Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

šejla

Učenik

(10)

  • »šejla« je žensko
  • »šejla« je autor ove teme

Postovi: 118

Datum registracije: 19.05.2008

Lokacija: njemačka

  • Poruku poslati

1

Srijeda, 22. Oktobar 2008

Ako hoćeš biću ti majka



Ako hoćeš biću ti majka

Autor : Elifa Kriještorac



Ništa nisam znala o njoj osim što bih je ponekad srela na istoj plaži .

Moram priznati , bila je najljepše žensko stvorenje koje sam vidjela u životu , pa je i bilo normalno da je zapazim između tolikog naroda .
Obično je sjedela na samoj ivici mora , satima zamišljena milujući dlanom površinu vode pličaka ,kao da je imala najmjeru da na osnovu nježnosti te pjene izmjeriti snagu mora i suza koje su joj padale niz obraze .
Suza je pretočena gorčina destilisana iz ranjene duše , i samo onaj ko je doživio njen ukus na sopstvenim usnama zna , koliko ta suza govori o nama u tom trenutku .
Htjela sam da to izgleda kao slučajnost i prišla joj s leđa , i kao da tobož posmatram more stala blizu nje .

„Zaista ima nečeg svetog u soli ! Čovjek je nađe u moru i u ljudskoj suzi ! – rekoh nesigurna da će me tako odsutna mislima uopšte čuti .

Podigla je glavu i pogledala me očima boje tek pržene kafe . U tom trenutku kosa joj se prelila preko ramena i njene krupne lokne snizazane jedna uz uz drugu i prosute niz leđa vrhovima dotaknuše pijesak .
Suočena sa njenom ljepotom i preplanulim prirodnim tenom zaključih da je više ličila na neku arapsku princezu , nego na djevojku sa našeg podneblja .

„Neznam ko je to rekao , ali ste sigurno u pravu !“ – reče mekim glasom i ponovo odluta pogledom u daleka prostranstva .

„Htjela bih s nekim pojesti porciju sladoleda , ali ne znam skim ! „ – rekoh , izbjegavajući da joj se namećem i ostavljajući joj mogućnost da sama odluči . – Danas je pravi pakao od vrućine i nimalo zabavno kada je čovjek sam .
Odćutala je nekoliko minuta moju ponudu , a onda se ustajući uspravila i radoznali pogledi krenuše za nama diveći se savršenstvu njenog mladog tijela dok je prateći me u stopu zajedno samnom koračala u pravcu obližnje poslastičare .

Bilo je to u Herceg novom , bolje rečeno u Bijeloj tamo gdje se u srcu turističkog spektra nalazi „Dom Mladosti „ ( sirotinjski dom ) za nezbrinutu djecu .

Prosto da čovjek ne povjeruje , da je u tom domu tuge izrasla tako fascinantna ljepotica , koja se zvala Anita , a koja je sjedeći preko puta mene nijemo studirala crte moga lica , i još ne dozrelom ja gotovo djetinjom radoznalošću pratila svaki pokret mojih ruku dok sam onako bez veze izmišljala nekakav nebitan razgovor i izbjegavajući da postavljam pitanja ustvari dozvoljavala njoj da započne pričati o sebi .
Prvo je pitala za moje ime i odakle dolzim , a onda me gotovo bojazno upitala , da li ja imam roditelje . Ta riječ „roditelj „izrečena njenim glasom zazvučala mi je sasvim drugačije , nego što se obično izgovara . Neznam zašto sam to zapazila ali imalo je nešto u tom njenom glasu što je davalo poseban akcenat toj riječi , koju ne mogu opisati .
„Ja nemam nikoga !“ – progovorila je na kraju , čudno i odsutno kao da se u njoj nešto bunilo protiv tog priznanja , ali je zvučalo iskreno .
„Znam samo da me majka ostavila u dom , kada mi je bilo tri dana ! Sada mi je sedamnaest i upravnik doma mi je rekao da moram uskoro napustit dom , jer oni više nisu nadležni da se brinu o meni ....
Tu se njen glas polomio . Izmiješana s plačom koga je pokušala da obuzda jedva je skupila snage da sledeću misao ponovo pretvori u riječ i rekla , da nema kud , da nikoga ne poznaje i da jednostavno nemože vjerovati da će morati napusti taj dom , koji je u stvari bijo njena rodna kuća , a ovo mjesto njen zavičaj , njen vatan , od koga se nije mogla odvojiti .

„Zanijemila sam i držeći hladan sladoled u ustima osjetila bol u svakom blombiranom zubu pojedinačno , ali zatečena tolikom tugom i uprkos tom bolu , nisam imala ili nisam umjela progutati taj ledeni sadržaj . Nešto me stezalo u grlu i jednostavno paralisalo moje grlo tako da sam , kada se sladolet već istopio u ustima jedva smogla snage da ga progutam .

„Znam ! Majka je velika riječ ! – pokušah što mirnije stišati njene raspojasane emocije , a u stvari samo poželjeh da je manje boli , dok joj budem objasnila neke stvari , koje mi se kao obrušeno kamenje valjalo po duši , pa odmah dodadoh : - Ali nije ni svaka majka , majka , u pravom smislu te riječi . Vidiš Anita ja predpostavljam da je tvoja majka bila jako mlada kada te je rodila . Za takve majke se obično kaže , da su one žene –djeca , i dok je god to tako ona je suviše zabrinuta za samu sebe , jer tako rano rođenje djeteta iziskuje veliku odgovornost za koju njoj nedostaje ona snaga koju posjeduju zrelije žene . Za nju to nije samo postati majka i sve krene svojim tokom . Ona dakle nije čak ni udata , nema potporu i potrebnu pomoć ni roditelja a ni rodbine i tako odbačena ona izgubi onaj urođeni instikt za stvaranjem porodice . Stiješnjena u procjep predrasuda njene okoline , ona jednostavno nema drugog izbora nego da pobjegne i ostavljajući čak i to dijete krene nekim drugim putem u potrazi za normalnim životom u kome neće plačati tako visoku cijenu . A to nije isto što i druge greške koje pravimo u životu , pa se onda zareknemo da nikada više ne ponovimo nešto slično a onda život krene normalnim tokom života ., jer u ovom slučaju ostaje dijete iza nje . Kao vječiti spomen na jednu grešku koja se nije smjela dogoditi ! – završih na kraju , i odmah osjetih onaj unutarnji sukob u sebi , ali šta sam mogla drugo reći djetetu koje plače u tom momentu , osim da ga utješim da sve to nije tako strašno , kao što izgleda .

Pažljivo me gledala , i kao utopljenik u moru tražila spas u svakoj mojoj riječi , koja bi ju iznijela na površinu sa dna njenog tek započetog života . Ali je bila dovoljno inteligentna da prokomentariše na kraju :

„ Ima ljudi koji nikada nisu imali djecu , pa prisvoje tuđe i razviju doživotnu ljubav prema tom djetetu . Mene je moja rodila i nikada za svo ovo vrijeme nije pitala za mene . Nikada nije došla da me posjeti , nikada mi nije napisala pismo nikada .....
Kada mi je bilo devet godina , svake noći sam sjedela na stepeništu doma u nadi , da će se ipak jednom pojaviti a onda me zagrliti i kao što i jesam njeno dijete , odvesti me na kraju sa sobom . Poslije toga danima bih lutala po plaži , pa kada bih ugledala ženu koja liči na mene , kilometrima dugo bih je pratila , misleći ; ako ona bude moja majka , ona će se makar okrenuti da me pogleda , ali bilo je uzalud . To nije bila ona , i nije se okretala .


Tu se njen glas ponovo polomijo plačom , tako da je na kraju gotovo van sebe jedva procijedila ; Kako je samo mogla .....Kao da sam bila pseto !

„ Anita ! Ako hoćeš ja ću ti biti majka ! – rekoh i ne mogavši da zadržim suzu , zaplakah kao što bi svaki čovjek u tom momentu učinijo ukoliko imalo duše ima .

Zagrlila me je i sa očima punim zvijezda , tako mi se učinilo , naslonila glavu na moje rame čvrsto me stežući u zagrljaj kao da se plašila da je sve to što doživljava mogao biti samo san , koga nije smjela ispustiiti iz ruku .

Istog dana sam uspostavila vezu sa direktorom doma , kome sam povjerila da bih željela povesti Anitu sa sobom u Njemačku . Moj odmor se produžijo za dvije nedelje jer sam dugo čekala na Anitinu vizu , čiji je zahtjev sročilo MUP – Crne Gore i službeno predalo njemačkom Konzulatu . Za svo to vrijeme Anita se nije odvajala od mene , a ja sam se tako brzo navikla na nju kao da je čitav život bila uz mene , drugačije rečeno osjećala sam se ispunjena kao da je pored mog sina još samo ona bila taj dijo sreće koji mi je nedostajao da budem kompletna žena i najsrećnija majka na svijetu .

Danas moja prisvojena ćerka Anita ima dvadeset šest godina , i samo ponekad' kada 'pomiluje nečije dijete ona me pogleda i iz nje prošapće ona tuga i pitanje na koje nikada nije našla odgovor i kojeg se nikada nije mogla osloboditi :

„Kako je mogla ... ?







@ngi3

Zlatna sredina

(10)

  • »@ngi3« je žensko

Postovi: 453

Datum registracije: 29.07.2003

  • Poruku poslati

2

Četvrtak, 23. Oktobar 2008

;(
Tuzna a divna prica. Koju u stvarnosti, u celosti ne dozivljavaju sva deca iz domova.

Naucila sam...
Najlaksi nacin da kao osoba rastem jest da se
okruzim ljudima koji su pametniji od mene

emir-RA

Zlatna sredina

(26)

  • »emir-RA« je muško

Postovi: 455

Datum registracije: 03.07.2008

Lokacija: BIH okolina Tuzle

  • Poruku poslati

3

Četvrtak, 23. Oktobar 2008

Nemam riječi (o) pozdravi Anitu.
Na vatru odgovori vatrom !

šejla

Učenik

(10)

  • »šejla« je žensko
  • »šejla« je autor ove teme

Postovi: 118

Datum registracije: 19.05.2008

Lokacija: njemačka

  • Poruku poslati

4

Četvrtak, 23. Oktobar 2008

hoću hvala ti . I ja tebe selamim

Bosnjaaak

Zlatna sredina

(10)

  • »Bosnjaaak« je muško

Postovi: 245

Datum registracije: 17.05.2008

Lokacija: Luksemburg

  • Poruku poslati

5

Ponedjeljak, 27. Oktobar 2008

AFERIM za ovo i piscu koji je napisao.Dusa kad progovori tada srca koja citaju zadrhte.
[SIZE=3]Samo naukom mozemo doc do istine...[/SIZE]

Social bookmarks