Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

zuti cvijet

Profesionalac

(10)

  • »zuti cvijet« je žensko
  • »zuti cvijet« je autor ove teme

Postovi: 885

Datum registracije: 24.01.2006

Lokacija: oblak iznad Yeni Pazara

  • Poruku poslati

1

Srijeda, 10. Maj 2006

Hafiz Širazi

Hafizovi stihovi i komentari tih stihova se već duže vrijeme pojavlju u raznim temama na forumu. Pa hajde da mu damo malo više prostora!
2004. je na bosanskom jeziku izašao izbor iz Hafezovog Divana pod naslovom 70 sehura sa Hafezom. Ta knjiga se do skoro mogla kupiti u nasoj knjižari Libris.
zuti cvijet je dodao/la ovu sliku:
  • 7677.jpg
‚‚Malom Radojici su zabijali dečake pod nokte" (nepoznata djevojčica u pismenom zadatku iz srpskog jezika)

Ibnul_Qajjim

Zlatna sredina

(10)

  • »Ibnul_Qajjim« je muško

Postovi: 237

Datum registracije: 04.01.2005

Lokacija: Novi Pazar-Riyadh

  • Poruku poslati

2

Srijeda, 10. Maj 2006

Esselamu alejkum

Ja sam vec ubacio u svoj seminarski rad o ljubavi, koji postiram u dijelovima na forumu, stihove koje sam izabrao iz "70 sehura sa hafizom". Oni su u zadnjem dijelu tog rada, u kojem sam pokusao da skupim najbolje dijelove iz raznih knjiga koje opisuju sustinu i cilj ljubavi, njene uzroke i zamke te na kraju govori o savrsenoj ljubavi, sto ce tek uslijediti. U tom dijelu sam ukomponovo neke stihove od hafiza uz manji komentar. Mistici, zaljubljenici su ispjevali mnoge pjesme u svom dozivljaju ljubavi i uopste o savrsenoj ljubavi prema Allahu. Oni su duboke alegorije, za ljubav koristili izraz ’vino’, za mjesta na kojima se zaljubljenici okupljaju ’krcma’, za arifa, onoga koji je na vrhuncu spoznaje svoga Voljenog - ’sakija’ - onaj koji sipa vino, a zaljubljenici su case. Oni koji to nisu znali, povrsni u svom rezonovanju su mislili da se to odnosi na ono nisko dunjalucko i materijalno vino za kojim zude tjelesne strasti, te su zaljubljenici najbolje bili razumljivi zaljubljenicima, dok je obican svijet poput jedne bezoblicne mase kojom strasti upravljaju i u svjetlu tih strasti oni sve posmatraju... Jedan od vodecih pjesnika ashika, zaljubljenika, spjevao je stihove u svom Divanu koje cemo ovdje navesti sa kratkim tumacenjem:



Na putu ka Voljenom, zar moze biti pocinka?
Dok zvona sudbe jasno nam vele: nek srce bude ruina!


Na tom putu nema ni predaha, ni smiraja, dok se ne otkrije Lice Voljenoga. Opet je ovdje neophodan vodic, arif, da svojim prisustvom stalno opominje da jos nije kraj puta, da razbudi srca iz nemarnosti. Neminovnost na ovom putu je da srce mora postati rusevina, mora biti mrtvo prema ovom svijetu, a to ce biti samo onda kada se okrene ka svome vjecnom ishodistu... „Sve nestaje sem Lica Njegova“.



Sred vrtloga i talasa strasnih, ladja nasa brodi ove mrkle noci,
Zar mogu oni, nehajni, na obalama osjecati nase boli?



Noc tamna, valovi... zaljubljenici su usli i zaplovili okeanom mudzahede ~ borbe sa svojim strastima, prohtjevima, mahanama ~ pa i dalje borba ne prestaje sve dok se ne stigne do cilja. Mnogi zbog ove borbe radije ostaju na obalama, koje su u prividnom miru, te u nehajnosti i gafletu zivot provode dok ih talas i vrtlog sudbine neizbjezno ne prekrije. Medjutim, ogromna razlika je izmedju onih koji idu ka toj neminovnosti, koja se zove smrt, otvorenih ociju, usiju i srca, zeleci da sto svjesnije docekaju taj veliki trenutak prelaska u jedan potpuno drugaciji i nezamislivo cudesan svijet, koji prevazilazi okvire vremena i prostora i uskih dimenzija u kojima mi zivimo na ovom svijetu. Samo ashik poznaje ashika i boli njegove.




Ja slijedeci srce svoje zao glas zaradih;
Zar se tajna moze skriti, kada svako o njoj zbori?


Slijedeci svoju narav, onaj ko je iskred i slijedi glas srca svog, neminovno ce patiti u ovom svijetu i bit ce neshvacen, ogovaran, napadan, od strane ostalih, jer zaista vecina ljudi nisu vjernici, a jos je manji vroj onih koji ozbiljno shvacaju duhovni put. Hafiz je o tajnama svoga srca progovorio tim ljudima, no efekat je bio suprotan od onoga kojem se nadao, jer on je, kao i svaki covjek cije se srce otvori za tajne nebeske, zelio da ih podijeli sa svojom bracom, a svi smo mi Njegova stvorenja. Medjutim, to je trnovit i zakucit put, samo Allah je Onaj koji upucuje, samo On bira preko kojih ce se ta milost spustiti na ovaj svijet.




Obasjat nece crna srca lice moga Prijatelja;
Gdje je ova lamba mrtva, a gdje svjetlost sjajnog Sunca?


Lice Voljenoga nece zasjati u crnim srcima, zato sto ta srca nisu upalila kandilj zudnje za istinom i otuda je njihova lampa mrtva. Zaista, poredjenje je ovdje drasticno, na jednoj strani je mrtva i bezivotna lampa, a na drugoj svjetlost Sunca, pa zar mi necemo onda krenuti i dati sve od sebe, izgarati u ceznji da i nas dotaknu zraci istine?




Prasina sa praga Tvoga je sama svjetlost oka moga
O Voljeni, kud da krenem? Ti me vodi do Sunca Svoga!


Prasina sa praga Tvoga... Samo Tvoj prah, Tvoj trag, Tvoj miris, Tvoja blizina mogu otvoriti oci moje, postati svjetlost mojih ociju, pa zar ja mogu bez Tvoje upute mogu igdje stici, pa zar ja bez Tebe smijem do Svoje Svjetlosti, Milosti, Ljepote. Povedi me, evo predajem Ti srce, dusu i pamet svoju, mada Ti sve to ionako pripada...




Srca iskrenih mozes vezat samo ljubavlju, dobrotom;
Mrezama ti i lukavstvom ne uhvati mudru pticu.


Iskrene ces vezati samo iskrenoscu, iskrenu ljubav ces zadobiti samo iskrenom ljubavlju, tu nikakve zamke i trikovi ne pale, lagati mozes sebe i druge, ali pred Njegovim Licem srce tvoje nece moci sakriti ni najmanji trun prasine, samo cisto srce moze pokazat cist odraz Lica Njegova.




Kad kraj svoje drage sjedis i ispijas case vina,
Prisjeti se ashika kojim ljubav je sudbina.


Kada uzivas u ovom prolaznom svijetu i njegovim prolaznim i ispraznim uzicima, bar ponekad se prisjeti onih kojima srca gore zarad istinske ljubavi i istinskih uzitaka. U sjaju dunjaluka nema postojanosti, mada je i on pun svakojakih cari i ljepota.





U ladji smo zarobljeni, podigni se vjetru ashka,
Da vidimo Lice Dosta, kojeg sad je tama skrila.


Ladja je nase tijelo koje je u stalnoj plovidbi, stalnom kretanju, stalnoj promjeni. Ipak, samo vjetrom ljubavi nasa dusa biva uzdignuta van okvira vremena i prostora, gdje moze ugledati lice svoga Dosta, tama koja Ga skriva jeste perda nase tjelesnosti i preokupacije sa dunjalukom




Na sijelu, sred ruzicnjaka, sinoc slavuj lijepo rece:
O sakijo, daj jos vina, budite se glave pjane!

Casa cistog vina, to je ogledalo moga Dosta;
U njoj ti ces lahko nazrijet’ svoga hudog srca stanje.


Na sijelu sred ruzicnjaka... vjecna tema o ljubavi koje nikada nije dosta; mada smo svi pijani od ashka, sakija, sipaj jos, sve dok se ne dosegne Kapija Njegova. U casti ciste ljubavi ugledat ces svoga Voljenog. U onom cistom pokaze se i vjecno Lice Bozansko, ali zaprljanost nefsa je najveca prepreka tome.




U vrijeme tjeskobe, muka, nek te ladje ashka vode;
Predaj tome valu ashka svoje noci, svoje dane!

Cijele noci ja se nadam da ce povjetarac zore,
Sa miloscu ashka Tvoga i mene pomilovati.


Ljubav prema Svevisnjem, kad ti je najteze, pokazace ti put. U najcrnjoj noci, ona je svjetlost koja ce nas izvesti u jutro oslobodjenja od nefsanskih tereta. Hafiz je dekretom sudbe opijeni rindan...



U nebeskom okeanu mjesec mladi brodi, blista,
Svemir ovaj opstoji i zivi, jer nad njime bdiju dobrocistva.


Nocas mjesec tiho brodi u okeanu neba, ali i ta nebeska velicanstvenost moze biti potopljena, tj. prevazidjena jednom vecom velicanstvenoscu, dobrim srcem iskrenog vjernika, koji blagodatima, dobrocinstvom svojim, brine za ljude, trudi se da im olaksa zivot, da ih nadahne, ne bi li promijenili zivot i krenuli duhovnim putem. Tu se krug zatvara...



zuti cvijet

Profesionalac

(10)

  • »zuti cvijet« je žensko
  • »zuti cvijet« je autor ove teme

Postovi: 885

Datum registracije: 24.01.2006

Lokacija: oblak iznad Yeni Pazara

  • Poruku poslati

3

Nedjelja, 14. Maj 2006

moja omiljena

O vaize, gledaj svoja posla, kuđenja prođi se;
Okreni se sebi, pusti me, srce mi se raspade.

Sve dok pusta osta za Jaranom žudnja moja,
Samo prazan vjetar svaki savjet za me je.

Čežnja za Njim, koju On iz ničeg stvori,
Tajna je koju niko osvijetlio nije.

Prosjak sokaka Tvoga je iznad osam dženneta;
Rob Tvoj iskreni, od oba svijeta rahat je.

Mada, ljubavlju opijen, postadoh ruina,
Blago mog postojanja u tome se krije!

O srce, ne buni se zbog Jaranove siline,
Jer u njoj leži tajna Njegove blizine!

O Hafize, prođi se, ne pričaj nam priče;
Prizvati čaroliju poezije lahko je za tebe.
‚‚Malom Radojici su zabijali dečake pod nokte" (nepoznata djevojčica u pismenom zadatku iz srpskog jezika)

Social bookmarks