Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Dado

Profesionalac

(10)

  • »Dado« je muško
  • »Dado« je autor ove teme

Postovi: 754

Datum registracije: 09.08.2002

Lokacija: NewMarketCity

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 25. Novembar 2002

Dzuma (sa zadnje dzume hutba )

Braćo i sestre u islamu! Danas 17. ramazana 1423.h., u drugoj trećini ovog mubarek mjeseca, za koju je Muhammed s.a.v.s rekao: 'a njegova druga trećina (sredina) je oprost od grijeha', podsjećamo se na Bedr, koji predstavlja prvu pobjedu u islamu.

Kada se druge godine po hidžri primaklo vrijeme povratka bogate karavane iz Šama, put Meke, a činilo je hiljadu deva natovarenih raznom robom, čija vrijednost je iznosila oko pedeset hiljada (50.000) zlatnih dinara, a obezbjeđivalo je oko četrdeset ljudi, Muhammed a.s. poziva ashabe da izađu i sačekaju karavanu, jer će je možda Allah njima pokloniti. Izlazak u susret karavani je bio dobrovoljan čin, te se nije računalo, da će doći do obračuna sa mušricima na Bedru. Sa Poslanikom s.a.v.s. je na ovaj put krenulo 317 ashaba (u nekim predajama 313 ili 314), od kojih su 82 (83 ili 86) bili muhadžiri. Muslimanska vojska je bila slabo opremljena i na raspolaganju je imala samo dva konja i sedamdeset deva. Poslanik s.a.v.s., Alija i Mersad r.a. su imali zajedničku devu. Muhammed a.s. u Medini ostavlja kao zamjenika Ibn Ummi Mektuma, koji ga je zamjenjivao u namazu, a za namjesnika je odredio Ebu Lubabu. Za glavnog komandanta je odredio Mus'aba ibn Umejra, koji je nosio bijelu zastavu. Vojska je bila podijeljena u dva dijela: a) Odred muhadžira, čiji komandant je bio Alija ibn Ebi Talib, b) Odred ensarija, kojim je komandovao S'ad bin Muaz. Određeno je obezbjeđenje, predvodnica i pratnja. Vrhovna komanda je pripadala Poslaniku s.a.v.s.. Muslimanska vojska se kretala, putem: glavni put za Meku, bunar Revha, područje Nazijat, dolina Rahkan, tjesnac Nazijat i Safra.

Sufjan je preko svojih izviđača dobio informaciju, da se muslimanska vojska priprema da presretne karavanu, pa je poslao vijest u Meku da mu se pošalje pojačanje. Na tu vijest, svi prvaci Meke (osim Ebu Leheba, koji je poslao zamjenu) su se iskupili i krenuli put karavane. Usput su pokrenuli još neka arapska plemena, tako da su mušrici brojali oko 1300 boraca. Pridružio im se i prokleti Iblis. Na raspolaganju su imali: stotinu konja, 600 oklopa, i veliki broj deva (da im se tačan broj i ne zna). Mušricima je komandovao Ebu Džehl bin Hišam Allah ga prokleo, dok je logističko obezbjeđenje bilo briga devet najuglednijih Mekelija. Svaki dan se klalo deset, odnosno devet deva. Mušrici su se velikom brzinom kretali prema Bedru: dolinom Kusan, Kudejd i Džuhfe. Tu su dobili poruku od Ebu Sufjana da je karavana spašena, te da se mogu vratiti u Meku. Naime, Ebu Sufjan je nakon informacija koje je dobio o pokretu muslimanske vojske, krenuo zapadno i tako izbjegao njihovu zasjedu. Ebu Džehl se usprotivi tome da se mušrici vrate u Meku, nego odluči da nastave put do Bedra, da tamo ostanu tri dana, zakolju deve, napiju se vina i na taj način proslave. Rekao je: «Arapi treba da čuju za naš pohod i za našu snagu, pa da nikada i ne pomisle da nas napadnu!» Pleme Zehra (300 boraca) se ipak samovoljno vratilo u Meku, tako da je ostalo oko 1000 mušrika.

Muhammed a.s. je saznao za pokret mušričke vojske i da je karavana uspjela izbjeći zasjedu, dok su bili u mjestu Zafran. Odlučuje da krene u susret mušričkoj vojsci, jer bi bilo kukavički vratiti se u Medinu i pustiti mušrike da se kreću kud oni hoće, pokazujući svoju silu. Pogotovo što je postojala realna opasnost da mušrici krenu prema Medini i ugroze njenu sigurnost. Radi toga je Poslanik s.a.v.s. sazvao sastanak vojnog savjeta, upoznao ih sa situacijom i zatražio njihovo mišljenje. I muhadžiri i ensarije pokazuju spremnost da slijede upute Poslanika s.a.v.s..

Muhammed a.s. odlučuje da zauzme položaj, a ashab po imenu Habab bin Munzir r.a. mu predlaže da krenu još naprijed, da zatrpaju najbliže bunare spram Mekelija, a potom iskopaju kanal kojim će se muslimanska vojska snabdjeti vodom. Hababov prijedlog je Muhammed a.s. prihvatio kao razumno rješenje. Sa'd bin Muaz predlaže da se Poslaniku s.a.v.s. napravi i obezbijedi komandno mjesto, na obližnjem brežuljku, što je i učinjeno. Određena je i grupa mladića za obezbjeđenje komandnog mjesta. Muhammed a.s. obilazi mjesto buduće borbe i govori: »Ovdje će inšaallah sutra poginuti taj i taj, a ovdje taj i taj.« Ostatak noći je Muhammed a.s. proveo u ibadetu, kao i njegovi ashabi.

Uveče je Allah dž.š. učino da ashabe obuzme san i spustio je kišu, koja je bila milost njima, a tegoba nevjernicima. O tome Allah dž.š. kaže:

»Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s' neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njime korake učvrstio.« (Suretu-l-Enfal:11)

Sutradan, kada se primaklo vrijeme obračuna, dvije vojske su zauzele borbene linije. Poslanik je rekao ashabima da se ne započinje borba dok on lično ne da znak za to. Kaže im da prilikom prvog napada mušrika ne isukuju svoje sablje, nego da svi odapnu strijele, a da sablje isuču kada bude borba prsa u prsa. Potom je otišao na svoje komandno mjesto, a uz njega su bili Ebu Bekr i Sa'd bin Muaz r.a., koji je komandovao obezbjeđenjem. Prva žrtva je bio El-Esved El-Mahzumi, koji se zavjetovao da će se napiti vode sa bunara Bedra, pa ga je Hamza r.a.. ubio. Potom iz reda mušrika istupiše tri najsnažnija mušrička mladića: Utbe i Šejbe sinovi Rebie i Velid sin Utbe. Sa strane ashaba izađoše trojica ensarija: Avf i Muavvez sinovi Harisovi i Abdullah ibn Revvaha r.a.. Kurejšije se ne složiše sa time da se bore protiv onih koje ne poznaju, nego zatražiše od Muhammeda a.s. da im odredi one koji su njima dorasli (misleći na nekog od muhadžira). Poslanik s.a.v.s. reče. »Ustani Ebu Ubejde, i ti Hamza i ti Alija!« Mušrici prihvatiše dvoboj sa ovom trojicom ashaba, tako da je dvoboj započeo, a borili su se: Ebu Ubejde protiv Utbe bin Rebia; Hamza protiv Šejbe; Alija protiv Velida. Hamza i Alija r.a. su brzo savladali svoje protivnike, dok je Ubejd r.a. bio teško ranjen (Utbe mu je odsjekao nogu), pa su mu oni pritekli u pomoć i zajedno su savladali Utbu. Ubejd r.a. je peti ili šesti dan preselio, prilikom povratka muslimana sa Bedra. Započeo je opći napad mušrika, koji su bili ozlojeđeni, jer su im tri najhrabrija borca bila ubijena i prije početka pravog obračuna.

Kada je Poslanik s.a.v.s. pogledao mušričku vojsku, koja je brojala oko hiljadu boraca i muslimansku vojsku koja je imala 317 mudžahida, okrenuo se prema Kibli (bio je ogrnut ogrtačem) učeći dovu:

»Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada Islamu, bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!«

Poslanik s.a.v.s. je neprekidno učio dove i toliko se zanio u dovi Allahu, da mu je spao ogrtač sa ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr r.a., podigao ogrtač i vratio ga na njegova mubarek leđa, govoreći mu: »Poslaniče, dovoljno si tražio od svoga Gospodara, On će ti dati ono što ti je Obećao!« Pa je objavljeno:

»I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao: »Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.« (Suretu-l-Enfal: 9)

Resulullah govori Ebu Bekru r.a.: »Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest. Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima je bila prašina.« Poslanik izlazi iz svoga skloništa govoreći:

»Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!«(45) »Ali, Sudnji dan im je rok, a Sudnji dan je užasniji i gori!«(46) (Suret-l-Kamer: 45-46)

Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: »Lica vam se unakazila!« Svakog mušrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.

Muhammed a.s. podstiče ashabe da krenu svom žestinom, obećavajući im džennet. Kada je to čuo Umjer bin Amr, bacio je hurme koje su mu bile u džepu, govoreć: «Između mene i dženneta nema ništa drugo, nego da me neko od njih ubije!» Borio se sve dok nije pao kao šehid. Ebu Davud El-Mizani pripovijeda: »Slijedio sam jednog od mušrika da ga ubijem, kada mu je glava sa ramena odletjela prije nego je moja sablja došla do njega. Znao sam da ga je ubio neko osim mene.«

Iblis la'netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin Malika, se prepao i pobjegao je sa bojnog polja. Bježao je sve do mora i zaronio u njega, govoreći: »Vi ne znate ono što ja znam!« Mušrici počinju bježati, a Ebu Džehl ih bodri i traži da se nastavi borba. Abdurrahman ibn Avf govori kako je čuo dvojicu mladića koji su se raspitivali za Ebu Džehla, govoreći da oni žele da ga ubiju, jer on psuje Poslanika s.a.v.s., pa i m je pokazao na Ebu Džehla. Obojica su navalili na njega i ubili ga. Odoše do Poslanika s.a.v.s. govoreći i jedan i drugi da su ga ubili, a Poslanik s.a.v.s. ih pita da li su obrisali svoje sablje, od krvi. Oni odgovaraju da nisu, pa on pogleda u sablje i reče: »Obojica ste ga ubili!« Kada je Poslanik s.a.v.s. poslije bitke ugledao Ebu Džehla, reka je :«Ovo je faraon ovog naroda!« Muslimani su imali 14 šehida (6 muhadžira i 8 ensarija). Mušrika je poginulo sedamdeset i još 70 ih je bilo zarobljeno. Poslanik je naredio da se mušrici svi zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra. Zabilježen je vrlo human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobođeni na jedan od tri načina: otkupninom (4000, 3000 ili 2000 drahmi), podučavanjem pisanja (10 muslimana), dok su najsiromašniji zarobljenici bezuvjetno oslobođeni.

Treći dan nakon bitke Poslanik s.a.v.s. kreće sa ashabima put Medine. Usput je naredio da se pogube: Nadar bin Haris i Ukbe bin Muit, a obojica su bili veliki zločinci. Medinelije su Poslanika s.a.v.s. i njegove ashabe u Medini dočekali puni radosti.
....da li si toliko dobar
da mozes mirno spavati.....

Babbha

Profesionalac

(10)

  • »Babbha« je muško
  • »Babbha« je zabranjen

Postovi: 1.336

Datum registracije: 23.07.2002

Lokacija: Neznash za to mesto... nisam ti prichao nikad...

  • Poruku poslati

2

Srijeda, 27. Novembar 2002

Aha....

E haj sad stavi NAVODE i IZVODE da znamo shta si ti reko a shta je preuzeto jer nije nikako moguce da ti ovo pricash! ;)
Dnevno: http://babbha.blogspot.com
Can't Rain All The Time

Dado

Profesionalac

(10)

  • »Dado« je muško
  • »Dado« je autor ove teme

Postovi: 754

Datum registracije: 09.08.2002

Lokacija: NewMarketCity

  • Poruku poslati

3

Petak, 29. Novembar 2002

e ovako enade huitbu mi je dao efendija skojim sam mnogo dobar prijatelj kod kojeg-a redovno idem na dzumu ako ti smeta nemoj je citat
....da li si toliko dobar
da mozes mirno spavati.....

4

Subota, 30. Novembar 2002

pozdrav za sve

Mislim da vec naslov Dadovog posta govori da je ono napisano Hutba sa jedne Dzume, koju normalno nije on sastvaljao. Navodi nisu bili neophodni da se to skonta.
Meni se ideja pravo svidja, pogotovu zbog ljudi koji nisu u stanju da slusaju hutbu koja se drzi dole. Sa obzirom da Dado moze, a mogu mozda i drugi, da ima te hutbe od prijetelja ovo postaje korisna tema za citanje.
Selam i pozdrav.
mogu ja da se potpisem i bolje...

PAUK_

Profesionalac

(10)

  • »PAUK_« je muško

Postovi: 735

Datum registracije: 27.08.2002

Lokacija: Ištekan

  • Poruku poslati

5

Nedjelja, 01. Decembar 2002

Sledeci put probaj bez ovih s.a.w.s. ..r.a. Ionako je kratko :)
Dijela su uoblicene slike, a nijet sa kojim su cinjena njihov su duh.

Birdum-Bardum

Zlatna sredina

(10)

  • »Birdum-Bardum« je muško
  • »Birdum-Bardum« je zabranjen

Postovi: 195

Datum registracije: 24.07.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandzak

  • Poruku poslati

6

Ponedjeljak, 02. Decembar 2002

Selam alejkum Boshnjaci. Bez ovoga s.a.w.s odnosno Salavata i selama nemoze to i da se pishe. A ko zna shta to znachi zna u toku chitanja che to i prochitati kako treba ako nezna nemora da chita. Dakle, to je za vjernike, odnosno za one koji vjeruju obaveza da salavat donesu. A ko ne vjeruje u Allaha dz.s. i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve alihi ve selem neka to barem poshtuje zbog vjernika. Eto tako. Allahimanet

onajKojiTrazi

Zlatna sredina

(10)

  • »onajKojiTrazi« je muško
  • »onajKojiTrazi« je zabranjen

Postovi: 174

Datum registracije: 07.10.2003

  • Poruku poslati

7

Petak, 14. Novembar 2003

ČUVAJ SVOJ JEZIK

Muhammed Eš-Šerif

(Skandinavija.com)

Ibn Abbas prenosi: Na dan Nehra (u hadžu dan bajrama) Resul savs se obratio ljudima: O ljudi, koji je danas dan? Kažu: Sveti. Pa je Poslanik savs zašutio. Zatim ih je upitao: Koji je ovo mjesec? Kažu: Sveti. Pa je ponovo zašutio. Pa ih je upitao: Kakva je ovo zemlja? Kažu: Sveta. Poslanik savs je ostao šuteći pa je onda objavio ljudima: Zaista su vaša krv i vaši imetci i vaša čast sveti jedan drugome kao što je svet ovaj dan u ovom svetom mjesecu u ovoj svetoj zemlji. Resul savs je ovo ponovio više puta a zatim je podigao glavu prema nebu i rekao: O Allah jesam li im dostavio?- Bukhari i Muslim.


Allah nam naređuje milost, ljubav, i opraštanje jedni drugima. I On je stavio ove kvalitete u Svom Poslaniku da bi mogli slijediti njegov savs primjer: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im opraštaj i moli se da im bude oprošteno, i dogovaraj se sa njima. A kada se odlučiš onda se pouzdaj u Allaha jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.(3;159).

Zaista su ashabi slijedili primjer Poslanika savs i kod Allaha , Gospodara nebesa i zemlje su opisani kao takvi: Muhamed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom....(49;29).

Jedan od najvećih neprijatelja ljubavi i bratstva je ogovaranje: Arapska riječ geebah dolazi od riječi ga- ya- ba, što znači neviđeno. Kad musliman vidi brata ili sestru da čini grijeh, bez da ga/nju posavjetuje, već ode drugima kad ih taj brat/sestra ne vide i govori loše o njima u njihovom odsustvu. Ogovaranje je haram, jedan od velikih grijeha i traži da se učini tewba. Nema drugog stava po ovom pitanju u Islamu. Imam Kurtubi kaže: Idžma je da je ogovaranje veliki grijeh i da je fard za takvu osobu da učini tewbu. Muslim prenosi da je Poslanik savs rekao ashabima: Znate li šta je giba-ogovaranje? Kažu: Allah i Njegov poslanik znaju najbolje. Kaže: To je kad spominješ brata u njegovom odsustvu, a on to mrzi. Pa neko reče: A šta ako je to što se kaže istina? Kaže Resul savs: Ako je to što se kaže istina onda si ga ogovorio, a ako nije onda si ga potvorio.(Muslim).

Pogledajte samo ozbiljnost situacije i njen rezultat onoga koji trči za svojom braćom i sestrama muslimanima i koji pokušava da otkriva njihove greške: Resul savs kaže: O vi koji ste povjerovali samo svojim jezicima, još iman nije ušao u vaša srca! Ne ogovarajte muslimane. I ne tražite mahane jedni drugima, jer zaista onaj ko zalazi u privatne stvari muslimana, Allah će se dati u njegove. A kome se Allah dadne u privatne stvari, Allah će mu ih otkriti makar bile sakrivene ispod kuće. Hadis prenose Ahmed i Abu Davud.

Imam Malik kaže o svetom gradu Medini: Ja sam sreo u ovoj zemlji ljude koji nisu griješili. Ali su vrijeme provodili u traženju mahana drugima da su vremenom skupili sami mahana. I sreo sam u ovoj zemlji ljude koji su imali mahane. Ali su šutjeli kad se radilo o drugima pa su sa vremenom njihove mahane pale u zaborav.

Slušajte! Allah nas poziva: O vijernici, klonite se mnogi sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, a vama je to odvratno zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i samilostan je.(49;12).

Šta nekog navodi da ogovara muslimana?


- Zadovoljavanje ljutnje

Ovo se čini ogovarnjem, tako da onaj koji se naljuti na nekoga, zadovoljava se time što ga ogovara. Lijek ovome je savjet Poslanika savs čovjeku koji mu je došao i pitao ga za savjet, pa mu je Poslanik savs rekao: Ne ljuti se!.


- Ogovaranjem želi dobiti nove ili zadržati prijatelje

Možda se boji da če izgubit prijatelje ili želi da stekne nove, pa počne da ogovara druge muslimane. Lijek su mu Poslanikove riječi: Ko god traži zadovoljstvo ljudi u nezadovoljstvu Allaha, Allah će ga ostaviti ljudima.(Tirmizi).


Izigravanje i ismijavanje drugih

Ovdje ulazi i ponižavanje. Ovakvima je dovoljan Allahov ajet: O vijernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih....(49;11) Vrlo lako je moguće da Allah voli one kojima se drugi rugaju a mrzi one koji im se izrugivaju.


-Ljutnja radi Allaha

Sufjan ibn al Husajn priča: Sjedio sam sa Ijasom ibn Muawijom kad je neki čovjek naišao pored i ja sam rekao nešto loše o njemu. Ijas mi reče: Ne govori tako! Jesi li se borio protiv rimljana? Rekoh: Ne. Kaže: Jesi li se borio protiv turaka? Rekoh: Nisam. On mi reče: Rimljani i turci su spašeni od tebe a tvoja braća muslimani nisu. Sufjan reče: Od tada nisam nikog ogovarao.


- Imati previše vremena

Ovo može dovesti nekoga u ogovaranje, jer je lako da onaj koji je previše slobodan postane zauzet sa tuđim problemima. Da bi se ovo izbjeglo, treba provoditi vrijeme u pokornosti Allahu, ibadetu, traženju znanja i učenju drugih.


- Ne biti svijestan svojih grešaka

Ovakvi bi trebali da se pozabave sa sobom i svojim greškama, i nek se stide ogovarati druge kad i sami imaju mahana. Neko je rekao Rabiji ibn Khajtamu: Vidimo te da ne tražiš greške drugima. Kaže: Ja nisam zadovoljan sa sobom samim a kamoli da provodim moje vrijeme u traženju grešaka drugih.

Ukba ibn Amir kaže: Ja sam rekao: O Allahov Poslaniče! U čemu je spas? Kaže: Čuvaj svoj jezik. I nek ti je tvoja kuća dovoljna. I plači nad svojim grijesima.(Tirmizi).

Šejh Karni kaže u jednom svome dersu: Abu Bekr se zakačio sa jednim drugim ashabom oko nekog drveta. U tome, Abu Bekr je rekao nešto što je on poželio radije da nije rekao. On nije proklinjao, niti je napao nečiju čast, niti je isticao nečije greške, već je samo rekao nešto što je povrijedilo ovog drugog ashaba. Istovremeno, Abu Bekr mu je rekao: Reci i ti meni isto! Kaže ovaj ashab: Ne želim. Kaže Abu Bekr: Reci mi to isto ili ću se tužiti Allahovom Poslaniku. Ovaj ashab je to odbio i otišao je svojim putem. Abu Bekr je otišao Poslaniku savs, i ispričao mu šta se desilo. Resul savs je pozvao ovog ashaba, i upitao ga: Jel ti Abu Bekr rekao to i to? Kaže: Jeste. Kaže: Pa šta si mu odgovorio? Kaže: Ja mu nisam odgovorio. Kaže Resul savs: Dobro je da nisi, da ne bi povrijedio Abu Bekra. Radije reci: Allah ti oprostio o Abu Bekre! Ashab se okrenuo Abu Bekru i rekao mu: Allah ti oprostio Abu Bekre. Abu Bekr se okrenuo i zaplakao.

Kako mi možemo zaživiti ovu atmosferu milosti, ljubavi, bratstva u kojoj su živjeli ashabi? Poslanik savs nam pokazuje slijedeće načine:

Iman u Allaha i činjenje dobrih dijela. Na one koji vjeruju i čine dobra djela, Allah će spustiti ljubav.(Merjem, 96).

Širenje selama onima koje znaš i onima koje ne znaš. U Sahih Muslimu, od Abu Hurejre: Rasul savs je rekao: Nećete ući u Džennet dok ne vjerujete, a nećete vjerovati dok se ne volite. Pokazaću vam nešto što ako radite voljećete se; širite selam među vama.

A i u Buhariju i Muslimu, od Abdullaha ibn Amra: Čovjek je došao Poslaniku savs, i upitao ga: Koji Islam je najbolji: Kaže: Da nahraniš gladnog i poselamiš onoga koga znaš i ne znaš.

Davanje poklona. Dovoljne su riječi Poslanika savs: Dajite poklone, voljećete se.

Reći bratu ili sestri da ih voliš radi Allaha. U današnje virjeme ljudi se vole zbog odjeće, pa onda kupuju još skuplju. Drugi se vole jer voze skupa kola, pa kupuju još novija. Ali koliko ih se voli radi Allaha i kakave bi posljedice to imalo? Resul savs nam pokazuje u svom primjeru kad je rekao Muazu: O Muaz! Volim te radi Allaha!

Allahu Akbar! Zamislite da je Resul savs rekao ovo nekome od nas! Pa mu je Muaz odgovorio: Neka te zavoli Onaj u čije ime me voliš!

Završno, ako se sjetiš makar jedne stvari danas nek ti to budu riječi Poslanika savs. Uzmi ih kao svoje pravilo dok te ne odvedu u Džennet. A kaže Resul savs: Nek onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan govori samo dobro ili neka šuti!

Abfangjäger

Zlatna sredina

(10)

  • »Abfangjäger« je muško
  • »Abfangjäger« je zabranjen

Postovi: 556

Datum registracije: 03.05.2004

  • Poruku poslati

8

Subota, 31. Decembar 2005

U dzamiji gde ja klanjam dzumu je jedan veoma mlad ali iskusan hodza. Njegove hudbe su nekako drugacije od onih na koje sam naviknut u NP. Ovdasnji efendija to radi puno drugacije jer on nikad ne prica u stilu " ako ne uradis ovo ili ono Allah ce te kazniti tim i tim". Ne on tako nikad ne obradjuje temu, njegove su hudbe u jednom ,za mene, jako zanimljivom stilu, dopada mi se taj njegov nacin govora.
Evo njegove poslednje hudbe.

Kada vam se ucini da gubite kontrolu nad svojim zivotom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kafe...

Profesor je stajao pred grupom studenata na casu filozofije i drzao neke predmete iza sebe. Kada je cas poceo, bez rijeci je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da jeste.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedju loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste.

Sljedeca kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale supljine u tegli. Pitao je jos jedanput da li je tegla puna. Studenti su skruseno odgovorili da jeste.

Onda je profesor ispod stola izvadio dijve soljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

'Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'hocu da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život.

Teniske loptice su vazne stvari u vasem zivotu: vasa porodica, vasa djeca,vase zdravlje, vasa vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vas zivot i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.

Kamencici su ostale stvari koje su vazne: vas posao, vasa kuca i vas auto.

Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamencice i teniske loptice. Isto vazi u zivotu. Ako potrosite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada necete imati mjesta za one vazne stvari.

Vodite racuna o stvarima koje su kljucne za vasu srecu.
Igrajte se sa djecom. Nadjite vremena za odlazak ljekaru. Izvedite partnera na veceru. Ponasajte se ponovo kao da vam je 18.

Uvijek ce biti vremena da se ocisti kuca i urade popravke.

Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.

Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala sta je predstavljala kafa.

Profesor se nasmijao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je zivot pun, uvijek ima prostora za soljicu kafe sa prijateljem.'
Vertrauen ist, einem Menschen sogar dann glauben zu können, wenn man genau weiß, dass man an seiner Stelle lügen würde!

harunh

Zlatna sredina

(10)

Postovi: 567

Datum registracije: 14.09.2005

Lokacija: paris

  • Poruku poslati

9

Petak, 03. Februar 2006

Selam iako sam i sam danas drzao hutbu ova nije moja.


Hutba Reisu-l-uleme


Sarajevo, 3. februar, 2006. (MINA) – Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je danas u Begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.

MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :



Draga braćo i sestre,

Čovjek koji živi u vjeri treba da očekuje ovozemaljska iskušenja, treba da bude spreman na ljudska strpljenja i treba da bude uvjeren u Alejhisselamova obećanja: Onaj koji pomaže čovjeku na dunjaluku, Allah će njemu pomoći na ahiretu.

U drugim hadisima, koje el-Bejheqi navodi u svom Šu’abu-l-iman, kaže se:

Kad Allah zavoli nekog čovjeka, On ga stavi na iskušenje (dovede ga pred neki belaj) kako bi čuo njegov glas.

Kad Allah zavoli jedan narod, stavi ga na iskušenje.

Na pitanje koji su to ljudi koji doživljavaju najteža iskušenja na dunjaluku, Alejhisselam je odgovorio:

Kroz najteža iskušenja na dunjaluku prolaze – veli Alejhisselam - vjerovjesnici, zatim oni koji su im najsličniji, pa sve tako ovisno o tome kolika je snaga čovjekove vjere...

To znači da onoliko kolika je snaga vjere i morala na Zemlji, tolika je težina iskušenja za ljude i narode dok se ne iskorijeni grijeh koji ponižava čovjeka. Oni koji su snažni u vjeri spremni su izdržati teška iskušenja na Zemlji da bi svim ljudima bilo bolje. Oni koji su slabi u vjeri, njima se ne može ni povjeriti emanet kojeg nisu sposobni nositi.

Nije li glavna tema svih objavljenih Božijih knjiga – Tevrata, Indžila i Kur´ana – o iskušenjima Beni Israila? Nisu li upravo Beni Israil narod koji je prošao kroz najteža iskušenja u povijesti čovječanstva? Nisu li Ibrahim, Musa i Isa, a.s., stavljani na kušnju, koju da nisu izdražali, ne bismo znali ni ko smo, ni odakle smo, ni kuda idemo? Nije li Pejgamber Muhammed, a.s., podnio teška dunjalučka iskušenja tako da mi danas možemo s ponosom kazati da smo muslimani?

Slobodno se može reći da iskušenja kroz koja danas prolaze muslimani u svijetu sliće na iskušenja kroz koja je prošao Beni Israil i prvi muslimani sa Muhammedom, a.s. Zar nije tako ako se zna da od ukupnog broja izbjeglica u svijetu 70% su muslimani, od ukupnog broja poginulih od Cunamija u jugoistočnoj Aziji najviše je muslimana, od ukupnog broja nastradalih od zemljotresa u indijskom podkontinentu najviše je muslimana, od ukupnog broja ratova u svijetu najviše ih je tamo gdje je većina muslimanskog življa, od ukupnog broja vjera u svijetu najviše se napada muslimanska vjera i, naravno, od svih vjera i naroda, danas se najviše priča o vjeri islamu i o narodu muslimana poput priče o vjeri i narodu Beni Israila.

Izgleda da se te činjenice poklapaju sa hadisom Alejhisselama u kojem se kaže:

Moj ummet je, kaže Alejhisselam, pomilovani ummet zato što neće doživjeti azab (patnju) na ahiretu. Njegov azab (patnja) je samo na dunjaluku zato što će preživjeti zemljotres, pogrom i teško iskušenje.

Tu dunjalučku patnju od zemljotresa najteže su osjetili muslimani Pakistana i Kašmira. U jednom trenu nestali su cijeli gradovi i sela. U Pakistanu i Kašmiru zemljotres je odnio sedamdeset tri hiljade života. Šezdeset devet hiljada je teško ranjenih, dok je više od dva i pol miliona beskućnika. Unatoč velikim naporima iz cijeloga svijeta da se ublaže posljedice drugog zemljotresa koji je zadesio Kašmir prije tri mjeseca, humanitarni radnici još nailaze na sela koja nemaju osnovna sredstva za život. Blizu dva milujuna ljudi živi pod šatorima. Predstoji još dva mjeseca žestoke hladnoće. Oko četiristotine hiljada ljudi je ostalo iza linije sniježnog nanosa i žive od pomoći iz zraka. Niske temperature uzrokuju teške infekcije – upalu pluća najgore vrste – što je sada najčešći uzrok smrti, javljaju zdravstvene organizacije. Mnogi ljudi žive na granici izdržljivosti. Njih obuzima strah od hladnoće i gladi. Kao i strah od ponovnog zemljotresa. Seljani Gaziabada, na primjer, kažu da je nakon zemljotresa dvjestapedeset ljudi umrlo od straha i stresa. Djeca idu na spavanje u strahu da će potonuti u zemlju. Dvanestogodišnja djevojčica koja je bila zatrpana, pa izbavljena kaže: “Bojim se spavati pod šatorom. Bojim se spavati u zatvorenom prostoru.”

Braćo i sestre, kao što smo najavili danas se u svim našim džamijama u domovini i dijaspori prostire sergija za pomoć nastradalim od zemljotresa u Pakistanu i Kašmiru. Sjetit će te se da smo imali, također, sergiju za nastradale od Cunamija u jugoistočnoj Aziji. Obavještavam vas da je Rijaset IZ-e, zahvaljujući vama - džematlijama širom naše domovine i dijaspore ukupio 467.172 KM za potrebe nastradalih od Cunamija. Taj iznos je ovih dana poslan Agenciji za rehabilitaciju i rekonsrukciju u Džakarti, Indonezija, za izgradnju jednog sirotišta i džamije u pokrajini Ače.

Uvjeren sam da ćemo danas, isto takom, dati svoj prilog za preživjele od zemljotresa u Pakistanu i Kašmiru kao bi bar malo pomogli narodu Pakistana i Kašmira. To činimo ne samo zato što znademo hadis u kojem Alejhisselam kaže: “Kad Allah poželi dobro čovjeku, On ga upotrijebi da odgovori ljudskim potrebama” , već i zato što je Pakistan pomogao nama kad je nas zadesio genocid.

Nažalost, ovih dana muslimani nisu pošteđeni ni iskušenja koje dira osjećaje njihovog srca. Neće dvanaest ružnih riječi umanjiti ugled Muhammeda, a.s., kod muslimana, niti će dvanaest ružnih karikatura uvećati slobodu izražavanja kod Evropljana. Ali tih dvanaest evropskih karikarura o Pejgamberu Muhammedu, a.s., hoće ostaviti duboki trag nepovjerenja, jer rana od koplja nekako i zaraste, ali rana od jezika koja dira osjećaje duše nikad ne zaraste.

Doista je ružno to što nam se ovih dana poručuje u Evropi, posebno nama muslimanima u Bosni i Hercegovini nakon genocida u Srebrenici. Taj odnos Evrope kroz jedne periferne novine u Danskoj prema najvišim vrijednostima muslimana ne bi bio vrijedan pažnje da se u njemu ne krije nešto mnogo opasnije – mržnja prema islamu i muslimanima. Stoga, evropski muslimani se s pravom pitaju: “Nije li zabrana, čitaj ne-sloboda, javnog manifestiranja anti-semitizma u Evropi našla svoj danak u ne-zabranjenom, čitaj slobodnom, manifestiranju anti-islamizma”. To je opasno za Evropu. I Evropa treba da se liječi od te bolesti – od bolesti islamofobije. Mnogo je grijeha na vratu Evrope i mnogo je bilo kajanja. Zato ako se ne počini novi grijeh, neće biti potrebno činiti ni novo pokajanje.

Bilo bi, međutim, nedorečeno ako ne bismo ovdje kazali i greške koje čine neki muslimani. Odbrana našeg Pejgambera nije u prevelikoj galami u kojoj se ne mogu prepoznati poruke mira i povjerenja među ljudima i narodima, već je prava odbrana ugleda Allahovog Poslanika u slijeđenju njegovog puta – Sunneta u kojem možemo naći poruke mira i razumijevanja, poruke ljubavi i povjerenja, poruke istine i pravde među ljudima i narodima.

U srijedu (10. muharrem, 1427/08. februar, 2006) je dan Ašure koji nas podsjeća na iskušenja Nuha.a.s. i Musa, a.s., i njihovih naroda. Tog dana je sunnet postiti.

Allahu Svemogući, osnaži nas u vjeri da možemo savladati težinu svakog dunjalučkog iskušenja!

Allahu Sveznajući, pouči nas da pomažemo ljudima u nevolji!

Allahu Milostivi, obraduj nas šefaatom našeg Pejgambera Muhammeda, a.s.

http://www.rijaset.ba/main.aspx?cid=100,200&nid=651

Hvala Allahu dz. s. Koji je dao da se nadjem na pravom mjestu kad je bilo najpotrebnije! :klanja:

Tashke

Veteran

(12)

  • »Tashke« je muško

Postovi: 3.406

Datum registracije: 04.01.2005

Lokacija: Beograd-Novi PAzar

  • Poruku poslati

10

Petak, 10. Mart 2006

Sa jedne od prethodnih(a bila je mnogo upecatljiva cim je i pored toliko informacija pamtim posle mesec dana)hutbi,prenecu samo jedan deo a koji se odnosi na jacinu imana.
Naime,Muhamed A.S. kaze da svako od nas ima jednog sejtana i dva meleka na ramenima.Jedan melek upisuje dobra dela,drugi losa,a sejtan konstantno,dok smo zivi nas tera na losa i nemoralna dela.
A posle toga,nas Poslanika A.S kaze svojim ashabima:"Moj sejtan je primio Islam pa me stalno navodi na dobra dela,nikako na losa.Toliko je moj iman jak da je sejtan koji me prati presao u Islam"!!!
Jednom odlazi svako,putem svog zivota,na rastanku samo srce kaze,ja cu se vratiti...

harunh

Zlatna sredina

(10)

Postovi: 567

Datum registracije: 14.09.2005

Lokacija: paris

  • Poruku poslati

11

Subota, 11. Mart 2006

Selam

Hutba reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića u Gazi Husrev-begovoj džamiji


Ne treba nam niko držati lekcije o vjeri i domovini

Ne smije nas niko dijeliti na prave i krive muslimane, na patriote i izdajnike, mi ne smijemo pristati na podjelu u vjeri koja bi nam donijela nesreću u domovini

Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić imamio je jučer džumu-namaz i održao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, prenijela je MINA.
- Iako su kur'anska kazivanja o životu Allahovih vjerovjesnika jednako važna, kazivanja o Musau, a.s., i njegovom narodu su posebno zanimljiva i poučna. Musa, a.s., je vjerovjesnik kojem je Uzvišeni Allah izravno govorio na Sinaju - kazao je ef. Cerić na početku hutbe te nastavio:

Jedinstvo naroda

- On se rodio i rastao u okrilju Allahove milosti unatoč faraonove oholosti. On je svoj narod poveo iz ropstva u slobodu s vjerom u Boga i nadom u spas i pobjedu. On je imao rođenog brata koji mu je pomagao. Ali, imao je Musa, a.s., i onog Samiriju koji mu je odmagao, koji mu je rođenog brata i cijeli narod njegov na krivi put navodio.
Zaslijepljen idejom o zlatnom teletu, Samirija nije vidio blagodat spasa od faraonovog ropstva, nije razumio Musaov boravak na Sinaju, i nije prihvatio Allahove zapovijedi Beni Israilu. Umjesto toga, Samirija je "izlio tele koje je davalo glas kao da muče i rekao:Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio".
Kad se, nakon četrdeset dana, Musa, a.s., vratio sa Sinaja gdje je čuo sve važne Allahove zapovijedi, imao je šta vidjeti - njegov narod se klanjao Samirijevom zlatnom teletu. "O Harune, - povika Musa - šta te je spriječilo kad si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi pošao? Zašto nisi zapovijed moju poslušao?"
"O, sine majke moje - reče Harun - ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: Napravio si podjelu među sinovima Israilovim i nisi postupio onako kako sam ti rekao." Ef. Cerić je dalje rekao kako se iz kur'anskog kazivanja o Musau, Harunu i Samiriji može shvatiti koliko je važno čuvati jedinstvo naroda, "pa i onda kad Samirija napravi zlatno tele, jer grijeh zlatnog teleta - kako nam sugerira Harun - je lakši o grijeha razdora i podjele među ljudima".
On je potom upitao: "Nismo li i mi narod kojem je nekoć Samirija pravio zlatno tele kojem su se neki klanjali? Nije li i među nama bio Harun koji je trpio Samiriju samo zato da ne bi napravio podjelu među ljudima?Nismo li i mi narod poput naroda Musaovog kojem je Allah pomogao da se spasi od faraonovog zuluma? I, nismo li i mi narod koji, nakon svega što nam se dogodilo, treba slušati Allahove zapovijedi koje Musa, a.s., donosi sa Sinaja? I treba da razumije Harunovu poruku da se ne smije praviti među ljudima podjela ni onda kada neki krenu krivim putem, a kamoli onda kad većina krene pravim putem".
- Svjedočim pred Bogom i svijetom da je naš narod odbio klanjati se zlatnom teletu? Odbio je zov Samirije, a prihvatio poziv Musaov da je Bog Jedan, kojem niko i ništa nije ravno. Odbio je međusobnu podjelu i prihvatio Harunovu pobjedu jedinstva i sloge. Svjedočim pred Bogom i svijetom da je većina našeg naroda krenula pravim putem islama, pa je zato veliki grijeh dijeliti ga na male mezhebe i krive puteve koji završavaju u podjeli od kojih je velika šteta za našu vjeru i domovinu - rekao je Cerić i nastavio:
- Mi ovdje nismo muslimani od jučer! Mi smo ovdje od pamtivijeka. Mi smo muslimani sa dugim pamćenjem i sa bogato utemeljenom islamskom tradicijom. Naši daljni i bliži preci dobro su znali ko im je otac i ko im je mati. Pa i mi danas, njihovi potomci, dobro znamo što nam je očeva vjera i majčina domovina. To nam bar niko ne treba objašnjavati. I ne treba nam niko moralne lekcije držati ni o vjeri, ni o domovini - rekao je reis.
Mi smo dovoljno zreli da znamo praviti razliku između pravog i krivog puta u vjeri, i dovoljno smo iskusni da znamo koji je mogući put za našu domovinu. No, to ne znači da mi ne želimo od nikoga ništa učiti. Naprotiv, mudrost je izgubljena stvar, pa gdje god je nađeš, uzmi je! Ali, mi smo dovoljno svjesni da je naše pravo i obaveza da za svoju sudbinu budemo sami odgovorni.

Ni najbolji ni najgori

Ne smije nas niko dijeliti na prave i krive muslimane, na vehabije i sufije, na sunnije i šije, na vjernike i nevjernike, na patriote i izdajnike. Ustvari, mi ne smijemo pristati na podjelu u vjeri koja bi nam donijela nesreću u domovini. Ne smijemo slijediti one koji šire smutnju među nama, jer "grijeh smutnje je ponekad gori od grijeha ubistva".
Mi smo takvi kakvi smo - ni najbolji, ali ni najgori. Pokazali smo cijelome svijetu da smo spremni umrijeti za svoju vjeru i domovinu. Sada želimo pokazati da smo spremni živjeti u našoj vjeri i domovini u slozi sa samim sobom i sa drugim i drugačijim - rekao je u jučerašnjoj hutbi reisu-l-ulema Mustafa Cerić.

Naše fetve izraz su naše odgovornosti

- Naravno, treba se upoznati i sa drugim i drugačijim fetvama o nekim pitanjima u vjeri, ali fetve koje se ovdje donose izraz su naše slobode i naše odgovornosti. Stoga ne treba bježati od slobode da bi se izbjegla odgovornost. Ne treba se bojati samoga sebe. Treba biti hrabar i preuzeti odgovornost pred Bogom i svijetom. Treba biti iskren sa samim sobom. Nije dovoljno da se samo volimo u vjeri, već je potrebno da se i međusobno poštujemo u poslu - poručio je reisu-l-ulema.

Lakše se osloboditizablude nego zavade

- Ljudi se lakše oslobađaju zablude nego zavade. To je zato što smutnja,zavada i podjela među ljudima zbog vjere, nacije ili rase uzrokuje kolektivnu nesreću, dok su zabluda i krivovjerje čin individulane svijesti koja se vremenom pomijera ili mijenja prema istini -kazao je ef. Cerić.
Hvala Allahu dz. s. Koji je dao da se nadjem na pravom mjestu kad je bilo najpotrebnije! :klanja:

Spain

Profesionalac

(10)

  • »Spain« je muško
  • »Spain« je zabranjen

Postovi: 1.197

Datum registracije: 04.09.2005

  • Poruku poslati

12

Subota, 11. Mart 2006

Jos jednom Aferima za Hutbu Reis Ceric efendije. (o)

Zaista ima osjecaj za vrijeme, prostor i stanje, pa shodno tome i daje upute. (o)

Hvala.
[SIZE=5]ZELENO, VOLIM TE![/SIZE]

Social bookmarks