Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Spain

Profesionalac

(10)

  • »Spain« je muško
  • »Spain« je zabranjen

Postovi: 1.197

Datum registracije: 04.09.2005

  • Poruku poslati

21

Utorak, 09. Maj 2006

Evo ja ću svojim pisanjem posta ti omogućiti da brže malo ispišeš Đozin odgovor, jer me baš zanima njegov odgovor, a i mislim da pitanje ove čitateljke pogađa u centar. :)

Bujrum.

Hvala.
[SIZE=5]ZELENO, VOLIM TE![/SIZE]

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

22

Utorak, 09. Maj 2006

I mene zainteresova rahmetli Dzozin odgovor. Sa nestrpljenjem ocekujem.

U medjuvremenu, nadjoh jedan zanimljiv tekst autora Ranka Bajica iz Beograda objavljen u MOST-u , BiH-casopisu za nauku, knjizevnost i kulturu. Izdvajam jedan dio:

Dr. Safvetbeg Bašagić preneo nam je, "prema predanju i priči", jednu sliku tog života i uživanja:

"Zamislite momenat kada sunce plamti u rumenilu i ostavlja posljednje zrake na terasi, pod kojom se stere divna bašća, gdje cvatu ruže i jasmini, pjevaju ptice pjevice i žubore bistri šedrvani. Na toj terasi sjedi pjesnik sa nekoliko prijatelja, a pred njima je vrč malvazije i nekoliko posuda biranih đakonija za mezećenje. Krčmar stoji podvijenih ruku i pazi na svaki mig pojedinog gosta, da smjesta izvrši zapovijesti. U takvom društvu obično se naređuje pokretom glave ili ruke, da se razgovor ne prekida… Kada svagdanjim radom izmučenim gostima i domaćinu vino ulije energije i dadne poleta, obično se jezik razveže i učenim i neukim ljudima. Neuki pjevanjem narodnih pjesama daju oduška svome veselju, a učeni otvaraju razgovor o aktuelnim ili znanstvenim pitanjima ... "

Dr. Bašagić pretpostavlja da su upravo u takvom društvu i nastajale Hajjamove rubajije. "On je branio živom riječju svoje nazore, dok je mogao da ne prekorači granice šerijata, a kad bi došao u škripac, dozivao bi Muzu u pomoć i jednom rubajijom rekao bi ono što ne bi smio reći u nevezanom govoru. Postoji priča kako je, jedne večeri, sjedio u društvu i zabavljao se sa svojim pjevidruzima. Najednom puhne oluja, potrne im svijeće i razbije vrč iz koga se prolije vino. Razjareni pjesnik tada digne glavu prema nebu i improvizira sljedeću rubajiju:

Vrč moga vina leži raskomadan,
Bože Mome si veselju ti zavidan, Bože!
Ti po zemlji prosu moje rujno vino,
U ustima mi je zemlja – jesi li pijan, Bože?"



Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

Spain

Profesionalac

(10)

  • »Spain« je muško
  • »Spain« je zabranjen

Postovi: 1.197

Datum registracije: 04.09.2005

  • Poruku poslati

23

Utorak, 09. Maj 2006

Ova mi se posebno sviđa:

"Daj, prođi se, hodža, uzalud ne gudi,
Prepusti nas Rabbu, neka nam on sudi!
Mi idemo pravo, a ti gledaš krivo,
Idi – vidaj oči, pa gledaj ko ljudi!"
:D:D:D

ili ova:

"Pobožnjak tvoju dobrotu ne shvaća,
Bože, gdje stranac razumjeti te može?
Veliš: ”Ako griješiš, u pak’o ćeš doći!” –
To ti kaži hodžam’, što se za te glože!"
:D:D:D

Hvala.
[SIZE=5]ZELENO, VOLIM TE![/SIZE]

Ibnul_Qajjim

Zlatna sredina

(10)

  • »Ibnul_Qajjim« je muško

Postovi: 237

Datum registracije: 04.01.2005

Lokacija: Novi Pazar-Riyadh

  • Poruku poslati

24

Utorak, 09. Maj 2006

Odgovor,

Omer Hajjam, porijeklom Perzijanac, roden u Nejsaburu 1074. godine, a umro 1132. godine. Ucenik je Ali ibn Sina-a. Bio je pjesnik, filolog, filozof, pravnik, astronom i matematicar. Zivio je u doba Seldzuka. Cinio je sastavni dio poznate trojke – Hajjam, Nizamul Mulk i Hasan Sabah.
Hajjam je uglavnom poznat kao pjesnik rubaija – kvatrina – zbirke pjesama od 450 stihova. Rubaije Hajjamove prevedene su na jezike svih civilizovanih naroda. Na srpsko-hrvatski jezik Dr Safetbeg Bashagic je preveo jedan manji dio rubaija, upravo onaj inkriminirani koji, bukvalno shvacen, odudara od ortodoxnog islamskog ucenja. Takvi stihovi izazivali su i za vrijeme autora ostra reagovanja. Hajjam je bio proglasen i osumnjicen kao jeretik (zindik). Zbog toga je morao napustiti rodno mjesto Nisaburi i skloniti se u Bagdad.
Kod razumijevanja Hajjamove poezije i ocjene njene vrijednosti sa islamskog gledista, morali bismo imati u vidu nekoliko faktora.
1 – Mora se , prije svega, znati da je Hajjam bio sufija (mistik). Poznato je da sufije ili dervisi, kako ih mi nazivamo, zasnivaju uglavnom svoje cjelokupno ucenje na spoznaji Boga i odnosa prema Njemu. U tome oni imaju svoje specificno shvacanje zbog kojeg je mnogi od njih bio izlozen najvecim iskusenjima, najsvirepijim mucenjima, gotovo istovjetnim mucenjem inkvizicije, kao sto je slucaj Halladza, Suhrawerdije i drugih.
Da bismo bolje razumjeli Hajjamovu poeziju, navescemo ovdje neka shvacanja koja su karakteristicna za ucenja znatnog broja veoma uglednih tesawwufskih autora.
Na prvom mjestu, treba konstantovati da tesawwuf zagovara punu toleranciju, nesumnjivo puniju nego i jedno drugo ucenje, ili vjerovanje i nacin molitve. Njegova sirokogrudnost prelazi sve granice ortodoxije. Tu se sigurno najbolje potvrdjuje kao ehli hakikat. Ne vode mnogo racuna o formi. Bitna je za njih samo sustina. Vjerovati u Boga, iskazivati Mu odanost i ljubav, to je osnovno. Ali na koji nacin, nije sasvim bitno. Razlika u formi i nacinu ne mijenja sustine.
Ibnul Arebi bez imalo oklijevanja u jednoj pjesmi kaze da je njegovo srce postalo utociste za sve oblike vjerovanja. Ono je celija za redovnika, hram za idolopoklonika, kaba za hodocasnika, ploce Tewrata i listovi Kur’ana. Ljubav je, veli Arebija, moja vjera i moje vjerovanje. Gdje ima ljubavi prema Bogu tamo ima i vjerovanja. (Edinu bi dinil hubbi enna tewedzdzehet rekaibuhu fel hubbu dini we imani).
Jedan drugi velikan tesawwufske misli – Dzelaludin Rumi, zastupa potpuno identicno misljenje. Obracajuci se Bogu u jednoj dubokoj meditaciji koja je prerasla u extazu, izmedju ostalog kaze u stihu: Boze, ne napustaj me! Pogledaj moju ahmediju, koju sam zavio oko glave, Zaratustrov zunar (pojas) kojeg sam opasao iznad bedri. Nosim zunar, ali ustvari nosim bozansko svjetlo. Ne napusti me, Boze. Ja sam musliman, ali sam i ksrcanin, brahmanac i zaratustrovac. Na Tebe se oslanjam, o vrhunska Istino! Ja imam samo jednu bogomolju. Svejedno kako se ona zvala: dzamija, crkva ili idolopoklonicki hram. Tvoje Bice , Boze , zelim. Ono je krajnji i jedini cilj mog blagostanja.
Velika zena mistik, Rabija Adewija, vrlo interesantno definise svoj odnos prema Bogu. Kaze otprilike: „Boze, ne obozavam te iz zelje da me nagradis Rajem. Takav odnos predstavljao bi obicnu vrlo unosnu trgovinu. Dajem malo, a dobijem neizmjerno mnogo. Dajem trenutak, dobijam vjecnost. Kakva bi to bila odanost?!!
Ne obozavam Te ni iz straha. Bio bi to odnos roba prema silniku, zulumcaru. Covjek se boji zla, boji se i strahuje od onoga koji mu zeli uciniti nepravdu, napakostiti mu, nanijeti mu stetu i uciniti mu najgore. Ti si Boze najpravedniji i najmilostiviji (ahkamul hakimin i erhamur-rahimin). Zasto svoj odnos prema Tebi zasnivati na strahu?!!!
Ja Te, Boze, obozavam samo iz ciste ljubavi. Najveca nagrada je radost i zadovoljstvo koje covjek osjeti u Tvojoj blizini, kada bude obasjan nurom (svjetlom) Tvoga Bica. Ja samo u ljubavi prema tebi nalazim sve sto mi je najdraze i sve sto je najljepse.“

Mucenik tesawwuske misli, Halladz, u shvacanju i odredjivanju svog odnosa prema Bogu otisao je mnogo dalje. Prema nekim njegovim izjavama mozemo zakljuciti da je zastupao panteisticko shvacanje Boga (enel hak, ma fi dzubeti illallah – (ja sam Istina, u mom dzubetu nema nista osim Allaha, ovo u ovoj zagradi unutar zagrade nije od djoza nego od mene, da bi se razumjelo)).
Pored toga zastupao je cudno shvacanje o hadzu. Ne zagovara hadz Kabi. Iz njegovih spisa moze se ustanoviti da je zastupao da se hadz moze obaviti u svakoj kuci. Kada dodje vrijeme hadza, treba obaviti sve obrede hadza, tawaf uciniti oko kuce, nagraniti 30 jetima, svakome od njih dati kosulju i po 30 dirhema, sobom ih sluziti i oprati im ruke. To bi, po Halladzu, vazilo kao hadz.
Karakteristicno je da Halladz nije u shvacanju hadza usamljen medju sufijama. Ebu Hajan Et-Tewhidi napisao je knjigu pod naslovom „Racionalni hadz“ (Risaletul hadzdzil aklijj) u kojoj zastupa misljenje slicno Halladzovom stavu.
Sufije inace imaju shvacanja koja izlaze iz okvira islamskih ucenja. Neki od njih, na primjer, zastupaju misljenje da je onaj koji je uspio da se, u svom duhovnom uzdizanju spoji, ujedini sa Apsolutnom Istinom, oslobodjen formalnih manifestacija vjerskih obaveza. Smatraju, ako je cilj i sustina postignuta i ostvarena, cemu formalnosti i sredstva?
Ako se doslo do Boga i utapanja, ujedinjenja s Njime, cemu namaz?!! Ako se istinskim zuhdom oslobodilo materije, cemu post i zekat?!! Ako je direktnim kontaktom i spajanjem s Bogom postignut cilj, cemu simboli, kao sto je hadz?!!!

2 - Izmedju predstavnika fikha s jedne strane i predstavnika tesawwufa s druge strane, postojao je veliki razdor i sukob. Fikh se uglavnom bavi vanjskom formom obreda (zahir). Preokupacija tesawwufa pak sastoji se u dubljem saznanju i dozivljaju sustine obreda (batin-hakikat). Istina je, da je jednostranost sve vise dolazila do izrazaja i kod jednih i kod drugih. Svi su se uporno drzali svoje strane kao samostalne cjeline. U tome se otislo u extreme. Dobili smo formu bez sustine i sustinu bez forme. Svakako da je i jedno i drugo neispravno. Sustina i forma dijelovi su jedne cjeline. Sustina namaza, hadza, zekata, posta itd. ne moze se ostvariti bez odredjene forme. Ne mzoe se poreci znacaj i nuznost forme, ali samo kao sredstvo. Ne smije se pretvoriti u cilj, kao sto to cesto biva. Period dekadence poznat je po dominaciji formalizma koji je predstavljao podesno tlo za hipokriziju (muraije i munafike).
To je izazvalo reakciju na drugoj strani. Pristalice sustine (ehli hakikat) otisli su u drugu krajnost, zanemarujuci svaki znacaj forme.
Najveca zasluga Gazalija lezi u tome sto je pokusao da izmiri ove dvije krajnosti i da ukaze da su forma i sustina nuzni jedno drugome. U pojavnom svijetu (alemush-shehadet) su nerazdvojni.

3 – Hajjamove stihove mogli bismo pokusati shvatiti iz jednog drugog ugla gledanja. Ne bi ih trebalo shvacati kao bunt i prigovor Bozijoj sudbini, kako to na prvi mah izgledaju obicnom citatelju. Oni, prije, izrazavaju veoma krupna pitanja koja u sebi kriju prividno teske protivrjecnosti, za koje nije lahko naci razrjesenja. To su pitanja sudbine i odgovornosti, ta najdublja pitanja ljudskog postojanja, koja jednako okupiraju paznju od pocetka do danas svih onih koji imalo razmisljaju. Kao filozof i pjesnik, Hajjam ih je snazno osjecao i dozivljavao, pa ih je na svoj poetski nacin postavljao. U vidu prigovora on samo cita, trazi odgovor i ujedno izrazava svoju nemoc da ga nadje. Cini se da je upravo na tome akcenat. U oblikupitanja Hajjam izrazava nemoc na odgovor, a ne sumnju i prigovor. Mozda se citav njegov grijeh sastoji u tome sto je imao smjelosti da trazi odgovor na ono sto mu nije dovoljno jasno. Daleko od toga da on sumnja u Boziju milost i pravicnost, ali bi zelio znati kako se ona prakticno ostvaruje u zivotu.
Mislim da je ovdje bit problema. U pitanju je ne milost i pravicnost nego nacin njihovog ispoljavanja. Niko od vjernika ne sumnja niti smije sumnjati u Boziju milost i pravdu. Postoje, medjutim, razlike u shvacanju nacina ispoljavanja Bozijih atributa. Sklon sam vjerovati da Hajjam sa izrazenim pitanjima ironizira jedno od takvih shvacanja. Hajjamovo pitanje moglo bi se zaista postaviti i bilo bi sasvim na mjestu ako bismo Bozije ispoljavanje stvaranja i Njegovu intervenciju u zbivanjima shvatiti kao ad hok odluku, bez pretpostavki, rada i zakonitosti po kojem se odvija i tece. Ako je konkretna osoba onakva kakva je stvorena i formirana na svim pojedinostima direktnim Bozijim aktom, u cemu nisu imali udjela nikakvi drugi faktori, i ako je toj osobi sve u njenom ponasanju nametnuto i predodredjeno, u tom slucaju pitanje Hajjamovo nije besmisleno. Ono se postavlja i javlja kao proturjecnost.
A da li ta proturjecnost zaista postoji?
Neosporno je po islamskom ucenju da Bog sve stvara i uprvlja svim zbivanjima. Ali kako i na koji nacin? Dosadasnja nacna otkrica u raznim naucnim disciplinama koja iz razlicitih aspekata izucavaju pojavni svijet kao Bozije djelo, upucuju nas vrlo ubjedljivo da se vanjsko ispoljavanje i potvrdjivanje Bozijih atributa ocituje u vidu procesa, koji se odvijaju po strogo odredjenim formulama i receptima. Sve ima svoj red i zakonitosti nastajanja i nestajanja. Sve ima svoje pretpostavke. Evidentno je da Bog stvara i upravlja po utvdjenom redu koje je On odredio i odabrao. Ocito, kada ne bi bilo toga reda, nikakva saznanja ne bi bila moguca, ne bi postojala nauka. Ljudski zivot je podvrgnut ovom redu, odnosno Bozijoj volji koja se ostvaruje putem ovog reda. Covjek je jedino bice koje, isto tako, posjeduje vlastitu volju (iradei dzuziju) koja mu omogucuje da se suprotstavlja Bozijoj volji. Tu je njegova prednost i tragedija (halekna el insane fi ahseni takvim, summe radednahu esfele safilin). Njegova sudbina ovisi o uskladjivanju svoje individualne volje za opcom Bozijom voljom. Koliko je upozna i koliko joj bude pokoran, toliko ce uspjeti i ostvariti srecu i blagostanje. Nikoga drugoga ne moze okrivljivati niti mu prigovoriti.
4 – Mnogi Hajjamovi stihovi su metaforicni i alegoricni. To je narocito karakteristicno za sufijsku poeziju. Sufije, kao sto je opcenito poznato, imaju svoje termine i simbole koje uglavnom samo oni znaju.
Nesumnjivo, u svjetlu gornjih cinjenica bice nam lakse shvatiti Hajjamove stihove. Oni su, prije svega, prozeti tesawwufskim shvacanjem, koje u sebi krije elemente bunta protiv fikhskog formalistickog odnosa prema Islamu. Tesawwufski odnos prema Bogu, kao sto smo istakli, zasniva se na cistoj ljubavi u kojoj nema nicega sebicnog. Hajjam ironizira odnos koji u sebi sadrzi elemente rasprava i straha. U tom smislu treba shvatiti njegove stihove u kojima govori o dzamiji, pagodi i crkvi kao izrazu ropstva. On duboko vjeruje u Boziju milost i pravdu, pa otuda u nekim stihovima vrlo komotno, slobno, reklo bi se bez dovoljno respekta i korektnosti, govori, cini se na prvi pogled, u vidu prigovora, o tim Bozijim atributima. U tu kategoriju spadaju stihovi koje navodi nasa citateljka iz Mostara. Mislilo bi se na prvi mah, da izrazavaju sumnju i prigovor. Obratno, Hajjam na svoj sufijsko-poetski nacin izrazava neizmjerno veliko pouzdanje i duboku vjeru u Boziju ljubav i pravdu.
Vjerovatno nece biti bez interesa, u cilju bolje razumijevanja Hajjamove poezije, ako ovdje spomenemo jos jednu okolnost. Hajjam je bio suvremenik Gazalijin. Dobro je poznato da je Gazalija bio najizrazitiji predstavnik ortodoxije. Jednako se borio protiv desnih i protiv lijevih extremista i deformista, po njegovu shvacanju. Branio je ortodoxiju od filozofije i od extremistickih sufija. U djelu Tehafutul Felasife zadao je najtezi udarac islamskoj filozofiji. Mozda je to bio smrtni u udarac. U Ihja ulumiddinu pokusao je da izmiri serijat i hakikat i da ove potonje svede na pravu mjeru.
Nije bez znacaja za nasu temu da se Gazalija, koliko nam je poznato, nije nigdje kriticki osvrnuo na Hajjamovu poeziju niti ju je ocijenio kao hereticku.



Husein Djozo



A poznato je da se Gazali u to vrijeme obracunao sa svim glavnim sektama u ummetu. Sto se tice onog posta od ed-a u kojem neki kjafir komentarise Hajjama, naravno da nije na mjestu taj komentar, jer on Hajjama shvata shodno svojim naocarama koje je navukao na oci srca, a koje su boje strasti i prohtjeva. Nuzno je znati opste poznatu simboliku sufijske poezije tog vremena, kao sto je vino - ljubav , sakija, onaj koji sipa vino - sufijski sejh koji sipa ljubav u srca dervisha (koji su case vina); krcma - tekija ili uopste mjesto gdje se konzumira to "vino" medju asicima. Opijenost - zanesenost u ljubavi. Cak i sam ibn Tejmijje govori o tome u djelu "fetawa" te tako nalazi opravdanja pojedinim arifima zbog njihovih extaticnih izjava.

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

25

Srijeda, 10. Maj 2006

HAYYAMIN RUBAILERI;

Niceleri geldi neler istediler,
Sonunda dünyayı bırakıp gittiler.
Sen hiç gitmeyecek gibisin değil mi,
O gidenlerde hep senin gibiydiler.

Hem aklın mutluluk peşinde senin;
Hem söylerim söylerim dinlemezsin.
Aldığın her nefesin kadrini bil;
Ot değilsinki kesildikçe bitesin.

Gülün yüzünde çiğ incisi nevruzun ne hoş.
Yeşillikte gönül aydınlatan yüzün ne hoş.
Dün geçti gitti hoş değil ondan söz etmemiz;
Hoş tut gönlünü anma dünü bak bugün ne hoş.

Dedim artık bilgiden yana eksiğim yok;
Şu dünyanın sırlarına ermişim az çok.
Derken aklım geldi başıma, birde baktım:
Ömrüm gelip geçmiş hiç bir şey bildiğim yok.

Yaşamak elindeyken bugüne bugün;
Ne diye bırakır yarını düşünürsün.
Geçmiş gelecek masal bütün bunlar hep;
Kadrini bilmeye bak avcundaki ömrün.

Ey kör bu yer, bu gök, bu yıldızlar boştur boş.
Bırak onu bunu da gönlünü hoş tut hoş.
Şu durmadan kurulup dağılan evrende;
Bir nefestir alacağın o da boştur boş.

Düşünce göklerinin baş konağı sevgidir sevgi.
Gençlik destanın baş yaprağı sevgidir sevgi.
Ey sevginin sırlarından habersiz yaşayanlar;
Bilinki tüm varlığın baş kaynağı sevgidir sevgi.

Biz gerçekten bir kukla sahnesindeyiz;
Kuklacı felek usta kuklalar da biz.
Oyuna çıkıyoruz birer ikişer;
Bittimi oyun sandıktayız hepimiz.

Yel eser umutlar savrulur gider;
Sensiz bensiz kalır bağlar bahçeler.
Altın gümüş nen varsa harcamaya bak;
Ölür gidersin düşmanın gelir yer.


Bir yürek ki yanmaz yürek denirmi ona;
Sevmek haram yüreğin de ateş olmayana.
Bir gününü sevgisiz geçirdinse yazık;
En boş geçen günün o gündür inan bana.

Dostum, olan olmuş, vahlanma boşuna;
Dünyayı kara zindan etme başına.
Yaşamana bak, elinden tek gelen bu;
Olacakları danışan var mı sana ?

Bu yolun hoş bir yerinde durabilseydik;
Ya da bu yolun ucunu görebilseydik.
O umut da yok bu umut da; hiç değilse,
Otlar gibi kesilip yeniden sürebilseydik.

Bu masmavi kubbenin kurulduğu gün,
Bu nur Cevza burcuna verildiği gün,
Mumun başına bağlanan alev gibi,
Bağlandı yüreğime senin aşk gülün.

Varlığın sırları saklı senden, benden;
Bir düğüm ki ne sen çözebilirsin, ne ben.
Bizimki perde arkasında dedi-kodu:
Bir indi mi perde, ne sen kalırsın, ne ben.

Uyumuşum; rüyamda akıllı bir insan,
Dedi: Sevinç gülü açmaz uykuda, uyan.
Ne işin var bu ölüme benzer ülkede?
Kalk, şarap iç, sonsuz uykulara dalmadan.

Şarabın adı kötüye çıkmış, kendi hoş,
Hele bir güzelle içersen daha bir hoş.
Haramış şarap, olsun, banna göre hava hoş:
Hem bana sorarsan, haram olan her şey hoş.

Bu zamanda az dostun olsun daha iyi.
Herkesle uzaktan hoş beş edip geçmeli.
Can gözünü açınca görüyorki insan:
En büyük düşmanıymış en çok güvendiği.

Ömrümüze bir an bile ilave edemeyiz,
O halde mahzun olmaya gerek var mı?
Akıl ve hikmet odur ki, keder dünyayı değiştiremez;
Insan şen ve mesut yaşamalıdır.



Ispravka: Omer je rođen 18.05. 1048. a umro 04.12.1131.godine
sans je dodao/la ovu sliku:
  • Omer Hajam.jpg
Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

26

Srijeda, 10. Maj 2006

Citirano

Orginalno od Ibnul_Qajjim
Cak i sam ibn Tejmijje govori o tome u djelu "fetawa" te tako nalazi opravdanja pojedinim arifima zbog njihovih extaticnih izjava.

O ovome bih rado cuo malo vise. Znam da je Ibn Tejmija bio jedan od onih koji su zanijekali metaforu u Kur'anu pa cak i u jeziku uopste te me sahi zainteresova na koji je nacin nasao opravdanje za ovaj nacin izrazavanja.

Tekst rahmetli Djoze je kod mene otvorio neka pitanja. O tome kasnije insallah.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

27

Srijeda, 10. Maj 2006

Dünya

Geldimse bu dünyaya ne bulmuş dünya
Gitsem de eğer kıymeti eksilmez ya !
Bir kimse çıkıp da anlatıp söylemedi
Gelmekte ve gitmekteki hikmet ne ola?

Ömer Hayyam

Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

28

Srijeda, 10. Maj 2006

Citirano

Originalno od rahmetli Husejin ef. Djoze:
Nije bez znacaja za nasu temu da se Gazalija, koliko nam je poznato, nije nigdje kriticki osvrnuo na Hajjamovu poeziju niti ju je ocijenio kao hereticku.

Dva momenta po meni ovdje zahtijevaju pojasnjenje. Prvo, Hajjam je zivio jos preko dvadeset godina poslije Ghazalijine smrti a taj period rahmetli Djozo ignorise kada govori o Ghazalijinom stavu kao konacnom. Doduse, on se ogradio rijecima "koliko je nama poznato".
Drugo, cudna ja ova gornja tvrdnja obzirom da dr. Zakzouk tvrdi upravo suprotno. On tvrdi da imam Ghazali u svom Munqidu cilja upravo na Hajjama kada govori o grupama koje su doprinjeli slabosti umeta. U prilog ovoj tvrdnji ide i sljedeca stvar.

Citirano

Originalno od rahmetli Husejin ef. Djoze:
Mucenik tesawwuske misli, Halladz, u shvacanju i odredjivanju svog odnosa prema Bogu otisao je mnogo dalje.

Ja ne znam sta je rahmetli Djozo htio sa primjerom Mensura el-Halladza. Da Hajjam pripada istoj grupi koja je bila slobodnija u izrazavanju? Ako je zelio da njegovim primjerom ojaca poziciju Hajjama bojim se da je uradio suprotno. Jer, evo sta imam Ghazali kaze za Halladza u Ihjau:

Vezano za "esh-Shathu", to su chudni izrazi nekih sufija, a imamo dvije kategorije toga izraza.

- Prvi izraz oznachava tvrdnje i dove koje nadugo i nashiroko govore o ljubavi (ashk) prema Allahu, dz.sh. To ide do te mjere da chovjek dodje u stanje u kome tvrdi da se uzdigao, da su nestale sve barijere (hidzab) koje mu onemoguchuju vidjenje Allaha, dz.sh., i razgovor s Njim. Oni sebe porede sa El-Husejn bin Mensur el-Halladzom, koji je kaznjen smrchu zbog izgovora slichnih rijechi. Pozivaju se na njegove rijechi "Ene el-Haqqu" (Ja sam Haqq - Istina) kao i na rijechi Ebi Jezid el-Bistamija: "Subhani, Subhani" (Moja velichina)
Ovakve jezichke formulacije i konstrukcije su velika opasnost, narocito za obicnog covjeka. Taj covjek zapostavlja i napushta svoj posao i zanimanje i uporan je u ovakvim tvrdnjama. Koliko se god ovim osobama pokushaju osporiti ovakve njihove tvrdnje, oni ostaju dosljednji svojih ubjedjenja i pokushavaju dokazati da su njihove tvrdnje rezultat intuicije -otkrovenja Istine. Ovakve pojave su nashim gradovima prichinile dosta zla, a neprosvjechenim velike shtete. Svakoga ko govori neshto poput ovoga, po propisima Allahove vjere, sevab bi bilo ubiti. To bi bilo sevabnije nego spasiti zivot desetorici...
(Ghazali, Ihjaulmidin, Poglavlje o zikru, str.84)

Citirano

Originalno od rahmetli Husejin ef. Djoze:
2 - Izmedju predstavnika fikha s jedne strane i predstavnika tesawwufa s druge strane, postojao je veliki razdor i sukob. Fikh se uglavnom bavi vanjskom formom obreda (zahir). Preokupacija tesawwufa pak sastoji se u dubljem saznanju i dozivljaju sustine obreda (batin-hakikat). Istina je, da je jednostranost sve vise dolazila do izrazaja i kod jednih i kod drugih. Svi su se uporno drzali svoje strane kao samostalne cjeline. U tome se otislo u extreme. Dobili smo formu bez sustine i sustinu bez forme. Svakako da je i jedno i drugo neispravno. Sustina i forma dijelovi su jedne cjeline. Sustina namaza, hadza, zekata, posta itd. ne moze se ostvariti bez odredjene forme. Ne mzoe se poreci znacaj i nuznost forme, ali samo kao sredstvo. Ne smije se pretvoriti u cilj, kao sto to cesto biva. Period dekadence poznat je po dominaciji formalizma koji je predstavljao podesno tlo za hipokriziju (muraije i munafike).
To je izazvalo reakciju na drugoj strani. Pristalice sustine (ehli hakikat) otisli su u drugu krajnost, zanemarujuci svaki znacaj forme.
Najveca zasluga Gazalija lezi u tome sto je pokusao da izmiri ove dvije krajnosti i da ukaze da su forma i sustina nuzni jedno drugome. U pojavnom svijetu (alemush-shehadet) su nerazdvojni.

Ovo je ono sto je meni potpuno prihvatljivo i sto ja volim nazvati srednjim putem i sto je i po rahmetli Djozi jedino ispravno. Zato je pomalo konfuzna i nejasna njegova ocjena o djelu Omera Hajjama.

Citirano

Originalno od Ibnul-Qajjim:
Sto se tice onog posta od ed-a u kojem neki kjafir komentarise Hajjama, naravno da nije na mjestu taj komentar, jer on Hajjama shvata shodno svojim naocarama koje je navukao na oci srca, a koje su boje strasti i prohtjeva.

Savjetujem ti da sto manje koristis rijec kjafir. I ne znam na kojeg kjafira mislis. U onome sto sam ja pisao svoje komentare na djelo Omera Hajjama davali su samo dr. Safvet beg Basagic i dr Mahmoud Zakzouk. Mislim da su obojica muslimani.


Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

SaNdZak

Zlatna sredina

(23)

  • »SaNdZak« je muško

Postovi: 537

Datum registracije: 01.11.2002

Lokacija: Pesterska visoravan/Sandzak

  • Poruku poslati

29

Srijeda, 10. Maj 2006

Citirano

Orginalno od sans
Niceleri geldi neler istediler,
Sonunda dünyayı bırakıp gittiler.
Sen hiç gitmeyecek gibisin değil mi,
O gidenlerde hep senin gibiydiler.


Mnogi dodjose stosta htjedose,
Na kraju svijet ovaj ostavise.
Ti kao da nikada otici neces
I oni koji odose tebi se licase.


P.S. Ovi sto znaju Turski neka nastave sa prijevodom ovih stihova sto ih je postirao Sans.
Jede Wahrheit braucht einen Mutigen der sie ausspricht!

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

30

Srijeda, 10. Maj 2006

Citirano

Orginalno od ed
Dva momenta po meni ovdje zahtijevaju pojasnjenje. Prvo, Hajjam je zivio jos preko dvadeset godina poslije Ghazalijine smrti


Hajjam :1044-1131
Ghazali:1058-1028

Dvadeset godina???
Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

31

Srijeda, 10. Maj 2006

Citirano

Orginalno od sans

Hajjam :1044-1131
Ghazali:1058-1028

Dvadeset godina???

Imam Ghazali jeste rodjen 1058. te je samim tim tesko mogao umrijeti 1028. Osim ako ovo nije nekakva misterija cije znacenje ja ne poznajem.

Imam Ghazali je umro 1111. godine, dvadeset godina prije Hajjama.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

Ibnul_Qajjim

Zlatna sredina

(10)

  • »Ibnul_Qajjim« je muško

Postovi: 237

Datum registracije: 04.01.2005

Lokacija: Novi Pazar-Riyadh

  • Poruku poslati

32

Srijeda, 10. Maj 2006

Pod kjafirom sam mislio na Ranka Bajica. Mislim da jes kjafir :) Barem mi tako zvuci :) I volim tako da zovem nemuslime, posto ih Allah tako zove u Kur'anu.

A sto se tice ibn Tejmijje, on to sam ti poslo kao poseban rad "Ibn Tejmijje i Tesawwuf" na mail, pa sta budes razumio bice kool, a sta ne, pokusacu da prevedem sa arapskog :) A zasad cu samo citirati Ibnul Qajjima o tome (tim izjavama u stanju opijenost od ljubavi prema Allahu, fena fillah):

[SIZE=3]„Kad se ovakvom covjeku vrati njegov razum, uvidi da je griješio u ovome. Istine valja razgraničiti; Gospodar je Gospodar, a čovjek je čovjek. Stvoritelj nije isto što i stvoreno, nema u Njegovim stvorenjima nista od Njegovog Zata (Bica) niti u Njegovom Zatu (bicu) ima ista od stvorenja. Međutim, u stanju opijenosti, brisanja (ukidanja samoga sebe u svojoj svijesti), istilama (ovo ne znam sta znaci, al uglavnom u tom je smislu ko ovo prevedeno) i iščeznuća ova se razgraničenost ukida. U takvom stanju čovjek izgovara ono što prenosi da je rekao Ebu Jezid (Bajazid El Bistami) ’Slava meni’ ili ’Pod mojim džubetom nema ništa osim Allaha’ i slične iskaze, zbog kojih bi čovjek, kad bi ih izgovorio u svjesnom stanju, odmah postao kjafir. Ali, kada se izgubi moć rasuđivanja i osjećanja, od takvih ljudi dižu se pera i ne može im se zamjeriti.“[/SIZE]

(Medaridzus-Salikin)

A to u originalu pise ovako :



وهذا إذا عاد إليه عقله يعلم أنه كان غالطا في ذلك وأن الحقائق متميزة في ذاتها فالرب رب والعبد عبد والخالق بائن عن المخلوقات ليس في مخلوقاته شيء من ذاته ولا في ذاته شيء من مخلوقاته ولكن في حال السكر والمحو والإصطلام والفناء قد يغيب عن هذا التمييز وفي هذه الحال قد يقول صاحبها ما يحكى عن أبي يزيد أنه قال سبحاني أو ما في الجبة إلا الله ونحو ذلك من الكلمات التي لو صدرت عن قائلها وعقله معه لكان كافرا ولكن مع سقوط التمييز والشعور قد يرتفع عنه قلم المؤاخذة

A volio bih da mi neko prevede ovu zadnju recenicu, posto ja ne umijem tacno:
# وهذا الفناء يحمد منه شيء ويذم منه شيء ويعفى منه عن شيء #


A to sto Gazali kaze da te izreke upropastavaju one koji ih slijede, to se podrazumijeva, jer ovima prvim je oprosteno zbog stanja u kojem su rekli a u kojem su bili van sebe od ljubavi prema Gospodaru i cim se osvijeste odmah se pokaju od toga i kazu da nisu mislili onako kako to izgleda, vec su samo govorili ono sto su vidjeli dok su u tom stanju i bili, ali oni koji ih u tome slijede to rade pri cistoj svijesti i zdravoj pametu, a ne u stanju opijenosti, tako da time odmah cine kufr, jer nemaju opravdanje kao oni prvi. I nemaju svi opravdanje od onih koji te izjave govore, jer su neki pod plastom sufizma to govorili, dok su neki stvarno bili u takvom stanju. Na primjer ibn qajjim ne nalazi opravdanje za Halladza i naziva ga Allahovim neprijateljem, sto znaci da ga ne stavlja u isti kos sa Bajazidom Bistamijem, za kojeg je govorio da je to izjavljivao u extazi ljubavi prema Allahu. Mozda je to zato sto je Halladz dosta ustrajao na tome, tako da mu je dato 9 godina da se pokaje od kako je uhapsen, ali je on ustrajao u tome te su mu na kraju udarili 1000 biceva, odsjekli ruke i noge unakrst, izvadili oci i odsjekli jezik, pa ga stavili na sunce da umre (ovo izgleda 100 put gore nego ono kako predstavljaju krscani da je ubijen Isa...). Stvarno kazna i po. Ali njegovi stihovi su...

„Ocima duše vidjeh moga Gospodara i rekoh mu : „Ko si Ti?“
A On meni odgovori : „Ti!“

Ili

„Njegov duh je moj duh, moj duh je Njegov duh,
Ako On želi, ja želim, i ako ja želim, On želi.“

Može se reći da je on sam tražio mučenistvo, čak i provocirao svoje pogubljenje:

„Ja poričem Božiju vjeru, to je meni dužnost, a muslimanima grijeh.
Vlasti, ubijte me; moj život je za to da ubijen bude,
U mom životu je moja smrt, a u mojoj smrti moj je život.“

A kaze Fazlur Rahman u djelu Islam o Ibn Tejmijji:

"Komentirajući različita mišljenja o pogubljenju Halladža, Ibn Tejmijje je napisao jedan značajan i zanimljiv pasus, koji jasno pokazuje da on, suprotno općem mišljenju, ne samo da nije bio neprijateljski raspoložen prema tesawwufu kao takvom, već da ga je smatrao podjednako potrebnim, sastavnim dijelom vjere: „Oni ljudi (koji smatraju da je Halladž nepravedno pogubljen) dijele se na dvije grupe. Jedna od njih tvrdi da je on nepravedno ubijen... i smatraju Šerijat i njegove protagoniste svojim neprijateljima... neki su protiv svih pravnika i učenjaka, posto smatraju da su oni ubili Halladža. To su oni ljudi koji kažu: „Imamo šerijat (zakon) i imamo hakikat (suštinsku istinu), koji protivrječi šerijatu. Ljudi koji tako govore ne shvataju jasno razliku u značenju pojma šerijat, upotrijebljene u Allahovom govoru i govoru Njegovog Poslanika s.a..w.s. i u njenoj upotrebi u govoru običnih ljudi... Doista neki od njih misle da je šerijat naziv presuda koje donose sudije. Mnogi od njih čak ne razlikuju učenog sudiju od neukog i nepravednog sudije. Što je još gore, mnogi su skloni da na svaki ukaz nekog vladara gledaju kao na šerijat, dok je ponekad hakikat (suštinska istina) u potpunoj suprotnosti sa ukazom vladara. Sam Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Vi, ljudi, iznosite preda me sporove, ali moguće je da su neki od vas sposobniji da izlože svoj slučaj nego drugi. A ja moram odlučiti na osnovu svjedočanstava kojima raspolažem. Ako se dogodi da oduzmem pravo onome ko je u pravu u korist njegovog brata, neka ga ovaj ne prihvati, jer sam mu u tom slučaju dodijelio dio džehennemske vatre.“ Tako je i sudija donio odluku na osnovu datih svjedočenja i dokaza kojima je raspolagao, a moguće je da je ona stranka protiv koje je presudio imala nepobitne dokaze koji nisu predočeni. U takvim situacijama šerijat je ustvari suprotan vanjskom zakonu iako se odluka sudije mora primijeniti. U mnogim slučajevima je unutarnja istina suprotna onome što se nekim ljudima čini... U takvom slučaju, ako se kaže da je unutarnja istina suprotna vanjskom prividu, to će biti istina, ali nazivati unutarnje Hakikatom (Istinom), a vanjsko Šerijatom, jest neposredno značenjsko pitanje. Ima, međutim, ljudi za koje je unutarnja istina apsolutno ono unutarnje, dok se šerijat svodi samo na vanjsko. To je isto kao što riječ islam, kada se stavi pored riječi iman znači vanjske postupke, dok se pod imanom misli na ono što je u srcu... Tako se, stavljanjem riječi jedne pored druge, govori o šerijatu islama i o istinama vjere, pri čemu ova razlika može biti formalno validna. Ali, ako se svaka od tih riječi koristi posebno, osoba koja se može pozvati samo na zakon, a ne i na unutarnju istinu, ne može se istinski smatrati čovjekom vjere. A slična je stvar i sa onim koji se može pozvati na puku ’unutarnju istinu’ (hakikat) koja je u neskladu sa šerijatom, on ne može biti smatran čak ni muslimanom, a kamoli pobožnim prijateljem Allahovim. Katkada se pod šerijatom podrazumijeva ono što pravnici šerijata kažu na temelju vlastitog misaonog napora (idžtihada), a pod istinom se misli ono do čega dopisu sufije neposrednim iskustvom. Bez sumnje, i jedni i drugi tragaju za istinom; nekad su u pravu, a nekad nisu, iako se [U]nijedna od te dvije skupine ne želi suprotstaviti Poslaniku s.a.w.s[/U] . Ako se rezultati do kojih dođu i jedni i drugi slažu – u redu, inače nijedna od tih dvaju skupina ne može isključivo pretendirati da baš nju valja slijediti, izuzev ako sa to postoji jasan dokaz u Šerijatu.“ "



Dokaz Ibn Tejmijjine sklonosti čistom tesawwufu može se vidjeti u njegovom komentaru od stotinu stranica o AbdulQadiru Džejlaniju, koji pokriva samo pet od 78 predavanja “Futûhul Gajba”, ali koji ukazuje da je Ibn Tejmijje smatrao put čistog tesawwufa dragocjenim naporom i čak prijeko potrebnim za život islamske zajednice. Komentar se može naći u 10. tomu, str. 455.-548., prvog izdanja njegova djela “Medžmu‘ fetâwâ li Šejhil Islam Ibn Tejmijje”. Iz ovog komentara je vidljivo da Ibn Tejmijja naziva Abdul Kâdira “Šejhunâ”, “nas Šejh”, naziv koji nikome drugom ne daje u svom cjelokupnom opusu, kao što ne daje ni naziv “imâmunâ”, “naš imam”, nikome osim Ahmedu ibn Hanbelu. Takodjer o AbdulQadiru Dzejlaniju govori da je Qutbul-arifin (Qutb, najveci autoritet onih koji su spoznali Allaha), Min ekabiri shuju (od najvecih sejhova), min Ea'zami meshajih (od najvelicanstvenijih sejhova) i tako dalje. Sahi sam se iznenadio kad sam to otkrio kod Ibn Tejmijje, zato sam i uradio poseban rad o tome, mnogo me zaintrigiralo.

U njegovome komentaru o “Futûhu”, Ibn Tejmijja naglašava da dominantnost Šerijata predstavlja najčvršću tradiciju u čistom tesawwufu, i u prilog ovoj tvrdnji nabraja preko dvanaest rânih učiteljâ, kao i suvremenijih Šejhova, kao što je el-Ensârî el-Harâwî i Abdul Kâdir, kao i Šejh ovog posljednjeg, Hammâd ed-Dabbâs:
“Ispravnost među sljedbenicima Puta – kao što je većina rânih Šejhova (šujûhus-selef), kao što su Fudajl ibn ‘Ijâd, Ibrâhîm ibn Edhem, Sulejman Ed-Darrani, Ma‘rûf el-Kerhî, es-Sirrî es-Sekatî, el-Džunejd ibn Muhammed i drugi rani učitelji, kao i Šejh Abdul Kâdir (Džejlani), Šejh Hammâd, Šejh Ebul Bejân i drugi kasniji učitelji – ne dozvoljavaju sljedbenicima Puta da se udalje od Božanske zakonske naredbe i zabrane, čak i kada ta osoba lebdi u zraku ili hoda po vodi.” (str. 516.)


sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

33

Četvrtak, 11. Maj 2006

Citirano

Orginalno od ed

Imam Ghazali jeste rodjen 1058. te je samim tim tesko mogao umrijeti 1028. Osim ako ovo nije nekakva misterija cije znacenje ja ne poznajem.

Imam Ghazali je umro 1111. godine, dvadeset godina prije Hajjama.


Moguće, al sam naleteo na

link:

gde piše da je umro 1128, a to me je navelo da tražim dodatno pojašnjenje. U brzini, pred kraj radnog vremena, godinu 1128 napisah pogrešno :D

Sad gledam, i stvarno u većini biografija piše da je preselio na Ahiret 1111. godine, tako da je moguće da si ti i u pravu .



Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

Spain

Profesionalac

(10)

  • »Spain« je muško
  • »Spain« je zabranjen

Postovi: 1.197

Datum registracije: 04.09.2005

  • Poruku poslati

34

Četvrtak, 11. Maj 2006

Ja bih samo eto posavjetovao Ed-u da kada navodi od nekoga nešto, u ovom slučaju od Imami Gazalije k.s., treba citirati kompletnu misao, tj. ne vaditi stvari iz konteksta, jer postoji opasnost da se izgubi par kockica iz vida što će doprinijeti stvaranju nepotpune slike kod čitaoca. Ne radi se o krupnoj stvari, ali eto zapade mi za oko. Naime, radi se o citatu od Imami Gazalije k.s. gdje on govori o Šathijatima i o onima koji pokušavaju glumiti stanja onih koji su te šathijate iz stanja svojeg izgovarali.

Ibnul Kajjum je nakon toga dopunio i rekao da imaju oni koji to iz stanja svojeg izgovaraju, a ima i onih koji koriste takve izjave za svoje nefsanske prohtjeve.

Uočio sam još jednu ovdje stvar, a to je da Imami Gazalija k.s. i Ibn Tejmijja k.s. imaju različite stavove po pitanju Hazreti Halladža k.s., ako sam to dobro primjetio, a ako nisam ispravite me.

Naime, Ibn Tejmijje k.s. je i naveo na osnovu čega je on donio takav zaključak o Halladžu k.s., što u duhovnom putu ne može ili ne mora biti dokaz za to, jer stanje "izgubljenosti" može trajati kratko, može duže, itd. Stoga sam ja stava Imami Gazalije k.s. po pitanju Halladža k.s.

Što se tiče Omera Hajjama k.s., ja ne bih njegove Rubaije ubrojao u Šathijate, već u jasne racionalne stihove, na malo "provokativan" način izrečene. Kada kažem provokativan, mislim na puni smisao te riječi, jer isprovocirati se može nefs, emocije, ljubav, razmišljanje, itd. Dakle, Hajjam je više kroz svoje stihove iznosio vječite dileme koje se kod ljudi javljaju, vječita pitanja za kojima se traga. On u svojim stihovima, naravno, nije zaboravio i na one koji ljudima govore samo o Džennetu i Džehennemu, a o suštinskim pitanjima shvatanja života i vjere ne znaju ništa i što je još gore ne žele ništa o tome ni saznati, jer su vjeru dogmatizirali i koriste je u dunjalučke svrhe postizanja ugleda, časti, činova, fotelja, pohvala, njiva, deva, krava, ovaca, itd.
Zbog takvog njihovog ponašanja i razmišljanja on je pribjegao takvoj formi koja liči na haram-pjesme (jer formalisti samo o tome brinu i u to se "kunu"), ali u njima spominje upravo ona pitanja koja čovjek se pitati treba i na koja odgovor tražiti treba (govori o traženju spoznaje).

On je u svojim pjesmama, vjerovatno, iznosio i svoje dileme koje ga tište i koje u sebi rješava. To je naravno iznosio javno, hrabro, što niko od onih koji se osvjedočili nisu nije smio reći.

Dakle, on pjesmama svojim upravo razotkriva sve one koji živog, osvjedočenog znanja nemaju, već su formalisti i racionalisti. I ne samo da ih otkriva (odnosno oni se sami pokazuju) već ih njegovi stihovi i ljute i oni pribjegavaju kaznama i protjerivanjima. Ta kako ih ne bi ljutilo, kada im sječe granu na kojoj sjede. :)

Hvala.
[SIZE=5]ZELENO, VOLIM TE![/SIZE]

zuti cvijet

Profesionalac

(10)

  • »zuti cvijet« je žensko

Postovi: 885

Datum registracije: 24.01.2006

Lokacija: oblak iznad Yeni Pazara

  • Poruku poslati

35

Petak, 12. Maj 2006

Oooo, vidim ovdje se plaho zahuktalo :) Forum religija se potajno uselio u podforum književnost :)

Ja ću vam samo prozborit nešto iz domena svog interesovanja. Ibnul_Qajjim je već nešto rekao o prevođenju Hajjamovih rubaija. U svijetu je najviše cijenjen Ficdžereldov prevod. Međutim, postoji teorija koju mnogi naučnici zastupaju, o tome da je Ficdžerald prevodeći Hajjamove rubaije mnoge i sam dopisao pa zajedno sa originalima objavio. Naučnici i danas diskutiju o tome koje rubaije nisu originalne. Zato oni koji u Hajjamovim rubaijama žele da pronađu religijsku poruku, treba da paze šta čitaju. Mnogi su kasnije, posredno, sa Ficdžeraldovog prevoda, prevodili na druge svjetske jezike. Kod nas su direktno sa persijskog (a direktni je prevod uvijek tačniji) prevodili Fehim Bajraktarević i Safvet beg Bašagić. Bajraktarevićev prevod je značenjski korektan i umjetnički dobar. Oni koji su tefsirili Hajjamove rubaije iz ugla islama, ovim Bajraktarevićevim prevodom nisu bili zadovoljni. Za sada je za one koji kod Hajjama traže islamsku poruku najbolje da čitaju Bašagićev prevod. To ne znači da je on savršen. Može se to prevesti mnogo bolje i tačnije. Onima koji traže samo umjetnički dojam, sasvim su dovoljni i ovi ostali prevodi.

Meni je sve ovo bilo interesantno, pa sam pročitala sve moguće prevode do kojih sam došla. Moj utisak je da je Bašagić ipak Bašagić!

Krajnji zaključak: vodite računa koji prevod čitate pre nego što donesete sud o Hajjamu, jer ima prevoda u kojima su rubaije dobile sasvim drugačije značenje. Nije svako u stanju da shvati Hajjamovu poruku, a na žalost, mnogi su se usuđivali da ga prevode.

P.S. Aferim ti, Sanse, za ove rubaije na turskom, baci me u sevdah :)
Spain je opasan s ovim o hodži :))
Ibnul_Qajjime, odlični postovi (o)

P.P.S. Ja malo malo pa se uprtljam u muški džemat :rolleyes:
‚‚Malom Radojici su zabijali dečake pod nokte" (nepoznata djevojčica u pismenom zadatku iz srpskog jezika)

Ibnul_Qajjim

Zlatna sredina

(10)

  • »Ibnul_Qajjim« je muško

Postovi: 237

Datum registracije: 04.01.2005

Lokacija: Novi Pazar-Riyadh

  • Poruku poslati

36

Petak, 12. Maj 2006

hvala ... ?( al ne treba ljude hvalit, pogotovo jok nas mladje, dok ne napunimo jedno 40 godina, kad gledamo malo realnije (ako Allah to dadne, ako dotad nismo bili hvaljeni te se previlno duhovno razvijali)...

A sto se tice Religije na forumu Knjizevnosti, pa to je nuzno da bi se razumilo ono sto se ovim stihovima zeli reci, barem na ovoj temi, jer treba znati citav ambijent, utjecaje i psihu odredjene licnosti ako hocemo da sto bolje shvatimo ono sto zeli da nam poruci svojim stihovima, knjigom ili slicno...

Da Allah nagradi i zenski i muski dio dzemata koji daje svoj doprinos nasem duhovnom i intelektualnom obogacivanju.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

37

Ponedjeljak, 22. Maj 2006

Mašallah! Nado sam se da će biti nekog hajra od pokretanja ovakve teme, ali ni sanjo nisam da će u ovolikoj mjeri biti dobra. Čak bih se smio usuditi reći da ni na jednom meni poznatom forumu nije ovako dobro analizirano jedno književno djelo (neka me neko ispravi ako griješim).

Moram i ja da zahvalim IbnKajjimu što je "iskopao" ovaj odgovor Husejna Đoze koji na veoma lijep način daje odgovor za kakvim sam tragao ali nisam znao gdje da ga nađem.

Citirano

Orginalno od zuti cvijet
Međutim, postoji teorija koju mnogi naučnici zastupaju, o tome da je Ficdžerald prevodeći Hajjamove rubaije mnoge i sam dopisao pa zajedno sa originalima objavio. Naučnici i danas diskutiju o tome koje rubaije nisu originalne. Zato oni koji u Hajjamovim rubaijama žele da pronađu religijsku poruku, treba da paze šta čitaju. Mnogi su kasnije, posredno, sa Ficdžeraldovog prevoda, prevodili na druge svjetske jezike. Kod nas su direktno sa persijskog (a direktni je prevod uvijek tačniji) prevodili Fehim Bajraktarević i Safvet beg Bašagić. Bajraktarevićev prevod je značenjski korektan i umjetnički dobar. Oni koji su tefsirili Hajjamove rubaije iz ugla islama, ovim Bajraktarevićevim prevodom nisu bili zadovoljni. Za sada je za one koji kod Hajjama traže islamsku poruku najbolje da čitaju Bašagićev prevod. To ne znači da je on savršen. Može se to prevesti mnogo bolje i tačnije. Onima koji traže samo umjetnički dojam, sasvim su dovoljni i ovi ostali prevodi.


Ficdžeralda je slobodno prepjevavao Rubaijje tako da su to postali njegovi lični Katreni, u kojima još uvijek provijava Hajjamov snažni duh.

Kada su u pitanju naši prepjevi ne znam da li bih mogao dati prednost Bašagiću, pogotovo nakon njegovog objašnjenja atmosfere u kojoj su nastajale Rubaijje (vidjeti negdje gore u Temi), ali i zbog togo što ne znam da li ih je prepjevavao prije ili nakon što je od Uzvišenog zatražio da mu da "smisao za ljepotom". Helem, ne smatram lično Bašagića, iako dobrog muslimana, Allah mu dao Džennet lijepi, za nekog autoriteta za prijevod i tumačenje Rubaijja u islamskom svjetlu.

Zbog toga sam se osjećao prinuđenim da odem u krajnost te da za autoritativnog prevodioca uzmem Bajraktarevića, za kojeg ne znam šta mu bi te se u svojem prepjevu svojski potrudio da se Hajjam doživi kao buntovnika protiv islamske vjere i sistema, ne znam da li zato što je previše dobro doživio Hajjama, ili možda zato što sebe prepoznaje u samom Ficdžeraldu koji je odbijao svaku pomisao na mističko tumačenje Rubaijja, a koje su sve do njegove pojave zagovarili čak i neki zapadnjaci poput Francuza Nikole i Rusa Žukovskog (neka mi Rusi ne zamjere što ih svrstavam među Evropljane :D ).

Helem, nešto mi se ipak jako svidjelo u Bajraktarevićevom pogovoru njegoog prepjeva:

Citirano

"Istočni pesnici i njihova dela nisu lako prodirali na Zapad. Hiljadu i jedna noć je postala poznata i popularna u Evropi tek od ukusne i šarmantne parafraze francuskog orijantaliste A. Galana (umro 1715.), pesme najvećeg persijskog liričara Hafiza (umro 1389.) nije popularizovao Hamerov stručni prevod (1812.) nego Geteov Zapadno-istočni divan i njegova objašnjenja, ali ni to nije širaskog slavuja odomaćilo koliko G. Daumerov veoma modernizovan prepjev, prema kome je naš Zmaj prepevao Pesme Hafisove, koje čine prvi deo njegova Istočnog bisera. Slično je bilo i sa Hajjamom, pesnikom ovih rubaija, koji je sve do 1859. bio tako reći nepoznat evropskim čitaocima. Te godine je E. Ficdžerald štampao svoju parafrazu Hajjamovih 75 četvorostiha koja je, počevši od 1868., zainteresovala stručnjake i doživela veliki broj izdanja u Engleskoj i Americi, tako da je taj istočni pesnik ubrzo označavan kao "anglosaksonski klasik persijskog porekla".


Da pojasnim. Svidjelo mi se njegovo uočavanje istine, koja mi je pred očima otkrila jednu drugu, ovaj put gorku istinu, a to je da su Bošnjaci, uprkos svojoj dubokoj islamskoj tradiciji, danas toliko daleko ne za pojedinim muslimanskim narodima koji proučavaju klasična islamska djela sa njihovih izvora, nego su čak toliko daleko i za samim Zapadnjacima. Neka nam je Allah na pomoći.



"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

zuti cvijet

Profesionalac

(10)

  • »zuti cvijet« je žensko

Postovi: 885

Datum registracije: 24.01.2006

Lokacija: oblak iznad Yeni Pazara

  • Poruku poslati

38

Ponedjeljak, 22. Maj 2006

Citirano

Orginalno od alBazari
Mašallah! Nado sam se da će biti nekog hajra od pokretanja ovakve teme, ali ni sanjo nisam da će u ovolikoj mjeri biti dobra. Čak bih se smio usuditi reći da ni na jednom meni poznatom forumu nije ovako dobro analizirano jedno književno djelo (neka me neko ispravi ako griješim).


Mislim da ćemo uskoro imati materijala za jedan dobar zbornik radova na ovu temu ;)

Citirano

Kada su u pitanju naši prepjevi ne znam da li bih mogao dati prednost Bašagiću, pogotovo nakon njegovog objašnjenja atmosfere u kojoj su nastajale Rubaijje (vidjeti negdje gore u Temi), ali i zbog togo što ne znam da li ih je prepjevavao prije ili nakon što je od Uzvišenog zatražio da mu da "smisao za ljepotom"...
Zbog toga sam se osjećao prinuđenim da odem u krajnost te da za autoritativnog prevodioca uzmem Bajraktarevića, za kojeg ne znam šta mu bi te se u svojem prepjevu svojski potrudio da se Hajjam doživi kao buntovnika protiv islamske vjere i sistema, ne znam da li zato što je previše dobro doživio Hajjama, ili možda zato što sebe prepoznaje u samom Ficdžeraldu koji je odbijao svaku pomisao na mističko tumačenje Rubaijja, a koje su sve do njegove pojave zagovarili čak i neki zapadnjaci poput Francuza Nikole i Rusa Žukovskog (neka mi Rusi ne zamjere što ih svrstavam među Evropljane :D ).


Bašagićev prevod svakako nije savršen, to sam već rekla. On je islamskom tumačenju najpribližniji i zato je trenutno u tom smislu najbolji. Sumnjam u verodostojnost Bašagićevog opisa atmosfere koji si spomenuo. Mislim da je neki orijentalista izvrnuo Bašegićeve riječi. Za sada realno nema prevoda na bosanski koji bi u potpunosti prenio islamski smisao rubaija.
Pošto Bajraktarevićev rad, nezavisno od prevoda rubaija, dosta dobro poznajem, ne bih ga uzela kao autoriteta za bilo šta što treba da ima islamsku sadržinu. Što se naučnog značaja i umjetničkog dojma tiče, on je neprevaziđen. Neke detalje o ovome bih ti mogla reći jedino na PM.
Ruski i Francuski orijentalisti su uvijek bili dosta realni pri prijevodima takozvane (uslovno koristim ovaj termin) mističke poezije.

Citirano


Da pojasnim. Svidjelo mi se njegovo uočavanje istine, koja mi je pred očima otkrila jednu drugu, ovaj put gorku istinu, a to je da su Bošnjaci, uprkos svojoj dubokoj islamskoj tradiciji, danas toliko daleko ne za pojedinim muslimanskim narodima koji proučavaju klasična islamska djela sa njihovih izvora, nego su čak toliko daleko i za samim Zapadnjacima. Neka nam je Allah na pomoći.


Ovo nije nista sto je Bajraktarevic uocio. O uticaju orijentalnih pjesnika na zapadnu knjizevnost i Zapad uopste, pisano je bezbroj studija i kod nas i u svijetu. Posebno se puno govorilo o uticaju Hafiza na Getea. Spomenucu usput Zmaja, Vojislava Iica, Stevana Sremca... Jos davno je Erik Klepton imao hit Lejla inspirisan Medznunovom Lejlom.

AlBazari, za pokretanje teme (o) (o) (o)
‚‚Malom Radojici su zabijali dečake pod nokte" (nepoznata djevojčica u pismenom zadatku iz srpskog jezika)

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

39

Utorak, 23. Maj 2006

Citirano

Orginalno od alBazari

Kada su u pitanju naši prepjevi ne znam da li bih mogao dati prednost Bašagiću, pogotovo nakon njegovog objašnjenja atmosfere u kojoj su nastajale Rubaijje (vidjeti negdje gore u Temi), ali i zbog togo što ne znam da li ih je prepjevavao prije ili nakon što je od Uzvišenog zatražio da mu da "smisao za ljepotom". Helem, ne smatram lično Bašagića, iako dobrog muslimana, Allah mu dao Džennet lijepi, za nekog autoriteta za prijevod i tumačenje Rubaijja u islamskom svjetlu.

- Smatras da Basagicev opis ambijenta nije tacan. Na osnovu cega?

- Kada je to Basagic zatrazio od Uzvisenog da mu da "smisao za ljepotom"? Da ga nisi slucajno pomijesao sa nekim :)

Imam jos pitanja al' valja nesto ostavit i za kahve :).
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

40

Srijeda, 24. Maj 2006

Citirano

Orginalno od ed
- Kada je to Basagic zatrazio od Uzvisenog da mu da "smisao za ljepotom"? Da ga nisi slucajno pomijesao sa nekim :)


Jesam :D (E svašta li ti vidiš.)


Citirano

Orginalno od ed
- Smatras da Basagicev opis ambijenta nije tacan. Na osnovu cega?


A da ti mene nisi zamijenio sa Žutim Cvijetom. ;)





"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Social bookmarks