Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

1

Četvrtak, 18. Novembar 2004

INTERVJU DEKANA FIN-a

[SIZE=4]INTERVJU DEKANA FIN-a
Prof. dr Enesa Karića
za BH DANE[/SIZE]



DANI: Nedavno je Predrag Matvejević, u jednom govoru,
ocijenio da je jedan od ključnih problema današnjeg
islama pitanje njegovog moderniteta, na šta odgovor
moraju dati prije svega sami islamski teoretičari.
Kako gledate na ovakve stavove?

KARIĆ: Tvrdnja gospodina Matvejevića je tačna, ali je
istina današnjeg islama i njegova odnosa spram
modernosti daleko kompleksnija. Zapravo, ne radi se
samo o fenomenu modernosti, jer je to tek jedno lice
cijelog problema. Radi se o mnogolikim apsorpcionim
moćima današnjih muslimana i današnjeg islama. A nema
sumnje da su te današnje muslimanske moći apsorpcije,
one civilizacijske, kulturne, materijalne, ekonomske…
gotovo nikakve ili se sporo razvijaju.

Da pojasnim: Kad su se muslimani prije više od
trinaest stoljeća susreli sa Iranom i perzijskim
nasljeđem općenito, apsorbirali su ga efikasno, moćno,
dostojanstveno. To znači, da su muslimanski
apsorbitelji, u ovom konkretnom slučaju Arapi,
apsorbirajući Perziju kulturno, dijelom postali
perzijanizirani, ali su vjerom ostali muslimani. To
vidite u književnosti, ali i u filozofskim i teološkim
raspravama. Potom Arapi i Perzijanci (po vjeri
muslimani) susreću indijsko nasljeđe, i događa se ista
stvar akulturacije u mnogim pravcima! Otvoreni za
kulturne vrijednosti drugog, sa otvorenim islamom u
srcu oni prevode na arapski i perzijski indijska
djela, Pančatantru, Upanišade, Vede, itd. Islamski
monoteizam, tevhid, nalaze i kod drugih i grade
mnogolike kulturne sinteze, prave svojevrsne kulturne
sinkretizme. Kroz tu dvostruku i mnogostruku kulturnu
apsorpciju, kroz davanje i primanje, muslimani se
kulturno obogaćuju, ali obogaćuju i prostranu Indiju.

A kad je posrijedi stara Grčka i helensko nasljeđe
općenito, možemo kazati da su ga klasični muslimani
proučavali više i od samih Grka! Tu je preuzimanje od
Grka značilo davanje sebi, darivanje sebe, ali
darivanje i cijeloga čovječanstva! I danas Evropa zna
antiknu Grčku poglavito preko Arapa i muslimana i
njihovih komentara, to jest muslimani su
zainteresirali Evropu za jedan njen davni temelj!
Pođemo li dalje, Osmanska imperija, nama najbliža
kulturom, prostorom i vremenom, jeste možda i najveći
izljev muslimanskog apsorpcionog duha. Malo je
primjera u povijesti svijeta čija je valuta više
stoljeća bila apsolutna mjera monetarne
konvertibilnosti tada poznatog svijeta. Osmanska
valuta je to bila.

Sve su ovo periodi idžtihada, i riječ idžtihad ne
treba brkati sa riječju džihad. Idžtihad je
muslimanski élan da proučava sebe, svoje duhovne
temelje, ali i da proučava druge. Moglo bi se kazati
da je idžtihad onaj élan koji donosi nove djelotvorne
sinteze, koje pomažu islamu da ostane svjež,
prijemčiv, atraktivan, a muslimanima pomažu da daju
novo i da ne budu puki paraziti na slavi vlastite
prošlosti.

Ali, uspon Zapada, takozvanog modernog Zapada,
vremenski se podudario sa jenjavanjem muslimanskih
koncepata idžtihada, kao i muslimanskih interesiranja
za drugog. Došlo je do ustuknuća, došlo je, kako kaže
Hegel, do povlačenja islama u orijentalni mir.
Međutim, moderni Zapad ne da ni sebi, niti ikome
drugom, da drijema. Muslimanski svijet je bio
koloniziran, potom neokoloniziran. Process
koloniziranja i neokoloniziranja u muslimanskom
svijetu bio je upješan samo na planu podjarmljivanja
muslimana nadmoćnom tehnikom, a bilo je i perioda
izvoza sekularnih ideologija, nastale su arapske i
muslimanske verzije nacionalizma, komunizma,
socijalizma, itd. Nosioci tih zapadnih izama obično su
u muslimanskom svijetu vladajuće elite, koje ostaju
nepromijenjenje na vlasti i po pedeset godina.
Ali, vjerski i kulturno muslimanski svijet nije
koloniziran, on je ostao rezistentan, on se iz krila
vjere i kulture opire projektima Zapada, posebno su
vidljiva opiranja projektima Zapada kakve kreira
današnja Amerika. To se opiranje vidi tokom cijelog
dvadesetog stoljeća, negdje ima tragične posljedice.
Tačno je da se muslimani danas ni u dobru ni u zlu ne
mogu natjecati sa Zapadom. Kad je posrijedi natjecanje
u dobru, muslimanske ekonomije su većinom slabe. Malo
je muslimanskih zemalja koje svim svojim građanima
pružaju ekonomsku šansu. Kad je, pak, posrijedi
natjecanje u zlu, recimo bombama, Zapad je tu opet
neusporedivo jači. Terorizam, pa i onaj kojeg na
BBC-iju i CNN-u nazivaju “islamskim”, tek je obična
praćka, čepuška i vodena štrcaljka u usporedbi sa
zapadnim arsenalima ubojitog oružja.


DANI: Šta to, ipak, muslimani danas mogu preuzeti sa
Zapada?

KARIĆ: Danas od Zapada, ili, preciznije, od mnogih
zapadnih demokratija, muslimani mogu preuzeti mnoga
iskustva, recimo standarde poštivanja ljudskih prava
kao i, dijelom, poštivanje Božijih prava. Od Zapada
mogu naučiti i efikasno organiziranje društvenih
institucija, demokratsko funkcioniranje vlasti, itd.
Tužno je ako u muslimanskom svijetu, ili u velikom
njegovom dijelu, imate krvavo smjenjivanje vojnih
hunti, ili naslijeđivanje oca od strane sinova na
vlasti, kao jedinu moguću promjenu vlasti!

Takodjer, Bosanski muslimani, u današnjoj Evropi imaju
šansu da se kulturno i islamski uzdignu, da uz pomoć
Evrope sa svojim ovdašnjim susjedima Hrvatima i Srbima
zaimadnu efikasnu državu i efikasne političke,
obrazovne, kulturne institucije… Naravno, takvo što ne
raste na grani. Morate raditi, morate upoznati Evropu
i islam u planovima njihove saradnje, a ne sukoba i
trvenja… Mislim da današnja Evropa zasigurno ne
prijeti opstanku islama i muslimana! Nus-produkti
evropske demokratije, npr. droga, vjerska
indiferentnost, moralna dekadenca, raskalašenost,
itd., sve to podjednako pogađa i tradicionalne
kršćane… Pronađimo u njima saveznike, i borimo se
demokratskim sredstvima da u našim društvima bude sve
više prostora, muslimanima za islam, kršćanima za
kršćanstvo, itd. Može se to, samo se treba potruditi,
velim vam, treba raditi…


DANI: Gospodine Kariću, jeste li Vi za laičku,
sekularnu državu Bosnu i Hercegovinu? Bila bih Vam
jako zahvalna ako mi na ovo pitanje odgovorite sasvim
konkretno, kao što su to nedavno, na našim stranicama
učinili Haris Silajdžić i Mustafa Imamović?

KARIĆ: Danas tu ne treba imati nikakve dileme: ja sam
za civilnu državu, za civilne državne institucije. Ako
sekularna država ne znači privilegiranje ateističke
ideologije, ja sam i za sekularnu državu, onu koja se
sa građanima i narodima isključivo rukovodi pravom i
zakonom. Mislim da sam za potonjih sedam godina barem
na petnaest javnih tribina u Bosni i Hercegovini
razložno objasnio da je za narode, za građane, za
ljude BiH evropska civilna država najbolje rješenje.
Šta to praktički, i pojednostavljeno kazano, znači? U
slučaju kad si načelnik jedne općine iz reda Bošnjaka
(kako se kaže političkim žargonom), podupirati civilnu
državu znači da u općini ne kuhaš nikakve bajramske
halve, da ne vješaš na zidove nikakve levhe, da ne
preseljavaš džamiju u općinu…, već da organiziraš
općinske šaltere koji će raditi po zakonu, poštovati
radno vrijeme i sve građane…

Ako si načelnik iz reda hrvatskog naroda, podupirati
civilnu državu znači da teritorij općine ne
obilježavaš betonskim križevima, da u općini ne
ističeš nikakve križeve, nikakva raspela, itd.

Dakako, civilno organizirana općina također znači da
se tamošnji načelnik ne treba “evropski dokazivati”
organiziranjem pijanki, bančenja, terevenki…u
prostorima općine. Današnja Evropa, civilna i
sekularna Evropa, ne konzumira alkohol na radnom
mjestu.

Načelnik, premijer, ministar… on pomaže civilnu državu
kad se miješa u svoj, a ne u hodžin ili reisov posao!
A i hodža ili reis pomažu civilnu državu kad se ne
miješaju u posao načelnika, ministra, premijera, člana
Predsjedništva BiH… Na primjer, načelnik Fehim Škaljić
sebi se umiješao u posao i sada se od Bentbaše do
Kozje ćuprije ima kuda prošetati i hajvan i insan… U
općini Stari Grad popravio je hiljade kvadrata
asfalta, itd. To znači da Fehim Škaljić nosi u srcu La
ilahe illallah! Ne treba mi njegovo La ilahe illallah
kao predizborni slogan, parola ili transparent! Ne
treba nam, kako kaže narod, tarlahanje! Pusti to! Daj
da vidim djelo.


DANI: Držite li štetnom postojanje faktičke simbioze
između SDA, SDS i HDZ, na jednoj, i Islamske
zajednice, Srpske pravoslavne i Katoličke crkve, na
drugoj strani?

KARIĆ: Držim štetnim prije svega Ustav BiH što je tu
simbiozu anticipirao, unio je kao aksiom. Ako se ne
promijeni, taj će ustav barem još trideset godina
donositi tu simbiozu, bez obzira kako će i ko će se u
tom trojstvu smjenjivati na vrhu države BiH.
Nekada tamo sa punom demokratskim procedurom mogu doći
SDP/SBiH, SNSD i NHI, ali oni u konačnici rade iste
stvari i udovoljavaju realizaciji one ustavne
anticipacije (tro)nacionalnog aksioma o kojem sam
govorio.

Ustav BiH, ovakav kakav jeste, traži od svih nas da
nas oni koje izaberemo nacionalno predstavljaju.
Nacija prije svega! A niko nas ne pita jesmo li samo
to željeli, i hoćemo li da nas životno predstave, da
nam bude bolje za naš život, slobodu, napredak, a ne
samo za taj nacionalni identitet, koji je jedan od
petnaest identiteta koji možeš imati.

U vezi te simbioze o kojoj govorite da vam pripovjedim
i ovo. Prije nekih godinu i nešto bio sam sa gospodom
Zdravkom Grebom i Ivanom Lovrenovićem na sijelu kod
Lorda Ešdauna i kod tadašnjeg američkog ambasadora
Bonda. Zametnula se ona dosadna priča o nacionalnim
strankama na vlasti, itd. Nakon što sam iznio ovo što
vam maloprije rekoh, upitao sam, tek retorički,
gospodina Ešdauna sljedeće: “A zar SDP nije, kad je
pobijedio na parlamentarnim izborima 2000. godine, u
konačnici ipak predstavljao samo Bošnjake?! Hrvatski
mediji, hrvatski korpus, Katolička crkva u BiH, tako
su, uglavnom, doživjeli i tumačili pobjedu gospodina
Zlatka Lagumdžije. A isto tako i Srbi!”
To je tako zbog onog mrskog ustavnog aksioma,
protežiranja (tro)nacije u Ustavu BiH, o kojem sam
maločas govorio.

Daj Bože da bude drugačije u BiH, daj da imadnemo
sigurnu državu u kojoj će strah za gubitak nacionalnog
identiteta, vjerskog identiteta, itd. postati
bezrazložan, izlišan. Pa ipak, moj je dojam da ćemo se
mi još nagledati onih partijskih trijada koje smo
ovdje spomenuli, bez obzira da li to bio trio SDA, HDZ
i SDS ili to bio SDP/SBiH, SNSD i NHI.
A uz njih će uvijek ići i hijerarhije vjerskih
zajednica.




"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

2

Petak, 19. Novembar 2004

DANI: Godi li Vam činjenica da Vas mnogi vide
kao
najozbiljnijeg kandidata za reisul-ulemu?

KARIĆ: Godi! Naravno da mi godi! To je
svojevrsno
priznanje, to znači da sam dosad uradio vrijedne
stvari čim u meni dobar dio javnosti vidi budućeg
reisu l-ulemu.

Ali, gospođo Vildana, pomislim da je gorko biti reisu
l-ulema kad ga onako mediji karikaturalno pokažu, gore
ahmedija a dolje gaće i, da oprosti ko čita,
genitalije na gotovs, kao što su “Dani” uradili prije
dvije sedmice sa reisom Cerićem. Vi ste probosanska
novina i zato dozvolite da protestiram! Evo ovim putem
protestiram! Takav tretman skroz-naskroz reis Cerić
nije zaslužio! Tekst gospodina Pećanina koji ste
objavili o reisu Ceriću je analitički, on ima jedan
nivo i sa stavovima Pećaninova teksta se može razviti
plodna diskusija, ali mislim da nikome nije trebala
onakva naslovna stranica!

Nešto pomislih, ako li nam ova evropska sloboda bude
ovako napredovala u medijima, ne bih se iznenadio da
neka od bosanskih novina objavi budućeg reisa golog.
Go čovjek i gola koža! Baš tako!

DANI: Po čemu bi se Vi, kao reisul-ulema,
razlikovali
od gospodina Mustafe Cerića?

KARIĆ: Mediji i javnost mene su promovirali u
potencijalnog kandidata na budućim izborima za reisa.
A ja o tome nisam pojma imao. A o tome ni danas ne
znam nešto više. To je istina, vjerujte mi. To sam
kazao i prije izvjesnog vremena u nekim intervjuima.
Sada sam dekan Fakulteta islamskih nauka. Ukazano mi
je povjerenje, i tu, ako Bog da, ostajem do 2. oktobra
2005. Taj emanet i taj rok ja ne mogu pogaziti. Hoće
li se šta iza tog datuma dogoditi, ja ne znam. Ko li
dotle živ, ko li mrtav!

Ali, rado bih kandidatima za budućeg reisa pomogao da
sastave svoj reisovski program i da se kritički osvrnu
na minule oblike rukovođenja Islamskom zajednicom sve
tamo od 1882. od kad postoji ta institucija. Recimo,
trebalo bi obavezno da novi reis, pa bio to Cerić ili
neko drugi, nakon povratka sa idiličnih simpozija i
međureligijskih dijaloga iz Londona (Pariza, Kuala
Lumpura, Dohe, Vašingtona, Rijada…), posjeti bosanska
sela: Gluhu Bukovicu, Zloselo, Suhi Do, Crni Vrh,
Gladovik, Vukovije, Nevjestino selo… i još pokoje selo
uzvjetar, kako bi kazao sjajni književnik Džafer
Obradović. Da reis i po Bosni napravi makar toliko
hiljada koraka koliko po svijetu prevali hiljada
milja. Da ta sela posjeti u vrijeme kad tamo nije neka
nova džuma, ili svečanost popraćena ugodom, već
nenajavljeno. Tamo, u tim selima, tamo je onaj
najtužniji preostatak bošnjačkog naroda.

Potom, dobro bi bilo Islamsku zajednicu organizirati
da iz stanja dobrovoljnosti, entuzijazma i
volonterstva stupi u stanje organizirane institucije,
gdje se poštuje radno vrijeme, gdje ima procedura,
gdje se ide u penziju kad treba da se ide u penziju,
gdje imami ne kasne na namaske vaktove, a ni profesori
medresa i Fakulteta islamskih nauka na posao i
predavanja, itd.

Vjerujte mi, mnoge institucije naše Islamske zajednice
nalik su volonterskim i hobi klubovima, navratiš kad
hoćeš, ostaviš kišobran, aktentašnu, malo se prošetaš,
obaviš razgovore, i potom strugneš, da bi sutra opet
uradio isto…

Još nešto! Danas bosanski muslimanski korpus ima osam
medresa, jedan Fakultet islamskih nauka i dvije
Islamske pedagoške akademije… Trebalo bi da imamo
najuređeniji vjerski život. A nije baš sasvim tako. Tu
sam i ja kao dekan odgovoran i kriv. Pogledajte samo
kako se nekvalitetna i nedozrela štiva o islamu
objavljuju u nas. Posvuda svako izdaje fetve, kao da
je dopušteno igrati se vjerom. Ima i primitivnih štiva
i knjižica objavljenih u ime nekakvog islama koji
ninašto ne liči i nikakvom dobru ne vodi.

K tome, veliki broj svršenika naših novopokrenutih
medresa, ne završivši nikoji islamski ili drugi
fakultet, stupi olahko u imamsku službu, negdje su to
pravi pravcati adolescenti, nezreli za tako odgovornu
dužnost. I šta onda imate posrijedi u velikom broju
džemata? Imate upravo to da jedan adolescent
osamnaestogodišnjak drži hutbu punu političkog naboja,
sa ne znam kakvim i otkudašnjim utjecajem, drži,
dakle, hutbu uglednim džematlijama, zrelim ljudima,
inžinjerima, zanatlijama, privrednicima… Ili imate
dosadne hutbe, tako dosadne da bi na nekom
svebosanskom takmičenju iz dosadnih stvari stotine
njih konkuriralo za prvo mjesto!

Hutba je jednosmjerna komunikacija, ljudi je saslušaju
i ne pitaju, potom odgunđaju putem do kuće… Gotovo da
su u nas danas sasvim rijetke hutbe koje kazuju šta po
islamu valja a šta ne valja raditi, šta je halal
zarada a šta nije, šta je sabur u braku, kako odgajati
djecu u vjeri, šta znači poštovati roditelje i
starije, šta znači poštovati kršćanina, jevreja, šta
znači poštovati učitelja, profesora, itd., itd.
Naprotiv, svi bi da pričamo sa minbere hoće li Turska
uskoro u Evropsku uniju, pa onda ospemo paljbu po
mrskom Zapadu, tom mrskom šejtanu šejtanskom…
I ja sam kao dekan Fakulteta islamskih nauka odgovoran
što nije bolje. Mislim da sa našim studentima
postižemo tek prosječne rezultate. Ali, naše unutarnje
stanje neće biti bolje sve dok vrh naše Islamske
zajednice ne donese odluku da se sa plana vanjske
politike i sređivanja svjetskih stvari usmjerimo na
plan domaćeg terena!

DANI: Kako biste Vi reagirali da Vam neku
nagradu
dodijeli žiri kojem predsjedava Henry Kissinger? Biste
li mu izrazili posebnu zahvalnost, kao što je to
učinio reis Cerić?

KARIĆ: Nagradu bih primio, recimo, od Elie
Wiesela,
ali je ne bih primio od Henryja Kissingera! Nagradu
bih primio od Billa Clintona, ali je ne bih primio od
Georgea Busha!

Od Kissingera je ne bih primio, ako ne bih morao! A
ako bih morao, onda bih izbjegao da mu se zahvalim! A
ako bih mu se morao zahvaliti, onda bih to učinio
privatno, i zamolio ga da tu zahvalu ne objavljuje!
Eto, tu su neki izlazi.

No, možda hadži Reis efendija u prvi mah nije znao ko
stoji iza nagrade, pa se odlučio da je primi. Pozadinu
nagrade nismo znali ni mi mnogi koji smo mu srdačno
čestitali.

Ali, Vildana, pazite jednu stvar! Stranci nama
upravljaju, to je jasno. Stranci su zaustavili
finaliziranje genocida nad Bošnjacima, I to je jasno!
Stranci dobro znaju da je na Balkanu prisutno i
vjersko trvenje, i da su ovdje vjerski lideri važni.
Iz tog slijedi da stranci dobro znaju da u Bosni mogu
odrađivati svoje stvari i preko vjerskih lidera. Preko
njih mogu efikasno disciplinarati političare, bremzati
ih, i slično. Pogotovu je to tako ako imate anemične
političare koji nisu u stanju efikasno upražnjavati
svoju poziciju. U prirodi je svake vlasti da hoće da
se još više ovlasti. Vjerski lider uz vlast koju ima,
želi još da se dodatno ovlasti. I onda se počne
miješati u tuđi posao.


DANI: Imate li Vi razumijevanja za odluku
francuske
vlade o zabrani nošenja vjerskih obilježja u javnim
školama?

KARIĆ: Nemam. I ne razumijem odluku francuske
vlade.
Šta državi smeta ako mala katolkinja u školi nosi na
lančiću križ?! Ili jevrej onu svoju ćepicu kapicu?!
Zar je marama na glavi neke muslimanske djevojke
prijetnja savremenoj civilizaciji?! Ja sam protiv
državnog uredovanja odjeće.

S druge strane, mislim da su muslimani ponegdje u
Evropi naletjeli na tu udicu zvanu marama. Drugi će se
baviti parama, berzama, itd., a mi muslimani maramama.
Ne kažem da marama nije važna, važna je ali tek na
osmom mjestu po važnosti!

Ali, nažalost, tragedija je u muslimana na mnogim
mjestima u muslimanskom svijetu danas što su pogrešno
poredali rješavanje svojih prioriteta. Imate neke
muslimanske vlade koje dođu na vlast i, umjesto da
porade na planu poboljšanja ekonomije, ljudskih prava,
obrazovanja, i slično, one se počnu baviti
propisivanjem odjeće, odsijecanjem ruke za krađu, itd.
To je znak dekadence. U devetnaestom stoljeću
propadajuća Osmanska imperija bavila se pretežno
propisivanjem odjeće za muškarce. Bilježe da su u
Sarajevu bile demonstracije kad su se smjenjivali
saruci i fesovi. Potom su, sredinom dvadesetog
stoljeća i kasnije, bosanski muslimani prihvatili
francusku kapu, a u velikom broju skinuli fes. Kad sam
bio đak u Gazi Husrevbegovoj medresi prije dvadeset i
više godina, francuska kapa je bila nekakav odjevni
znak muslimanstva. Sve apsurd do apsurda.

DANI: Kako objasniti činjenicu da su neke od
islamskih
zemalja, poput Saudijske Arabije, šampioni u kršenju
ljudskih prava?

KARIĆ: Prvo, ne bih Saudijsku Arabiju svrstao
tako
visoko u kršitelje ljudskih prava. Tamo postoji smrtna
kazna, ali postoji i u mnogim državama SAD. S druge
strane, Saudijska Arabija je prevalila veliki put
modernizacije, ali se kao i mnoge muslimanske zemlje
opire vesternizaciji. Promjene su tamo vidljive
nabolje, beduinsko društvo iz ranog dvadesetog
stoljeća preobražava se u velike gradske i polugradske
sredine, sa visokim standardom života širokih slojeva
stanovništva, sa realnim prilikama da rade, da se
školuju i zaposle. Tamo su globalni trendovi u
ekonomiji, školstvu, komunikacijama.

Ne mogu a da ne priznam jednoj zemlji napredak i
prosperitet ako posvuda vidim Saudijce, po Evropi i
svijetu, u biznisu, u ekonomiji. Dinastija tamo jeste
bogata, ali su i njeni građani u velikom prosjeku, u
ogromnom prosjeku, bogati.

Naravno, uvijek može bolje. Sada je tamo, u Saudijskoj
Arabiji, na djelu opći dijalog. Svi su svjesni potrebe
za reformama. Ali, reforme treba da dođu iznutra, a ne
prisilom sa Zapada. Ne bih volio da u Saudijskoj
Arabiji reforme provodi Amerika, ali isto tako ne bih
volio ni da ih provodi Al-Qaida. Dobro bi bilo kad bi
osmanska tradicionalna varijanta islama tamo doživjela
veće pravo glasa. U tom pogledu sam optimista.
Ima muslimanskih zemalja koje krše ljudska prava. To
je također tačno. Raduje činjenica da tamošnji mediji
o tome sve više govore.

DANI: Smatrate li da je u redu da se
infratruktrura
Islamske zajednice koristi u svrhu predizborne
kampanje Stranke demokratske akcije, kao što je to bio
slučaj uoči posljednjih izbora u BiH?

KARIĆ: Ne smatram! Nikad se s tim muljanjem
nisam
slagao. Moj je stav tu poznat, ali kakva korist od
njega. Čemu te i takve karikaturalne scene promocije
SDA načelnika na vjerskim svečanostima?! Zar smo to
džamiju reducirali na prolaznu političku opciju?! Ili
pak mislimo da su neke političke stranke zapisane i u
Kur’anu, pa smo ih dužni gurati?! I zar džamija nije
džamija svih ljudi koji joj pripadaju, koji mogu i
imaju pravo biti u različitim strankama, ali imaju
pravo biti u islamu?! Zar to njima zatvaramo vrata?!
Zašto smo tako kratkovidi?! Zar smo to postali
sektaši?!

Ali, uvijek je politika koristila ahmediju. Kažu da je
u vrijeme rahmetli Mehmeda Spahe jedan hodža bio
angažiran da narodu na zoran način objasni da treba
glasati za onu listu koja je gurala Mačeka. Taj se
hodža sjetio kako da to izvede. Stavio je ahmediju na
glavu, uhvatio jednog velikog mačka, i satima ga
milovao kod glasačke kutije! Njegovu predizbornu
poruku teško da su i umobolni mogli pogrešno
razumjeti.



"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

hadalj

Profesionalac

(10)

  • »hadalj« je muško

Postovi: 1.445

Datum registracije: 26.07.2002

Lokacija: Paris

  • Poruku poslati

3

Subota, 20. Novembar 2004

Mnogo lijep intervju, evo izdvoji par pasusa koji mi se cinise neophodnim da se naglase i mozda i prokomentarisu

Citirano

Orginalno od alBazari

K tome, veliki broj svršenika naših novopokrenutih
medresa, ne završivši nikoji islamski ili drugi
fakultet, stupi olahko u imamsku službu, negdje su to
pravi pravcati adolescenti, nezreli za tako odgovornu
dužnost. I šta onda imate posrijedi u velikom broju
džemata? Imate upravo to da jedan adolescent
osamnaestogodišnjak drži hutbu punu političkog naboja, sa ne znam kakvim i otkudašnjim utjecajem, drži,dakle, hutbu uglednim džematlijama,

Gotovo da su u nas danas sasvim rijetke hutbe koje kazuju šta po islamu valja a šta ne valja raditi, šta je halal
zarada a šta nije, šta je sabur u braku, kako odgajati
djecu u vjeri, šta znači poštovati roditelje i
starije, šta znači poštovati kršćanina, jevreja, šta
znači poštovati učitelja, profesora, itd., itd.
Naprotiv, svi bi da pričamo sa minbere hoće li Turska
uskoro u Evropsku uniju, pa onda ospemo paljbu po
mrskom Zapadu, tom mrskom šejtanu šejtanskom…


Ovo je lijepo zapazanje koje je jako istinito. Radi se o tome da se nedovoljno nauceni Imami prestavljaju kao sveznalice i cesto pogresno prestavljaju Islam i Islamsku Zajednicu. Sta se dogadja ovakvim ispadima, narod umesto da kritikuje Imama i njegove nesposobnosti, nalazi da je neispravan Islam IZ i iz tog izvlaci zakljucak da se treba okrenuti nekoj alternativnoj struji, kao Sufije ili Vehabije, jer pod pretekstom da u onom Islamu koji prestavlja IZ-a nije mogao pronaci sebe. Naravno da je puno gresaka ucinjeno pre svega od vodecih ljudi IZ, ali to ne znaci da je u sustini pogresno. Potrebno je da se svi angazujemo sa ciljem da se organizacija izvede na pravi put. Da se Imami skoluju za pozicije na koje dolaze i da oni uceni i pametni izlaze pred narod, pa uz to, svojim postupcima daju najbolji primer. Ne treba traziti nista van IZ, vec ukoliko postoje nepravilnosti koje su po Islamu neprihfatljive treba ih korigovati unutar Iz, a za korist zvih Muslimana Bosnjaka.



Citirano

Orginalno od alBazari

Ne kažem da marama nije važna, važna je ali tek na
osmom mjestu po važnosti!

Ali, nažalost, tragedija je u muslimana na mnogim
mjestima u muslimanskom svijetu danas što su pogrešno
poredali rješavanje svojih prioriteta. Imate neke
muslimanske vlade koje dođu na vlast i, umjesto da
porade na planu poboljšanja ekonomije, ljudskih prava,
obrazovanja, i slično, one se počnu baviti
propisivanjem odjeće, odsijecanjem ruke za krađu, itd.
To je znak dekadence.


Ovo je slucaj cini mi se i kod nas, bar po onome sto vidosmo u ovim lokalnim Izborima. Umesto da su prioriteti Bosnjacke nacije Obrazovanje, infrastruktura grada i sve opsti napredak iz kojeg proizlazi i verski napredak, stvari se potuno izokrecu. Prica se o nekom postovanju Autoriteta, o nekim destim stvarima koje su potupno nebitne, a sve u tome da se neko prestavi bolji musliman od nekog drugog. Pitanje rada se ne postavlja, nema delatnosti no sam suplje prica o nekim Nebeskim Iteresima.


Citirano

Orginalno od alBazari

DANI: Smatrate li da je u redu da se
infratruktrura
Islamske zajednice koristi u svrhu predizborne
kampanje Stranke demokratske akcije, kao što je to bio
slučaj uoči posljednjih izbora u BiH?

KARIĆ: Ne smatram! Nikad se s tim muljanjem
nisam
slagao. Moj je stav tu poznat, ali kakva korist od
njega. Čemu te i takve karikaturalne scene promocije
SDA načelnika na vjerskim svečanostima?! Zar smo to
džamiju reducirali na prolaznu političku opciju?!
Ili
pak mislimo da su neke političke stranke zapisane i u
Kur’anu, pa smo ih dužni gurati?! I zar džamija nije
džamija svih ljudi koji joj pripadaju, koji mogu i
imaju pravo biti u različitim strankama, ali imaju
pravo biti u islamu?!
Zar to njima zatvaramo vrata?!
Zašto smo tako kratkovidi?! Zar smo to postali
sektaši?!



I jos jedno lijepo zapazanje. Pitam se samo zasto ne slusamo ove ljude, zasto polazimo za nekim laznim Autoritetima, a istinske prestavnike Islama odbacujemo. I kod nas se SDA prestavlja kao Allahom dana, Sulejman od Allaha odabran, par zar to nije sektasenje. Poslusajmo savet ovog pametnog coveka, a i mnogih drugih. Setimo se rahmetli Alije i njegovih reci, nemoj mo se u veri razdvajati zbog nekih nistavnih politicara koji su samo prolazni, a Islam je vecan. Trebali bi se svi mi okupiti oko Islamske Zajednice, a ne ic u neke pravce koji su diskutabilni. Sve dok se budemo odvajali i udarali jendi na druge nista od nas nece bit. Trebamo zajendo radit, ucit i gradit. A vera i Iman svakog od nas je licna stvar, ali Iman jednog naroda dolazi sa njegovim sve opstim napredkom.
malo za promenu

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

4

Subota, 20. Novembar 2004


DANI: Gospodine Kariću, na mjesto ministra
kulture
RBiH, stigli ste kao odabranik dr. Harisa Silajdžića:
javna je tajna da tada niste imali naklonost gospodina
Izetbegovića. Kako Vi danas – uskoro će godina od
Izetbegovićeve smrti – cijenite njegovo mjesto u
historiji BiH?

KARIĆ: Prvo, kazao bih da ja nisam bio neki
važan
ministar. Na Balkanu ministar obrazovanja i kulture
nije toliko važan. Ne umišljam da sam nešto veliko dao
našoj tadašnjoj politici, obrazovanju, kulturi u
vrijeme tog mandata 1994. -1996. godine. Shvatio sam
to kao mobilizaciju. Prije tog angažmana bio sam u
nekim projektima u Vijeću kongresa muslimanskih
intelektualaca, čak su me izabrali i za
potpredsjednika, mene i rahmetli Kasima Begića. A
predsjednik je bio rahmetli Alija Isaković. Sarajevo
je bilo već mjesecima opkoljeno, glad, smrt i bijeda
na sve strane. U vrijeme jednog susreta u Vijeću, moj
dragi prijatelj dr Haris Silajdžić mi je kazao:
“Kariću, nije vrijeme da sada u podrumu pišeš knjige.
Hajde da radiš!” Nastojao sam, u tom ratnom vihoru,
izbjeći činjenje štete. Ponegdje sam i pogriješio.
Sa predsjednikom Izetbegovićem ja nisam imao neke
velike i važne službene poslove, ali sam ga tada često
viđao, a mnogi susreti su trajali satima. Imali smo i
neka zajednička putovanja, a najviše se sjećam
putovanja u Češku gdje ga je dočekao predsjednik
Havel. Bio je to sjajan dvodnevni susret. U Pragu je
predsjednik Izetbegović održao govor pred prepunom
salom. Nastupio je briljantno, ne znam zašto taj govor
nikada nije objavljen.

A sada da odgovorim na Vaše pitanje. Predsjednik
Izetbegović je pozitivna ličnost naše novije
povijesti. Učinio je mnogo dobra u teškim vremenima i
s malo ili nimalo sredstava na raspolaganju.

Volio bih da muslimani danas u svijetu imaju lidera
nalik Izetbegoviću, koji je cijenio obrazovanje, čitao
svjetsku literature, volio filozofiju i poeziju… Mnoge
koncepcije islama koje je iznio, naročito one u knjizi
“Islam između Istoka i Zapada” i danas su mi bliske.
Ili barem mogu naći valjane razloge zašto je takve
koncepcije imao. Ovih dana pišem jednu malu knjižicu
“Islamsko mišljenje Alije Izetbegovića”. Nadam se da
ću je dovršiti do kraja ramazana.

DANI: Kad smo kod Ramazana, koja je Vaša
poruka
muslimanima uoči prvog dana posta?

KARIĆ: Nisam ja pozvan da se obraćam
muslimanima. Ja
sam jedan skromni dekan Fakulteta islamskih nauka,
gdje odreda studira sirotinja i gdje rade nastavnici
koji su, kao i njihov dekan, u velikim stambenim
kreditima.

A kad bih bio pozvan da upućujem ramazanske poruke,
one bi bile vrlo kratke. Recimo: “Poštovani muslimani,
ispostite ramazan predano. Volite svoga prijatelja
umjereno, možda ćete nekada doći na riječ, pa ćete
odati svoje tajne koje ste međuse povjerili. A i kad
se na nekoga srdite, činite to umjereno. Možda će vam
osoba na koju se sada srdite postati jednoga dana
prisni prijatelj, pa ćete se stidjeti šta ste mu sve
ružno izgovorili!”

Eto, Vildana hanuma, u ovom smislu glasi jedna izreka
Muhammeda Alejhiselama.




"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Social bookmarks