Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

1

Četvrtak, 14. Decembar 2006

Hasanaginica

[SIZE=3]Hasanaginica[/SIZE]

Što se bjeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
labudovi, već bi poletjeli;
nit' su snjezi, nit' su labudovi,
nego šator age Hasan-age:
on boluje u ranami ljutim.
Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo,
ter poruča vjernoj ljubi svojoj:
"Ne čekaj me u dvoru b'jelomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu!"
Kad kaduna r'ječ razumjela,
još je jadna u toj misli stala,
jeka stade konja oko dvora,
i pobježe Hasanaginica,
da vrat lomi kuli niz pendžere.
Za njom trču dvi ćeri djevojke:
"Vrati nam se, mila majko naša,
nije ovo babo Hasan-aga,
već daidža, Pintorović beže!"
I vrati se Hasanaginica,
ter se vješa bratu oko vrata.
"Da, moj brate, velike sramote,
gdi me šalje od petero dice!"
Beže muči, ne govori ništa,
već se maša u džepe svione,
i vadi njoj knjigu oprošćenja,
da uzimlje potpuno vjenčanje,
da gre s njime majci uzatrage.
Kad kaduna knjigu proučila,
dva je sina u čelo ljubila,
a dv'je ćeri u rumena lica:
a s malahnim u bešici sinkom,
od'jeliti nikako se ne mogla,
već je bratac za ruke uzeo,
i jedva je sinkom rastavio,
ter je meće k sebi na konjica,
s njome grede dvoru bijelomu.
U rodu je malo vr'jeme stala,
malo vr'jeme, ni nedjelju dana,
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana,
da najveće imotski kadija.
Kaduna se bratu svomu moli:
"Ah, tako te ne želila, braco!
Nemoj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno srce moje,
gledajući sirotice svoje!"
Ali beže ne hajaše ništa,
već nju daje imotskom kadiji.
Još kaduna bratu se moljaše,
da njoj piše listak, b'jele knjige,
da je šalje imotskom kadiji:
"Djevojka te l'jepo pozdravljaše,
a u knjizi l'jepo te moljaše,
kad pokupiš gospodu svatove,
dug polduvak nosi na djevojku,
kada bude agi mimo dvor,
nek' ne vidi sirotice svoje!"
Kad kadiji b'jela knjiga dođe,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po djevojku.
Dobro svati došli po djevojke,
i zdravo se povratili s njome.
A kad bili agi mimo dvora,
dvi je ćerce s pendžera gledahu,
a dva sina prid nju izhođahu:
tere svojoj majci govorahu:
"Svrati nam se, mila majko naša,
da mi tebi užinati damo!"
Kad to čula Hasanaginica,
starišini svatov' govorila:
"Bogom brate, svatov' starišina,
ustavi mi konje uza dvora,
da darujem sirotice moje!"
Ustaviše konje uza dvora.
Svoju dicu l'jepo darovala:
svakom sinku nazve pozlaćene,
svakoj ćeri čohu do poljane;
a malomu u bešici sinku,
njemu šalje u bošči haljine.
A to gleda junak Hasan-aga,
ter dozivlje do dva sina svoja:
"Hod'te amo, sirotice moje,
kad se neće smilovati na vas,
majka vaša srca arđaskoga!"
Kad to čula Hasanaginica,
b'jelim licem u zemlju udrila,
uput se je s dušom rastavila,
od žalosti, gledajuć' sirota!




Hasanaginica je biser bosnjacke knjizevnosti, balada koju su mnogi nasi komsijski narodi pokusali da prisvoje sebi (iako u njoj nema nikakvih elemenata koji su karakteristicni za njih - srbe i hrvate). Gete je rekao da je velik narod koji ima Hasanaginicu, pa su vjerovatno zbog toga pokusali da je prisvoje mnogi mimo nas. Posto ja nisam knjizevnik, otvaram ovu temu, za one koji su kompetentniji od mene, da nam kazu ono sto imaju reci o ovoj pjesmi, sto ce nam pomoci da bolje razumijemo zbog cega je ona toliko znacajna i velika, a koja je prevedena na sve poznatije jezike svijeta. (o)


Bujrum (tefaddal) :)
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

NP u srcu

Početnik

(10)

  • »NP u srcu« je muško

Postovi: 33

Datum registracije: 24.01.2005

Lokacija: NP bg

  • Poruku poslati

2

Petak, 15. Decembar 2006

Znam ja to burazeru. Secam se da sam kod mog profesora srpskog u gimaziji odgovaro na ovu temu. Ono cega se secam je da skoro da i nema (ili ima vrlo malo) bilo kakve kritike, komentara, analize koji je napisao Bosnjak na ovu temu. Ako neko zna neka javi!

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

3

Petak, 15. Decembar 2006

Kolika je svijest ovog naseg naroda pokazuje i broj postova na ovu temu, a ova pjesma je nesto po cemu su bosnjaci vijekovima bili poznati u svijetu, cak ju je Gete medju prvima preveo na Nemacki i bio je zadivljen. cudi me gdje je "zuti cvijet"?


Hasanaginica, balada koja je obilježila svijetlim povezom našu ponavljajuću historiju, smještena je u bezvremenski okvir, govoreći o vječnoj vrijednosti što se ljubav zove i povezujući ljudske sudbine kroz vrijeme. Ona, kao balada, vrhunac je onoga sto nazivamo ‘pamćenje naroda’, pamćenje koje osvježava maštu i razdražuje osjećaje, pamćenje koje govori o ljudskim vrijednostima, snovima i tajnama, koje govori o nama samima. Hasanaginica predstavlja ljubav u spoju sa ponosom, a ustinu ponos i ljubav se isključuju, jer ljubav srcu pretpostavlja poniznost... To je ljubav koja je više šutnja negoli riječ, ljubav od koje se uistinu može umrijeti, ljubav kojom se približavamo nebesima...
Hasanaginicu su mnogi narodi svojatali i nazivali svojim narodnim blagom. Možda je najveća tragedija ove balade da njena domovina nije dugo znala za nju. Ona se "pričala" u krugu bogatih i pismenih, a običan narod će za nju saznati mnogo kasnije. Nepravda će se konačno ispraviti 1974. godine kada će zvanično biti vraćena bošnjačkom narodu gdje je i nastala. I danas, putujući kroz more medijskih informacija možemo naići na izjave poput „Bez ikakve dvojbe, Hasanaginica je hrvatsko književno i kulturno blago“, ili je pak svojataju Srbi, čiji nijedan element u toj baladi se ne pokazuje, ako se uzme u obzir kontext i kultura koja je predstavljena u njoj. Ova balada je nastala u Imotskoj krajini i na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine Biokova (1762m). Biokovo, kameni krš sa sitnim rastinjem, je sumoran kraj za život. Ali ovdje se opet rađa ova prelijepa balada. Oko jedan kilometar lijevo od Hasan-agine kule se nalazi Zagvozd, a desno Turski klanac. Taj kraj je jako pust i kamenit skoro jedino što se vidi su kamene škrape, procvjetala drača, trnje i glog, mlada košćela, kupine, zmije, jarebice i cvrčci. U blizini se nalaze tri bunara sa kojih je Hasanaginica zahvaćala vodu, a iz srednjeg bunara je izrastao hrast. Ruševine Hasan-agine kule još postoje kao i mjesto gdje je sahranjena Hasanaginica. Ona je sahranjena blizu svoje kuće u Zagvozdu u šumici pored bunara iz kojeg je zahvaćala vodu. Njeno stalno počivalište iznova obilaze novi posjetioci. I bunari iz kojih je Hasanaginica dohvaćala vodu su se očuvali do danas. Hasanagino pravo prezime je bilo Arapović. Koliko je poznato njegovo pleme je doskora još uvijek živjelo u Ljubuškom. U Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi su mu bili dvori. U sukobima protiv kršćanskih odmetnika (1645-69) je zadobio svoje rane. To se vjerovatno dogodilo izmedu 1645-48. Hasanaginica (koja se zvala Fatima) vratila se svojem bratu Begu Pintoroviću koji je živio na Klisu gdje je bio zamjenik kliškog sandžaka.


Mislim da se prosto može reći da je Hasanaginica jedna od najljepših i najzadivljujućih balada koju je čovjek ikad stvorio. Svakim novim čitanjem otkrivaju se nove ljepote prekrasne balade. Hasanaginica nastaje negdje između 1646-49. godine iz "morlačkog (iliričkog)" naroda, a njen rodni kraj je u području Imotske krajine (oko grada Imotski). Ova balada je uvijek bila bosnjačko-muslimanski tekst i kontekst koji se 1774.godine prevodi sa "morlačkog" jezika na italijanski od strane etnografa i putopisca Alberto Fortisa. On to čini u svojoj knjizi "Viaggio in Dalmazia" (putovanja po Dalmaciji), Venecia. U to doba romantizma uvrštava se u najljepšu zbirku literature u Evropi i na taj način zaokuplja pažnju svih mogućih književnika. Već 1792.godine dolazi prijevod na švedskom jeziku, objavljen od švedskog pisca Samuel Ödmana, Geteborg. Ova balada jeste, i uvijek će biti, naše najznačajnije, najljepše i najjače kulturno djelo u svakom pogledu.

Nastavice se inshaAllah...
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

4

Petak, 15. Decembar 2006

Pa stan'te tema je tek juce otvorena, a narod mozda nije imao vremena da pise! I ne moze bilo sta da se napise samo kolko radi reda da se odgovori no se treba nesto pametno smislit jer ovakva pesma zasluzuje postovanje!


Nastavice se inshaAllah...
"Ti sa svakim lijepo! I trazi da se dobra djela cine, a neznalica se kloni!" (El-'Araf, 199)

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

5

Petak, 15. Decembar 2006

Citirano

Orginalno od Muhammed_Alim
Kolika je svijest ovog naseg naroda pokazuje i broj postova na ovu temu



Pile tek progledalo i, evo ga, odmah pametuje.

Nego, prođi se svojstvenog ti prepisivanja kritika i inih tekstova i daj nam prenesi svoje viđenje i svoj doživljaj ovog djela. Tako ćemo se na najbolji način svi uvjeriti u tvoju visoku svijest.

Što se mene tiče, a vjerujem i velikog broja ostalih, lični doživljaj zasad mogu da prenesem samo šutnjom.

... ali, ko zna, možda ga i pokvarim.


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

6

Petak, 15. Decembar 2006

U baladi je Hasan-aga ranjeni junak, vojnik. Njegova supruga Hasanaginica ne obilazi svog muža i on je na kraju tjera iz kuće i odvaja od svoje djece. Hasanaginičin brat, beg Pintorović, vodi nju u svoj rod. On joj što prije nalazi drugog muža, imotskog kadiju, prije svega za svoje dobro. Na kraju balade Hasanaginica se oprašta i daruje svoju djecu. Tada se pojavljuje Hasanaga, oduzimajući joj djecu i predstavljajući je kao zlovoljnog krivca, a to srce jedne majke nije moglo podnijeti. Zene tog doba gaje i vaspitaju djecu, i glavna uloga im je uloga domacice, u cemu je Hasanaginica bila veoma brzina i dobra. Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) ga nije nijednom posjetila, od stida kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mjesto u kući sa djecom, a mozemo primijetiti da je takvo porodicno uredjenje bilo mnogo naprednije od danasnjeg, koje sve vise lici na anarhiju. Međutim, Hasan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da ga ne čeka na dvoru, te da se vrati svojoj majcu u Klis. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je po dolasku tjera sa dvora. Šta je dovelo do grubog i bezosjećajnog poteza Hasan-age? Odgovor dobijamo u prve dvije strofe, koje služe kao neki uvod, a isto tako opisuju karakter i lik Hasan-age. U prvoj strofi ističu se i ponavljaju dvije boje. Ratni šator Hasan-age se ovdje predstavlja kao bijel, zašto? Ovo nije pogodna boja za ratni šator. Bijela boja je ovdje kao neki epitetski simbol. Bijelo je čisto i nevino, ali može također značiti stid i sramotu. "Zelena gora" označava na isti način harmoniju, sklad. Bijeli stid i sramota razbija tu harmoniju i sklad. Ovaj opis odgovara izrazu i liku Hasan-age, liku koji predstavlja oličenje jednog age, "seljaka" sa ograničenim razmišljanjem, lahkoutjecanim, vjerujući samo svojoj materi i sestrici, bez povjerenja u samog sebe, a po najmanje u svoju "ljubu". Ovaj čovjek nema ni kućnog vaspitanja ni posebnog obrazovanja.. Njegovo porijeklo je "niže". On se smatra junakom zbog svojih ratnih zasluga, ali kao što vidite nije toliko moćan. Iskazujući svoju moć on ustvari sakriva nemoć. Ovi ljudi često nemaju sposobnost lahko oprostiti, nisu plemeniti. Hasan-agina mater ne voli snahu Hasanaginicu, a sestra je uvijek na strani majke. Obje štite Hasan-agu, jer se osjećaju nižim zbog svog porijekla. Njihov cilj je pokazati da snaha nije toliko bolja i "visočija" i dobili su mogućnost koju ne žele propustili. Pitaju se: "Gdje je to plemenito srce kad nije ni došla da vidi ranjenog muža?" Hasan-aga je neizbježno zagrizao mamac. Hasanaginica i kad bi htjela, ne bi mogla obići Hasan-agu zbog društvenih odnosa tog vremena. Drugi razlog stida Hasanaginice je možda, da je Hasan-aga uradio nešto što nije doličilo njegovome imenu. Hasanaginica stoji između teških odluka jer i sama zna da se ne bi prijatno osjećala vidjeti jadnog, ranjenog Hasan-agu, a sa druge strane i ne zna kako će on reagovati na njenu posjetu. Možda bi ga bolje "dočekala" kada se on sam potpuno zdrav i jak vrati nazad u svoje "kraljevstvo" kao glavni junak. Vrijeme prolazi i puna nade Hasanaginica čeka svoga Hasan-agu. Ali Hasan-aga bez ikakvog stida i oklijevanja, istjeruje Hasanaginicu iz bijelog, dvora.
U daljem razvoju radnje beg Pintorovic, čuvši za Hasan-agine zle namjere, priskače u pomoć Hasanaginici, sestri svojoj. On želi da je oslobodi poniženja sa jedne strane, a sa druge strane želi izvući svoju ličnu korist. Svoju sestru daje imotskom kadiji, moćnom čovjeku, koji mu može pružiti pomoć i spasiti njegovo imanje. Hasanaginicu interesuju samo njena djeca. Lik imotskog kadije nije dovoljno jasno predstavljen, ali izgleda da on želi Hasanaginicu za ženu zbog njene ljepote i ugleda. Taj bijeli listak knjige izražava sva trenutna osjećanja Hasanaginice. Ona je slomljena, nevina žena koja ne može ništa učiniti da zadrži svoju djecu. Ona je sasvim bijela kao taj "listak". Sa tekstom ga dalje upućuje, sa lijepim pozdravom da nije za udaju. Ali brat se već odlučio. Hasanaginica je ovdje oličenje žrtve. Ljubav i plemenitost i najtananija osjećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje djece i njihovim darivanjem. Kulminacija Hasan-agine surovosti je dobro predstavljena kada na kraju balade zove: "sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda." To samo predstavlja jednu totalnu kulminaciju razlike dva lika. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasan-aginome liku, hoću reći: veličanstvena u plemenitosti, nježnosti, majčinstvu, u svom dostojanstvenom ponašanju, u pokazivanju neizmjerne ljubavi prema svojoj djeci i potajne nade da će je Hasan-aga ponovo primiti sebi. Ali ovo izgleda nije bilo dovoljno. Ona zaustavlja svatove da vidi ono što ona najviše u životu voli. Daruje svoju djecu, darujući im svoje veliko srce za vječnost. Hasan-aga uviđa da je sve izgubljeno, a društveno pravni odnosi ne dozvoljavaju mu da oprosti Hasanaginici. Kao zadnji izlaz on joj uzima djecu. Hasanaginica umire od velikog bola i nepravde. Ljubav prema djeci bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. Ovu sliku će djeca pamtiti zauvijek. Sliku majke, koju nikad neće zaboraviti, a isto tako nikad oprostiti svom ocu sa sve to.
I sada na kraju ove prelijepe balade mogu se izvući pouke o ljudskom ponašanju i do kojih granica sve to može ići. U realnom životu vidimo da čovjek kroz sve to može doživjeti i prijatnosti i neprijatnosti. Jedno znam, a to je da je majčina ljubav najiskrenija, najplemenitija i najjača na svijetu, najspremnija na žrtve, i pored svijsti o tome da to djeca, najčešće, neće umjeti da cijene...
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »be_unique« je žensko

Postovi: 96

Datum registracije: 10.02.2006

  • Poruku poslati

7

Subota, 16. Decembar 2006

Knjizevnost moze da se tumaci na razlicite nacine i nista nije pogresno. Dogadjaje, postupke, likove svako moze da razume razlicito. mada, treba usmeriti misli da se mnogo ne rasplinu.
Secam se kad smo mi radili "Hasanaginicu' u prvoj godini...
Zasto Hasanaginica nije posetila bolesnog muza?
pa i da se izmestimo iz tog vremena u sadasnje, da li bi bilo kojoj zeni bilo prijatno da prodje kroz neko gradiliste gde su samo muskarci?! svaki njen pogled, pa i onaj bezazlen, slucajan, moze pogresno da se protumaci i da bude kriva. Sa druge strane, ako ne ode da vidi muza,ispada kako ga ne voli i kako je bas je briga za njega. znaci ona se nalazi izmedju dve vatre.
Postavlja se pitanje, ako je sve to tako, kako ga onda posecuju majka i sestra
njih dve i Hasanaginica nisu isto. drugaciji je odnos prema zeni i prema njima.
Hasan-aga ocekuje posetu svoje zene. videvsi da je nema, ne razmislja o njenim razlozima i tera je od sebe.
Beg Pintorovic (ako se tako zove brat) razmislja u smislu: '' Ko je on da otera MOJU sestru? sada ce on da vidi kad ja nju udam za kadiju!!!''
Hasanaginica je samo zrtva vremena, okolnosti i nemocna zena koja samo moze da cuti i trpi. Kad dobije zapovest da ne ceka agu u ''dvoru b'jelomu'', ili da se uda za kadiju, ona moze samo to i da ispuni uprkos tome sto ne zeli. Ko nju sta pita, ona je samo zena... i kako je na kraju zavrsila? kao sto je bela boja naslutila na pocetku
Ovakvih primera ima i danas :( pocinjem da zalazim u neku drugu temu, pa cu ovde da se zaustavim

rifche_golup

Profesionalac

(10)

  • »rifche_golup« je muško

Postovi: 1.076

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: da, da .. prebivalishte !!!!

  • Poruku poslati

8

Subota, 16. Decembar 2006

Ono sto ja znam je da je veoma dobru dramatursku obradu izvrsio Ljubomir Simovic . Veoma precizna obrada sa velikim izazovom glumcima da prikazu mnogo stvari , kao i za reditelja da nadje njbitniju tacku u celoj prici . . .

Btw, prosle godine sam odgledao Hasanaginicu u Narodnom pozoristu , gde sam se famoznim iznalazenjem originalnih radnji Hasanage (glumackih radnji), koga je igrao Marinko Madzgalj , kao i velikim glumackim umecem gospodje Radmile Zivkovic koja je igrala majku Hasanage .

O vrednosti, oni koji se osecaju kompetentnijim, ili mozda pokretacu teme. Reda radi ili uvoda u pricu iz nekog licnijeg ugla ...


P.S. Svakako da bih igrao i Hasanagu i Bega Pintorovica ,,ako bi se radio projekat toliko velik i zahtevan ... ovde ili na nekom drugom mestu , nemam problem .
Fq the Politics ... Fq it,fq them ...
Pokusacu da te probudim a ti se pravi budna ....

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

9

Subota, 16. Decembar 2006

Sto se kompetentnosti tice, mislim da je kompetentan o ovome pricati onaj profesor bosanskog iz medrese, amir dautovic. e onaj se insan tako uzivi kad prica o ovim stvarima, sve mi se cini "eve ga sad ce da zaplace" :) a nije u pitanju samo to sto se uzivi, nego insan zna dosta o bosnjackoj knjizevnosti.
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

NP u srcu

Početnik

(10)

  • »NP u srcu« je muško

Postovi: 33

Datum registracije: 24.01.2005

Lokacija: NP bg

  • Poruku poslati

10

Ponedjeljak, 18. Decembar 2006

Muhamed_Alime da li su svi tvoji postovi autorski ili su neki ovde dovuceni po copy-paste metodi?

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

11

Utorak, 19. Decembar 2006

Na ovom temi je jedan dio kopiran a jedan dio je moj. da sam nasao ime autora onog kopiranog dijela, stavio bih ga, ali na internetu sam nasao text, bez potpisa, pa tako ostavih, nisam napisao ni da je moje ni da nije, jer tako mu je :) hocu da kazem da je prilican dio texta sastavljen od mojih recenica. to ilustruje ovaj primjer: "Hasanaginica, balada koja je obilježila svijetlim povezom našu ponavljajuću historiju , smještena je u bezvremenski okvir, govoreći o vječnoj vrijednosti što se ljubav zove i povezujući ljudske sudbine kroz vrijeme"

Ovo boldovano je od mene, a ovo jok-boldovano od autora nekog texta. Tako se provlaci kroz cijeli text, negdje su vise moje rijeci, a negdje necije tudje, te je tesko odvojiti to. Zamisli to ovako, u knjizevnosti - ja sam malo dijete, pile (sto rece bazari), koje tek treba da prohoda. naucio sam da hodim pomalko, ali mi i dalje treba neka macuga, ili neki naslanjac da se naslonim, nekad manje nekad vise, dok potpuno ne prohodim. Tako da je moj hod ustvari sklop mog sopstvenog truda i pomoci podupiraca kojeg koristim dok ne prohodam poptuno sam. Takvi su ti i moji postovi o knjizevnosti. Nadam se da sam bio jasan... :)

selamun alejkum



„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

demoiselle

Zlatna sredina

(10)

  • »demoiselle« je žensko

Postovi: 242

Datum registracije: 09.12.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

12

Utorak, 19. Decembar 2006

Svakom je neophodna 'machuga' bilo vidljiva ili ne vidljiva kad su u pitanju kriticki knjizevni tekstovi. knjizevno delo se mora posmatrati kao samostalni entitet a sama kritika ne sme da bude emocionalno obojena vec mora biti sto objektivnija. nisam imala puno vremena da se pozabavim 'hasansaginicom' ali nesto znam i ovako. iskreno, ne secam se nicega iz srednje skole a i takva vrsta predavanja i analize su bila poprilicno ogranicena. ' hasanaginici' jako svojataju hrvati zbog onog 'imotskog'. vrlo je moguce da su ovu narodnu pesmu pevale zene, ali ona nije pesma koja se pevala uz gusle kakav je bio slucaj sa tadasnjim narodnim pesmama. vrlo verovatno je da su narodne pesme sastavljali daroviti pojedinci i da su se one dalje prenosile kroz generacije pomocu tzv.formula i stalnih mesta( 'sta se bijeli u gori zelenoj...'itd.-slovenska antiteza) koje su olaksavale pamcenje i prenosenje. cesto je i realan istorijski dogadjaj bio u pozadini ovakvih balada ali se vremenom, pod buijcom narodne poetske maste, taj istorijski kontekst gubi. zbog toga mi se cini nepotrebnim istrazivati 'realnost' nekog dela, posebno u narodnim pesmama. svako umetnicko delo ima svoju realnost koja se ne poklapa sa realnoscu pojavnog sveta i ne moze se meriti merilima pojavne stvarnosti. cilj svakog umetnickog dela je da probudi neko osecanje, da probudi, ukaze, objasni, i na takve stvari treba obratiti paznju.
e ovo mu dodje kao neki uvod...a bice, insAllah, jos...

NP u srcu

Početnik

(10)

  • »NP u srcu« je muško

Postovi: 33

Datum registracije: 24.01.2005

Lokacija: NP bg

  • Poruku poslati

13

Utorak, 19. Decembar 2006

Islamska je praksa staviti tudje reci pod navodnike. Cenim to Muhamed_Alime. Ipak je bolje staviti link ka tom tesktu koji se citira sem u slucajevima kad se nesto prepricava. Tekstovi koji su nastali na ovom forumu po metodi copy-paste nisu toliko interesantni zbog toga sto niko nije imao strpljenja da ih procita. One krace, duhovite, na svoj racun procitam sa zadovoljstom. Eto, toliko. Sad se vracam na brilijantnu Hasanaginicu...

demoiselle

Zlatna sredina

(10)

  • »demoiselle« je žensko

Postovi: 242

Datum registracije: 09.12.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

14

Srijeda, 20. Decembar 2006

Pri pisanju kritickih tekstova je neophodno prethodno napraviti pripremu, tj. procitati odredjenu literaturu koja se tice te teme. Sadrzaj iz te bibliografije se moze direktno navoditi-citirati ili parafrazirati,tj.od cinjenica iz sekundarne literature se moze obrazovati nova celina nastala kombinovanjem, uz dodavanje nekog svog odredjenog stava ili asocijacije. Citiranje teksta se oznacava navodnicima ili iskosenim slovima, zajedno sa fusnotama na kraju kritickog teksta koje upuciju na izvor. Jasno mi je da su mnogima dosadni za citanje tekstovi po copy-paste metodu, zbog duzine teksta najvise. Ne znam, koliko ozbiljno shvatate ovakve postove koji se ticu knjizevnosti, ali primecujem da poprilicno skrecete sa teme, tj.'hasanaginice' a bavite se nekakvim sporednim i formalnim stvarima. Ako se iko potrudio da pronadje nesto na internetu o 'hasanaginici' , mogao je i sam videti koliko je Muhammed_Alim 'pozajmio' a koliko je sam dodao. Treba pohvaliti entuzijazam i trud koji je ulozio, i cini mi se totalno irelevantnim u ovom slucaju sta je pozajmio a sta nije. Ne razumem zasto cesto prenosite neke stvari na neki licni plan i sluzite se prikrivenim sofizmima... :(

Imoćanin

Početnik

(10)

Postovi: 1

Datum registracije: 27.12.2006

  • Poruku poslati

15

Srijeda, 27. Decembar 2006

Asanaginica bošnjačka balada? Ma sigurno ste negdje pogriješili. Asanaginica (ne Hasanaginica) je nastala u Hrvatskoj, u Imotskoj krajini, gdje nema ni B od Bošnjaka. Jedini narod koji naseljava Imotsku krajinu su Hrvati. Budući da je Asanaginica nastala među domaćim pučanstvom, slijedi logičan zaključak da je ona nastala u hrvatskom narodu.
U Asanaginici ne da nema elemenata specifičnih za Hrvate, nego nema ikakvog elementa koji bi i na koji način Hrvatima bio stran. Pisana je govorom specifičnim za zapadnu Hercegovinu i Imotsku krajinu - ikavicom u kojoj se nastoji što više izbjeći glas h (zato ni nije Hasanaginica nego Asanaginica). Bošnjaci inače govore ijekavicom i h koriste što više mogu (maraHma, kaHva) dok se u govoru kojim je pisana Asanaginica to h izbjegava.
Turcizmi uopće nisu nikakav strani element za Hrvate. Dođite u Imotsku krajinu pa vidite kako se tamo govori. Također se i u Slavoniji koriste mnogobrojni turcizmi.
Prema tome ova tvrdnja prema kojoj je Asanaginica nešto strano Hrvatima pada u vodu jer u njoj nema ništa strano hrvatskom narodu i njegovu jeziku, što i ne može biti jer je i upravo nastala među Hrvatima.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

16

Petak, 14. Septembar 2007


HRVATSKA SVOJATANJA BOSNJACKIH PISACA

Dr. Naila Hebib-Valjevac

Ovo je zadnji tekst koji je rahmetli Alija Isakovic procitao na simpoziju
"Islam i muslimani u Hrvatskoj" 27. 04. 1996. - Zagrebacka dzamija

Ovaj kratak osvrt o temi koje sam se doticao u vise navrata, pocet cu citatom prof. Banca iz njegove knjige Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Globus, Zagreb, 1988., odjeljak "Muslimani Bosne i Hercegovine" :

"Premda je broj muslimanskih intelektualaca, koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX. stoljeca, premasio broj onih koji su sebe smatrali Srbima, mozda u omjeru deset prema jedan, barem trecina muslimanskih intelektualaca i velika vecina obicnih Muslimana izbjegavala je da bude zahvacena bilo kojim procesom nacionalizacije. Bosanske muslimanske mase nagonski su osjecale da zahtjevi za njihovim nacionalnim odredenjem bilo na hrvatsku ili na srpsku stranu cijepaju njihovu zajednicu, osobito stoga sto je hrvatskosrpski spor bio neobicno zestok u Bosni i Hercegovini. Biti Srbin-Musliman znacilo je zapravo biti anti Hrvat, i obrnuto. To ne znaci da muslimanski seljaci, gradski obrtnici i mase, te pripadnici nize ilmije nisu davali prednost jednoj ili drugoj strani u velikoj bosanskoj igri. Prije aneksije (1908.) oni su opcenito bili skloni suradnji sa Srbima, braneci nominalni otomanski suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom, premda, dakako, iz drugacijih razloga nego Srbi, koji su zeljeli sprijeciti definitivno ukljucivanje Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku, cime su zapravo pripremali tlo za njeno ukljucenje u Srbiju."

"Ovo insistiranje na nacionalnom opredjeljenju Muslimana u srpskom, odnosno hrvatskom smislu uglavnom je najvise proizlazilo iz teznje da se nacionalnom identifikacijom Muslimana kao Srba, odnosno Hrvata, postigne majoritet Srba, odnosno Hrvata u Bosni i Hercegovini, sto je drugim rijecima znacilo da je Bosna 'srpska' ili 'hrvatska'...

Na opredjeljivanju Muslimana u srpskom, odnosno hrvatskom smislu insistiralo se, moglo bi se reci, utoliko vise ukoliko su se srpski i hrvatski nacionalizmi postavljali jedan prema drugome antagonisticki. Udjelom Muslimana imao se pojacati jedan, a oslabiti drugi front. Tako je insistiranje na opredjeljivanju i samo opredjeljivanje imalo i primjesa sovinistickih zastranjivanja", pise Muhamed Hadzijahic 1974. godine u knjizi "Od tradicije do identiteta". Ovo cemo okoncati misljenjem Osmana Nuribega Firdusa objavljenom u Casopisu "Nova Evropa" 1925.: "... Ideja o nacionalnom opredjeljenju muslimana Bosne i Hercegovine nije nikada mogla poniknuti medu samim muslimanima, jer sve sto se zbiva u okviru te zajednice takvo je da je posve strano ovakvoj ideji. Dakle, ova je misao o opredjeljenju donesena izvana i otuda je imala prodrijeti u muslimanske mase i njima ovladati."
(Koga vise zanima ovaj opredjeljenski historijat moze pogledati knjigu o "nacionaliziranju "Muslimana koju sam objavio 1989. u zagrebacom Globusu. Recenzenti su bili Dusan Bilandzic i Josip Sentija.)

U osnovi, sva ova svojatanja i opredjeljivanja valja gledati u kontekstu bosnjacke drustvene realnosti. Termini Bosnjak i Bosanac bili su sinonimi, sve dok su oznacavali regionalnu ili drzavnoregionalnu pripadnost. Tako je najveci bosanski Hrvat, franjevac Ivan Frano Jukic, imao knjizevni pseudonim "Slavoljub Bosnjak". Tako je bilo do druge polovice 19. stoljeca kada bosanski pravoslavci postaju nacionalno Srbi i bosanski katolici nacionalno Hrvati. Pokusaj austrougarskoga ministra i upravitelja Bosne i Hercegovine Benjamina Kallaya da stvori bosnjacku naciju triju vjera propao je. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik (1907.), a Bosnjaci, prihvacaju termin musliman, bilo s velikim ili malim, da ne bi bili muhamedanci. Ni Kraljevina Jugoslavija ne prihvaca njihov nacionalni status, u zelji da se vremenom opredijele, u toku NDH bili su Hrvati islamske vjere, ili nista, a socijalisticka Jugoslavija, poslije ravnopravnoga imenovanja u NOB-u, od 1946. do 1971. tretira ih kao neopredijeljenu masu uz procenat opredijeljene inteligencije, sada vise u srpskom nego u hrvatskom smislu. Cak je u knjizi "Ko je ko u Jugoslaviji" 1957. i reis bio opredijeljen kao Srbin. Medutim, narod se nije htio opredijeliti, a moram reci i tehnicka inteligencija se ponijela ponosno. Tako smo tek u popisu 1971. dosli u priliku da se nacionalno iskazemo kao Muslimani, veliko M. Tu se Tito pokazao kao realan politicar i to je bio nas uspjeh.

("To jeste bio djelimican uspjeh, ali ja to ne bih prihvatio kao dobru volju Tita vec kao realnost koju je bilo tesko zaobici. Da je Tito bio realan politicar nama bosanskim muslimanima bilo bi dozvoljeno vec tada da se nazivamo Bosnjacima. Musliman nije nacionalnost, tako da to treba shvatiti kao podvalu od Tita jer nam je to, kao sto svima znamo nanijelo veliku stetu te je bilo kobno po nas narod u agresiji 1992. To je samo bio pokusaj balansiranja srpskih i hrvatskih nacionalnih intersa")
Godinu dana kasnije, 1972. godine, objavljena je prva antologija muslimanske knjizevnosti, Biserje, Stvarnost, Zagreb. Zanimljivo je da smo i mi i Makedonci prve nacionalno imenovane knjige objavili u Zagrebu.
Svojatanje bosnjackih pisaca i njihova opredjeljivanja moraju se drukcije gledati prije i poslije Biserja. Ima jedna zanimljiva pojava u tome: U vrijeme Austro-Ugarske i Kraljevine, ka hrvatskoj knjizevnosti i naciji opredjeljivali su se oni talentiraniji, medutim, poslije 1945. bilo je obrnuto. Poznavao sam mnoge od tih pisaca koji su se opredjeljivali. Osim Alije Nametka ne pamtim da je ijedan to opredjeljivanje uzimao drugacije nego knjizevno. Mak Dizdar mi je govorio, "Ako me nema u antologiji hrvatske poezije, nema me nikako". Srbi uvrstavaju Husu i Izeta. Samo po sebi ovo opredjeljivanje i svojatanje knjizevnika, i umjetnika uopce, nije tako strasno kako ga neki poimaju. Ivo Andric je bio veci dio zivota opredijeljeni Srbin, a danas ulazi u ediciju "Pet stoljeca hrvatske knjizevnosti", Mesa Selimovic je bio i "musliman" i "Srbin", cas govorio jedno, cas drugo, a mi smo u Svjetlosti, pokrecuci prvu ediciju "Muslimanska knjizevnost u 25 knjiga" kupili Mesu od supruge Darke, pravno, nasljednicki kupili za 300 ondasnjih miliona. Tacno je da je pri opredjeljivanju bilo i spekulativnih motiva. Npr. Mesa mi 1972. nije prigovorio sto je uvrsten u Biserje. dakle muslimansku knjiievnost! Mak je vec bio preselio na ahiret. Sta moram napomenuti? Uvrstavanje nekih bosnjackih pisaca u hrvatske edicije podrazumijevalo je kroatiziranje njihovih autorskih tekstova. Ili je to bio urednicki "zahvat", kao u Mulabdica, npr. roman "Zeleno busenje", Matica hrvatska, 1898., ili se autor sam jezicki prilagodjavao kao Alija Nametak ciji seljaci iz Rotimlje kod Stoca govore u dijaloskoj formi kroatizirane oblike koji djeluju strano i komicno. Muslimanski seljak pita komsiju: Tko je ovo donio.?

Kad je vec o Nametku rijec, nedavno je jedan ugledni hrvatski knjizevni kriticar pitao "Kako moze Nametak biti hrvatski pisac kad njegova djela ne razumijemo bez rjecnika turcizama?". Priredujuci Mulabdica i Muradbegovica za ediciju Kulturno naslijedje Bosne i Hercegovine, morao sam njihov bosanski jezik rekonstruirati prema djelima objavljenim u Sarajevu. To je konkretizirano u priredjivackim napomenama: Red promjena u leksici bio je ovakav: umjesto kahva - kava, tacka - tocka, takav - takov, ko - tko i slicno. To je, dakle, bila ona prakticna, najgrublja strana svojatanja: falsificiranje jezika!

Ako smo danas slobodni, svoji na svome, kada Hrvati ne moraju zazirati od srbiziranja a Bosnjaci od srbiziranja i kroatiziranja, da nas svako svojatanje i opredjeljivanje djeluje anahrono i pomalo komicno. Uostalom, mi nemamo nista protiv da Maka objavljuju sve evropske knjizevnosti, i da ga uzimaju kao svoga, jer je velik pjesnik, ali on nikada nije rekao da je Hrvat. Zemljak mi je, zivio sam i radio s njim do posljednjeg dana. Jer, ako je on Hrvat, kako njegov rodeni brat Hamid, osrednji knjizevnik, moze biti Srbin, i kako se u strucnom katalogu Sveucilisne knjiznice u Zagrebu razvrstavaju muslimanski bosanski pisci, ili danas bosnjacki?
Kada sam tragao za nasim piscima radi Biserja, pitam tadasnjeg direktora o ovome. Direktor odgovara recenicom koja je zapanjujuca: "Ako su ti pisci objavili prvu knjigu latinicom, onda su u hrvatskoj knjizevnosti, ako su prvu knjigu objavili cirilicom onda su u srpskoj knjizevnosti." Mozda je i ovo dio tajnih pregovora izmedju Hrvatske i Srbije. Biblioteka je preseljena u novu zgradu, ali koliko sam se mogao uvjeriti, nista u katalogu nije izmijenjeno! To ni u Sarajevu nije uradeno kako treba. Jedino gdje je u strucnom katalogu uradeno kako treba to je u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu. Umni prof. Muminovic davno je napisao: "Covjek se moze opredijeliti samo za ono sto nije". Ili, na primjer, M. C, Catic u hrvatskoj knjizevnosti. On je samo bio, kratko vrijeme, dio hrvatskoga knjizevnog zivota. Tako i danas Kisevic: dio knjizevnog zivota. Nikakvo svojatanje njih nece istrgnuti iz bosnjacke knjizevnosti. Na kraju, ako uzmemo svojatanje kao realnost: Nikada antologicari u antologijama i urednici u edicijama nisu ravnopravno tretirali te opredjeljenske pisce. Mak je dobijao manje prostora od trecerazrednoga hrvatskog pjesnika. Ahmed Muradbegovic je u Pet stoljeca dobio 12 puta manje prostora nego u ediciji Kulturno naslijede BiH. To je realnost. Sve izvan toga je neknjizevna spekulacija.

Dr Naila Hebib-Valjevac
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

Adzo Omer

Početnik

(10)

  • »Adzo Omer« je muško

Postovi: 14

Datum registracije: 22.06.2010

Lokacija: Novi Pazare

  • Poruku poslati

17

Srijeda, 28. Juli 2010

Hasanaginica



Postovani,

Sa odusevljenjem sam citao komentare o plemenitoj Hasanaginici.Ali,ako mi se nece zamjeriti dodao bih i ja jos nesto:
Hasanaginicu sam prvi put cuo od mog rahmetli baba Amira kako je sav zanesen hrapavim baritonom pjeva uz gusle.Od tada je znam napamet i ona me je duze od dvije decenije potsjecala na tragicnu sudbinu Hasanaginice,njenog muza i djece,ali i ne samo njih vec,i svih onih koji su znali tu veliku i cijenjenu obitelj.
Vremenom sam istrazivao i sakupljao sve do cega sam dosao,te buduci da pisem pune cetiri decenije napisao sam klasicni roman "HASANAGINICA".Rukopisna knjiga je prihvacena za stampu,lekturisana i pripremljena u izdavackoj kuci "Bosanska rijec",ciji je vlasnik Sime Esic,kod koga je knjiga vec tri godine,i pored vise obecanja i razmijena imejla knjigu nije dosad objavio.Licno sam hendikepiran sto dosad Hasanaginica nije objavljena jer je to moje najbolje knjizevno djelo i bio bih veoma nesrecan da napustim ovaj svijet a da ne vidim tu knjigu stampanu.Da imam sredstava,kao sto nemam sam bih je objavio,ali nazalost ne mogu.Mada nije pristojno da ovim putem zamolim, nekog ... ko bi bio zainteresovan da pod vrlo povoljnim uvjetima pomogne objavljivanje bio bih mu visoko zahvalan.Roman je obima oko 250 stranica, za njegovo objavljivanje je potrebno oko 800 evra. Neka mi halali glavni urednik ovog sajta sto sam ovo zadnje pomenuo.Mahsuz selam!

Adzo Omer

Početnik

(10)

  • »Adzo Omer« je muško

Postovi: 14

Datum registracije: 22.06.2010

Lokacija: Novi Pazare

  • Poruku poslati

18

Subota, 31. Juli 2010

Hasanaginica - Imocanin grijesi*



Postovani,

Tvrdnje Imocanina ma ko da je su;nesuvisle,netacne,suhe i sture da je Asanaginica a ne Hasanaginica.Drama porodice Cengija se zbila u tursko vrijeme,kad su oni vladali Hercegovinom i obalom Jadranskog mora u zaledju i,sva imena su turska odnosno bosnjacka,jer su Tirci na pomenutom podrucju tamo zatjekli bosnjake.
Baladu o Hasanaginici prvi i jedini je zabiljezio Italijan Alberto Fortis i iznio je u javnost te,proslavio bosnjacki duh duh diljem bijeloga svijeta.U baladi se,naravno,ne pominju stvarna imena akreta kojih je oko pedeset,to se zna,odnosno zna onaj,ko se,podrobnije i nesto vise bavio ovom tragedijom.Navodim samo neka vazna imena:
Hasanaginica - Mejrem,
Hasanaga - Hasan,turski oficir granicar,
Mustajefedija - Hasanov babo,
Muratefendija,turski oficir amidza Hasanov,
Ramiza hanuma -majka Hasanova,
Elifa - sestra Hasanova,
Murat beglerbeg Pintorovoc - babo Mejremin,
Hasnija hanuma -majka Mejremina,
Murat,Husein,Safija,Adil i Ajnura - djeca Mejremina i Hasanova.Da ne pominjem imena iz kruiga Imotckog kadije.
Sta ovdje ima hrva hrvatsko?Nista,dari dunja.
Sto se tice izvornog jezika u baladi on je narijecje izvornog bosamaskog jezika -ikavica kojim su u Hercegovini govorili svi: Turci,Bosnjaci i Hrvati te, i danas tako govori narod u tim krajevima osim,onih obalom Jadranskog mora koji govore svojim specificnim jezikom koji je blizak ikavici ali je,rijecnik za razliku od hercegovackog potpuno drugaciji i naklonjen je nekim korijenima italijanskog jezika.
Osim pomenutog,dobar znalac ce u tekstu Hasanaginice lahko prepoznati nase adete,ne samo vjerske,vec i obicajne,kao i garderobu koja se tada koristila i ni u ovim elememtima nema ni zehre nista hrvarsko. Ovdje bih na kraju citirao kinesku mudrosat:"Ne govori o stvarima koje ne poznajes,inace ces reci sve same gluposti."
Dodao bih jos ovo:Citav minuli vijek, sve sto je nase bosnjacko ne samo u literaturi,vec i u drugim oblastima zivota,sto je snazno,vispreno, mudro,nadahnuto su nam krali javno i tajno Srbi,Hrvati i Crnogorci to je neoboriv fakat danas kad znamo mesto vise o nasem drevnom blagu nase prebogate,ali zatajene bastine.Pa po srbima su Hasanaginica i Omer i Merima srpske balade i jos citav niz nasih epskih pjesama.Obije ove balade Srbi izvode u svojim pozoristima potpuno unakazene jer,nijesu originalne vec,prilagodjene srpskom duhu,sto je necasno i skaradno.Taj isti slucaj je i sa cuvenim romanom Mese Selimovica "Dervis i smer",i njega su ekranizovali na svoj nacin pa, prisvojili i samog autora jer mu je supruga bila srpkinja.Imocanin je,mozda,ucio o Hasanaginici u srpskoj skoli i to mu se uturilo u pamet kako je zapamtio,pa zato danas ima smjelosti,rekao bih zalosne,da tvrdi da je naslov nase balade Asanaginica a ne Hasanaginica.A u pamet mu ne moze svitnuli da mi nemamo ime Asan, vec Hasan.Vjerujem da je pomenuti mlad i neiskusan i da mu predstoji vrijeme ako vec dosad nije uspiuo da se rashavijeza da ce mu to,ipak, sinuti jednom u pameti.

































Social bookmarks