Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

šejla

Učenik

(10)

  • »šejla« je žensko
  • »šejla« je autor ove teme

Postovi: 118

Datum registracije: 19.05.2008

Lokacija: njemačka

  • Poruku poslati

1

Petak, 01. Maj 2009

Šamija

Šamija



…………….Već dugo vremena, osim svog sapata Ahmed nije cuo niciji glas, nikoga vidio sem ruku i lica covjeka koji bi mu proturio limenu porciju s hranom kroz odskrinuta vrata. Bila je to mlaka voda bez masnoce i u njoj tanke kriske krompira napola skuhane. Ponekad bi uz to bilo i nekoliko komadića ubuđalog hljeba od kojeg se zadavljivao i kasljao po cijeli dan.Ipak, jeo ga je. Mrvicu po mrvicu, gutao i odmarao se izmedju zalogaja, i zivo se sjecao majcinog hljeba, narocito pogace potkuhane kiselim mlijekom.

A onda mu pred oci dodju majcine ruke: prozirna koza kao da se u posljednje vrijeme jos vise istanjila pa se kroz nju vide zile i oni sitni kraičci damara blijedoružicaste boje. Na desnoj ruci zglob joj je oticao i bolilo je jos od one godine kad ju je pricepila cjediljka dok su cijedili kruškov sok za pekmez.I mada je majka uboj skrivala, primjecivao je Ahmed kako se u namazu ne oslanja na tu ruku, a pocesto joj iz ruke ispadne nesto sto nosi, ili naprosto zglob otkaze pa se ruka nemocna zaustavi u pokretu. Vidio bi se tad na majcinom licu bolan grc kojeg je ona uklanjala osmijehom i razgovorom o necemu potpuno nevaznom.Vidio je Ahmed i kako majka grije ruku na suncu, izlaze je preko kanata i drzi tako opruzenu da se napije sunceve topline. Zgrijava kosti da je u zimu ne zabole, barem je tako rekla.


Od te slike u Ahmedu se nesto lomi, kao da kosti pucaju, trgaju se dzigere ispod tvrdih rebara. Čuje kako u žličici pisti kao da je neko na vrucu platu meće, cvrči meso od bola. Brani se dusa od toga i bjezi sjecanjem dalje, brzo zamice u ramazanske aksame, uz iftar da se zgrije. Majcin glas je u svemu. U kandiljima sto se pale na dzamiji, u mlazu vode sto teče i prelijeva preko ruba korita iza kuće, u vrucem somunu sto se hladi u bezli bošči, u pozivu na molitvu, u svemu je majčin glas.

I hrabri se Ahmed tim glasom, biva smjeliji, vrliji.Trazi pomoć Stvoritelja i On mu je kroz Fatihu daje. I vidi se u tome jasno, bogati se saburom i nalazi put bez sablje i kursuma, put koji vodi trajanju. Put Bozije milosti. Nestaju zidovi oko njega, sve je tamo negdje ostalo, sam je i slobodan dok izgovara istinu. Sav je u obraćanju Bogu, tijelo ostalo iza njega, puže po podnici, po tavanici i kroz sipila se provlaci i vraca, svejedno mu. Sve je u dostignutim mislima i u srcu. A tu, uz srce, na nekoliko otkoracaja od duse, moljenje je tiho i velicanstveno, ozdravljuje. Nestaje strah i neizvjesnost. Sve je kao dah kroz koji se vidi i ide dalje, korak po korak, ponovo i jasno, nadzivljeno i podalje od svega. Putuje dusa s molitvom jos dalje, raspoznaje se obris udaljenog neba. I opet majka! Sad , lice joj sija od nekog zadovoljstva . Stajali su jedno prema drugom, ukoceni i nijemi, kao da su zateceni u nekom nedozvoljenom poslu, primicu se jedno drugom samo ocima. Majcin se pogled u njega uvlaci kroz posivjelu, memlom nacetu kozu, kroz oci, kroz prsa, do srca. Miluje ga toplo i njezno , dodirom, uzdahom, suzom, svacim. A srce, nemocno, od tog pogleda samo je pobijelilo.
- Amede, sine....! - - izgovorila je majka i kao da se od toga sva rastopila, zasutjela je naglo.
Da li je iko ikada ovako izgovorio djetetovo ime, zovnuo ga i moze li u dvije rijeci vise moljenja stati? Zar se moze majcinska bol saliti u dvije rijeci kao kalupe?Zar moze?Moze li se zivot, svo mljeciste i djetetovo konaciste u dubini trbuha useliti u te dvije rijeci? Zar je majcinstvo baklja pa ovako gori i govori,zar ima zubatu celjust pa kida i raskida mozdano meso na zivo? Obaraju se kubure postavljene u busiji srca , prsti olovo i zemlja se od toga nadiže. Saplicu se damari u klupčad. Čuje se rika majcinstva i suza kako se odlomila od ocne bjeline pa krenula i za rub kapka se zakovala se I stala . “ Gdje ti je šamija, majko? - upita Ahmed i zadrhta.
Majka se trže i crven joj obrubi lice i obraze kao da ih neko stipa , smjenjuje se rumen i bljedilo na uvehlom licu .
- Šamija ?- nesvjesno i neoprezno pobode majka tu rijec izmedju njih kao tugu, pa leprhne glasom dalje i rukom odmahne kao da joj je svejedno.
- Ih, moje dijete , dosadila mi šamija na glavi!Velim neki dan sama sebi: - dosta mi je i tebe i te tvoje šamije!Sunce ti nikad tjeme ne ugleda, a kamo li kiša da ga zalije! ? Velim tako i skinem šamiju, pa na avliju gologlava izdjem!Evo vidiš, sta mi fali ovako rasčesljati kosu! Nista!
-Majko?!
Majka kao da je precula Ahmedov uzvik, nastavlja:

-I Omerovca je skinula, i Djula, pa i stara Pasa gologlava hoda!
- Majko?! - -potegne Ahmed glasom, a u njemu se sve suzilo. Dah ne moze kroz tjesnac grla. Razaznaje stosta u majcinim rijecima, a u ocima joj vidi kako edzel-skeledzija vesla prema njenoj dusi. I sasvim je blizu.
Tiho, kao prerusenim glasom, rece Ahmed majci:
- Neka si ... neka si majko skinula šamiju, neka si..., a u sebi otpasao riječi, kao da dovi: - Ako Bog da, pa budem živ, kupiću ti najljepšu šamiju na svijetu , majko! Od saudijskog shambeza i okicenu sitnim keranjem kao pirincom, kao biserom. Kao rosom nadojenom suncem. Takvu cu ti šamiju kupiti , majko! Do tada, ogrnucu te suzom svojom i prozirnom boščicom sto mi srce omotava!
Mnozile su se rijeci u Ahmedu, pristajale jedna uz drugu u tom zamisljaju i muku koji je visio nad njima. U neizvjesnosti vidljivog trenutka. Nesto je skamenjeno bilo, nesto sto ostaje vjecno.U svemu tome je bila njegova zudnja i sutnja koja nagna srce da proplace, da se iskali Doticalo ih je ono nepoznato, sjutrašnje, ono ostajanje s bolom u srcu. I da se vidi kako se tuga u srce za sva vremena nastani. I da ono, srce, može zamrijeti pa ostati živo, kao Ahmedovo kada je majka otisla, a u njemu ostao bol okamenjen u srcu i majcin lik da lebdi u zraku. Ostala je i kosa majcina, duga, niz ledja spustena, pa se cini kao šamija lugave boje. Ili se po njoj prosula srma pa bliješti u noći .Smiješi se i iz tog osmijeha niče zov kao cvijet.:

- Ahmede, sine....

Dzeni_76

Početnik

(10)

  • »Dzeni_76« je žensko

Postovi: 10

Datum registracije: 01.08.2004

Lokacija: NL

  • Poruku poslati

2

Petak, 01. Maj 2009

;( , pustih suzu, bas me dirnu...
'Innellahe meassaabiriin!'

Phikret

Profesionalac

(10)

  • »Phikret« je muško

Postovi: 1.033

Datum registracije: 27.07.2002

Lokacija: http://www.ph-code.com, Treći kamen od Sunca

  • Poruku poslati

3

Petak, 01. Maj 2009

Šejla, svaka čast! (o)





Social bookmarks