Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

abfang

Učenik

(10)

  • »abfang« je zabranjen
  • »abfang« je autor ove teme

Postovi: 130

Datum registracije: 23.06.2006

  • Poruku poslati

1

Subota, 02. Septembar 2006

Da li ste zadovoljni?

Neki od nas se, kada im zivot na pladnju iznese ono sto im je u tom trenutku priredio, samo namrste i okrenu glavu na drugu stranu. Drugi, opet, samo slegnu ramenima, ponekad i uzdahnu, pa potom bez reci pokusaju ono sto im je prineseno. Bas kao u kakvom otmenom restoranu, oni prvi ce vratiti jelo koje im se ne svidi, pa ce ga, uvek i iznova, vracati sve dok ne bude spravljeno tako da zadovolji njihov istancan okus, a oni drugi ce progutati i najnesvarljivije splacine, a da pritom nece izustiti ma ni reci prostesta.

Oni prvi smatraju da gospodare svojom sudbinom. Oni drugi joj se predaju. Oni prvi zele svoj zivot proziveti onako kako su ga sami osmislili i kako su, smatraju oni, zasluzili. Oni drugi znaju da je za nas sve vec odavno osmisljeno i da je, do najsitnije mjere, sve vec razdijeljeno po zaslugama.

Oni prvi zele promijeniti stanje i uciniti ga boljim. Oni drugi gledaju kako ce prihvatiti stanje i time sebe uciniti boljim. Oni prvi su u stanju doveka tragati za ljubavlju i sebi savrsenom srodnom dusom, oni drugi ce stesati, malo sebe, a malo onoga s kim se zadese, pa se tako uklopiti i iznjedriti ljubav.

Jedni svet prilagodjavaju sebi, drugi sebe prilagodjavaju svetu. Ili, barem, i jedni i drugi to pokusavaju, ne bi li ovo malo vremena sto im je dato proveli u zadovoljstvu bivstvovanja. Niko od nas nije u potpunosti ovakav ili onakav, svako od nas ima u sebi mjericu jednih, i mjericu drugih. Pa kako je koga zapalo. Ili kako je ko od nas odlucio. I tako je svet opstajao, malo po jednoj, malo po drugoj strani.

No, s vremenom se covjek danasnjice razbaskario u restoranu zivota. Sve vise je izbirljiv i sve vise vraca ono sto mu, od tog i takvog zivota izneseno, nije po mjeri. Sve je manje srece i zadovoljstva u onome sto se ima, a sve vise u onome sto se zeli i treba imati. Sve nas je vise kovaca svoje srece i gospodara vlastite sudbine, a sve manje je nas na ovome svetu svjesno da su nasi hirovi i zahtjevi spram sudbine tek zabavni, koliko su i bezvrijedni.


Altuna

Majstor

(10)

  • »Altuna« je žensko

Postovi: 1.969

Datum registracije: 14.12.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

2

Subota, 02. Septembar 2006

Ja sam od onih koji dugo "gutaju" i ne vracaju skoro nikada jelo koje im je doneseno pa makar bilo i...ne znam kakvo. Ako mi odgovara pojescu ga,ako ne platicu i izaci. To je to. ;) Ne kazem da je to tako dobro...naprotiv,ali takva sam.

Sto se sudbine tice, nezadovoljna sam onim sto je do mene, sto bih mogla da promijenim,poput uspjeha na poslu,na fakultetu i sl. Dok,sve ono sto ne mogu da promijenim,sto ne dolazi mojom inicijativom,dakle od Boga je, primim mirno, slegnem ramenima, jednostavno kazem "elhamdulillah" i nastavim dalje.

U globalu, zadovoljna sam svojim zivotom i svim sto imam (i nemam) u njemu. Moj moto u svemu je "gledaj naprijed, idi naprijed i ne osvrci se iza sebe." Mislim da nezadovoljstvo radja pesimizam a pesimizam je nesto najgore sto covjeku moze da se desi.
Sabur ti je da gutas kiselo, gorko i ljuto, a da ti se na licu nista, sem osmjeha, ne vidi.

inaa

Zlatna sredina

(10)

  • »inaa« je žensko

Postovi: 348

Datum registracije: 30.07.2006

Lokacija: DE

  • Poruku poslati

3

Subota, 02. Septembar 2006

Citirano

Orginalno od IrfanP
Neki od nas se, kada im zivot na pladnju iznese ono sto im je u tom trenutku priredio, samo namrste i okrenu glavu na drugu stranu. Drugi, opet, samo slegnu ramenima, ponekad i uzdahnu, pa potom bez reci pokusaju ono sto im je prineseno. Bas kao u kakvom otmenom restoranu, oni prvi ce vratiti jelo koje im se ne svidi, pa ce ga, uvek i iznova, vracati sve dok ne bude spravljeno tako da zadovolji njihov istancan okus, a oni drugi ce progutati i najnesvarljivije splacine, a da pritom nece izustiti ma ni reci prostesta.

Oni prvi smatraju da gospodare svojom sudbinom. Oni drugi joj se predaju. Oni prvi zele svoj zivot proziveti onako kako su ga sami osmislili i kako su, smatraju oni, zasluzili. Oni drugi znaju da je za nas sve vec odavno osmisljeno i da je, do najsitnije mjere, sve vec razdijeljeno po zaslugama.

Oni prvi zele promijeniti stanje i uciniti ga boljim. Oni drugi gledaju kako ce prihvatiti stanje i time sebe uciniti boljim. Oni prvi su u stanju doveka tragati za ljubavlju i sebi savrsenom srodnom dusom, oni drugi ce stesati, malo sebe, a malo onoga s kim se zadese, pa se tako uklopiti i iznjedriti ljubav.

Jedni svet prilagodjavaju sebi, drugi sebe prilagodjavaju svetu. Ili, barem, i jedni i drugi to pokusavaju, ne bi li ovo malo vremena sto im je dato proveli u zadovoljstvu bivstvovanja. Niko od nas nije u potpunosti ovakav ili onakav, svako od nas ima u sebi mjericu jednih, i mjericu drugih. Pa kako je koga zapalo. Ili kako je ko od nas odlucio. I tako je svet opstajao, malo po jednoj, malo po drugoj strani.

No, s vremenom se covjek danasnjice razbaskario u restoranu zivota. Sve vise je izbirljiv i sve vise vraca ono sto mu, od tog i takvog zivota izneseno, nije po mjeri. Sve je manje srece i zadovoljstva u onome sto se ima, a sve vise u onome sto se zeli i treba imati. Sve nas je vise kovaca svoje srece i gospodara vlastite sudbine, a sve manje je nas na ovome svetu svjesno da su nasi hirovi i zahtjevi spram sudbine tek zabavni, koliko su i bezvrijedni.




odlicna tema i predivan tekst .. ali primijetila sam da IrfanP postavi teme ali gotovo nikako za pocetak ne iznese svoje misljenje o tome.. ima li za to neki razlog??

Selam
..mjeri svoj uspjeh po tome cega si se sve trebao odreci da bi to ostvario..

4

Subota, 02. Septembar 2006

Ti Irfane poce izgleda i kulinarstvom da se bavis? he he he salim se.
Mada me tvoje teme nekako asociraju na psiholoska istrazivanja...
Nebitno.

Sto se vracanja jela tice tu sam! Cim nadjem dlaku i jelu ili drugu prljavstinu ili pak jelo nije peceno, ili je prepeceno ili neukusno. Uvijek pozovem konobara i ljubazno mu saopstim kakva je stvar. Ne prakticiram da uzmem drugo jelo na tom istom mestu, vec ko Altuna i ja platim pozelim lijep dan il vece i odem.
Izuzetak je "786". Hajem da sednem tu i samo radi atmosfere odem opet. A ono osoblje me vec dobro poznaje i ja verujem kad me vide ne obraduju mi se bas ...

A sto se sudbine tice verujem u nju. Nisam neki ekspert pa da umijem nesto da pametujem po ovom pitanju tipa covek sudbinu sam gradi, te ko skocis sa zgrade to nije sudbina itd.

K'o sto rekoh verujem u nju, a trudim se koliko god mogu da uticem na moj zivot bilo da menjam sebe ili oko sebe.


A ti Irfane vrces li ova jela nekuhana?
"Ti sa svakim lijepo! I trazi da se dobra djela cine, a neznalica se kloni!" (El-'Araf, 199)

@ef

Majstor

(22)

  • »@ef« je muško

Postovi: 1.842

Datum registracije: 11.02.2004

Lokacija: Sandzak, Novi Pazar

  • Poruku poslati

5

Subota, 02. Septembar 2006

Ukoliko bi u jelu koji su mi doneli uocio neki veliki propust onda bih ga sigurno vratio. Ne bih cepidlacio, tipa da vratim celu picu, jer mi su mi, eto stavili nesto vise kecapa ili prsute nego sto ja volim. Ali zato ako bi mi doneli neku zagorelu, zivu ili picu koja u velikoj meri odudara od porucene, onda bih je sigurno vratio. Dosao sam tu da jedem za svoje pare i necu da dozvolim da me iko pravi budalom. Ovakve stvari su propust rastoranskog osoblja i mislim da preko njih ne bi trebalo da se prelazi.
Relax, take it easy, for there is nothing that we can do.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

6

Subota, 02. Septembar 2006

Ja slabo nešto idem u te restorane. Više hajem kući da jedem.



;)


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

nevidljivi

Zlatna sredina

(10)

  • »nevidljivi« je muško

Postovi: 492

Datum registracije: 10.01.2006

  • Poruku poslati

7

Subota, 02. Septembar 2006

ccc narodeee
u ovoj temi je pitanje o zivotu i kako smo zadovljni stvarima koje nam zivot donosi,a restoranska hrana je uzeta samo radi poredjenja
ja se ne secam da sam se ikad pozalio konobaru za hranu.ako stvarno ne valja,onda kontam ne moze bit mnogo bolje sledeci put i ne idem vise tamo.

admir pecanin - novi pazar sai baba
shirdi sai baba - sathya sai baba - novi pazar sai baba


  • »annonimus« je muško

Postovi: 3.054

Datum registracije: 15.12.2002

Lokacija: My chamber

  • Poruku poslati

8

Subota, 02. Septembar 2006

Zadnjih nekoliko godina pretezno idem u Restorane.Razloga ima X ali najbitniji je sto ima da se jede kad ogladnis :D ( neko ce pomislit da sam neki bucko,naprotiv imam samo 63 kg ) :O

E sada sto se tice jela i tih propusta,drzim se onog pravila MUSTERIJA JE UVEK U PRAVU ;) Jer ne ide da ja jedem i placam sto je njemu zagoreo Biftek ili sto mu je Makarona ne kuvana.Mislim da ne gresim,jer ipak su to moje pare i zelim da budem usluzen kako dolikuje!

@nevidljivi

Ako je neki restoran sa renomeom moze sto sta da se promeni.Ali ako je neka birtija,onda ne ocekuj nista bolje ;)
" Bilen alemlere rahmettir "

abfang

Učenik

(10)

  • »abfang« je zabranjen
  • »abfang« je autor ove teme

Postovi: 130

Datum registracije: 23.06.2006

  • Poruku poslati

9

Subota, 02. Septembar 2006

Citirano

Orginalno od nevidljivi
ccc narodeee
u ovoj temi je pitanje o zivotu i kako smo zadovljni stvarima koje nam zivot donosi,a restoranska hrana je uzeta samo radi poredjenja
ja se ne secam da sam se ikad pozalio konobaru za hranu.ako stvarno ne valja,onda kontam ne moze bit mnogo bolje sledeci put i ne idem vise tamo.


Kao sto je uvazeni efendija nevidljivi odlicno primetio, temu ste malo pogresno svatili ali haijrli bilo :) Mozemo kako zelite, pa i ovome diskutovati kad ste vec poceli.

zuti cvijet

Profesionalac

(10)

  • »zuti cvijet« je žensko

Postovi: 885

Datum registracije: 24.01.2006

Lokacija: oblak iznad Yeni Pazara

  • Poruku poslati

10

Subota, 02. Septembar 2006

Citirano

Orginalno od IrfanP
Kao sto je uvazeni efendija nevidljivi odlicno primetio, temu ste malo pogresno svatili ali haijrli bilo :) Mozemo kako zelite, pa i ovome diskutovati kad ste vec poceli.


Haha,Irfane, sto si lak za kompromise :))

Ja sam u tom zivotnom restoranu od onih sto cute i jedu a ako im je hrana toliko bezukusna, ne jedu al opet cute, pa makar bili i gladni. Neko bi reko da sam i ja laka za kompromise, a ja bih rekla da previse cutim.
‚‚Malom Radojici su zabijali dečake pod nokte" (nepoznata djevojčica u pismenom zadatku iz srpskog jezika)

Abfangjäger

Zlatna sredina

(10)

  • »Abfangjäger« je muško
  • »Abfangjäger« je zabranjen

Postovi: 556

Datum registracije: 03.05.2004

  • Poruku poslati

11

Nedjelja, 03. Septembar 2006

Citirano

Orginalno od IrfanP

Citirano

Orginalno od nevidljivi
ccc narodeee
u ovoj temi je pitanje o zivotu i kako smo zadovljni stvarima koje nam zivot donosi,a restoranska hrana je uzeta samo radi poredjenja
ja se ne secam da sam se ikad pozalio konobaru za hranu.ako stvarno ne valja,onda kontam ne moze bit mnogo bolje sledeci put i ne idem vise tamo.


Kao sto je uvazeni efendija nevidljivi odlicno primetio, temu ste malo pogresno svatili ali haijrli bilo :) Mozemo kako zelite, pa i ovome diskutovati kad ste vec poceli.


Ovo ti vredi :D inace bih te Ahmed-efendija, znas ti dobro naucio reda sto muhanetises jelo :D. Mada ja znam da ti je odnos prema jelu posve drugaci od onog koji se, mozda, sam po sebi nemece u tudja zakljucivanja.

A i moras priznati, senad-hanuma, se gumenim bambonima :D,kasnije, maksimalno izvukla ;) :D
Vertrauen ist, einem Menschen sogar dann glauben zu können, wenn man genau weiß, dass man an seiner Stelle lügen würde!

abfang

Učenik

(10)

  • »abfang« je zabranjen
  • »abfang« je autor ove teme

Postovi: 130

Datum registracije: 23.06.2006

  • Poruku poslati

12

Nedjelja, 03. Septembar 2006

Lako je tebi kad te usluzuje Lufthans-a personal ...


Space

Početnik

(10)

  • »Space« je muško

Postovi: 5

Datum registracije: 01.06.2006

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

13

Ponedjeljak, 04. Septembar 2006

Najbolje je da pre nego odes u restoran znas razlikovat haram od halal jela. Ako to ne znas u trenutku kad ti konobar servira, moze ti se desit da odaberes haram jelo. Posle toga haram ti bilo. A ako znas pa uzmes, opet haram ti bilo. Ako ce kome stetit stetit ce onome ko ga konzumira. Toliko o sudbini.

Spain

Profesionalac

(10)

  • »Spain« je muško
  • »Spain« je zabranjen

Postovi: 1.197

Datum registracije: 04.09.2005

  • Poruku poslati

14

Ponedjeljak, 04. Septembar 2006

Veoma interesantna tema, pokreće na razmišljanje. Ko ovo skonta pronaći će sreću.

Što se tiče uvodnog teksta Irfanovog ja bih ga malo dopunio. U tom tekstu se kaže da imaju oni koji svijet prilagođavaju (ja bih rekao - pokušavaju, jer ipak ih svijet na kraju slomi) sebi i oni koji sebe prilagođvaju svijetu.

Kao mjeru predostrožnosti, zbog izbjegavanja bespotrebnog nerazumijevanja, reći ću da mi je jasno na šta je Irfan mislio kada je navodio ove dvije grupacije, ali ja ću samo još malo više izdetaljisati, odnosno podijeliću ljude na tri (3) grupacije.

Prva grupacija je ona koja pokušava svijet prilagoditi sebi.
Druga je grupacija koja sebe prilagođava svijetu.
Treća grupa je ona kojoj svijet uopšte mjerilo nije, pa niti ga prilagođava sebi, a niti sebe prilagođava svijetu, već sebe prilagođava istini.

Ova prva je jasna, to su oni koji su oholi. Druga je ona koja je izgubila svojeg dostojanstva i ide linijom mnjeg otpora, smatrajući da će tako bolje proći u životu, a treća grupacija je ona dostojanstvena kojoj nije bitno hoće li ih ko kuditi ili hvaliti od svjetine, jer im je bitna istina.
Na tom putu će nekad nailaziti na pohvale i potvrde, nekada na pokude i negiranja. Naravno takve osobe neće događaje u svijetu zanemarivati, već će u njima tražiti znakove istine, jer svi događaji u suštini o Istini govore.

Eto, ne bih dalje da dužim, jer mislim da je dovoljno ovo da razvije dalje ovu diskusiju koja može biti lijepa i interesantna, sve zavisi od nas samih. :)

Hmm, ovdje se traži i da se kaže nešto o sebi po ovom pitanju, pa evo ja ću reći za sebe da se trudim da budem jedan iz ove treće skupine, ali veoma često mi se dešava da zapadnem u prvu i u drugu grupaciju. Nekada me uhvati hir nekakav pa želim svijet sebi prilagoditi, a ponekad zapadnem u situaciju kada pribjegnem u ovu drugu pa idem linijom manjeg otpora. Veoma je teško biti u ovoj trećoj skupini, ali treba se boriti i truditi.

Hvala.
[SIZE=5]ZELENO, VOLIM TE![/SIZE]

Chonbey

Zlatna sredina

(10)

  • »Chonbey« je muško

Postovi: 286

Datum registracije: 10.03.2004

Lokacija: US

  • Poruku poslati

15

Ponedjeljak, 04. Septembar 2006

Ljudi koji se predaju sudbini su, po pravilu, ljudi koji imaju strah neke vrste. U vecini slucajeva, to je strah od neuspeha, pa onda cuveni strah od "samo da se ne provalim pred rajom", strah od novog, strah od nepoznatog, strah od gubitka stecenog itd itd. Kako god okrenes i kako god recima lepo upakujes, iza predaje sudbini se krije strah.

Spain, mislim da si sasvim malcice, svesno ili nesvesno, promasio temu. Ovo sto si napisao ima smisla, i uglavnom se i slazem sa time sto si napisao, ali ima razlike izmedju ljudi koji se ne mire sa sudbinom i ljudi koji pokusavaju da prilagode svet sebi. Siguran sam da vidis tu razliku.
Solve it. Solve it quickly, right or wrong. If you solve it wrong, it will come back and slap you in the face, and then you can solve it right

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

16

Ponedjeljak, 04. Septembar 2006

Citirano

Orginalno od Chonbey
Kako god okrenes i kako god recima lepo upakujes, iza predaje sudbini se krije strah.


Samo na prvi pogled!

Citirano

PREDANOST

Priroda ima determinizam, čovjek ima sudbinu. Prihvatanje ove sudbine je najviša i posljednja poruka islama.

Da li i kako postoji ono što nazivamo sudbinom? – Osvrnimo se na naš vlastiti život i pogledajmo šta je ostalo od naših najdražih planova ili naših snova mladosti. Zar nismo došli na svijet bez naše volje i zatekli sebe sa čitavom našom naravi, većim ili manjim stepenom inteligencije, sa našom pojavom koja može biti simpatična ili odbojna, sa našim stasom koji može biti patuljast ili atletski; u domu kralja ili prosjaka, u burnom ili mirnom vremenu, za vlade tirana ili jednog blagorodnog kneza, i uopšte u političkim, geografskim i društvenim prilikama o kojima nas niko nije pitao? Kako je ograničeno ono što je naša volja, a kako je ogromno i neobuhvatno ono što je naša sudbina!

Čovjek je “bačen u svijet” i zavisan od mnoštva činjenica nad kojima nema nikakve moći. I one najudaljenije djeluju na njegov život kao i ove najbliže. U toku savezničke invazije na Evropu, 1944. godine, došlo je do opšteg poremećaja radio-veza, što je moglo biti subonosno po operacije u toku. Kasnije se ustanovilo da je poremećaj bio posljedica ogromne eksplozije u sazvežđu Andromede, koje je od nas daleko nekoliko miliona svjetlosnih godina. Jedna vrsta katastrofalnih zemljotresa na našoj planeti posljedica su promjena na sunčevoj površini. Sa porastom našeg znanja o svijetu, raste i naša svijest da nikada nećemo biti potpuni gospodari naše sudbine. Pa i uz pretpostavku najvećeg mogućeg napretka nauke, mjera savladanih okolnosti u poređenju sa mjerom nesavladanih i nesavladivih, biće neznatna. Čovjek i svijet nisu u srazmjeri. Jedinica hoda stvari nisu čovjek i njegov ljudski vijek. Otuda vječna nesigurnost čovjeka, koja se psihološki može održavati u pesimizmu, pobuni, očajanju ili – predanosti sudbini i volji Božijoj.

Islam kao napor za uređenje svijeta pomoću odgoja i zakona je uži, predanost je širi plan rješenja.

Individualna pravda ne može se nikada potpuno zadovoljiti u uslovima egzistencije. Mi možemo slijediti sve islamske propise, koji u krajnjem rezultatu treba da nam osiguraju sreću “na oba svijeta”; mi, štaviše, možemo da slijedimo i sve druge normr medicinske, društvene i moralne, pa da ipak, zbog stravične isprepletenosti sudbina, svjesnog htijenja i nekontrolisanog slučaja, duševno i tjelesno stradamo. Šta može utješiti majku koja je izgubila jedinca sina? Kakvu utjehu može naći čovjek koji je u nekom nepredvidljivom incidentu ostao bogalj? “Osvjedočimo se u naš ljudski položaj. Mi smo uvijek u situacijama... Ja mogu da djelujem da se situacija izmijeni. Ali ima situacija koje su u svojoj suštini nepromjenljive, čak i kada njihova pojava dobiva drugi vid i kada se njihova pobjedonosna moć skrije velovima: moram da umrem, moram da patim, moram da se borim, podređen sam slučaju, neizbježno se saplićem u krivicu. Te osnovne situacije našeg postojanja nazivamo “graničnim situacijama” (Karl Jaspers, “uvod u filozofiju”). “Čovjek treba ustvarnom svijetu da popravi sve što se može popraviti: Poslije toga djeca će i dalje umirati nepravedno, čak i u savršenom društvu. U svom najvećem naporu, čovjek može samo sebi staviti u zadatak da aritmetički smanjuje bol svijeta. Ali nepravda i patnje će ostati i, ma koliko bile ograničene, one neće prestati da budu sablazan” (Albert Camus, “L'Homme revolt”). Predanost ili pobuna – to su dva oprečna odgovora na istu dilemu.

U predanosti se nalazi ponešto od svake ljudske mudrosti, osim jedne: plitkog optimizma. Ona je priča o ljudskoj sudbini i stoga neizbježno odiše pesimizmom, jer “svaka sudbina je tragična i dramatična, ako se ide do njenog dna” (Gasset).

Predanost sudbini je potresan odgovor na veliku čovječansku temu o stradanju koje se ne može izbjeći. Ona je spoznaja života kakav jest i svjesna odluka da sve treba izdržati i pretrpjeti. U ovoj tačci islam se bitno razlikuje od plitkog optimizma evropske filozofije i njene naivne priče o “najboljem od svih mogućih svjetova”. Predanost je blaga svjetlost s one strane pesimizma.

Ali, došla kao rezultat osjećanja nemoći i nesigurnosti, predanost sama postaje jedna nova moć i jedna nova sigurnost. Vjera u Boga i Njegovu promisao daje nam takav osjećaj sigurnosti koji se ničim drugim ne bi dao zamijeniti niti nadoknaditi. Sve junačke rase vjerovale su u sudbinu – tvrdi Emerson. Jer predanost ne znači pasivnost, kao što to mnogi u potpunij zabludi misle. Ne radi se o tome da se “prepustimo sudbini”, jer naš odnos prema sudbini ima samo moralni značaj. Predanost je čovjekov unutrašnji stav prema cjelini svijeta i prema rezultatima svoga vlastitog djelovanja. Predanost prema volji Božijoj znači nezavisnost prema volji ljudskoj. Pokoravanje Bogu isključuje pokoravanje čovjeku. To je novi odnos između čovjeka i Boga, pa stoga i novi odnos između čovjeka i čovjeka.

Stoga, prihvatiti sudbinu znači osjećati se u najvećoj mjeri slobodnim. Ali to je sloboda koja se stiče izvršavanjem svoje sudbine, slaganje sa tom sudbinom. Ono što naše angažavonje i našu borbu čini ljudskom i razumnom, ono što joj daje pečat odmjerenosti i smirenosti, to je uvjerenje da konačni ishod svega nije u našim rukama. Naše je da nastojimo i djelujemo, rezultat je u Božijim rukama.

Zato: istinski razumjeti svoj život na ovoj zemlji znači početi ulagati jedan napor lišen ambicije da se sve obuhvati i savlada, ali združen sa spremnošću da se prihvati mjesto i vrijeme u kojem smo rođeni, mjesto i vrijeme koje se zove naša sudbina i koje je volja Božija. Predanost – to je jedini ljudski, dostojanstveni izlaz iz nerješivosti i besmisla života, izlaz iz pobune, očaja, nihilizma, samoubistva. To je herojsko osjećanje ne heroja, nego običnog čovjeka u neizbježnim životnim nevoljama, ili tragičko osjećanje šehida koji je izvršio svoju dužnost i koji prihvata svoju sudbinu.

Islam nije dobio ime prema svojim zakonima, prema svojim naredbama i zabranama, prema naporu tijela i duše kojeg zahtijeva nego, prema nečemu što obuhvata i nadmašuje sve to, prema jednom momentu spoznaje, prema snazi duše da se mjeri sa vremenom, prema spremnosti da se podnese sve što uopšte može da ponudi jedno postojanje: prema istini predanosti.

Predanosti, tvoje ime je islam!


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Spain

Profesionalac

(10)

  • »Spain« je muško
  • »Spain« je zabranjen

Postovi: 1.197

Datum registracije: 04.09.2005

  • Poruku poslati

17

Utorak, 05. Septembar 2006

Citirano

Orginalno od Chonbey
Ljudi koji se predaju sudbini su, po pravilu, ljudi koji imaju strah neke vrste. U vecini slucajeva, to je strah od neuspeha, pa onda cuveni strah od "samo da se ne provalim pred rajom", strah od novog, strah od nepoznatog, strah od gubitka stecenog itd itd. Kako god okrenes i kako god recima lepo upakujes, iza predaje sudbini se krije strah.

Spain, mislim da si sasvim malcice, svesno ili nesvesno, promasio temu. Ovo sto si napisao ima smisla, i uglavnom se i slazem sa time sto si napisao, ali ima razlike izmedju ljudi koji se ne mire sa sudbinom i ljudi koji pokusavaju da prilagode svet sebi. Siguran sam da vidis tu razliku.


Ovdje se postavlja pitanje kako ko shvata sudbinu, a pošto je to pitanje o kojem se ne može i ne treba diskutovati, faktički je zabranjeno, jer spada u jednu od tajni koje se raciom ne mogu dokučiti. Dakle, diskusija, barem islamski gledano, ne može i ne smije biti tema diskusije.

Ostaje nam samo da razmatramo kako se postaviti u odnosu na događanja u svijetu i život.

Ako sada nadalje ovu temu razradimo onda ćemo neminovno doći do vrsta ljudi. Pa ćemo neminovno opet doći do toga da sagledavamo kakvih sve to ljudi ima i kako se oni odnose prema Božijem davanju u svijetu u kojem žive.

Ja sam eto nabrojao te neke tri vrste, kao neka gruba podjela, mada ne postoje dva ista čovjeka, dakle, sve su ostalo nijanse.

Ovdje se postavlja pitanje, šta znači to "prepuštanje sudbini"? Ako odgovorimo na ovo pitanje, onda će se sve ostalo samo poređati po automatizmu.

Dakle, Chonbey, a i ostali, šta je to po vama "prepuštanje sudbini"?

AlBazari je u svojem citatu dao već neke odgovore na ovo pitanje, ali eto, možda bi se moglo još ovo pitanje razraditi i izdetaljisati, kako bismo zajednički došli do nekog zaključka, da to ne bude samo rekao je jedan i zapečatirao ostale, već da to bude diskusija u kojoj svi postepeno, zajedničkim snagama i razmišljanjem dolazimo do nekih zaključaka, ako Bog da, ispravnih.

Hvala.
[SIZE=5]ZELENO, VOLIM TE![/SIZE]

zucky_85

Zlatna sredina

(10)

  • »zucky_85« je žensko

Postovi: 440

Datum registracije: 03.08.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

18

Petak, 08. Septembar 2006

Moram najpre da te puno pohvalim za odlično prezentovanu temu-upravo se ovih dana u takvom nekakvom halu nalazim.
Potrefio si,baš:)
Život nas katkad ostavi i učini gladnim,toliko gladnim da nam se čini da ćemo pojesti-smazati prvo šta nam naiđe.
E tad,kad uzmemo preveliki zalogaj koji možda uopšte ni ne želimo,tad se zagrcnemo.
Pa nam dođe i da se udavimo,pa nam neko da vode pa pomogne da zalogaj sklizne...no...moramo se naučiti da kažemo dosta!
Hoću sama sebi čorbicu da kuvam,hoću da biram šta hoću šta neću,hoću normalno da živim svoj život.
Isto kao možda tamo neko,k'o traži da bude svoj i to je to!
Treba znati reći NE i treba reći DA kad god to osetiš!

Lovers don't finally meet somewhere
they're in each other all along...

  • »annonimus« je muško

Postovi: 3.054

Datum registracije: 15.12.2002

Lokacija: My chamber

  • Poruku poslati

19

Subota, 09. Septembar 2006

Ene zadovoljan.Sve dok nam oni komanduju zivicemo.............kako? !!!!
annonimus je dodao/la ovu sliku:
  • satan_hand_symbol.jpg
" Bilen alemlere rahmettir "

Social bookmarks