Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško
  • »sans« je autor ove teme

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

1

Srijeda, 13. Novembar 2002

Hikaja (hićaja)

Kao mali,imao sam prilike često da slušam (kao verovatno i većina vas) poučne priče od svoje nane. Danas sam , lutajući netom,našao nekoliko takvih priča, pa sam došao na ideju da otvorim ovu temu na Forumu gde bi iste skupili na jednom mestu.Na taj način doprinosimo da se tradicija ovih poučnih priča očuva, a pouka prenese dalje...
Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško
  • »sans« je autor ove teme

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

2

Srijeda, 13. Novembar 2002

Pijesak i kamen

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: “Danas me je moj prijatelj udario!” Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen: “Danas me je moj prijatelj spasio!” Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita: “Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?” Prijatelj mu odgovori: “Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.” Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku a lijepe stvari otiskivati na kamen!
Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško
  • »sans« je autor ove teme

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

3

Srijeda, 13. Novembar 2002

Bumerang

U jednog čoveka, se otac razboleo, ali nikako da umre, te je sinu to dosadilo (a možda jos vise snahi), te on odluči da se kurtališe baba, na taj način sto će ga odneti u šumu i baciti sa neke stene. Stavi baba na rame i odnese ga daleko u šumu. Kada je došao do jedne litice, tu stane i odluči odatle baciti baba, koji mu govori: "E sine moj, kad bi ti mene poslušao, pa me malo dalje odnio, jer mene za ovo mesto veže uspomena na to, kada sama ja sa ovog istog mesta bacio svoga baba, pa ti mene odnesi bar još malo dalje da jedan drugog ne bacamo sa istog mesta!" Kada je to sin čuo, odluci da baba vrati kući, jer ako je njegov babo svoga baba bacio sa toga mjesta, moglo bi doći vrijeme da i njega njegovo dete baci (nije bitno, odatle ili malo dalje).
Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško
  • »sans« je autor ove teme

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

4

Srijeda, 13. Novembar 2002

Bogatstvo

Naiđe kroz šeher čudnovat šejh i pronese kroz čaršiju svoju dunjalučku odsutnost uvijenu u same prnje i rite. Kao da mu je i ona preko plećke prebačena pokrpana torba bila težak teret dok se pod njom onoliko pogeo, a u dnu te torbe migoljio se samo bijedan sadržaj tek koliko da simbolizira grijehe života. Prođe čaršijom ne osvrćući se na ovosvjetske privlačnosti i uputi se prema džamiji. Ostavi na sofi torbu i skrušeno uđe u džamiju pa pronađavši u krajcu mjesto, zanijeti ikindijski sunet. Kada se namaz sklanjao, džemat poče da se diže, ali najednom svi zastadoše jer čudni šejh poče da uči ašere. Njegov zvonki glas i umilan mekam vrati džemat na mjesto, pa pošto se utiša svaki šum, utonu u religiozan zanos i stade se topiti u nekim nepoznatim milinama. Pošto šejh završi ašere, nastavi vaziti. Kao da iz njegovih rita začarlija jato šarenih leptira i zazuja roj medonosnih pčelica, tako iz šejhovih usta, prorezanih u gustoj sjedoj bradi, zaiskriše nečuvene riječi noseći na svojim svjetlosnim krilima čitavu mudrost misli. Oduševljenje ponese i bogatog trgovca u prvom safu. I njegovo srce prepuni se osjećanjima islamske darežljivosti, na kakve osjećaje u svojoj poslovnosti nije do tada navikao, pa kada šejh završi vaz, priđe mu i reče: "Neka te Allah nagradi za sve ovo čime si nas neočekivano obdario! Meni bi učinio veliku čast i radost ako bi od mene primio ovaj ćurak na dar!" Rekavši to u oduševljenju, koje mu se, pod utiskom časa i gledajući bijedu šejhove spoljašnosti, izmaklo kontroli razuma, trgovac stade da sa sebe skida ćurak da bi njime pregrnuo šejha. Ali šejh otkloni rukom, pogleda odozdol trgovca i veli mu: "Asli si toliko bogat dok i meni možeš darovati tako skupocjen ćurak?!" "Dragi šejh-efendija", hvalisavo će trgovac na to, "bogat sam toliko da se otuđenjem ove malenkosti ne bi ni primjetila kakva praznina na mom bogatstvu!" "A koliko misliš da vrijedi tvoje bogatstvo?" "Više od dvije hiljade dukata", odgovori trgovac s ponosom. Šejh zanjiha glavom pa opet pogleda u trgovca. "A da li bi ti želio uvećati svoje bogatstvo, recimo, još za dvije hiljade dukata?" Kroz trgovčevu glavu sinu misao - da bi taj šejh mogao biti evlija i nekim mističkim čudom mogao bi zaista da uveća njegovo bogatstvo, pa pohiti da odgovori: "Bih, kako ne bih!" "E onda, ti si siromašan čovjek i od tebe ne mogu da primim nikakav dar!" Rekavši to, i ne pogledavši trgovca, diže se i ode iz džamije u nepoznatom pravcu.
Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

juskos

Profesionalac

(10)

  • »juskos« je muško

Postovi: 846

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: KONYA/ TÜRKIYE/srcem u Novom Pazaru

  • Poruku poslati

5

Četvrtak, 21. Novembar 2002

MOJA PRAVEDNOST NIJE NISTA MANJA OD PRAVEDNOSTI HABESIJSKOG KRALJA


Ovo je nikajaq o dvojici mladica koji su se bavili trgovinom konja.Jednog dana ih njihovo pleme posalje u habesistan da prodaju konje koje su uzgojili medju njima je bio jedan od velike vradnosti. Dvojica mladica stigavsi u habesistan na putu ih presretne kraljev sinovac i oduzme im najboljeg konja ne davsi im nikakvu nadoknadu za njega.Dvıjica mladica ovako zabrinuta nasavise put do jednog hana i tu prodase ostale konje koji su im pokrivali samo troskove a pravu zaradu su trebali uzeti na onom dragocenom konju. Ovako zabrinuti sta da rade susretose se sa vlasnikom hana i ispricase mu svoju sudbinu.Handzija ih posavetova da uzmu jednog dobrog prevodioca i da odu kralju ispricaju sta im se desilo i da ce ih kralj primiti i nadoknaditi im stetu koju im je naneo njegov sinovac.Dva mladica tako uradise otidose kralju sa jednim prevodiocem i posle dijaloga kralj ima dade samo onoliko para kolko bi se jedva mogli vratiti u svoje mesto.Dva mladica opet tako zabrinuti vratise se u han gde su prebivali i ispricase handziji sta im se desilo kod kralja.Handzija im rece a sutra krenu zajedno kod kralja i da isprave situaciju. Narednog jutra se svi trojica pojavise kod kralja i jos jednom mu ispricase dogadjaj koji im se desio . Kralj ce na to brazo reagovat i dade im onoliko para kolko im je dragoceni konj vredeo i rece im da ujutru kada budu napustali grad jedan izadje na zapadnu a drugi mladic na istocnu kapiju. Oni tako zadovolji provedose noc u hanu i uyutro krenuse na put. Uradise kako im je kralj naredio i tamo van grada se sastadose. Kad su se sastali upitase jedan drugog sta su videli. Jedan rece video sam kraljevog sinovca kako visi a drugi video sam lazljivog prevodioca kako visi.
Posle duze vremena ova dva mladica u islamskom svetu postaju dvije vazne osobe jedan je halifa hazreti OMER a drugi je njegov namesnik valija u egiptu. Egipatski valija naumi da napravi jednu velelepnu dzamiju u egiptu i oduzme jednom jevreju plac za dzamiju.Naravno na ovo se jevrej poce buniti ali nije mu fajda.Neko jevreja uputi idi u MEKKU i zali se halifi on ce ti pomoc.Jevrej tako i uradi ode do Mekke i potrazi halifu.LJudi mu rekose da se odmara u hladovini jedne palme.Jevrej ode do palme i pozdravi se i upita coveka u odrcanom odelu gde je halifa i hazreti OMER mu rece da je on halifa na sta se jevrej zacudi. Bez ikakve nade da ce mu taj odrcani covek pomoci on se pozali halifi.Halifa uze kedno parce kosti koje je lezalo na zemlji i na njemu napisa nestoi dade jevreju da odnese egipatskom valiji.Jevrej tako i uradi ponese poruku valiji koji mu automatski vrati oduzetu zemlju.Jevrej sa velikim cudzenjem zapita sta pise na kosti koju je dao i rekose mu" TAKO MI ALLAHA MOJA PRAVEDNOST NIJE NISTA MANJA OD HABESISTANSKOG KRALJA". Naravno na ovu poruku valiji je odmah doslo na um sta im se desilo dok su bili mladici i bavili se trgovinom i vratio je oduzetu zemlju.Jevrej se na ovakav jedan dogadjaj iznenadi i vide koja je snaga islama i odmah predje na islam i dade svoj plac za izgradnju dzamije.


IZVINJAVAM SE NA DUZINI OVO JE KRATKA VERZIJA ISTINITOG DOGADJAJA. HVALA SVIMA KOJI SU IMALI STRPLJENJA DA OVU HIKAJU PROCITAJU.
Naravno
Velicina jednog naroda se ne meri brojem ljudstva vec brojem alima

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško
  • »sans« je autor ove teme

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

6

Ponedjeljak, 20. Januar 2003

Eho

Neki čovjek i njegov sin hodaše šumom. Odjednom, dječak zape i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas koji dolaziše s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa se dreknu: "Ko si ti?" Ali, odgovor koji dob? bijaše: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti, pa se ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dječak pogleda oca i upita ga: "Babo, šta se ovo dešava?" "Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!" Dječak stajaše iznenađen ali još uvijek ne shvatajući šta se dešava. Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali to je ustvari 'život'. Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštivanje, tada razumijevaj i sam poštivaj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektiraju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela."
Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško
  • »sans« je autor ove teme

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

7

Ponedjeljak, 10. Februar 2003

OSVETA - priča iz naroda

[SIZE=1]... zapisao Aleksa Šantić[/SIZE]


Neki seljak, kad je kosio na svojoj livadi travu, spazi jedno leglo (gnijezdo) lasice. U leglu spavahu goli mali lasići, ali sami bez svoje majke. Seljak se sagne i uzme leglo te ga prenese na drugo mjesto, da ga ne bi sa nepažnjom kakogođ kosom utamanio. Seljak nastavi opet svoj rad sa kosom. Najedanput spazi, gdje ide lasica i približuje se svome mjestu, na kome je ostavila leglo sa mladijem. Seljak stane posmatrati, šta će lasica raditi kad ne nađe svoje leglo. Lasica došavši na ono mjesto, na kome je ostavila svoje mlade, vidje da joj je neko digao njezine drage lasiće. Uzvrti se i počne tražiti tamo amo svoje mlade, ali joj bi uzaludu traženje. Onda počne gledati na svaku stranu stojeći na jednom mjestu; dok najedanput poleti i uspuže se uz jedno drvo o kome je bio ovješen istog seljaka jedan kabao (vedro) pun mlijeka. Stane na kabao te otruje sve mlijeko nekom travom. Dok je to ona činila, seljak brzo uzme leglo sa lasićima i stavi ga na ono mjesto, odaklen ga je digao. Lasica kad siđe s drveta ode opet tražiti svoje drage lasiće, i na radost njezinu nađe svoje male, gole lasiće. Omiluje ih i nahrani. Sad se lasica opet odvoji od mladijeh. Uspuže se ponovo na isto drvo, gdje visaše kabao pun mlijeka, i grizući zubima duže vremena kanavu (konopac), kojom je bio privezan kabao, prekine je a kabao pane na zemlju iz koga se proli sve mlijeko.
Seljak, kad je vidio ovu mudrost ovako male životinje, reče: "Čini dobro ne samo ljudstvu, nego i životinji, pa će ti biti dobro". "Zlo čini, zlo će te i snaći". Životinja, pa i ona zna šta je "osveta".
Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

meSSko

Zlatna sredina

(10)

  • »meSSko« je muško

Postovi: 345

Datum registracije: 26.06.2003

Lokacija: D - Münster

  • Poruku poslati

8

Ponedjeljak, 07. Juli 2003

strpljivi Ahmed





Bio jednom davno neki Ahmed,koji je bio prilicno strpljiv,ali je na (ne)srecu imao vrlo arsuz zenu.Ona okom a on skokom,ipored svega po kadkad dobije po prknu.Vise nije znala sta ce pa mu jedan dan rece -Ahmede hajde dodji dole na rijeku,hocu da oerem ves,pa da se ne saginjem da tucem peracem na kamen,lakse mi je na tvojim ledjima.
Puko njemu film,i on rijesi da napusti kucu i familiju te se uputi u bijeli svijet.Sto je posao sretne trojicu putnika,pa ih zamoli da ga prime u drustvo.Oni kazu samo pod uslovom,da ako moze da prouci dovu Allahu,te da mu On spusti sofru punu hrane,tek onda da ga primaju.On na muku ,ali ih slaga da moze,te se i uputi sa njima dalje.
Vrijeme rucka,kazu oni njemu ,hajde uci tvoju dovu,a on ce reci hajte prvo vui pa cu nakon vas ja.Oni to i prihvatise,no brzo dodje sjutra a rucak jos brze.Kazu oni njemu:hajde sad si ti na redu.I dize on ruke,prouci njegovu dovu,kad cuda,i on se uplasi,SOFRA SE POLAKO POCE SPUSTATI MEDJU NJIMA I TO PUNA HRANE RAZNOVRSNE:
Nakon rucka,kazu oni hocemo dalje,ali oni traze da im on kaze obavezno koju je to on dovu proucio,jer su sumnjali da ima jos EVLIIJA,koje oni ne poznaju.Na to on kaze :stanite...Ja sam vas bio slagao,ali eto sad cu vam objasniti:-Ja sam molio rijecima:JAA RABBI,MOLIM TE DOVAMA OVIH TROJICE PRIJE MENE,SPUSTI NAM HRANU IZ TVIJE MILOSTI I NAHRANI NAS ,TVOJE PONIZNE ROBOVE.Ali molim vas sada vi meni recite kojom dovom ste se vi obracali Stvoritelju.Kazu oni njemu: ima negdje ovamo zivi jedan SKROMNI Ahmed,Allahov dobri rob koji ,SAMO ALLAHA RADI ,TRPI ZULUM SVOJE ZENE,i mi samo zamolimo JAA RABBI,MOLIMO TE TVOJOM MILOSCU PREMA OVOM DOBROM TVOJEM ROBU AHMEDU ,NAHRANI NAS IZ TVOJEG OBILJA BLAGODATI.

Kad Ahmed cu ove rijeci,malo se razabra ,pa se brzo oprosti od svojeg drustva ,pravdajuci se da se mora obavezno vratiti kuci,da nesto okonca,pa ce kasnije na put.Kad stize kuci,hitno pzva zenu da idu na rijeku da pere ves na njegovim ledjima.

p.s.ovu hikaju mi isprica jedna ARSUZ zena...
mozda je plod zanske maste...



M.S. meSSko
[SIZE=1]Šta god ko čini,..ono sve sebi !!! ;) [/SIZE]

HaNuMa_78

Profesionalac

(10)

Postovi: 1.293

Datum registracije: 01.09.2002

Lokacija: Grand Rapids

  • Poruku poslati

9

Ponedjeljak, 07. Juli 2003

Muhammed a.s. i orao

Jednom je Poslanik, alejhisselam, pošao obući čarape nakon što uze abdest. Tada doletje orao, zgrabi ustima jednu od njegovih čarapa i odletje. Resulullah, alejhisselam, bijaše malo zatečen.

Nakon nekog vremena, orao se vrati, okrenu čarapu nadolje i iz nje ispade crna zmija. Tada orao preda čarapu Poslaniku, alejhisselam, i reče:

“Allahov Poslaniče, razlog moga letenja sa čarapom u ustima jeste zmija koja u čarapi bijaše sakrivena. Zato sam postupio neučtivo. Allah mi naredi da te zaštitim. Nemam razloga ne poštivati te i ne biti pokoran tebi.”

Alejhisselam iskaza zahvalu Allahu uzvišenome i reče:

“Događaj koji smatrah lošim bio je ustvari iskaz odanosti i milosti. Orle, odnijeo si mi čarapu te bijah nezadovoljan. Rastužio si me te smatrah to činom boli.”

Orao odgovori:

“Voljeni, ovo je za tebe opomena od Allaha, kako bi ubuduće bio uvijek zadovoljan s Allahovom odlukom i uvijek Njegovu odluku smatrao činom dobrote, te kako bi uvijek sa zadovoljstvom prihvatao nešto što je Allah propisao a što je u suprotnosti s tvojim željama. Za sve ono za šta misliš da ti šteti budi ubijeđen da je za tvoju korist i dobro. Desi li se kakva nesreća, ne budi tužan, i ne budi ophrvan bolju ako se dogodi nešto loše. Jer, kakva god te nesreća zadesila ona je samo brana većemu zlu.”

Orao nastavi:

“Dok sam letio, vidjeh zmiju u tvojoj čarapi. Nije to do mene. Nikako! To je odraz tvoga vlastitoga svjetla i blagoslova. A Allah u Svojoj mudrosti držaše zmiju od tebe sakrivenu kako bi ti dao posebnu pouku.”

Čovjek ne smije postati nestrpljiv i pretjerano zabrinut kada ga kakva nesreća zadesi. Umjesto toga, treba o tome misliti kao o brani od većih nedaća. Drugim riječima, čovjek uvijek mora Boga dragoga moliti za sigurnost i u tome smjeru graditi planove za budućnost ali istodobno i biti strpljiv s onim što mu od Allaha uzvišenoga dođe. Misao da ono što nekoga zadesi nije ništa drugo do brana od većih nedaća, utjeha je i olakšanje boli i patnje.


Ispuniš li srce samo žalom za “jučer”
o onome “sutra” briga ako ti ne prestaje;
vremena, vjeruj, imati više nećeš
zahvaliti za “danas”, za ono što ti Allah sada daje.

EŠ-HEDU EN LĀ ILĀHE ILLELLĀH, VE EŠ-HEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHŪ VE RESŪLUHŪ

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

10

Ponedjeljak, 07. Juli 2003

Hanumo, ne zamjeri mi na intervenciji ali vjerovatno nisi imala prilike sresti se sa jednim pravilom u islamu a to je da se o Poslaniku a.s. smiju iznositit samo istinite stvari iz njegovog zivota. Hikaje u kojima se pojavljuju izmisljeni likovi nisu nikakav problem. To su poucne price. Ali hikaja sa Poslanikom a.s. vec nije u redu.
Iz zivota Muhammeda a.s. imamo dovoljno predaja koje je zaista nepotrebno dopunjavati hikajama.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

HaNuMa_78

Profesionalac

(10)

Postovi: 1.293

Datum registracije: 01.09.2002

Lokacija: Grand Rapids

  • Poruku poslati

11

Ponedjeljak, 07. Juli 2003

Ovu pricu sam nasla ovde a i pricao nam je efendija kad sam isla u mekteb, sa istim sadrzajem....Iz tog razloga nisam nista mijenjala.

A ako sam pogresila, neka mi Allah oprosti ;(

Hvala Ed
EŠ-HEDU EN LĀ ILĀHE ILLELLĀH, VE EŠ-HEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHŪ VE RESŪLUHŪ

meSSko

Zlatna sredina

(10)

  • »meSSko« je muško

Postovi: 345

Datum registracije: 26.06.2003

Lokacija: D - Münster

  • Poruku poslati

12

Četvrtak, 14. August 2003

ja opet o strpljivosti

Bio nei obucar,vrlo davno ,i zivio u jednoj carsiji
skromno radeci,samo toliko ,koliko da prezivi,i da moze da prehrani porodicu.

Imao on raznih musterija,razlicitih naravi , :D 8o X( :)) :klanja: cmook i t d ,koje je on uvijek pousavao da poduci mudrosti i saburu.

Jednog dana,dodje mu musterija,...nekako prgav covjek X( ...,i bjese nezadovoljan sa njegovim radom,pa pocevsi sa galamom napade ga,medjutim ovaj obucar saborli,ne uzvrati na ruzne rijeci.
Kad to vidje ovaj,...on ga poli onom prljavom vodom sa stola,u kojoj je obucar kvasio kozu,da bi je lakse mogao siti.Ni na ovu provokaciju,obucar nije reagovao,vec samo obrisa lice od prljave vode.

Musterija se ,od nekog zla ,nadje van sebe i OSAMARI jadnog obucara.Kad je ovaj obucar ustao sa NISKE stolice,ovaj vidje pred sobom DVOMETRASA covjeka,MRGU,i pocese kolena da mu klecaju. 8o Ostavi on i cipele i sve,pa put pod noge-da bjezi.Ovaj obucar....tjeraj,ovaj pred njim......bjezi ,i tako dok musterija nije spao s`nogu.

TVOJ SAM ,kaze musterija,ja dalje ne mogu !!! ;(


Prilazi mu polako ovaj OBUCAR sa osmjehom na licu,i pitomim glasom ga upita: :)) Halali me brate,ja samo htio da vidim ,....jeli te zaboljela saka ,kad si me osamario!!!


MISLIM DA SU OVAKO STRPLJIVI ,DAVNO POMRLI.STETA DA IH VISE NEMA
________________________________________________________________

M.S. ............meSSko .............selam svima :klanja:
[SIZE=1]Šta god ko čini,..ono sve sebi !!! ;) [/SIZE]

@ngi3

Zlatna sredina

(10)

  • »@ngi3« je žensko

Postovi: 453

Datum registracije: 29.07.2003

  • Poruku poslati

13

Četvrtak, 14. August 2003

Citirano

Orginalno od sans
Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: “Danas me je moj prijatelj udario!” Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen: “Danas me je moj prijatelj spasio!” Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita: “Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?” Prijatelj mu odgovori: “Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.” Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku a lijepe stvari otiskivati na kamen!


svaka cast sans ovo i nije samo prica ovo je dobra pouka... veliki pozdrav
Naucila sam...
Najlaksi nacin da kao osoba rastem jest da se
okruzim ljudima koji su pametniji od mene

@ngi3

Zlatna sredina

(10)

  • »@ngi3« je žensko

Postovi: 453

Datum registracije: 29.07.2003

  • Poruku poslati

14

Četvrtak, 14. August 2003

da je Bogdom da smo vi ovako strpljivi ko ovaj tvoj obucar..... o|

o sreci...

Kaze....:jedan covjek bio iznenadjen velikom poplavom i popne se na krov kuce.
Utom naidje neko sa camcem i kaze "Skaci unutra ja cu te spasiti" a ovaj ce sa krova "Netreba mene ce dragi BOG spasiti, ja vjerujem u njega!"....malo poslije naidje i spasilacki helikopter i bace mu uze da se popne "Penji se mi cemo te spasiti" opet ovaj "Netreba mene ce moj Gospodar spasiti"....i ovi odu a voda sve veca te poplavi i krov i ovaj na njemu se udavi xx( ...

Dodje ti nakon tog na nebo i stane pred svog Gospodara..(Estagfirullah) i pita "Boze sto me nisi spasio?....BOG mu odgovara " Ej covjece ja sam ti poslao camac pa cak i helikopter a ti nista!!!!!!"
Naucila sam...
Najlaksi nacin da kao osoba rastem jest da se
okruzim ljudima koji su pametniji od mene

SaNdZak

Zlatna sredina

(23)

  • »SaNdZak« je muško

Postovi: 537

Datum registracije: 01.11.2002

Lokacija: Pesterska visoravan/Sandzak

  • Poruku poslati

15

Četvrtak, 14. August 2003

PUT

Put
(Nihat Krupic)


U Huseinovom životu mnogo toga je ličilo dobro izrežiranoj komediji. Za datum rođenja nije znao ali godina je bila ista kada je Musolini došao na vlast u Italiji, mjesto, tiho rudarsko seoce kraj Sane, gdje ljudi znaju šta je biti pod zemljom dva dana, kretanje u mejtaf i školu, njemački upad u Poljsku a prestanak školovanja kada je Tito rekao NE Staljinu.
Pratio ga je glas nemirnog dijeteta i kasnije velikog zavodnika. Gdje je Husein dolazio momci su dobro pazili na svoje cure, jer se teško moglo odoliti Huseinovim plavim očima i britkim jezikom koji je razoružavao sve djevojačke odbrambene linije. Oženio se mlad, dobio sina i preko noći nestao, ostavljajući mladu sa dijetetom u porodičnoj kući sa ostarjelim roditeljima. Mlada je čekala skoro dvije godine i kada se Husein nije vratio otišla svojima nazad.U međuvremenu Husein je lutao od grada do grada, radio građevinske poslove, bekrijo, dok se nakon deset godina takvog života nije zamorio pa oženio petnaest godina mlađu Zumru, napravio lijepu porodičnu kuću u Blagaju kod Bosanskog Novog i primirio se dobro po rođenju trećeg dijeteta. Život mu se sveo na rad čitave sedmice u novskoj građevinskoj organizaciji a preko nedelje privatno, tako da je obezbjedio familiji i sebi pristojan život.

Pred samu agresiju na Bosnu, Husein se penzionisao.
I to je prokomentarisao na njemu poznat način:
“ Moj radni vijek je trajao izgleda kao ova socijalistička Jugoslavija”.
Počeli su srpski mitinzi, mobilisanje, pa rat u Sloveniji, i u Hrvatskoj, kada Husein iznenadno odlučuje da sa familijom izbjegne put Njemačke. Noć poslije prelaska Save kod Šamca, srušiše i zadnji most koji je povezivao Bosnu i Hrvatsku.
U Bosni nastupi najveća tragedija u istoriji ove zemlje a Husein posta muhadžer u jednom selu kod Hanovera. Poslije 6 mjeseci Huseina i Zumru napustiše djeca, odoše za Ameriku, dok njih dvoje preuze stariji njemački bračni par u svoju kuću. Sve u svemu nije bilo loše, međutim Husein i Zumra su počeli da gube na kilaži jer su domaćini samo dvaput dnevno jeli a i to u manjim porcijama. Trpio je to Husein neko vrijeme dok ga glad nije natjerala da podukradom ide u trgovinu i kupuje sebi i Zumri malo jače obroke.
Poslije skoro pola godine, nestade i ušteđevine a Njemačka se napuni stotinama hiljada muhadžira iz Bosne. Odjednom pođoše Huseina i Zumru obilaziti neke dvije žene sa mahramama na glavama, donoseći im tanke knjižice napučene slikama nasmijanih i sretnih vjernika ispod bremenitih voćnjaka i žutih pšeničnihj polja. Huseina i nisu baš interesovale te slikovnice nego pune kese namirnica koji su oni donosili sa sobom te redovne večere koje su se održavale u jednoj dugačkoj kući, zatamnjenih prozora, uvijek subotom naveče. Prošlo je tako i pet mjeseci kada su te žene počele da pričaju kako ih je nova vjera spasila od sve nesreće i tuge, te kako su postale veoma sretne od kako su postale Jehovi svjedoci. Tada su im prvi put rekli da bi Husein i Zumra trebali razmisliti o prelasku na novu vjeru. Husein je i to prokomentarisao na svoj karakterističan način:
“Pogledajte mene, ja sam se rodio kao musliman, dali mi ime Husein, ko Sadamu i opet kao takav nisam dobar jer se ne molim svom Bogu, a možete tek misliti kako bi bio loš Jehov svjedok. A i ne ide, brate, Husein, pa svjedok, ne ide. Ne volim svjedočiti nikom”.
Dvije žene su to primile mirno i otišle. Poslije sedam dana se jedna od njih navrati sa pozivnicom za veliku svečanost u sljedeću subotu.

Dođe i subota predveče. Obukoše se Husein i Zumra najfinije šo su mogli, spremajući se za još jednu obilnu trpezu. Dođoše pred onu kuću i vidješe kako je sve okićeno već od ulaza, dok su u vrhu dvorane postavljeni počasni stolovi. Skoro neprimjetno ih domaćini dovedoše do pročelja gdje su sjedili još pet parova iz Bosne, uglavnom mješovitih bračnih partnera. Pođe ceremonija. Zatvoriše se vrata i prozori. Nastade skoro polumrak. Za binu izađe poveći čovjek koji je imao neku lentu preko ramena i bokova. Ta lenta je bila ukrašena nekim ordenjima i to nasmija Huseina jer se sjeti kako je nekoliko noći prije vidio Tuđmana na televiziji sa sličnom lentom u bijelom maršalskom odijelu.
I za čudo ,taj ugojeni gospodin na Huseinovom maternjem jeziku reče da su se okupili ovdje da na svečan način prime u svoje redove novu braću i sestre iz bivše Jugoslavije.

U tom momentu se sva sala okrenu pred Huseinovim očima i stolica se pođe ljuljati pod njim.Tijelo mu se oduze i odjednom se pred očima stvori slika iz ranog djetinjstva.
Sjedio je u mejtafu sa ostalom seoskom djecom i ponavljao naglas suru Kafirun za hodžom, koji je ustajao sa vremena na vrijeme i pogledavao vani na prelijepi bosanski seoski pejzaž.

“Bismillahi rrahmani rrahim”-
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
“Kul ja ejjuhel kafirun.-
Reci: “O Vi nevjernici,
La e’abudu ma ta’budun.-
Ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate
Ve la entum abidune ma e’abud-
A ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam
Ve la ene abidun ma0 abedutum –
Ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali
Ve la entum’abidune ma e’abud. –
A i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam
Lekum dinukum ve lije din.” –
Vama ---vaša vjera, meni ---moja!


Vama vaša vjera, meni moja, bubnjalo je u Huseinovoj glavi dok ga ne trže Zumra za ruku i reče:
“ Huseine, zovu te za binu”.
Dođe Husein sebi, pogleda Zumru, zgrabi je za ruku i povika:
“Otvaraj vrata, hoću zraka, gušim se.”
Skupa sa ženom dotrča do izlaza, okrenu se u zabezeknutu masu svijeta i tiho izusti :
“Vama vaša vjera, meni moja.”

Poslije ovoga događaja u Huseinovom životu sve se uozbilji i posta drugačije. Srećom po njega, ne prođe dugo a bosanska Armija oslobodi Sanski Most i Husein se spakova sa Zumrom, pa nazad u Bosnu.
Danas Huseina možete naći često u sanskoj džamiji među prvima u safu, a u pauzi između namaza kada pođe šala između džematlija obavezno ga pitaju:
“Huseine, gdje si prije bio”?,
On isto tako odgovara: “Bio sam tu blizu, međutim umjesto prečice, napravi ja poveliku turneju, srete neke svjedoke i opet dođe nazad među vas, gdje mi je uvijek mjesto bilo.
Ko bi rekao da sam istinu o sebi našao u stranoj zemlji i među tuđim ljudima!!!”
Jede Wahrheit braucht einen Mutigen der sie ausspricht!

  • »DreamKiller« je muško
  • »DreamKiller« je zabranjen

Postovi: 114

Datum registracije: 03.10.2003

Lokacija: Novi Pazar, Sandzak

  • Poruku poslati

16

Utorak, 07. Oktobar 2003

Selam alejkum Bošnjakinje i Bošnjaci.

Jednom prilikom Halifa muslimana je išao putem i naidje na jednog muslimana koji spava pored puta. Taman kad je prolazio pored njega vidi da mu se neka zmija šunja ka njemu i na brzinu udje mu u usta. Halifa odmah brzo pridje i nadje jednu motku i počne koliko ima snage udarati ovog ne govoreći ništa. Dok ga je tako udarao, ovaj mu je govorio: "Šta ti je jesi poludio pa kakvo je to ponašanje, pa ti si Halifa, to nije ponašanje jednog Halife.", ali ovaj ga je samo udarao i ništa govorio nije. Ovaj je nastavljao uz bolne jauke da psuje Halifu govoreći: "Ti si nikakav Halifa, ti nisi dostojan pozicije koja ti je data, ti si nikakav, ti si loš i zao čovjek.", itd., ali Halifa je samo udarao i udarao i nikakva objašnjenja za svoje ponašanje nije davao. Tako ga je udarajući ga primakao do jedne divlje jabuke pa je uzeo one jabuke pa mu počeo trpati u usta, samo je trpao, a ovaj je vrištao, jaukao, psovao Halifu, udarao ga, ali Halifa nepokolebljivo je nastavljao trpati mu divlje jabuke u usta. Tako je sve radio dok ovome nije došlo toliko teško da je odjednom onako iznemoćao počeo povraćati. Povraćao je i povraćao i izmedju ostalog povrati i onu zmiju koja mu je ušla u utrobu. Kada je to vidio shvatio je Halifu i pao mu pred noge. Počeo ga je hvaliti, ti si sunce koje sija, ti si Prvak pravovjernih, ti si moj spasitelj, itd.

Pouka ove Hikaje je velika, jer ljudski postupci mogu nam izgledati nelogični, ali rezultati su izvanredni.
U ovom slučaju zmija išareti na NEFSI EMMARU (Dušu sklonu zlu) koja je najniži stupanj duše u razvoju čovjeka i iz nje se izlazi veoma teško.

Allahimanet.
Onaj koji nema Dostojanstva nema ni Imana.

Sarah

Učenik

(10)

  • »Sarah« je žensko

Postovi: 167

Datum registracije: 18.10.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

17

Ponedjeljak, 20. Oktobar 2003

ZNANJE ZA TRI DANA

Bio jedan covjek i imao sina. Sin mu poraste za skolu, ali u skolu nece nikako da krene.
-Necu, necu, pa necu! - plakao je.
Bice-nece, na kraju otac popusti.
Poraste dijete u mladica i stasa za zenidbu. Kaze sin ocu:
- Daj mi para sad hocu u skolu!
- E, sine moj, sad je kasno. Ti treba da se sada brines za zivot, a ne za skolu.
- Hocu hocu, hocu - navaljivao je sin - hocu, i naci cu covjeka koji ce me nauciti svemu za tri dana.
- Ne moze, i ne postoji takav covjek- odgovarao ga je otac - ljudi uce i sedamdeset godina pa nauci ne mogu da stanu na kraj.
- Mogu, naci cu ga, daj mi pare!
Otac na kraju pristade i dade mu pare. On krenu na put. Isao je, isao i dosao do jednog grada. Ne udje u grad vec sjede ispod puta, izvadi iz torbe hljeb i poce da jede.

Putem naidje jedan starac i upita ga:
- Mladicu, gdje si krenuo?
- Idem u svijet da trazim covjeka koji ce me nauciti znanju za tri dana.
- Ej, ja sam taj covjek, odvescu te na jedno mjesto gdje ces sve nauciti za tri dana.

Krenuse putem pored grada. Mladic se bio umorio od dugog putovanja i stalno je zastajkivao. Pred vece dodjose do jedne poljane. Velika poljana. Na njoj nigdje nista nema, ni drveta, ni kamena, samo jedna dzamija. Krenu onaj covjek prema dzamiji i mladic za njim. Otvori on dzamiju, uvede mladica i rece mu:
- Sjedi ovdje i cekaj dok ja ne dodjem.
Ode on. Zatvori vrata za sobom. Osta mladic sam u dzamiji. Gledao je bijele i prazne zidove. Na nekoliko coskova visila je paucina. Iznad prozora bili su ispisani harfovi. Brzo pade noc. Leze ispod prozora i zaspa. Ujutru ga probudi sunce. Ustade i pridje do prozora. Protrlja oci i pogleda napolje. Kad vidi kasapi nose meso na ledjima i vjesaju ga ispod prozora. Polovina mesa se zacas ucrvlja. Zatim naidje neki narod i poce da kupuje meso. Jedni kupuju crvljivo, a drugi zdravo. Brzo se rasproda to meso i ponovo posta sve pusto kao sto je i prije bilo.

Prodje prvi dan i nista se vise ne pojavi i ne dogodi na pustoj poljani.
Mladic je setao od zida do zida, jeo suh hljeb i zanocio drugu noc.
I drugo jutro ponovo proviri kroz prozor. Ugleda jednog starca, da starije stvorenje ne moze biti, brada mu pala do pojasa, ide i nosi nekakvo ogromno breme na hrbatu. Toliko je veliko da da ga niko ne bi mogao ni pomjeriti a kamoli nositi. Starac ide poljanom, pogurio se, ali i to mu je malo vec svaki cas se savija i kupi slamcice i baca ih povrh sebe.
Mladic gleda i cudi se: "Fala bogu, kao ovaj starac nosi ovoliki teret i jos mu je to malo pa baca novi", okretao je polako glavu i pratio starca koji zamace sa vidika. Poljana ponovo posta pusta bez igdje icega.

Dodje jutro trece, probudi se mladic i odmah pogleda kroz prozor. Odjednom usred polja stvori se jedna djevojka. Ljepse na svijetu ne bjese od te djevojke. Stvori se i jedan mladic. Djevojka poce da bjezi poljem, a mladic da je tjera. Niti ona moze da pobjegne, niti moze da je stigne. Trce poljem i tako zamakose.
Ni tog dana se vise nista nije dogodilo. Pade noc i mladic zanoci. I cetvrto jutro pogleda kroz prozor. Pojavi se onaj covjek sto ga je doveo do dzamije, dodje i otkljuca vrata.

- Jesi li se omrazio?
- Vala dosta.
- Jesi li nesto vidio?
- Kako da ne. Prvo jutro sam vidio kasape koji su donijeli neko meso ispred prozora i narod koji to odmah kupi. Vidio sam da se ono meso pretvaralo u dva dijela, jedan u crvljivo, a jedan dio u zdravo meso.
- Sinko, nije to bilo crvljivo meso. Sve je bilo ispravno. Ali oni koji su na neposten nacin zaradili pare, njima se svjeze meso pretvaralo u crvljivo. Oni su te pare zaradili na haram i prevaru - rece covjek, pocuta malo pa upita:

- A sta si vidio drugo jutro?
- Vidio sam jednog starca kako nosi ogroman teret. I to mu je bilo malo pa je po poljani skupljao slamchice i bacao ih na sebe.

- Sinko, nije ono nikakav teret ovog svijeta - drvo i kamen- vec grijehovi koje je zaradio za zivota. On je ubijao ljude, lagao, pljackao, svasta radio, i sve je to njegovo breme. A nije se popravio i pokajao ni u starosti vec je i dalje neposteno zivio. Ali posto je bio onemocao, nije bio u stanju da ucini neki veci grijeh, vec mali, pa sakuplja slamchice i baca ih na sebe - objasni mu covjek - A treceg jutra sta si vidio?

- Treceg jutra vidio sam nesto cudno. Stvori se jedna djevojka, a zatim i jedan mladic. Djevojka poce da bjezi a mladic da je tjera. Ljepse sta od te djevojke nijesam vidio. Bjezala je poljem a mladic za njom. Niti ona moze da pobjegne, niti on da je stigne.

- E, i to si vidio. Ono nije bila djevojka vec slika ovog svijeta. A mladic - to smo mi, nase oci. Mi se borimo da uhvatimo ovaj svijet. Stalno jurimo, a on nam izmice. I tako nam dodje smrt. Oci su uvijek gladne One bi htjele sve da uhvate. One tjeraju nasu dusu da cezne. A sad sinko, - zavrsi covjek - idi kuci. To je citava nauka zivota. I nemoj da se ogrijesis, da ucinis zlo, da trazis ono sto ne mozes da uhvatis.
Gospodaru moj, ne dozvoli da me zavara uspjeh, niti me poraz baci u ocaj i stalno me podsjecaj da je neuspjeh iskusenje koje prethodi uspjehu.

bux_ludvig_np

Zlatna sredina

(10)

  • »bux_ludvig_np« je muško
  • »bux_ludvig_np« je zabranjen

Postovi: 532

Datum registracije: 02.01.2003

Lokacija: Prolazni Dunjaluk

  • Poruku poslati

18

Ponedjeljak, 20. Oktobar 2003

Nema veresije

Prodavao Hodza ulje i dodje mu susjetka udovica da kupi. Nikako da se pogode za cijenu. Poslije dugog cjenkanja Hodza joj rece:
- Probaj ti ovo ulje, pa cemo se onda lahko pogoditi.
Zena je, u stvari, htjela da dobije na veresiju ulje, te zato kao slucajno podsjeti Hodzu na njegovo prijateljstvo s njenim muzem.
- Ama, deder ti prije svega vidi kakvo je ovo ulje! - navaljivao je Hodza.
Zena rece:
- Ne mogu da probam. Prije tri godine razboljela sam se uz Ramazan, tada nisam postila sedam dana pa ih bas sada nadoknadujem.
A Hodza joj onda rece:
- Draga moja, kad ti nisi mogla da oduzis za tri godine svoj dug Allahu, kako ces se moci oduziti meni za ulje! Nema od toga posla nista!
Rekao je Allahov Poslanik Muhammed,a.s.,: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "

Sarah

Učenik

(10)

  • »Sarah« je žensko

Postovi: 167

Datum registracije: 18.10.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

19

Utorak, 21. Oktobar 2003

BEZGRESNIH NEMA

Starjesina Medrese u Djakovici, za turskog zemana, dodje jednom u Rozaje da posjeti tazbinu i, prolazeci kraj Kucanskog groblja, rece saputnicima:

- Ceknite me, braco, dok proucim Fatihu ovim lazovima.
Oni se usprotivise.
- Jok, efendija, kako lazovima? Nijesu to lazovi, tu lezi mnogo dobrih ljudi i zena. Ne zasluzuju takvu rijec.
- Kako ne zasluzuju, - ostade pri svom ucenjak. - Uvijek su se u zivotu hvalisali: ovo je moje, ono je moje, a njihovo je, zar ne, samo ovo malo zemljice pod kojom leze.
Gospodaru moj, ne dozvoli da me zavara uspjeh, niti me poraz baci u ocaj i stalno me podsjecaj da je neuspjeh iskusenje koje prethodi uspjehu.

20

Utorak, 21. Oktobar 2003

Žena koja govoraše samo Kuran

Autor: Samir Beglerović


[SIZE=4]1. Susret [/SIZE]

Jedna starija žene sjeđaše ispred drveta. Bijaše na putu za hadž. Hazreti Abdullah ibn Mubarek prolaziše tim putem. Također smjeraše zijaretiti Bejtullah, obaviti hadž, te posjetiti mezar hazreti Pejgambera, alejhisselam. Vidjevši ovu ženu, veoma uznemirenu i potresenu, obrati joj se.



[SIZE=4]2. Razgovor [/SIZE]


Abdullah: “Esselamu alejkum ve rahmetullah!”

Žena: “ ‘Selam! Mir vama!’ Riječi su od samilosnog Gospodara.” (36:58.)

Željela je reći da na selam ustvari odgovara sam Allah, Najuzvišeniji. Dalje reče: “Koje Allah zabludi prepusti, takvi uputitelja neće ni imati.” (7:186.) Željela je reći da je zalutala s puta.

Abdullah: “Odakle dolaziš?”

Žena: “Hvaljen neka je Onaj Koji je noću prenio Svoga roba iz Hrama Svetoga do Hrama Najudaljenijega.” (17:1.) Željela je reći da dolazi od Mesdžidul Aksaa.

Abdullah: “Koliko dugo si ovdje?”

Žena: “ ‘tri noći...’ ” (19:10.)

Abdullah: “A šta je s hranom?”
Žena: “ ‘i Koji me hrani i poji...’ ” (26:79.) Na ovaj ili onaj način, Allah je taj Koji joj hranu obezbjeđuje.

Abdullah: “A ima li gdje vode za abdesta?”

Žena: “a ako vode niste našli, tada rukama čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite.” (4:43.) Željela je reći da čini tejemum, budući ne može pronaći vodu.

Abdullah: “Evo ti nešto hrane. Uzmi.”

Žena: “postite do noći.” (2:187.) Željela je reći da posti.

Abdullah: “Ovo nije mjesec ramazana.”

Žena: “A onaj ko s draga srca kakvo dobro učini, pa Allah je zbilja zahvalan i sveznajući je!” (2:158.) Dakle, posti nafilu (dobrovoljni post).

Abdullah: “Dozvoljeno je prekinuti post kada je osoba na putu.”

Žena: “A znajte, bolje vam je da postite.” (2:184.)

Abdullah: “Govori kao što ja govorim.”

Žena: “on (čovjek) ne izgovori ni jednu riječ a da kod njega nije pratilac pripravljeni!” (50:18.) Željela je reći da budući je svaka čovjekova izgovorena riječ motrena i zabilježena, iz opreza govori samo riječima Kur’ana časnoga.

Abdullah: “Kojemu plemenu pripadaš?”

Žena: “I ono o čemu ti znanja nemaš – ne slijedi, jer, zbilja i za sluh, i za vid, i za razum – za sve pitan će čovjek biti!” (17:36.) Željela je reći da gubiš snagu interesirajući se za stvari o kojima nemaš znanja a koje te se ne tiču.

Abdullah: “Halali mi! Nema sumnje da sam pogriješio.”

Žena: “ ‘Danas vama prijekora neće biti, Allah će vama oprostiti.’ ” (12:92.)

Abdullah: “Da li bi željela putovati na mojoj devi i sustići svoju karavanu?”

Žena: “A što od dobra vi učinite, za njeg Allah zna!” (2:197.) Željela je reći da ako učiniš to dobro djelo za mene, Allah će ti nadoknaditi.

Abdullah: “Onda, zajaši je.” Rekavši ovo povuče svoju kamilu na zemlju natjeravši je da sjedne.

Žena: “Ti reci vjernicima da obore svoje poglede!” (24:30.)
Abdullah shvati poruku i pogleda ustranu. Dok se žena penjaše, kamila se prope a njene halje zaglaviše među sedlom, pa reče: “A zlo koje vas pogodi zbog stečevine je ruku vaših.” (42:30.) Drugim riječima, sama je privukla Abdullahovu pažnju.

Hazreti Abdullah shvati o čemu se radi pa priveza noge deve i zategnu kaiševe od sedla. Čestitala mu je na bistrini i sposobnostima riječima: “I Mi smo u tome razbor Sulejmanu darovali.” (21:79.) Kada se putovanje trebalo nastaviti, žena prouči ajete koji se preporučuju proučiti prije polaska na put: “ ‘Slavljen nek’ je Onaj Koji nam je njih potčinio, mi ih bez njega ne bismo mogli uza se imati, i mi ćemo se svome Gospodaru doista vratiti!’ ” (43:13.)

Hazreti Abdullah ibn Mubarek držaše uzde kamile. Počeše pjevušiti poznati arapsku pjesmu koju pjevaše putnici, te ubrza korak.

Žena: “ ‘U svom hodu smjeran budi i glas svoj ti obori.” (31:19.)

Hazreti Abdullah je shvatio. Usporio je i stišao svoj glas.

Žena: “Stoga vi učite ono što vam je lahko iz Kur’ana!” (73:20.) Željela je reći da umjesto da pjevuši pjesmu Huddi, bolje mu je učiti (izgovarati) Kur’an.

Hazreti Abdullah poče učiti Kur’an.

Žena posta zadovoljna i reče: “I samo pametni Opomenu prihvataju.” (2:269.)

Nakon što je učio Kur’an neko vrijeme, hazreti Abdullah upita ženu da li je udata, da li joj je muž živ: “Imaš li muža?”

Žena: “O vjernici! Ne pitajte o stvarima koje vam, kad vam se objasne, zlo donose!” (5:101.)

Željela je reći da joj nije prijatno govoriti o tome, što je ukazivalo da joj je muž umro. Konačno, stigoše karavan.

Abdullah: “Imaš li sinova ili roda kakvog u ovoj karavani?”

Žena: “Bogatstvo i sinovi nakit su života ovosvjetskoga.” (18:46.) Željela je reći da su joj sinovi u toj karavani te da jednome od njih karavana daje naknadu za rad.

Abdullah: “Šta ti sin radi za karavanu?” Želio je time saznati nešto čime će ga lakše prepoznati.

Žena: “i putokaze; a i po zvijezdama zapućuju se oni.” (16:16.) Željela je reći da je on vodič karavane.

Abdullah: “Možeš li mi reći njihova imena?”

Žena: “A Allah je Ibrahima uzeo za prijatelja.” (4:125.) “A s Musaom Allah je, doista, razgovarao!” (4:164.) “ ‘O Jahja! Prihvati se Knjige snagom svom!’ ” (19:12.) Ovim ajetima, žena ga obavijesti da se njeni sinovi zovu Jahja, Ibrahim i Musa.

Abdullah zazva njihova imena i trojica mladića odmah dođoše.

Žena (obraćajući se sinovima): “ ‘pošaljite jednog od vas u grad sa ovim vašim srebrenjacima, neka vidi u koga je hrana najčistija i neka vam donese opskrbu od njega.’ ” (18:19.) Drugim riječima, rekla im je da nahrane hazreti Abdullaha.

Kada je hrana donesena, rekla je Abdulahu: “ ‘Jedite i pijte, zadovoljni nek’ ste za ono što u danima minulim uradiste!’ ” (69:24.) Uz ovaj ajet prouči i drugi kojim izrazi svoju zahvalnost za ljubaznost i svo dobro koje joj učini: “Zar je nagrada za dobro nešto drugo doli dobro?!” (55:60.)




[SIZE=4]3. Kraj [/SIZE]

jihov razgovor završio se ovim ajetom. Ženin sin obavijestio je hazreti Abdullaha ibn Mubareka da njegova mati govori ovim načinom, tj. koristi isključivo ajete časnoga Kur’ana, već četrdeset godina.



@ admin: Nisam znala gde da smestim ovaj zanimljiv i poucan text . :O Hikaja? ?(




"Ti sa svakim lijepo! I trazi da se dobra djela cine, a neznalica se kloni!" (El-'Araf, 199)

Social bookmarks