My StingLady...
Ovo je mnogo teska tema za forum, mada forum izdrzi skoro sve.
Kao sto rece Bjoern, jeste to drugacije kad se vidjas sa nekim godisnje, ili polugodisnje. A onda je jos malo vise drugacije kad se sa nekim vidjas jednom za tri ili za pet godina.
Bledjenje osecanja... hm... ne znam da li je to ispravan izraz. Zasto mislis da se "ohladi" onaj koji ode? Zar nisi pomislila da se oni koji odu osecaju isto kao Ti (ili mozda im je gore, zato sto su u nepoznatom svetu?)
Sta se desava kad odes? Pa prvo moras da se orientises gde si to u stvari, kakve su to navike i obicaji tih ljudi i ko te razume (a ne mislim ko razume tvoj jezik, ili taj njihov jezik, koji pokusavas da ovladas). Onda mnogi (rekao bih svi) traze komunitu zemljaka sa kojima se redovno vidja, radjaju se nova prijateljstva (mnogo puta veoma crvste veze), pocinje vise-manje "normalan" zivot - posao, obaveze, zabava, sve to promesano sa redovnim posetama ruznih ustanova, gde covek najbolje shvati da je u stvari stranac.
Svaki pocetak je tezak. Tako i u tudjoj zemlji je svaki pocetak tezak: nekad manje, nekad vise, zavisi u kojim uslovima "pocinjes" i po koji put. Ali po izvesnom vremenu prilagodjavanja se covek prilagodi. To je logicno. Prilagodi se bar na izvesno vreme, dok ne odluci da se vrati. To se desava kad odes.
Ne mislim da razmisljas manje o ljudima koje si opustio. Ne vidis je cesto

, ali sigurno svako misli na svoje najblize, posebno kad si daleko. Doduse mnogi nemaju privatni avion, da bar jednom nedeljno odlete gde hoce.
A osecanja? Hajde da ne preteram sa ovom "pricom"... Umesto toga jedan banalan primer: kad prekines neku vezu, onda to obicno boli: na pocetku vise (ili puno), pa onda, bez obzira na intenzitet na pocetku, to polako prestaje - takodje normalan odbrambeni mehanizam.
Na kraju da kazem jos nesto: u pravu si da su sigurno i oni koji su otisli i oni koji su ostali propustili puno toga.