Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

  • »Istorija« je autor ove teme

Postovi: 136

Datum registracije: 08.09.2007

  • Poruku poslati

1

Petak, 01. Maj 2009

Esma Muratovic

ESMA MURATOVIĆ
www.esmaizuko.de.tl
Rožaje, 1961.


- NERASKIDIVA VEZA BRATSTVA LUKAČA"..2002. . historijografska knjiga-porodična loza

- KORIJENJE NE U UMIRE, Sarajevo , 2004.

- OD ROĐENJA PA DO GROBA (poema)

- VIŠEGRADSKA APOKALIPSA. (poema):

- SLIKA U SUNCU, Sarajevo, 2007. (poezija)





Esma Muratović u svojoj poetici ima naglašeni dar zvučnosti i žubora, poput planinske vode.
Da život je konstantna drama, veoma komplikovan, sunovratan, koliko nepredvidljiv može se primijetiti u prvoj pjesmi: "Ja nemam drugi dom" Većina pjesnika pokušavaju da prate tu žilu kucavicu do njenog ušća ili uvira u ponornicu.

Fehim Kajević



AVETINJSKA TJESKOBA

Nabrekla čast sretnih
Avetinjskih tjeskoba,
Nedokučivih grešaka
Ohola čovjeka
Spojenih prijatelja do noći.

Zagušljivim vazduhom nemirno titraju
Porobljeno predohitri pustoš,
Fantazija bjegunaca zaspa
Kuda treba?

Monstrumi živi
U sjenci oluje
Pokraj vode, pokraj hljeba.
Usadiše barut u usnama
Sinovi noći bez zora,
Iskopanih jama
Prostorom vlada
Iz šumskih jazbina
Bitanga bez razuma i slava.



PRAVILA

Pravila su negdje daleko
Daleko iznad nas
Još uvijek mislim
Da je u njima spas.

Oluja nekada krene bez cilja
Donosi svoja pravila,
Ali kratko.
Odagna se muka iz svog okvira.
U ambijentu koji nama vlada
Kao list papira,
na kojem ništa ne piše
na kojem se svira
Melodiju pušta
Što u srce dira.

Kada duša nostalgijom vlada
Sačuvana stoji istina mala
Sve se vrti u krugu
Na nebu su pravila.


IZ BUNJIŠTA

To je kao iz bunjišta
Zaudara nešto strašno Nešto mučno.

Dođe ti da usred dana
Odeš u bespuće do svanuća,
Sve dok kiša ne opere smradež
Onda se bunjište slegne.

Klone kao umorno do zemlje
Istruhla se trava ne pomiče
u korijenu čili
u zemlji odmara
Vazduha dosta ima
i ne zaudara.

Više ni na šta
Ni na koga ne zaudara
Osim sa brda stiže zraka
kao iz nova
Uz sunce osjeca se miris
Svjetova
koji miriše.
za istinu

Social bookmarks