Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

1

Četvrtak, 17. Juni 2004

Grijeh i njegova alternativa

Citirano

O griješnici, nemojte biti sigurni za završnicu vašeg grijeha. Znajte da je ono što proizilazi iz grijeha veće od samog grijeha. Tvoje neosjećanje stida od onih koji su na tvojoj desnoj i lijevoj strani u trenutku griješenja je veće od samog grijeha. Tvoje smijanje u trenutku činjenja grijeha, a ti znaš kako će te Allah kazniti, veće je od grijeha. Tvoje zadovoljstvo grijehom koga činiš, veće je od grijeha. Tvoja negrižnja savjesti zbog počinjenog grijeha, veća je od grijeha. Strah te je od vjetra koji leprša tvoju odjeću, dok se tvoje srce ne uzbuđuje pred pogledima uzvišenog Allaha; to je veće od grijeha. Znaš li kakav je bio grijeh Ejjuba a.s. zbog kojeg ga je Allah dž.š. stavio na veliko iskušenje u tjelesnom i materijalnom pogledu? Njegov grijeh je bio odbijanje prilaska u pomoć nevoljniku koji je zatražio od Ejjuba a.s. da spriječi zulum nad njim.

***

Znaj da nema velikog grijeha sa činjenjem istigfara i traženjem oprosta, niti ima malog grijeha sa ustrajnošću u njegovom činjenju.

(Ibn Abbas, r.a.)



Citirano

Greška - alternativa grijehu

Razvigor nanosi oblake. Liju proljetnje kiše. Livade ozelenile, voće procvjetalo, šume olistale. Šta bi drugo!? Sve je to neumitno. Ni onaj vjetar, ni ovi oblaci, ni trave, ni drveće, nemaju izbora. Nemaju šta da odluče. Politički popularnim jezikom rečeno: nemaju alternative.

Već smo svikli na takav govor. Na tu nemuštu priču bilja. Spadamo u one države koje funkcionišu kao botaničke bašte. Još ne tako dobro uređene, ali smo na najboljem putu da prepustimo baštovanima i tu završnu finesu. Da odrede ko će od nas gdje nicati, koje drvo, koja trava, koji cvijet i kakav korov će biti. A baštovani neka plijeve, neka siju, neka polivaju i neka kaleme. Mi s tim i tako više nemamo ništa. Sem da ničemo gdje nam reknu.

Politički žargon koji dominira, na koji smo se, ne sveli, nego srozali, već odavno je apsolvirao ovu degradaciju ljudi na biljke. Najjasnije se to vidi u stalnom potenciranju političkog vrha da su donijeli neku odluku zato što “mi nemamo drugu alternativu!”

Najprije, valja raščistiti da je u ovakvoj formulaciji filološko neznanje dobilo javno pokriće. Naime, sama riječ “alternativa” znači izbor jedne od najmanje dvije mogućnosti. Mi se uvijek odlučujemo za jednu alternativu, nikada ne za jedinu alternativu. Izbor koji ne ostavlja alternativu jednostavno nije izbor. Prema tome, ispravno bi bilo reći “nemamo alternativu”, ali nikako ne i “nemamo drugu alternativu”. Sva je prilika da ova greška i nije tako naivna. Oni koji je sistematski promovišu zapravo hoće da stvore utisak kako je, s jedne strane, njihova odluka ipak odluka, to jest, kako iza nje stoji čin izbora i to mudrog izbora; s druge strane (pošto se ova formula koristi uvijek kada je u pitanju loša, neprihvatljiva, ponižavajuća ili sporna vladina mjera), kako je ta odluka iznuđena i to u mjeri u kojoj jednostavno nije ni bilo moguće odlučiti drugačije.

Očiglednu protivrječnost stereotipa “najbolje se bira kada nemaš izbora”, skida s dnevnog reda istina da ljudi uvijek imaju izbora. Nikada ni jedan čovjek pri zdravoj pameti nije u situaciji bez alternative. Mi biramo u svakoj prilici, pri doslovno svakom činu koji traži naš pristanak. Erare humanum est, griješiti jeste ljudski, ali ovo erare jeste prosto samo greška, pogreška, omaška i previd u nekom računu i procjeni, nikako ne grijeh. Čovjek je, međutim, jedino biće sposobno i za grešku i za grijeh. Zato što je grijeh zapravo suspendiranje, uzdržavanje, odricanje od naše ključne ljudske osobine: sposobnosti da odlučujemo. Da imamo alternativu i da biramo alternativu.

Mi ne možemo ne odlučivati jer smo, više nego išta drugo, bića alternative. Reći mea culpa maxima, moj smrtni grijeh, ima pravo samo onaj ko je pristao da se odrekne svoje slobode da izabere. Ko je odlučio da ne odlučuje o sebi, ko se saglasio da od čovjeka postane biljka!

Negdje oko 1947, čudnom igrom okolnosti, francuska policija je otkrila dnevnik gestapovskog oficira. Sa imenima, datumima, lokacijom morbidnog ali paradigmatičnog događaja. Bila su uhvaćena četvorica članova pokreta otpora. Dobili su časnu riječ njemačkog oficira da će biti pošteđen onaj koji ostane poslednji u igri izvlačenja kraće slamčice. Igra se sastojala u tome da se izvlačenjem slamčice izaberu žrtve i ubice. Zarobljenici koje bi poslužila sreća mogli su pucati u svog ratnog druga. Jedan je odbio. Smjesta su ga strijeljali. Ostali su pristali. Poslednji srećnik (ili nesrećnik, šta mislite!?) je preživio. Poslužila ga je sreća (krenulo mu) da ubije svoja dva druga i tako ostane živ.

Da li je imao alternativu!?

Kada je taj preživjeli bio pronađen i izveden pred sud, javno mnjenje Francuske oštro se podijelilo. Sartr je smatrao da je imao alternativu, da je izabrao da ubije iz sebičnog motiva da ostane živ, i da ga treba osuditi; Merlo-Ponti je smatrao da nije imao izbora i da ga treba osloboditi. Sud ga je oslobodio optužbe za ubistvo prvog stepena, osudivši ga za ubistvo u samoodbrani.

Šta mislite upravo vi, gospodine, vi gospođo!? Da je cijena sopstvenog života zavisila od toga hoće li onaj ko je dobio priliku da puca, prosuti mozak svom sinu, bratu, ocu, bi li se dvoumio!? Ili bi glatko odbio i tako pokvario etički, pravni, antropološki eksperiment gestapovskog oficira!?

Šta god vi odlučili, znajte da je preživjeli izabrao da ubije da bi ostao živ. I on je imao alternativu, brutalniju, ali i mnogo jasnije formulisanu nego što svakodnevni život zna da upriliči.

Nema veće sramote, dubljeg poniženja, ni težeg grijeha za pojedinca ili za ljudsku zajednicu, nego odreći se izbora. Mnogi je čovjek izabrao da svene, uprkos razvigoru i toploj kiši, ako to nije bio onaj vjetar koji je on čekao i ona kiša koju je prizivao. Svenuo je kao biljka, da bi procvao kao čovjek.

Nemojmo se zavaravati, barem to ne! Nismo dovedeni do ovog stepena zato što nismo imali izbora, nego zato što smo izabrali put koji je ovamo vodio. Nije riječ o dostojanstvu, čak ni o samopoštovanju! O pravu da se bude čovjek je riječ, o mogućnosti koja je sadržana upravo u posjedovanju alternative. Imamo alternativu i imajući je, odlučujemo se za ovo ili za ono, eto jezika kojim govore ljudi a ne šušti lišće. Izaberite i navedite nas, ubijedite nas da izaberemo, zbog bilo kojih razloga, makar i pogrešnu alternativu, ali ne lišavajte nas prilike da budemo ljudi, da biramo, ne oduzimajte nam alternativu!

Čak i najgora greška je odlična alternativa najkorisnijem grijehu.

Ferid Muhic


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Social bookmarks