Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

MrX

Početnik

(10)

  • »MrX« je muško
  • »MrX« je autor ove teme

Postovi: 28

Datum registracije: 29.01.2005

Lokacija: Germany

  • Poruku poslati

1

Subota, 29. Januar 2005

Alija Dzogovic

Alija Dzogovic je rođen 1929. godine u Laholu, kod Bijelog Polja u Sandžaku.
Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao je književnost i jugoslovenske jezike. Diplomirao je 1955. godine.
Objavio je pet samostalnih knjiga poezije, knjigu lirskih narodnih pjesama, šest knjiga iz oblasti onomastike, više od pedeset većih naučnih radova iz resursa usmenog narodnog stvaralaštva, esejistike, dijalektologije, onomastike i leksikologije u zbornicima sa naučnih skupova, u časopisima za književnost i jezik, kao i drugim književno-naučnim publikacijama. Učestvovao je na mnogim jugoslovenskim i međunarodnim kongresima folkorista, onomastičara, leksikologa, dijalektologa, antropologa i etnologa, turkologa kao i na kongresima pisaca. Poezija i naučni radovi prevođeni su mu na albanski, turski i engleski jezik. Zastupljen je u više antologija kosovskog i sandžačkog pjesništva. Član je mnogih asocijacija pisaca i naučnih radnika. Upravo je iz štampe izašla knjiga “Bijel behar”, antologija pjesama bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka, autora profesora Alije Džogovića iz Peći. Knjiga, po svom sadržaju i namjeni, predstavlja jedno od baznih djela neophodnih bošnjačkom nacionalnom korpusu, istovremeno obogativši, ionako, prazan izdavački bošnjački prostor, ali i upotpunila prazninu na kulturno-prosvjetnoj sceni bošnjačkog govornog područja na Kosovu, i šire, između ostalog i kao udžbenik u školama na bosanskom jeziku.

Kako je naš otac gradio kuću

Smislio je da gradi veliku kuću,
nalomio kamena sivca,
zagasio kreč -
da kuća bude bijela.
Donosio pruća, i pleo,
a poslije prikivao daske,
gradio je prozore i vrata,
lijepio po zidovima onaj kreč
što je oko njega ruke pekao.
Kuća je rasla -
za majkoviće i sokoloviće,
a bilo je mjesta i za dobre susjede,
za prijatelje i namjernike.
Davao je hljeba slabima i pticama,
nikada nije rekao da nema.

Kuća je bila velika...
Imali smo jednu motiku,
jednu sjekiru
i jednog vuka u šumi.
Imali smo jednu kravu,
i osamnaestoro majkovića -
bosonogih i golokrakih rebronja.
Imali smo ognjište i verige,
jedne naćve i jedan kotao,
studenac na Odrinu,
u Berimladi pšenicu bjelicu.

Imali smo i jedne grabulje,
jedne vile i jednu kosu.
Svakog jutra imali smo zoru,
i zornjaču,
imali smo mlijeka i pogaču.

Majka je sokolovićima
kosice sjekla makazama za strižu
i zubiće vadila na konac,
vukov zub ušivala u amajliju
s crvenim pletivom -
da nas urok ne uroči,
čini da se raščine,
da bolest u kamen udari
i da u mrtvo more potone.

Imali smo jednog vitoroga
i jednog sedmoroga,
a više kuće dubirog...
Imali smo jedan srp,
mjesec, sunce i Glavinu vodu
imali smo Bogaz i Materidžu,
jedno Vilje kolo,
i zloduha u Hramčini...

Imali smo groblje
puno djedova i pradjedova.
Imali smo dobrih i hrđavih susjeda,
i onih koji noću pomjeraju međe
a ujutru pomjere pameću...
Imali smo veliku crnu crepulju,
sa rupicom na sredini -
majka je u njoj pekla ječmenicu.
Imali smo i dobrih žena -
muzle su krave,
češljale vunu
i redovno rađale...

Tako je naš otac gradio kuću lastavicu,
pod Materidžom podigao vavilonsku kulu
i za majkoviće i za sokoloviće.

Zloduh nam obori kuću pod Materidžom,
pogazi majku i žito u Berimladi,
obori nam oca i brata,
rasturi majkoviće i sokoloviće...


A.Dzogovic


BIHOR

Bihor - aršlame rascvjetale, nevjeste vitke sa boščama
i belenzucima,
sa fistanima do polja, sa ojama i sedefima.
Iz očiju vatri im sunce
i niče svjetlost,
a pod pojasom ptice
sanjalice.

Bihor - vuk u gori,
plač na putovima Trakije,
groblja sa oborenim stećcima,
razorena ognjišta i svetilišta.

Bihor - brat po mukama i ranama,
po bdijenju i spasenju,
brat po rođenju i umiranju.

Putuju Bihorci i vuci,
putuju braća, mrki i ljuti,
rebra im savijeni mačevi.
Putuju ostronošama i bučima,
putuju bistricama i kurilima,
putuju crnišima i dubovima,
putuju baščicama i lađevcima.
Preskaču bašče
rijeke i vlahove,
obrove i ždimirce.

Na leđima nose teške naviljke,
bisage o vratu,
vreće žita na ramenu.
Ne staju, penju se uz prla,
nestaju medu oblacima.
U jednoj šumi imaju kuću,
u drugoj šumi kriju djecu,
piju vodu sa vilinog izvora,
hitrim okom love mjesečinu,
iz grla izvijaju dušu
u jedan glas.
Grade dubiroge,
i husare,
brvnare i čatmare.
Rogove bikova stavljaju na dovratke,
oluje zaustavljaju sofrom i sjekirom,
jašu neosedlane atove -
utrkuju se s vjetrom,
slijepe kučiće bacaju u potoke niže zanoge,
mrtvorođenu janjad presijecaju na pola
i zakopavaju pokraj struga.
Sivonju nazivaju bratom -
tegle jaram zajedno,
odmaraju zajedno na ravništu,
zajedno ručaju - što imaju,
pa opet vuku uz kolovoze i hramčine.

Ubijaju im djecu, dave,
jezike odsijecaju,
psuju im svetu vatru
i hljeb.
Otimaju im ptičija gnijezda,
zatiru tragove.

Bihor - zvijezdi u sedefu
vjetru u kopitama,
travi i kamenu u jeziku.

Majka Materidža
bdi nad Glavinom vodom,
nad Berimladom.
U šumi vuk -
brat po rođenju i umiranju.
Ašlame rascvjetale-
rađaju se djeca u bogazima,
iz vučije zasjede vrijebaju...

A.Dzogovic


ZAPIS NA KAMENU MATERIDŽE

Oca smo na rukama izneli na Materidžu,
na zvezdu i njenu vodu...
Unuci ga nosili od Lima do Lahola
na golubljim krilima, u urni, bez mačeva,
izneli ga na Glavinu vodu zvezdotečnu -
na Zvezdopolje, među trešnje i lastavice.
Braća se iz rata ne vratiše.
Ostadoše im ljube na Materidži -
mlado žito laholjsko,
i majka sa okamenjenim krikom,
sa rukama za pojasom i strelom u srcu.

A.Dzogovic


Sting Lady

Profesionalac

(10)

  • »Sting Lady« je žensko

Postovi: 752

Datum registracije: 07.08.2005

Lokacija: Kitchener, ON

  • Poruku poslati

2

Ponedjeljak, 10. April 2006

Iz knjige "Aragonitski nakit"; poglavlje "Razgovori sa Jonom":



NISMO UCHINILI NISHTA


Nismo uchinili nishta, a moglo je biti chudesno...
Samo su neki ljudi proticali nizvodno, i sumorno,
sa belim koshuljama na glavi...

A bilo je tako lepo u tvojim ochima,
i neobichno,
prelazilo ti je preko lica, i preko usana,
jagodilo se i titralo,
dolazilo iz krvi, iz damara, iz svetla...

Oktobar, bregovi josh zeleni i rujni,
meshtani zalaze u shumu,
preskachu brzake i ne osvrcu se...

Nismo uchinili nishta, a bilo je tako lepo...
Mogli smo zvezde sakupljati po ovoj shumi,
vatru smo mogli razgoreti u mecavi,
mogla je tvoja glava modju jagodama da blista -
pod nekom brezom, u travi, na ruci lastavici...

Mi nismo uchinili nishta, a bilo je tako lepo -
sve je moglo biti vatra,
istopiti se od chudesnog shaputanja.

Mi nismo uchinili nishta,
samo su neki ljudi proticali sumorno,
bezbojno su silazili meshtani sa svoga stabla -
ulazili u svoje toteme, u duhove, u vilenjake,
u grabulje, u motike...

Jedna zena vukla je za sobom
svoj strashni usud,
teglila je drvenim rukama.
Jesi li videla ochi te zene?...

Jesi li opazila njene misli
i njeno crno klupko u zenicama?...
Jesi li sve to shvatila?...

Mi nismo uchinili nishta,
a tako je bilo lepo u tvojim ochima -
chudesno, i izazovno...
Mi nismo nishta uchinili,
nishta nismo uchinili...



Alija Dzogovic

Ima u meni tmine,
no ima u meni i vedrine,
i moja divna sloga.

Social bookmarks