenzivirali svoje aktivnosti protiv snaga agresora . Da li to ima veze sa vašim nedavnim naređenjima ?

Predsjednik Mašadov : U ime Boga , Milostivog , Samilosnog !

Slava i hvala neka je Bogu , Gospodaru svijetova , neka su mir i blagoslov Božiji na Njegova poslanika i miljenika Muhameda s.a.v.s. , i neka su milost i blagoslov Božiji nad vama - mudžahidima i mojim narodom ! Upoznat ču vas sa trenutnom situacijom , sa pripremama za budučnost i načinima na koji čemo poraziti i istjerati neprijatelja iz zemlje .

Da , izdao sam ta naređenja . A , razlog zašto sam ih izdao je taj što rat traje već pet godina . Ljudi , civili , su umorni i iscrpljeni ovim ratom . Odlučili smo da istjeramo neprijatelja napadajući ga , a ako se ne povuku , prenjet čemo rat na njihovu teritoriju .

Drugo , naši napadi imaju za cilj da njihovi oficiri shvate da od njihovih snova nema ništa . Bog daje pobjedu vjernicima , a nevjernici će biti uništeni . Neprijatelj nema čime da nam se suprostavi . Kada se neprijatelj našao u sličnoj situaciji u prijašnjem ratu , general Lebed je priznao :" Nastavak rata na ovaj način predstavlja poniženje za Rusiju . "

Nastavkom naše ofanzive mi im dokazujemo da o­ni nemaju vojske i da je svaki dan rata sramota za njih .

Danas i Putin to priznaje . o­n je rekao da nije bio upoznat sa stvarnom situacijom u Ičkeriji i Ingušetiji , a to znači da su tajne službe i nacionalne izdajice lagale svojim šefovima .

Izdao sam tu naredbu kako bi smo pokazali pro - Ruskim Čečenskim formacijama , da njihove pretnje , racije i zločini nad porodicama Mudžahedina , nemogu poljuljati našu odlučnost i nemogu nas navesti da pomislimo da su neka značajna slia na koju se može računati . Drugi razlog je bio taj da pokažemo Ruskom agresoru da im ti dvoličnjaci nikada neče pomoći , kao što nikada nisu pomogli ni nama .

U skladu sa tom naredbom , donjeta je odluka o promjeni taktike , čije su odlike tri godine bile gerilske akcije i operacije sabotaže . Mudžahedini su sa uspjehom sprovodili ove akcije i uspjeli su neprijatelju nanjeti velike gubitke .

Sjetite se samo kako je ruski general Trošev , ljutit zbog svoje smjene , odao podatak da je više od 50000 vojnika ubijeno u Čečeniji . Ustvari , brojka ubijenih agresora je još veća .

Sada se naša taktika mijenja : povečavamo i intenziviramo naše napade na neprijatelja .

Komadantima su date zapovjedi . I rezultat sada možemo vidjeti , kao i način na koji su naredbe izvršene . U proteklih mjesec i po do dva mjeseca , tri velika konvoja agresorske vojske su napadnuta u Itum - Kala-u . U Tovzeni , Dargu i Vedenu , nijedan dan nije prošao bez borbi . To su centri otpora . Izvedena su dva ili tri velika napada na Ruske agresore i njihove saradnike u Avturu pri čemu su im nanjeti veliki gubitci . Agresor je slične gubitke pretrpio i u Šaliu i Šerzen-Jurtu . Do velikih sukoba došlo je i u područjima koja su inače mirna . Do velikih borbi došlo je u Urus - Martan-u i Išoi - Jurt-u . Naši borci su izveli i veliku operaciju u Aleroi-u .

Ingušetija predstavlja posebnu temu , dosada je na području ingušetije izvršeno tek nekoliko manjih gerilskih akcija , odsada će tamo biti sve više večih operacija . Uz Božiju pomoć , i kao rezultat naših napada i kao rezultat proširenja područja naših operacija , uvjereni smo u skoru pobjedu .

Zapovjednik ( emir ) Abdul Halim , predsjednik Šerijatskog vijeća Državnog odbrambenog komiteta - Medžilis al - Šura Čečenske Republike Ičkerije .

Abdul Halim : Slava i hvala neka je Bogu , Gospodaru svijetova , neka su mir i blagoslov Božiji na Njegova poslanika i miljenika Muhameda s.a.v.s .

Prije početka rata naš vođa je bio Aslan Mašadov - tako da nema ništa čudno u tome što se njegove zapovjedi slušaju i izvršavaju .

Mi smo intenzivirali naše vojne operacije i rezultat toga se vidi . Bog u Ku ranu kaže : "Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali - o­ni će postići o­no što budu željel (An nur 52 )

Milošću Božjom mi smo muslimani , a Bog o muslimanima kaže : " Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Alah ne ukaže na o­ne od vas koji se bore i na o­ne koji su izdržljivi?
(Al-Imran 142 )."

Pitanje : Da se vratimo na operaciju u Ingušetiji , Predsjedniče , zašto je operacija izvršena u ingušetiji a ne , recimo, u Osetiji i Dagestanu ?

Predsjednik Mašadov : Rusi sada govore da je rat sad izbio u Ingušetiji , a to nije tačno . Isti ruski mediji su davno priznali da su isti zloćini vršeni u Ingušetiji kao i u Ičkeriji : iste operacije " čiščenja " i otmice . Rat u Ingušetiji je započeo o­noga trenutka kada je ( bivši predsjednik Ingušetije ) Ruslan Aušev , koji je bio izabran voljom naroda , uklonjen sa mjesta predsjednika i , kada je na njegovo mjesto postavljen FSB-ov ( Ruska Federalna Obavještajna Služba ) agent Zjazikov . Ruske obavještajne službe pokrenule su rat protiv Čečenskih izbjeglica i protiv naroda Ingušetije . Poslali su buldožere kako bi sravnili izbjegličke kampove , a prekinili su dotok električne struje i plina . Ubijali su ljude .

Optužili bi ljude da sarađuju i pomažu mudžahedine , nakon čega su u njihove domove slali vojnike u oklopnim vozilima , kući bi zapalili , a vlasnike mučili i ubijali . Kada je narod to vidio , broj o­nih koji su željeli da se bore na našoj strani se povećao .

Na moj prjedlog Vojno Vijeće je uspostavilo Sektor za Ingušetiju . Glavni razlog za izvođenje ove operacije je bilo prisustvo vojnih jedinica neprijatelja na tlu Ingušetije . Glavni cilj je bilo uništenje neprijateljskih jedinica i zauzimanje vojnih skladišta oružja i municije . Naš drugi cilj je bio FSB i oslobađanje Mudžahedina i drugih nevinih ljudi iz zatvora .

Treće , željeli smo odmazdu za zločine koje je neprijatelj počinio nad Čečenima i narodom Ingušetije . Odobrio sam izvršenje operacije . Operacija je pripremljena i isplanirana od strane Vojnog Vijeća . Od 950 - 1000 boraca iz Ingušetije , Sunza i Ačkhoi - Martan sektora je učestvovalo u operaciji , pod zapovjedništvom komandanta Zapadnog Fronta Doka Umarova . Ruski mediji su plasirali laži tvrdeči da je u operaciji učestvovalo samo 150 - 200 Mudžahedina .

Ruski mediji jesu javili o ranjenim i ubijenim , ali samo o ranjenim i ubijenim pripadnicima pro - moskovskih snaga , a prešutili su o stotinama mrtvih koji su tajno poslani kući iz ruskih vojnih baza .

Činjenica da je 1 000 Mudžahedina ušlo u trei grada i povuklo se iz njih nakon što su obavili misiju , uz tek nekoliko ranjenih , takođe pokazuje da je operacija bila uspješna . Mi smo sposobni da izvršimo takve operacije u Ičkeriji , Ingušetiji i Rusiji i to čemo i dokazati .

Pitanje : Abdul Halime , neki tvrde da su Čečeni napali Ingušetiju i da se ovaj napad može porediti sa napadom u Dagestanu 1999 . Koje je vaše mišljenje o ovim tvrdnjama ?

Abdul Halim : Aslan , je u svom odgovoru odgovorio na to pitanje , ja ču da odgovorim na drugi dio vašeg pitanja . Bog kaže da su svi vjernici braća .

Nepostoji poseban dagestanski narod . Postoje posebne Muslimanske nacije u ovom dijelu Kavkaza . Sada odvojene nacije u sjevernom Kavkazu su nekoć bile jedno , sve dok nas Rusi nisu razdvojili . Što se tiče Inguša , mi sebe i njih zovemo Vainhas ( naš narod ) jer smo svi jedna nacija .

„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

4

Ponedjeljak, 09. August 2004

Bog kaže da ako tvoj brat od tebe zatraži pomoć , dužan si da mu je pružiš . Inguši su imali predsjednika Auševa sve dok FSB nije na njegovo mjesto imenovao svoga agenta Murada Zjazikova . Čak i nevjernik neradi protiv svog naroda , osim ako njegove veze sa svojim narodom nisu u potpunosti pokidane . Zjazikov je jedan od o­nih koji nikad nisu , niti će ikada imati ikakve veze između sebe i naroda . o­n je jedan od o­nih koji su započeli provedbu politike terora .

Sjetimo se samo kako su Rusi naša dva distrikta Sunza i Malgobek , pripojili Ingušetiji ( A Rusi su jedan dio Ingušetije pripojili Sjevernoj Osetiji ) kako bi između nas prouzrokovali sukob . Ali prvi predsjednik Čečenije Dudajev je odbio i samu pomisao na sukob riječima : " Nećemo se prepirati oko granice sa svojom braćom ". I tada je potpisan sporazum između Predsjednika Auševa i Predsjednika Dudajeva .

Ali kada su Rusi započeli sa protjerivanjem naše braće , otmicama i ugnjetavanjem , mi smo bili obavezni da odgovorimo pozivu na pomoć koji su nam uputila naša braća . I odgovorili smo njihovu pozivu . Nemogu nas razjediniti : Mudžahedini iz Čečenije i Mudžahedini iz Ingušetije su uvjek zajedno . Nemislim pri tome na neke dvoličnjake , takvih ima u svakom narodu . Narod Ingušetije je Mudžahedine dočekao riječima Allahu Ekber .

Nismo željeli proširenje vojnih operacija na Ingušetiju . Željeli smo očuvati barem jedno mjesto u kojem Muslimani nisu mučeni i ubijani netaknutim . S druge strane Putin je htijeo suprotno i prouzrokovao je rat tamo . I koju je lekciju naučio iz događaja u Ingušetiji ?

Rekao je da je do tih događaja došlo zbog manjka njihovih trupa u Ingušetiji . To je njihov naćin razmišljanja . To samo može značiti da nisu imali dovoljno vremena i ljudi da započnu sa hapšenjem u svakoj kući i ubijanjem u svakoj kući . Nevidim drugo značenje njegovih rijeći .

Pokrenuli smo džihad , želimo slobodu za naš narod i slobodu vjere . A narod Ingušetije jesu naša braća .


NAPOMENA: Sa Kavkazcenter.com za IslamBosnu preveo brat Mirza C.
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


  • »pazarac1234« je muško

Postovi: 4

Datum registracije: 11.08.2004

Lokacija: Novi Pazar-Srbija

  • Poruku poslati

5

Srijeda, 11. August 2004

Prebaceno u Ring.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

6

Petak, 04. Februar 2005

Drugi o Čečenima


[SIZE=5]Čečenci [/SIZE]

Pise: Mile Stojic


Stoljece i pol navrsit ce se uskoro od prve pobune Cecenaca protiv ruskog carskog rezima (1851–52.). Bila je to hrabra, u krvi i plamenu ugusena, pobuna kavkaskih gorstaka protiv stostruko jacega neprijatelja. Jedno od najpotresnijih svjedocanstava o njoj ostavio nam je Lav Nikolajevic Tolstoj u povijesti Hadzi Murat, remek–djelu one umjetnosti koju profano nazivamo humanistickom. Ruski klasik nasrtaj "svojih" na Cecence nazvao je urlikom hijena i sakala ("russkie sobaki"), sto su odlucili zatrti i pokoriti jedan vrijedni i plemeniti bozji narod. Opisujuci kako su ruski soldati na prijevaru ubili tadasnjeg cecenskog vojskovodju Hadzi Murata, veliki pisac usporedjuje ga sa prkosnom bodljikavom stabljikom lepuha (Lappa officinalis), cija se ljepota dugo odupirala vandalskoj silini kose, necijoj brutalnoj volji da bude unistena.

Da nije bilo Tolstoja, mi, vjerojatno, o Cecencima danas ne bismo znali nista. Ovaj mali narod sa sjevernoga Kavkaza prije deset godina (1979.) brojao je 865.000 pripadnika, kao npr. Frankfurt na Majni. Cecenci sami sebe nazivaju "Nahcinci", vecinom su stocari i manjim dijelom ratari. Govore cecenskim jezikom, koji, tvrde jezikoslovci, i po fonetici i morfologiji spada medju najkompliciranije jezike na globusu (sest klasa nalik na rodove, 14 padeza itd.). Vecinom su muslimani sunitskoga zakona, a islam su primili na pocetku osamnaestoga stoljeca od Tatara.

U sklopu Sovjetskog saveza Cecenci su sa Ingusima i nesto Rusa cinili autonomnu socijalisticku republiku. Iako bijahu vecina u toj drzavi, ruska manjina dominirala je, nije im dozvolila bilo kakav politicki utjecaj ni vlast. Raspadom socijalistickoga bloka, Cecenci su se opredijelili za samostalnu drzavu. Nastavak je bio samo ponavljanje bosanske price.

Cecenska ratna drama traje vec jedno desetljece. Vojnici bivse Crvene armije (sad preimenovane u rusku) na uboge pastirske kucice iz nadzvucnih borbenih zrakoplova prosuli su stotine tona baruta i sumpora. Slike zena u sklonistima, ljudi bez kruha i vode podsjecaju nas na slike kriznoga puta Srebrenice, Sarajeva, Bosne. Cecenija ce ovih dana, po svoj prilici, pasti jer takav je interes velikih sila. Ostat ce samo legenda o Hadzi Muratu, kao cvijet lepuha sto se dugo opirao smrtnoj ruci kosca na spepeljenoj i pustoj njivi.

Na Kosovu, u Bosni, proteklih godina ubijani su zlatni narodi, moj Lave, ubijani od onih istih pasa koje si ti hrabro nazivao njihovim pravim imenom. Oni koji se danas kite tvojim imenom (Dobrica, Aralica) bijahu njihovi huskaci i hajkaci . U ostacima svijeta nalazi se tek jos pokoji bodljikavi cvijet.

On i dalje stoji i ne predaje se covjeku koji je unistio svu njegovu bracu oko njega.




[SIZE=5]Kult slobode [/SIZE]

Piše: Olga ZIROJEVIĆ


Do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine ime Čečenija jedva da je bilo poznato (ne računajući eksperte za Kavkaz) u svetskoj javnosti. Od tog vremena, međutim, situacija se radikalno menja i mala ruska republika sve češće dospeva na prve stranice medija zbog terora koji je išao do srednjovekovne surovosti, bede izbeglica i propalih pokušaja mirovnog rešenja. Talas nasilja, koji je poslednjih meseci zapljusnuo Rusiju kulminirao je nedavno tragedijom u gradiću Beslanu. Za neke političke analitičare Jeljcinov i Putinov rat u Čečeniji (Rusi je nazivaju Čečnja) hipoteke su ruske kolonizacije Kavkaza.

Ali, da počnemo od početka. Poreklo Vajnaha odnosno Čečena i Inguša traženo je čak u ranoj prednjeazijskoj civilizaciji odnosno vezivano je za Hurite koji su činili najveći deo sumerskog društva u Mesopotamiji. Oslanjajući se, međutim, na arheološke nalaze i toponimiju Čečeni i Inguši javljaju se kao starosedeoci severnog Kavkaza. U ovim teško dostupnim područjima do danas su se sačuvali nemi svedoci istorije Vajnaha; statue bogova u steni, rana naselja, kurgani. Srednjoeneolitska kultura u oblasti Kavkaza - tzv. - Majkopska kultura - okarakterisana je, naime, sahranjivanjem pod tumulima od kojih su neki džinovskih demenzija i sa izuzetno bogatim prilozima. Pojedini grobovi, građeni od velikih kamenih ploča, katkad s predvorjem, imaju izgled megalita. Grobni prilozi ukazuju na razvijenu metalurgiju. Osim zlatnih, srebrnih i bakarnih posuda, izrađivano je raznovrsno oruđe i oružje od bakra. Treba takođe istaći da je i tehnologija bronze otkrivena u oblastima južno od Kavkaza. Zna se i da su se tu Vajnahi bavili obradom zemlje i stočarstvom, a početkom 1. veka pre n. e. savladali su bili i tehnologiju dobijanja i prerade gvozdene rude.

Na ovom području su se tokom srednjeg veka Vajnahi razvili u dva naroda - Čečene i Inguše - sa zajedničkom materijalnom i duhovnom kulturom. Od 4. do 12. v. postojalo je, na području današnje Čečenije i Dagestana kraljevstvo Serir, a u ravnici i na severnim obroncima Kavkaza stvorena je bila ranofeudalna i multietnička država Alana, dok su stepe današnje Čečenije pripadale Hazarskom carstvu. To je i vreme ekspanzije Rima, Sasanidskog Irana, arapskog halifata i Hazara, kao i sve češćih provala nomada. Otuda su Vajnahi u opasnim vremenima gradili u planinama nepristupačna utvrđena naselja - impresivne građevine od kojih su, nažalost, mnoge razorene u naše doba. A u mirnim vremenima, pak, njihova naselja su se spuštala u ravnicu severno od Kavkaza.

Kako sa svojim susedima tako i sa nomadskim narodima (Skitima) održavali su Vajnahi trgovačke i diplomatske odnose. Intenzivne veze imali su i sa visokorazvijenim kulturama, pre svega sa Vizantijom i Hazarskim carstvom. Tako su u vremenu od 8. do 11. v. preko čečenskog područja išli glavni karavanski putevi koji su vodili od hazarskog grada Semendera (u današnjem Dagetanu) do Crnog mora s jedne, i evropskih zemalja sa druge strane. Još jedan važan trgovački put povezivao je Čečeniju s Gruzijom i zemljama prednje Azije. U borbi kijevskih kneževa protiv Hazara Vajnahi su bili na strani Rusa. Negde početkom srednjeg veka, u podnožju Kavkaza nastali su, od raznih plemena, Alani. Ovoj ranofeudalnoj državnoj tvorevini priključili su se bili i Nohci, ili su bili asimilovani. Čečeni su potom dospeli pod vlast stepskih nomada, koji su prihvatili njihov način života.

Drugi značajan faktor u srednjem veku bila je hristijanizacija. U periodu od 10. do 13. v. hrišćanstvo se širilo iz Gruzije. Tako se među mnogobrojnim srednjovekovnim građevinama nalaze i crkve koje svedoče o zanatskom umeću Vajnaha. Ali, tu su upadljivije mnogobrojne kule kojih je bilo tri vrste: za stanovanje, kule stražare (karaule) i utvrđene kule. Ove poslednje bile su često izgrađene na visokim liticama, znači, praktično neosvojive. Hrišćanstvo u Čeceniji nije, međutim, bilo dugog veka; od 16. do 18. stoleća širi se islam u kojem značajnu ulogu ima sufizam (mistično-asketski pravac u islamu).U hrišćanstvu ostaje samo nekoliko plemena na gruzijskom području.

Bitan događaj u istoriji Čečena predstavlja, potom, prodor Mongola, u 13. i 14. veku, koji osvajaju mnoga čečenska naselja. Krajem 14. veka Mongoli su uništili i državu Serir, nakon čega su Čečeni, kao i drugi narodi koji su se nalazili na putu Mongola vraćeni unazad, jer se ponovo povlače u brda. Iznova će početi da se naseljavaju u ravnici tek posle raspada timuridskog carstva. Ali borbe protiv tuđinske vlasti pridodale su njihovom "nacionalnom karakteru" jednu novu osobinu koja se sačuvala do danas. Oni su osnivali nove zajednice podložne plemenskom pravu - adatu (adetu).

Vlast više nije bila nasledna, a individualizam i kult slobode bili su tako jako razvijeni da su se okretali i protiv samog čoveka. Drugim rečima, praktično su činili nemogućim stvaranje jedne jedinstvene zajedničke države svih Čečena. Plemena su počela međusobno da ratuju iz straha da bi se jedno moglo uzdići nad ostalima i nametnuti svoju naslednu vladavinu. Čečeni su, doduše, imali zajedničke skupove i više ili manje iste zakone, ali nikada nisu uspeli da obrazuju jednu državu. I međusobno su bili i ostali sve drugo osim jedinstveni. Dele se na više od 125 rodova koji pripadaju jednom od devet plemena.

Ukratko, Čečeni nikad nisu upoznali feudalizam, klasni antagonizam, kao ni despotsku vladavinu (oni ni danas ne kažnjavaju fizički svoje dečake da im ne bi pokvarili karakter). Posebno su na ceni pravednost, jednakost i zajedništo. Pored plemenskog prava - adata, nakon prelaska na islam šarijat postaje drugi stub prava.








"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

7

Subota, 05. Februar 2005

(... nastavak, Olga Zirojević)

Ponosni i nesložni gorštaci

Ruski uticaj u Čečeniji počinje u 16. veku kada car Ivan Grozni, nakon osvajanja hanata Kazan i Astrahan, gradi, 1559. godine, utvrđenje Tarki u koje će, tri decenije kasnije, biti smešteni prvi kozaci. Ali Kavkaz se još nije mogao vojnički osvojiti dokle god ga je od Rusije razdvajao Krimski hanat, koji je stajao pod osmanskom zaštitom. Tako su, u ovoj fazi, rusko-čečenski odnosi bili ograničeni na političko-ekonomsko područje. Ta strategija pokazala se uspešnom i plemenske starešine priznale su od svoje volje vrhovnu vlast moskovske države postavši tako neka vrsta carskih vazala - saveznika.



Ali, situacija se menja kada na istorijsku pozornicu stupa Petar Veliki, koji je bio čvrsto rešen da od Moskovskog carstva stvori modernu velikorusku državu po zapadnom uzoru. A to je značilo da svim sredstvima priključi zemlji tuđe oblasti označivši tako početak vojnog osvajanja Kavkaza. Osnova za to stvorena je tek nakon potiskivanja osmanskog uticajnog područja, kojem je i Kavkaz pripadao, i osvajanja Povoložja. Kada je, 1783. godine, carica Katarina Velika osvojila Krimski hanat, put ka jugu odnosno pristup Crnom moru bio je konačno otvoren.

Čečeni su se još 1781. zakleli Rusiji na vernost, ali već četiri godine kasnije dolazi do pokreta otpora pod šejhom Mansurom. On je bio prvi koji će pokušati da ujedini narode Kavkaza u jednu jedinstvenu islamsku državu. Ali njegov pokušaj je, zbog nejedinstva Čečena, ostao bez uspeha, njemu su se bili priključili, pre svega, niži slojevi društva. Bogati Čečeni, pak, pokušali su najpre da uz pomoć pokreta učvrste moć u planinskim područjima i osiguraju za sebe mogućnost da oni ubuduće određuju vrstu odnosa sa Moskvom. Kada su time digli protiv sebe seljake, a ionako nisu mnogo bili postigli, okrenuli su Mansuru leđa. Neki su stupili i u rusku vojsku koja je bila krenula da razbije pokret pobunjenih Čečena. Mansurova borba trajala je do 1791. kada je uhvaćen, da bi ubrzo i umro u zatočeništvu.

U tzv. ratovima murida (sledbenici religioznog pokreta od 1834. do 1859. godine), na čelu je bio legendarni imam Šamil, inače Dagestanac. Nakon što je i on uhvaćen, trebalo je da prođe još pet godina dok su ruski oficiri uspostavili svoju upravu u zemlji. Doduše, njihova vlast bila je ograničena samo na vojna uporišta kraj glavnih puteva, dok je u brdima jedan deo stanovništva i dalje pružao otpor. U vreme tursko-ruskog rata stanovnici Kavkaza ponovo su se bili digli protiv Rusije. I taj ustanak je bio ugušen. Ovo rusko osvajanje izazvalo je talas iseljavanja, koji je trajao do kraja 19. veka. Hiljade žitelja Kavkaza nastanilo se tada u Turskoj i ostalim zemljama Bliskog istoka. A u osvojenim gradovima i selima naseljeni su kozaci i Jermeni.

Otpor prema Rusiji i, kasnije, boljševičkoj vladavini se nastavio. Nakon Oktobarske revolucije Republika Severni Kavkaz, u koju je ulazila Čečenija, proglasila je 1918. nezavisnost. Tri godine kasnije Čečenija je deo Gorske autonomne socijalističke sovjetske republike, da bi, sledeće, 1922. godine, postala autonomna oblast, a 1936. Čečensko-inguška ASSR.

Sovjetska vlast vodila je ovde borbu protiv adata i šarijata (šerijata), mnogoženstva, krvne osvete i drugih ostataka rodovskog društva. Od 0,8 odsto pismenih, u 1920. njihov broj se nakon dvadeset godina povećao na 85 odsto. Početkom 40-ih godina i tu je sprovedena kolektivizacija, a ubrzo nakon izbijanja rata usledile su i deportacije; Čečeni i Inguši deportovani su u Kazahstan, Uzbekistan, Kirgizistan i Sibir, a ASSR je 1944. godine ukinuta, da bi 1957. bila ponovo uspostavljena.

U vreme trinaestogodišnjeg egzila oko 300 000 (ili 5o do 70 odsto) Čečena i Inguša umrlo je od bolesti, gladi i hladnoće. Od 1991. godine, kada je Džohar Dudajev proglasio nezavisnost Čečenije, do danas, u ovoj zemlji došlo je do dva rata: Jeljcinovog i Putinovog, koji još traje. A 2000. prvi put se pojavljuju žene bombaši-samoubice, tzv. crne udovice, da bi naredne godine Rusija započela antiterorističku operaciju sa ciljem da konačno razbije otpor Čečena. Ali, očito je da ruske snage u Čečeniji nisu dosad vodile nikakv uverljivi antiteroristički rat, kako se u Moskvi tvrdi. Drugi čečenski rat bio je mnogo razorniji nego prvi; u njemu su gradovi i sela pretvoreni u gomile ruševina. Desetine hiljada civila je ubijeno ili prognano, a stotine hiljada naterano u bekstvo. Ili, kako to sažima Raj Gatman: "... i čečenski i ruski komandanti poticali su iz sovjetske tradicije bezobzirne upotrebe sile u nametanju državne volje i gotovo potpunog odsustva ljudskih i građanskih prava" (Leksikon ratnih zločina).

Pristup izvesnoj istorijskoj i psihološkoj pozadini čečenske tragedije i njenih terorističkih metastaza pruža, po mišljenju komentatora Noje Cirher Cajtunga, poema Lava Tolstoja, Hadži Murat. Veliki ruski pisac je kao mladi oficir carističke vojske i sam služio na Kavkazu u vremenu od 1851. do 1853. godine. Njegova priča svedoči o dobrom poznavanju verskih običaja i borbenog mentaliteta čečenskih planinaca, koje on opisuje sa puno poštovanja ne prećutkujući, pritom, ni kobnu neslogu (razdor) i suparništva među čečenskim plemenskim starešinama.

Uz to, iznenađuje, isto tako, i Tolstojev meritoran i neuvijeni opis nesposobnosti, kratkovidosti, korumpiranosti i surovosti ruske uprave koja je istinu o zbivanjima na Kavkazu stalno izvrtala i ulepšavala. Na jednom mestu opisuje besmisleno razaranje malog čečenskog planinskog sela. Oni njegovi stanovnici, koji pre napada nisu pobegli, bili su ubijeni. A kada su se preživeli vratili: "Starci- domaćini okupili su se na trgu i čučeći diskutovali o svom položaju. O mržnji prema Rusima niko nije govoriio. Svi Čečenci, od najmanjeg do najvećeg, bili su obuzeti osećanjem jačim od mržnje. Nije to bila mržnja, nego te ruske pse nisu smatrali ljudima, osećali su prema njima odvratnost, gađenje; nisu mogli razumeti besmislenu surovost tih ljudi, te je želja da ih unište, kao pacove, otrovne pauke, kurjake, bila isto tako prirodna kao i nagon za samoodbranom".

Skoro jedno stoleće kasnije još jedan veliki ruski pisac, Aleksandar Solženjicin, u svom delu "Arhipelag Gulag", ostavlja takođe svedočanstvo o Čečenima koji su, zbog navodne kolaboracije sa Nemcima, najbrutalnije deportovani: "Ali bio je narod koji se uopšte nije mogao pokoriti, ne samo pojedinci, bundžije, već sav narod koliko ga ima... To su bili Čečeni... Nije bilo Čečena koji bi pokušao da se dodvori i dopadne vlastima, uvek su bili gordi prema njima, štaviše, i otvoreno neprijateljski raspoloženi... I gle čuda: svi su ih se bojali. Niko ih nije mogao sprečiti da žive tako. Ni vlast, iako je trideset godina vladala ovom zemljom, nije ih mogla naterati da poštuju njene zakone".

Ovi opisi Čečena, iz pera Tolstoja i Solženjicina, ne mogu, naravno, sasvim da objasne današnje prilike i protivrečnosti i svakako se time ne mogu pravdati varvarsko ubijanje dece ili atentatori-samoubice koji obaraju avione ili bacaju u vazduh prepune vozove. Ali, ko se ponaša kao Putin kao da nema nikakve povezanosti između tih zločina i zločinačkih ekscesa nasilja korumpiranih ruskih "snaga bezbednosti" na severnom Kavkazu, uzalud će tražiti izlaz iz čečenskog ćorsokaka, smatra komentator Noje Cirher Cajtunga.


Dug put

Sa preko milion stanovnika (1992), koji sami sebe nazivaju Nohci, ponekad Nahi (uporediti sa našim Gorancima, koji sebe nazivaju Našinci, op. albazari), najveća su etnička grupa severnog Kavkaza. Etnogenetski usko su povezani sa svojim susedima Ingušima. Oba naroda se otuda nazivaju zajedničkim imenom Vajnahi (što treba da znači naš narod). Ime Čečeni (Čečenci) dali su im (u 16. veku) Rusi po istoimenom selu. Njihov jezik nahsi spada po fonetici i morfologiji među najkomplikovanije jezike sveta (čija se starost ceni na osam hiljada godina). Pripada severnokavkaskoj grupi iberokavkaske jezičke porodice. Ima znatan broj reči preuzetih iz ruskog, arapskog, persijskog, gruzijskog i turskih jezika. Motivi usmene narodne književnosti Čečena našli su odraza u delima Puškina, Ljermontova i Tolstoja.

Do 1925. Čečeni su se služili arapskim alfabetom, a pod sovjetskom vlašću najpre latinicom, a od 1938. ćirilskim pismom, da bi se danas ponovo vratili latinici. Vera - islam, suniti. Čečenija se prostire na preko 19 000 kvadratnih kilometara. Glavni grad je Grozni. Kičmu industrije činila je nafta (rezerve se cene na trideset miliona tona). Prerađivala se u Groznom i odatle su vodili naftovodi do Crnog i Kaspijskog mora. U zemlji je nađen i prirodni gas. Sva industrijska postrojenja - uglavnom koncentrisana u gradu Groznom - danas su uništena. Ovde se nalazila i podzemna fabrika teških mašina "Crveni čekić" u kojoj su se proizvodili i tenkovi.



"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Gyerzelez

Zlatna sredina

(10)

Postovi: 187

Datum registracije: 25.06.2003

  • Poruku poslati

8

Ponedjeljak, 07. Februar 2005

Sellam

Za one koji su zainteresirani, nesmije se preci preko Leo Tolstoy's Hadji Murad-a. Puno se paralela moze izvuci pogotovu oko nacionalnog jedisntva i sl.

Istim: http://www.chechnyafree.ru/index.php?sec…toryeng&lng=eng

Gyerzelez

PS

Drugi dio ce insallah bit' prenijet' sutra.
Gyerzelez je dodao ovaj fajl:

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

9

Utorak, 08. Mart 2005



[SIZE=4]Šehidio Aslan Mashadov, rahmetullahi alejh: [/SIZE]


Vijest: http://www.islamonline.net/English/Views…article02.shtml

Raniji intervju: http://islamonline.net/English/News/2005…article07.shtml



[SIZE=3]Ubijen čečenski lider Mashadov[/SIZE]

Mirjana RAKELA

Ruske snage sigurnosti su u akciji specijalnih snaga ubile čečenskog separatističkog lidera Aslama Maskhadova. Televizija je i prikazale snimke tijela za koje se tvrdi da je Maskhadov.
Nikolaj Patruschev šef ruske federalne službe sigurnosti izvjestio je predsjednika Putina o akciji izvedenoj u mjestu Tolstoj Yur, 20 –tak km sjeverno od Groznog


"Specijalne snage sigurnosti izvele su operaciju u kojoj je međunarodni terorist i lider odmetničkih naoružanih grupa Alsan Maskhadov ubijen, a njegovi najbliži surdanici uhapšeni".

Ruski predsjednik Vladimir Putin je zatražio od prvog čovjeka obavještajne službe da dva puta provjeri da se zaista radi o Maskhadovu, te još rekao kako "posao" u Čečeniji nije završen.

"Treba intezivirati napore kako bi zaštitili gradjane Čečenije i cijele Rusije od ovih bandita. Obavite dodatne provjere i identifikaciju tijela i ponovo me izvjestite. Ako se ove činjenice potvrde, predložit ću sve koje su sudjelovali u akciji za nagradu".

Maskhadovljev bliski suradnik Akhmed Zakajev koji je dobio politički azil u Londonu je izjavio:

"Mogu potvrditi da je predsjednik Aslan Maskhadov umro. Suzdražt ću se od komentara oko detalja koji su prehodili ovom dogadjaju".

Zakhajev je takodje kazao da su se Čečeni već jednom suočili sa sličnom situacijom kada je u travnju 1996. ubijen njihov predsjednik Dudajev. No , to nije prekinulo otpor Čečena, podsjetio je Zakajev.I kao što je umjesto Dudajeva došao Maskhadov, sada će doći netko drugi, rekao je Zakajev.

Moskva drži Mskhadova odgovornim za brojne teroističke napade u Rusiji, medju ostalima i za talačku krizu u školi u Beslamu u kojoj je prošloga rujna poginulo više od 320 ljudi, većinom djece. Za Maskhadovim Kremlj je svojedobno raspisao tjelaricu u visini od 10 miljuna dolara.

http://www.danas.org/article/2005/03/08/…149286e078.html



[SIZE=3]30 minuta poštenog dijaloga zaustavilo bi rat[/SIZE]

(Iz intervjua koji dat samo 4 dana prije Mashadovljevog šehadeta)

Branka TRIVIĆ

Lider cecenskih pobunjenika Aslan Mashadov dao je ekskluzivni intervju Severnokavkaskom servisu Radija Slobodna Evropa


Upitan o aktuelnoj situaciji u Ceceniji, Mashadov je rekao da je duboko uveren da je ruski predsednik Vladimir Putin izgubio kontakt sa realnoscu, da ne zna sta se stvarno dogadja u Ceceniji, dodavsi da je svakodnevna praksa da vojska svom komandantu daje informacije koje on zeli da cuje. Takvu praksa verovatno primenjuju i ruske snage bezbednosti.
O cecenskom predlogu za dijalog sa ruskim zvanicnima Mashadov je rekao:

"Mi vec dugo govorimo da bi 30-minutni, fer, dijalog oci u oci bio dovoljan da zaustavi ovaj rat. Mi bismo u tom dijalogu objasnili predsedniku Ruske federacije sta ljudi Cecenije zele – siguran sam da on ni to ne zna – i istovremeno bismo culi od Putina licno sta on zeli, sta Rusija zeli u Ceceniji", kaze Mashadov.

Na pitanje o tome da li se postuje poslednji prekid vatre, Mashadov odgovara:

"Ne verujem da postoji jedna jedinica na cecenskoj teritoriji koja bi ignorisala moja naredjenja – bilo da je ona u Ingusetiji, Dagestanu, Kabardino-Balkariji ili Karaccajevo-Cerkesiji. Ovo nije samo prazna prica nego realnost. Sve vojne jedinice na cecenskoj teritoriji i u susednim zemljama su pod subordinacijom cecenskog pokreta otpora", rekao je u intervjuu Severnokavkaskom servisu Radija Slobodna Evropa cecenski lider Aslan Mashadov.

http://www.danas.org/article/2005/03/04/…3bbb5b1d2d.html



[SIZE=3]MASHADOV: BASAJEVU ĆE SE SUDITI ZA BESLAN [/SIZE]

Čečenski separatistički lider Aslan Mashadov je u četvrtak izjavio kako ima namjeru, "kad se okonča rat", suditi radikalnom vojnom vođi Šamilu Basajevu zbog krvave otmice u Beslanu.

"Nakon izjave Šamila Basajeva da preuzima odgovornost za terorističku akciju u Beslanu u Sjevernoj Osetiji, zvanično najavljujem da će se, kad se okonča rat, suditi krivcima za nelegalne radnje, među kojima će biti i Šamil Basajev", izjavio je Mashadov na web stranici chechenpress.com.

On poziva međunardonu zajednicu da "oformi međunarodni sud koji će ispitati aspekte svih zločina koje su u ovom ratu počinile obje strane".

Mashadov je ponovno osudio "takve metode ratovanja".

U tekstu se poziva međunarodna zajednica na "osnivanje međunarodnog suda koji bi istražio sve aspekte zločina što su ih tokom rata u Čečeniji počinile obje strane".

http://www.lol.ba/docView.aspx?docid=548…true&voteforid=



[SIZE=3]Ubijanje Mashadova je velika greška Rusa [/SIZE]



[SIZE=3]Iz historije čečenske borbe za nezavisnost: Džihad imama Šamila (Kerim Fenari) [/SIZE]



[SIZE=3]Danas: Tihi vojskovodja[/SIZE]

Trodnevna drama u moskovskom pozoristu na Dubravki zavrsila se, po mnogima, velikim uspehom ruskih specijalnih jedinica, koje su uz pomoc omamljujuceg gasa uspele da likvidiraju sve teroriste i spasu vecinu talaca. Odmah nakon sto se situacija u glavnog gradu Rusije normalizovala, medju prvima se oglasio cecenski separatisticki lider Aslan Mashadov, koji je pozvao zvanicnu Moskvu na bezuslovne pregovore. Kako je glavni zahtev terorista koji su drzali taoce u moskovskom pozoristu bio da se ruske snage povuku u roku od sedam dana iz Cecenije, kao i da "ugnjetavanje Cecena mora odmah da prestane", Mashadov sada smatra da je doslo vreme za dogovor.

Ovaj pobunjenicki lider se vec vise puta dokazao kao tvrd pregovarac sa Rusima. Kao jedan od glavnokomandujucih u cecenskoj vojsci, tokom prvih sukoba u ovoj kavkaskoj republici, Mashadov se pokazao i kao veoma vest vojskovodja. Svoju takticnost i pragmaticnost odmah zatim je ispoljio vec u prvim mirovnim pregovorima sa predstavnicima tadasnjeg ruskog predsednika Borisa Jeljcina. Ono po cemu ga pamte mnogi ruski zvanicnici, jeste veoma spor i tih govor, iza kojeg se krila, kako kazu, lukavost i promisljenost.

Kao jednu od najvecih zasluga, njegovi zemljaci mu pripisuju i cinjenicu da je upravo on bio taj koji je uspeo da od navrat-nanos mobilisanih ratnika, napravi "malu, ali hrabru oslobodilacku vojsku", koje je bila sposobna da se suprotstavi velikoj ruskoj armiji.

Zbog ratnih zasluga, a pored nesto slabijih pregovarackih uspeha, Aslan Mashadov je u januaru 1997. godine pobedio na izborima za predsednika Cecenije, ali ga zvanicna garnitura u Moskvi ne priznaje i proglasava ga "obicnim banditom". U prvim obracanjima, Mashadov je sunarodnicima obecao "konacnu nezavisnost Republike Ickerije", kao i znatno bolji zivot bez sukoba sa susednom Rusijom ili Dagestanom. Samo nekoliko meseci kasnije, Mashadov se susreo i sa Borisom Jeljcinom sa kojim je potpisao mirovni ugovor, ali je pitanje nezavisnosti Cecenije ostalo i dalje nereseno. Kasnije se ispostavilo da mu mnogi saborci ovakvo "koketiranje" sa Kremljom nikada nisu zaboravili.

Kao i vecina Cecena njegove generacije, Aslan Mashadov je rodjen u egzilu. Iz Kazahstana se vraca sa sest godina i u Groznom zavrsava osnovnu i srednju skolu. Sa nepunih 20 godina stupio je u Sovjetsku armiju u kojoj je stekao cin pukovnika. Danas u Ceceniji vazi za tihog, ali promisljenog vojskovodju, koji zbog svoje politicke nedoslednosti sve vise gubi popularnost kod sopstvenog naroda.

Vesna Sekerezovic ( http://www.danas.co.yu/20021030/dijalog.htm )



Ovaj posljednji tekst je napisan 30. januara 2002. godine i slika je onoga kakvo su mišljenje zapadni novinari imali o Mashadovu.

Danas, i pored njegovih upornih negiranja o umiješanosti u bilo kakve terorističke akcije, svi mediji od ruskih (što je razumljivo) pa do zapadnih (što je sve razumljivije) idu preko toga, te čak šta više zaboravljaju na Basajeva koji ne propušta priliku da se oglasi povodom preuzimanja odgovornosti za svaki ter. akt. To je zanimljiva stvar iz koje se štošta može zaključiti.





"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

  • »fahrudin« je muško

Postovi: 124

Datum registracije: 07.08.2003

Lokacija: imam

  • Poruku poslati

10

Petak, 30. Decembar 2005

Citirano

Orginalno od Gyerzelez
Sellam

Za one koji su zainteresirani, nesmije se preci preko Leo Tolstoy's Hadji Murad-a. Puno se paralela moze izvuci pogotovu oko nacionalnog jedisntva i sl.

Istim: http://www.chechnyafree.ru/index.php?sec…toryeng&lng=eng

Gyerzelez

PS

Drugi dio ce insallah bit' prenijet' sutra.


ova stranica je proruska i prema tome nije objektivna slika o cecencima. Za one koji bi da saznaju malo vise o ceceniji neka pogledaju www.kavkazcenter.com a na stranici http://www.ichkeria.250x.com/film.htm mozete pogledati film o 400-godisnjoj borbi za slobodu cecenskog naroda od ruskog okupatora.

selamu alejkum
[SIZE=1]
Gospodaru moj,
Ne dopusti da me zavara uspjeh
Niti poraz baci u ocaj .
Podsjecaj me stalno
Da je neuspjeh iskusenje
Koje predhodi uspjehu.[/SIZE]



Social bookmarks