Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

1

Nedjelja, 10. Oktobar 2004

Božanstva moderniteta

>>

Tevhid znači «svoditi stvari na jedno», «svoditi mnoštvo na jedno», ili, u vjerskom kontekstu, znači «tvrditi da je Bog jedan». Teksir jezički znači «umnožavati», «činiti nešto mnoštvom», a u vjerskom kontekstu razumio bih to u smislu «tvrditi da je bogova mnogo».

Moderno doba i moderno mišljenje nemaju jedinstveno središte, jedinstvenu orijentaciju, jedinstven cilj, odnosno namjere. Modernitet nema općih principa niti svoga usmjerenja. Drukčije kazano, nema božanstva kao onog što daje smisao i orijentaciju životu. Bog je, inače, ono čemu služimo.

Moderni svijet služi mnoštvu, mnoštvu božanstava. Posmatrano kao nikad intenzivniji proces teksira, božanstva mogu danas biti umnožavana do u beskonačnost, dok ljudi štuju sve ono što im se nadaje kao božanstvo, uglavnom više božanstava.

Ispravnost mog stava bit će izvjesnija ukoliko napravimo usporedbu između intelektualne historije zapadne i islamske civilizacije. Svojevremeno, islamsko mišljenje moglo se ocijeniti kao tendencija ka jedinstvu, harmoniji, integraciji i sintezi. Veliki muslimanski mislioci vladali su mnogim disciplinama, no doimalo se tada kao da su sve one grane jednog stabla – stabla tevhida. Nije postojala nikakva oprečnost u izučavanju astronomije i zoologije, fizike i etike, matematike i juristike, misticizma i logike. Sve je bilo prožeto jedinstvenim principom, a osjećaj da je Bog sveprožimajuća realnost bio je svuda prisutan.

Historija zapadnjačke misli, pak, može se okarakterizirati kao suprotna tendencija. Premda je u srednjovjekovlju unitarističko mišljenje bilo preovlađujuće, nakon srednjeg vijeka naovamo stalno je rasla podvojenost i oprečnost. Renesansni čovjek mogao se baviti različitim znanostima i istodobno zadržavati jedinstvenu viziju. Danas, međutim, svako je ekspert za jednu strogo određenu oblast, dok se «informacije» stalno množe. Rezultat je uzajamno nerazumijevanje i opća disharmonija. Nemoguće je danas uspostaviti «jedinstvenost znanja» i nema mjesta komunikaciji stručnjaka u različitim disciplinama ili čak specijalista za pojedinačna pitanja iste discipline. Ukratko, ljudi modernog doba ne posjeduju jedinstvene principe, a posljedica toga je nekontrolirano bujanje ciljeva i želja te intenziviranje haosa.

U tom haosu svako ima božanstvo koje on ili ona štuju. Niko ne može opstati u totalnom vakuumu, bez cilja, bez smisla i bez usmjerenja. Božanstva koja ljudi štuju ukazi su na ono što daje smisla i razloga njihovim životima. Razlika između tradicionalnih i modernih predmeta štovanja jeste u tome što je danas nemoguće uskladiti sitna božanstva moderniteta s vrhovnim božanstvom, a ako se u tome i uspije, vrhovno božanstvo biva proizvedeno ideologijom. Pritom se zasigurno ne može raditi o Bogu tevhida, jer On je negacija bilo kakvih drugih božanstava; može jedino biti govora o očevidnoj imitaciji Boga tevhida, a takvo što javlja se naročito onda kad se religija neumjesno upusti u domen politike.

Božanstva u svijetu teksira su brojna. Da napomenemo samo ona najvažnija, trebalo bi sačiniti spisak mitova i ideologija modernog doba: evolucija , napredak , znanost , medicina , nacionalizam , socijalizam , demokratija , marksizam , sloboda , ravnopravnost ... Ipak, možda je najopasnija stvar kod božanstava moderniteta to što je iznimno teško prepoznati svrhu tih božanstava, jer u modernom svijetu ona se uzimaju «zdravo za gotovo», i držimo ih tako kao da se radi o zraku ili disanju. Dopustite da navedem najznačajnije među ovim božanstvima s njihovim naizgled bezazlenim imenima: osnovne potrebe , briga , komunikacija , potrošnja , razvoj , obrazovanje , energija , razmjena , faktor , budućnost , rast , identitet , informacija , životni standard , menadžment , model , modernizacija , planiranje , proizvodnja , napredak , sirovina , odnos , resurs , uloga , služba , seksualnost , mogućnost , sistem , blagostanje , posao . To su neka, ne i sva, od devedeset i devet lijepih imena božanstava moderniteta. Ponavljanje ovih imena zikr je modernog čovjeka.

Za onog ko se želi pozabaviti analizom prirode ovih božanstava uputno je da konsultira knjigu Plastične riječi , njemačkog lingvista Umea Poerksena. Podnaslov djela mnogo bolje govori o čemu se radi: Tiranija modularnog jezika . Poersen prikazuje kako moderna upotreba jezika (upotreba dominantna od svršetka Drugog svjetskog rata) ima za posljedicu nastanak grupe riječi koje su se pretvorile u najgore tiranine što ih je svijet ikada vidio. Doduše, on ih ne naziva božanstvima, jer radi se o lingvistu bez pretenzija da se upliće u teološke teme. Ipak, on ove termine naziva tiranima, a to je dobar prijevod kur'anskog božanskog imena Al-Jabbar. Kad se taj termin primijeni na Boga, označava da Bog drži potpunu kontrolu nad cjelokupnom Svojom kreacijom. «Tiranija» postaje negativan atribut onda kada se ona pripiše stvorenjima, jer tada ukazuje na to da stvorenja uzurpiraju Božiju moć i autoritet. U slučaju plastičnih riječi, uzurpacija se odnosi na uzimanje pojedinih riječi kao sredstva za ostvarenje društvenih ciljeva.

Kao što Poerksen zaključuje, ove tiranske riječi u krajnjem posjeduju trideset osnovnih karakteristika. Najvažnije od njih su to da se ovi termini ne daju definirati te činjenica da se doživljavaju kao nešto što se odlikuje božanstvenošću i svetošću. Lingvističkim terminima kazano, takve riječi nemaju svoju denotaciju (opseg pojma), ali zato nose brojne konotacije. Riječi kao «briga», «blagostanje» ili «životni standard» sasvim su uredu, ali mnogim ljudima one sugeriraju mnoge stvari. Radi se o apstraktnim terminima koji se doimaju znanstveno, tako da im se u svijetu u kome je znanost jedno od najviših božanstava pridaje oreol svetosti.

Mnoge od ovih riječi unose nešto što se ne da definirati i stvaraju beskonačne ideale. Čineći ideale beskonačnim, one i ljudske potrebe čine beskonačnim, a kada se te potrebe jednom probude, one pretendiraju da budu samoevidentne. Kur'an kaže da je Bog bogat, a da su ljudi siromašni štovatelji Boga. Odnosno, ljudi nemaju nikakve druge stvarne potrebe osim štovati Boga. No, danas ljudi osjećaju potrebu da štuju besmislene koncepte, misleći da ih moraju posjedovati. Ti isprazni idoli objekti su ljudskog štovanja i klanjanja.

Plastične riječi daju veliku moć onome ko govori u njihovo ime. Svako ko koristi riječi poput «briga», «komunikacija», «potrošnja», «informacija», «razvoj», doima se uglednim, a s obzirom da govori o božanstvima i istinama, primorava druge da šute. Nakon svega, mi mislimo da samo potpun idiot ne želi biti objektom brige i potpore. Zato slijedimo ove koji će se, eto, brinuti o nama i unaprijediti nas.

«Moderni mudžtehid» koji govori u ime ovih mini božanstava je, naravno, «ekspert». Svaka od plastičnih riječi nudi nam neki ideal i hrabri nas u pomisli da ih samo eksperti mogu ostvariti, te zato njima moramo povjeriti svoje živote. Moramo slijediti autoritete, mudžtehide znanosti, a oni će nam ponuditi lažni šerijat našeg zdravlja, blagostanja ili našeg obrazovanja. Ljudi uživaju u tome da se drže fetvi ovih mudžtehida. Ako se eksperti usaglase, ako ostvare idžmu, i ako kažu da moramo srušiti selo da bismo prinijeli svetu žrtvu božanstvu razvoja, nama nema druge nego slijediti svoje autoritete. Mudžtehidi znaju najbolje.

Svaka od plastičnih riječi čini da druge riječi spram nje izgledaju ništavnim i deplasiranim. Moramo se ponositi time što štujemo ovakva božanstva, jer naši prijatelji i kolege smatrat će nas prosvijetljenima kad vide da su ove riječi naš zikr i dova. Oni koji starog Boga još uvijek drže za ozbiljno mogu prikriti tu zbunjujuću činjenicu time što će Mu pridružiti štovanje novih božanstava. Očevidno, mogi ljudi koji istrajavaju na štovanju starolikog Boga nastoje to opravdati time što govore kako i On traži da ponavljamo: «briga, komunikacija, potrošnja, identitet, informacija, životni standard, menadžment, resursi...», taj dobro poznati zikr.

Zato što plastična božanstva nemaju denotacije, oni koji vjeruju u njih mogu ih razumijevati kroz sve konotacije koje im nude, te tako mogu uvjeriti sebe da služe temeljnim potrebama iskazanim kroz ova božanska imena, potrebama koje su, nakon svega, samoevidentne. Siromašni smo bez njih i moramo im služiti. Svi vide da su ova božanstva vrijedna štovanja. Religioznim ljudima ne pada nimalo teško bojiti ove tirane vjerskim bojama. Ljudi dobre volje u ime ovih božanstava nastoje mijenjati svijet, ne shvatajući da služe idolima koje je napravio čovjek, idolima koje ste, kako Kur'an kaže, «načinili sami vlastitim rukama».

(...)

Prvi objekt vjerovanja muslimana je Bog, potom Njegovi anđeli, poslanici, Sudnji dan te to da «Bog određuje dobro i zlo». Pri raspravi o Bogu i drugim objektima vjerovanja bitno je pojasniti ne samo šta oni jesu, nego i šta nisu. Onda kad ljudi ne znaju šta Bog jeste i kad ne znaju kako lahko mogu skrenuti u štovanje lažnih božanstava, neće se moći zaštititi od teksira modernog svijeta, mnoštva božanstava za koje im moderni način mišljenja tvrde da ih valja služiti. U slučaju sraza islama s modernitetom upadljivo to je da muslimanima nedostaje intelektualne pripremljenosti da se nose sa situacijom. Muslimanski intelektualci, osim nekolicine časnih izuzetaka, ne postavljaju pitanje legitimnosti modernih božanstava. Oni radije raspravljaju o najboljem načinu da se robuje tim novim tiranima. Odnosno, oni misle kako islamsko društvo mora biti prilagođeno i usklađeno standardima moderniteta, standardima koji su zasnovani na teksiru. Moglo bi se reći da ogroman broj muslimana našeg doba traži načine kako da islam prilagode širku.

Mnogi muslimani danas prepoznaju da je Zapad platio visoku cijenu modernizaciji i sekularizaciji. Oni vide da se različite socijalne krize javljaju u svim modernim društvima i shvaćaju da su te krize na neki način povezane s gubitkom religijske tradicije i devalvacije moralnih vrijednosti. Mnogi od tih ljudi govore nam kako je islam drukčiji, da islam može usvojiti tehnologiju i «progres», «razvoj» ili «stručnost», čuvajući pritom islamski moral i duhovne vrijednosti i izbjegavajući društvene dezintegracije prisutne na Zapadu.

Drugim riječima, oni misle da bi muslimani trebali zaboraviti na tevhid, zauzeti kurs teksira, a da pritom ne podnesu nikakve negativne konsekvence. Činjenica je da mnogi razmišljaju o ovakvim putevima, ne shvaćajući apsurdnost svoje pozicije i gubeći pritom onu viziju tevhida koja je davala život islamskom mišljenju. Oni ne mogu vidjeti kako je sve u posebnom uzajamnom odnosu, te propuštaju razumjeti da robovanje lažnim božanstvima nužno razara svaki poredak (ne samo na individualnoj i društvenoj razini, već i u svijetu prirode). Odnosno, kad ljudi propuštaju da služe Boga onako kako ih je On pozvao da ga služe, oni nisu u stanju izvršavati one funkcije zarad kojih su stvoreni. Konačan rezultat je to da naš svijet postaje sve haotičniji. Sljedeći kur'anski stavak znakovito govori o tome: «Zbog onoga što ljudi rade pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onog što rade, ne bi li se popravili.» (30:41) Kad ljudi slijede božanstva teksira, razvrat se samo može uvećavati, što će se završiti rastrojstvom prirode kao i rastrojstvom društva. Razvrat ( fesad ), naposljetku, definira se kao pomanjkanje ispravnosti ( salah ), odnosno valjanosti, uravnoteženosti, harmonije, sklada, reda, uvezanosti i jedinstva, što sve skupa gradi tevhid ili «činjenje nečega jednim».

<<


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Gerilac

Profesionalac

(10)

  • »Gerilac« je muško
  • »Gerilac« je zabranjen

Postovi: 1.329

Datum registracije: 28.03.2003

Lokacija: Sandžak, Novi Pazar

  • Poruku poslati

2

Nedjelja, 10. Oktobar 2004

Selam alejkum Bosnjakinje, Bosnjaci i Bosnjacad.

Veoma mi je drago kada vidim da neko trazi i istrazuje. Ovaj tekst je odlican, mada na momente se gubi (ili se ja gubim), tj. na momente ne mogu da ukapiram neke stvari.

Ja bih najvise volio Al-Bazari da ti imas vec izgradjeno misljenje, odnosno stav svoj, kojeg pokazujes ovim isjeccima. Jer ako ovo nije tvoje ubjedjenje neces moci da mi odgovoris na moja pitanja koja cu postaviti, a pokrenut ovim tvojim postom.

Opet kazem tekst je odlican, ali mi se gubi na momente u ocima mojeg ubjedjenja. Zato bih postavio jednio pitanje: Gdje je ovdje u svemu ovome Poslanika a.s. U smislu gdje je u svemu ovome on kao licnost?

Jer bojim se da ovaj tekst ima pretenziju da opet nekom vizijom porazbija sve ostale vizije i predstavi je kao Tevhid. Da nesto ne bi bilo vizija, vec da bi se moglo konkretno prepoznati u pojavnom svijetu, neminovno je da moraju postojati Autoritet, tj. nosioci toga. Jer je poznato da postoje nasljednici Poslanikovi a.s. u svakom momentu i koji su putokaz, tj. put pokazuju ka Tevhidu istinskom.

Dakle, ovo ubjedjenje koje je ovdje iznijeto, negirali svaku vrstu Autoritativnosti?

Allahimanet.
HER DZAN ASURA, HER VER KERBELA - SVAKO VRIJEME JE ASURA, SVAKO MJESTO JE KERBELA. Imam Dzafer Essadik r.a.

Social bookmarks