Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

  • »MADE IN SANJAK« je muško
  • »MADE IN SANJAK« je autor ove teme

Postovi: 37

Datum registracije: 16.06.2004

  • Poruku poslati

1

Četvrtak, 19. August 2004

BF: Floskula “Nema Bosne bez Srba i Hrvata“ je neistinita

Floskula “Nema Bosne bez Srba i Hrvata“ je neistinita

Poruka Bosne je veoma jasna, Bosna je država njenih građana koji je vole a ne konstitutivnih naroda, bez obzira šta “piše na papiru“. Konstitutivni narod u jednoj državi je narod koji želi dobro svojoj domovini, koji je nenadoknadiva cjelina. Međutim na ovaj način u pojam konstitutivni narod svrstavamo sve one Srbe i Hrvate koji su za cjelovitu i nezavisnu BiH kao i one koji su se protiv njene samostalnosti i nezavisnosti borili. Dakle i pripadnike ARBiH i pripadnike VRS i HVO-a. Dakle ovdje se postavlja pitanje da li je to ispravno?

Kostrutivni i destruktivni narodi

Konstitutivni narod ili narodi jedne države nigdje u svijetu ne mogu zadržati svoju konstitutivnost ukoliko rade protiv te države. Isto tako nepravedno je sve bosanske Srbe i Hrvate svrstavati u isti koš sa nažalost velikim majoritetom “velikodržavnika“ iz reda njihovih naroda. Zbog toga bi za BiH bilo daleko jednostavnije da je država njenih građana a ne konstitutivnih naroda.

Činjenica je da BiH danas ima jedan konstitutivni i dva destruktivna naroda. Srpski i hrvatski narod u BiH će biti destruktivni narodi sve dok ne prestanu kočiti uspostavljanje državne vlasti na cijelom teritoriju BiH i dok ih većina ne bude opredjeljena za cjelovitu i multietničku BiH. Alternativa onima koji žele da žive u jednonacionalnim sredinama su Srbija i Hrvatska!

Da li konstitutivnost podrazumijeva i automatski raspad ili nemogućnost postojanja jedne države ukoliko jedan od naroda ne želi više da živi u toj državi? U Bosni se često može čuti da “bez Srba i Hrvata nema BiH“. Te riječi slušamo skoro svaki dan. To je postala svojevrsna floskula onih koji za svoju multietničnost (iskrenu ili ne) nemaju drugih argumenata.

Međutim ono što ja tvrdim je da to nije istina. Moja teza je da BiH može prestati da postoji samo onda kada se većina Bošnjaka izjasni protiv njenog postojanja.

Svoje argumente i dokaze nalazim u prethodnoj agresiji Srbije i Hrvatske na BiH. Potpomognuti separatističkim težnjama bosanskih Srba i Hrvata sprovođenih uz pomoć dvije vojske (VJ i HV) te dvije paravojske (VRS i HVO) te bezbroj paramilitarnih formacija (Šešeljevci, Arkanovci i razne bojne), ove dvije države nisu bile u stanju da unište BiH iako su za to dobile dopuštenje i određeni vremenski rok od pojedinih svijetskih sila.

Srbi i Hrvati su prema popisu iz 1991. godine bili brojniji u ljudstvu, a prema svim statističkim i obavještajnim podacima su bili neuporedivo nadmoćniji u vojnoj sili. Osim toga uspjeli su izmanipulirati i dio bošnjačkog naroda tzv. Abdićevce ili autonomaše koji su se okrenuli protiv vlastite države ne sluteći aparthejd koji bi ih čekao da su kojim slučajem velikodržavne politike pobijedile. Nasuprot njima je stajala tek rođena Armija Republike BiH sa skoro cjelokupnim bošnjačkim narodom.

Vlastitim interesima protiv istine

Zašto je nastradala logika na primjeru Bosne? Zar ovo nije dokaz mojoj tezi da samo bez većine Bošnjaka nema Bosne. Može li se dokazati suprotno? Možda i može ali Srbi i Hrvati to nisu mogli ni vojno dokazati. Koliko je mudro izlaziziti sa tezom “nema BiH bez Srba i Hrvata“ kada imamo tako konkretan dokaz da to nije istina? Čak šta više, Bosna je opstala i onda kada su se ti narodi digli da sa oružjem unište BiH, pa čak i onda kada su im sa oružjem u pomoć pristigle i matice. Ovdje je važno da svaki od vas čitalaca postavi sebi nekoliko pitanja a ta pitanja su:

1) Da li su Srbi i Hrvati u najvećem majoritetu bili za otcjepljenje od BiH?
2) Da li su se vojno i politički pokušali otcjepiti ili osamostaliti (RS i HZ HB)?
3) Da li su u tome uspjeli?
4) Ko ih je u tome silom spriječio?
5) Da li je BiH opstala iako je Srbi i Hrvati nisu željeli?
6) Da li je onda realno tvrditi da BiH nema bez Srba i Hrvata?
Pomenuta floskula se međutim koristi u različite svrhe od strane srpskih i hrvatskih političara na jednoj strani i bošnjačkih političara na drugoj strani. Srbi i Hrvati naglašavaju da bez njih nema BiH želeći naglasiti da su oni taj odlučni politički (a i vojni) faktor rješenja svakog pitanja u BiH i da se ignorisanjem njigovog stava BiH ne može održati (“a da takva politika muslimene vodi u nestanak“, dodao bi Karadžić u Skupštini RBiH 1991. godine).

Dakle Srbi i Hrvati svoju konstitutivnost koriste kako bi BiH držali kao taoca svojih političkih igara čekajući povoljan političko-historijski trenutak koji bi se istovremeno uklapao u globalna politička zbivanja u svijetu, te da tada eliminiraju taoca koji je kočnica njihovom historijskom snu o velikim carstvima.
Drugi cilj srpsko-hrvatske upotrebe ove floskule je podizanje samopouzdanja pristalicama velikodržavnih projekata. Ti političari su svjesni neistinitosti navedene floskule kao i skupe i krvave cijene tog eksperimenta izvedenog tokom agresije na BiH. Šta je onda cilj forsiranja jedne ovakve tvrdnje koja nema niti jednog relevantnog dokaza? Cilj je dakle ubijediti same sebe u svoju političku veličinu i “neupitnu“ odlučujuću ulogu vlastitog naroda u kreiranju sudbine BiH. Time se na kraju želi reći da je budućnost BiH u njihovim rukama.

Bošnjački intelektualci su kukavice

Bošnjački političari i intelektualni nasuprot Srbima i Hrvatima, koriste ovu tvrdnju kada žele da izraze svoju multietničnost i toleranciju. Međutim pitanje je da li ta težnja, bila ona iskrena ili ne, opravdava korištenje neistina u te svrhe? Da li je uopšte doliči jednom intelektualcu da se koristi floskulama a odbacuje konkretne dokaze? Ili je to možda uslov pripadanja intelektualnoj eliti u BiH danas?

Činjenica je međutim da je prije svega politički poželjno ponavljati pomenutu floskulu jer na taj način čovjek izražava svoju multietničnost i pokazuje svoju toleranstnost pa je sveopšte prihvaćen kao civilizovan političar ili intelektualac. Reći suprotno (u ovom slučaju istinu) je političko i intelektualno samoubijstvo za karijeriste i političare sa velikim ambicijama. Oni neće u najgorem slučaju reći ništa i na taj način će se uljušturiti u ulozi lokalnog intelektualca koristeći se geslom “pametan šuti“. Kakva je onda razlika između onoga koji ne zna ništa pa šuti i intelektualca koji šuti? Koliko vrijedi jedan intelektualac koji nema hrabrosti da kaže ono što misli?

Da li na taj način treba shvatiti i aktuelnu bošnjačku intelektualnu elitu koja se ne oglašava niti jednim drugim povodom osim kada vrši promociju još jedne od svojih knjiga čija je tamatika daleko od suštinskih pitanja koja danas guše Bosnu i bošnjački narod.

Medijski lič pogubniji od robije

U doba komunizma bošnjački intelektualci koji su mislili drugačije su zatvarani i osuđivani na dugogodišnju robiju. Danas se ti rizici znatno razlikuju od zatvorskih kazni i očituju se i medijskom linču na naslovnoj stranici Slobodne Bosne ili magazina Dani. Za većinu današnjih bošnjačkih intelektualaca to je (ekonomski) pogubnije nego sjediti u izoliranoj zatvorskoj ćeliji.

Svi a najviše Bošnjaci su okusili srpsko-hrvatsku ljubav prema Bosni i bošnjačkom narodu. Što jedan od svjedoka zločina reče; “Svi su nas tukli a najviše naše komšije!“. Ako je najveći intelektualni doseg bošnjačkih intelektualaca ponavljanje floskule iz naslova ovog teksta onda se možemo složiti sa njima da je bolje da šute jer u tom slučaju i oni koji ne znaju ništa će sigurno reći nešto što je bliže istini.

Ovu kratku analizu treba shvatiti kao moralnu podršku Bošnjacima koji su i danas izloženi šikaniranju i aparthejdu u mjestina gdje su lokalna manjina. Bošnjaci su u pojedinim sredinama dovedeni na rub ekonomske egzistencije i opstanka uzrokovanog separatističkom politikom srpskih i hrvatskih nacionalista ali i pasivnošću bošnjačkih političara. Istovremeno je i većina bošnjačkih intelektualaca na rubu intelektualne egzistencije, oni su međutim žrtve vlastite inteligencije. Prirodni zakoni na svu sreću nisu definisani u Daytonu niti su rezultat kompromisa, dolaze nove generacije Bošnjaka međutim ukoliko nove generacije ne budu imale hrabrosti da kažu šta misle onda nećemo imati puno koristi ni od revidiranog Deytonskog sporazuma.

Emir Džanić
BOŠNJAČKI FRONT

I ja stavljam potpis!

"Licite na narod iz koga potjecete. Potrudite se da licite na taj narod. Taj narod nesto voli, a nesto ne voli. Volite ono sto on voli, ne volite ono sto on ne voli, pa cete liciti na taj narod. Taj narod je hrabar. Taj narod je pametan. Ne treba vas biti sramota da licite na taj narod, pa makar dijelili s njime, mozda, i neke mahane. Jer, nije nas narod savrsen, jer nema savrsenog. Ali ne treba bjezati od toga. Licite na taj narod."
...Jos da citiram svog omiljenog pjesnika:
'Velikim Bogom se kunemo da robovi biti necemo!"

12.1.1994. (Alija Izetbegovic)


"Uvjeren sam da ce se BiH, da odmah definisem sta, postepeno ocuvati, opstati i postati normalna drzava. Uvjeren sam u tu stvar. Ne bih mogao prognozirati kad ce to da bude, ali historija tece prilicno brzo na ovim prostorima, pa ce mozda biti brze nego sto mi i ocekujemo." Alija Izetbegovic

Social bookmarks