Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 04. Septembar 2006

Ismail-ef. Filibalić

[SIZE=1]Mislio sam da ovaj post postavim među istaknute Bošnjake, no ipak mislim da ličnost Smail-efendije, posebno u ovom trenutku, zavrjeđuje da se o njoj više piše, razmišlja i istražuje. [/SIZE]






Sjećanje na Ismail-ef. Filibalića

[SIZE=4]Novopazarski evlija[/SIZE]


Esad RAHIĆ

U Novom Pazaru je bilo velikih alima, muderisa i muftija, ali ih nije bilo mnogo koji bi se mogli uporediti sa merhum Ismail-ef. Filibalićem, sa njegovom učenošću, pobožnošću i marljivošću. Ismail-ef. nije studirao nigdje na strani, ali je savladao orijentalne jezike u potpunosti. Njemu nije trebao rječnik za turski, arapski i perzijski jezik. Knjiga mu je stalno bila u rukama, te je svoje znanje do same smrti dopunjavao i proširivao. Pored redovne dužnosti muderisa u medresi, mualima u mektebu i džamijskog imama, on je davao besplatne časove svim ljubiteljima nauke, kod svoje kuće i u svojoj džamiji, tako da je malo imao slobodnog vremena za odmor i razonodu. U svojoj džamiji je svakog dana po sabahskom namazu ili iza ikindije vazio, nije se ograničio da to čini samo od džume do džume



Ismail-ef. je bio lijepog ahlaka, učen i cijenjen, ne samo od svojih džematlija, nego od svih građana Novog Pazara, bez razlike na vjeru i naciju, jer je on volio svakog čovjeka, dosljedno sprovodio islamske principe, volio svoj poziv i njemu se sav predao. Pravednost, tačnost i disciplinovan život bile su osobine ovog velikog alima i vrijednog muderisa, mualima i džamijskog imama, pa se samo tako može i objasniti zašto je na njegovoj dženazi izašla tolika masa svijeta, zašto je cio grad bio toliko ožalošćen i uplakan, da se to nikom ni prije ni kasnije nije dogodilo, iako je groblje Gazilar dosta udaljeno od rahmetlijine kuće, njega je masa građana odnijela na rukama iznad glava.

Merhum Ismail-ef. je proveo plodan i za Islamsku zajednicu koristan ovozemaljki život, ostavivši iza sebe dragu i poštovanu uspomenu među svima koji su ga poznavali, od njega učili, slušali njegove vazu-nasihate ili ga makar samo u životu susreli.


"Vi još ne znate ko je Ismail..."

Rahmetlija je spadao u red onih naših hodža koji su zračili svojom dobrotom i plemenitošću, sijali oko sebe sjeme moralne čistote, humanizma, dobrote i pravednosti, iznad svega nesalomive vjere u jednog jedinog Boga, Allaha, dž.š., u čijoj istini je živio i djelovao.

Ismail-ef. Filibalić je rođen 1870. g. u Novom Pazaru, od oca Mustafe i majke Bade. Bratstvo Filibalić potiče iz Jedrena. Ismailov otac Mustafa je služio kao asker u mjestu Filibe u Bugarskoj. U vojsci je proveo sedam godina. Sa turskom vojskom je došao u Novi Pazar gdje se oženio i zasnovao porodicu. Po mjestu odakle je došao u Novi Pazar i njegovi potomci će dobiti prezime. Ismail neće zapamtiti svoje roditelje. Otac Mustafa će umrijeti prije nego što će se Ismail roditi. Jedini još uvijek živi potomak Ismail-ef., sedamdesetogodišnja Ćamila Šehović (prezime po mužu), govoreći o svom rahmetli ocu, između ostalog kaže: "Moj babo je bio posmrče iza oca, a kad je napunio četiri godine preselila mu je i majka. Njivili su ga snaha i polubrat njegovog oca. Ta je snaha imala veliku želju da bratanicu uda za mog baba. Vjersko i opšte obrazovanje je stekao u novopazarskoj medresi i ruždiji, a najviše od čuvenog alima, muderisa i kura-a hadži Derviš-ef. Bošnjaka. Hadži Derviš nije imao muškog evljada i veoma je zavolio malog Ismaila. Mnogi su se čudili da hadži Derviš ne ustaje i ne ustupa svoju stolicu kada ulaze stare hadžije sa sijedim bradama, ali je zato redovno ustajao i ustupao svoju stolicu malom Ismailu. Kada bi ga neko začuđeno priupitao zašto toliko veliku počast odaje jednom malom djetetu hadži Derviš bi odlučno odgovarao: "Vi još ne znate ko je Ismail. Vrijeme će pokazati. Možda ja tada ne budem živ, ali vama mladima ostavljam amanet da na ovo mjesto koje sada zauzimam u ovoj džamiji, poslije moje smrti postavite Ismaila." Tako je i bilo. Poslije smrti Derviš-ef. Ismail je zauzeo njegovo mjesto imama u Hadži Hurem (Bor) džamiji. Sa svojih nepunih jedanaest godina Ismail-ef. je znao Kur'an napamet. Govorio je pored tri orijentalna jezika i albanski i dobro poznavao njihova pisma. Nastavljajući kazivanje o svom ocu Ćamila dalje kaže: "U skladu sa amanetom Hadži Dervišovim Ismail-ef. se oženio sa njegovom ćerkom jedihnicom Emom, ali ona je pri porođaju preselela na Ahiret.

Nakon toga je oženio Mejru, sestru Emin-age Dunđerina, bratanicu svoje snahe, koju je moj otac poštovao kao svoju majku. Sa njom je imao dva sina: Hamida, koji je umro prije 24 godine i Mahmuda, koji je preselio u desetoj godini života.

Poslije Mejrine smrti oženio se sa mojom majkom Hatemom Dervišnurović i sa njom izrodio četvoro djece: sinove Fadilja i Ćamila, moju sestru Fadilju i mene. Živjeli smo u kući koja je bila na mjestu gdje je nedavno izgrađena nova ženska medresa."


Reforma sibjan-mekteba

Kao upravitelj sibjan-mekteba Ismail-ef. je proveo reformu zastarjele metode rada sa djecom, na taj način što je pored vjerskih predmeta uveo i svjetovne predmete. Može se slobodno reći da to nije bio samo sibjan-mekteb, već i jedna vrsta osnovne škole, jer se u okviru njega učila matematika, gramatika, historija, geografija, gramatika turskog jezika i drugi predmeti. Mnogi od učenika Ismail-efendijinog mekteba, nakon završetka četiri razreda (sunufa), zauzimali su kasnije razne položaje u Islamskoj zajednici, kao imami, hatibi, mualimi, vjeroučitelji ili ramazanski imami. Ismail-ef. mekteb nisu pohađala samo djeca iz Novog Pazara, nego su u njemu učila i djeca iz okolnih sela, sa Pešteri (Sjenica i Tutin), te se po završetku vraćala u svoj zavičaj stupajući u vjersku službu.

Broj učenika u sva četiri sunufa kretao se između 120 i 140 učenika, a mekteb je radio za cijelo vrijeme između dva svjetska rata. U njemu je, dakle, veliki broj učenika stekao solidnu vjersku naobrazbu, koju su oni prenosili na ogroman broj drugih učenika iz mlađih generacija.

Ismail-ef. je započeo karijeru kao muderis u novopazarskoj medresi, a zatim je na insistrijanje hadži Derviš ef. prešao na mjesto mualima u dotičnom mektebu i imama u hadži Hurem (Bor džamiji). Toliki je bio zahid i muttekija da su mu mnogi koji su ga poznavali pripisivali kerametluk i smatrali ga evlijom.


Ismail-efendijini kerameti

O kerametima vezanim za Ismail-ef. su sačuvana mnogobrojna predanja i sjećanja. Jedno od sjećanja nam saopštava da je u vrijeme, kada su četnici napadali Novi Pazar, Ismail ef. okupio hodže kod Bor džamije i upitao ih je da li ih je strah. Ćutali su, a on je rekao: "Ako ste pravi sljedbenici Allahova puta, ne treba da se bojite. "Otišao je na rijeku Rašku, uzeo u ruke pijesak i rasuo ga niz vodu tri puta. Zatim se vratio kod hodža i počeo učiti, okrećući se u desnu stranu tri puta. A zatim je rasuo kamičke na kojim se uče salevati. Dalje predanje govori da istoga toga časa onima koji su na Novi Pazar jurišali sa namjerom da ga zbrišu sa lica zemlje se učinilo da sa svakoga minareta pucaju topovi. U svojoj knjizi u rukopisu o mladim muslimanima gospodin Rifat Dupljak prenosi kazivanje Milenković Milije iz sela Živovića koji je još uvijek živ, a koji je ispričao sljedeće: "Bio sam jedan od onih koje su silom odveli da napadnu muslimane i Novi Pazar. Prišli smo sasvim blizu sa svih strana i kada smo mislili da će grad pasti, najednom se pojavio ogromni konjanik na bijelom konju, kojem je jedna vilica padala na zemlju, a druga dohvatala nebo. Jahač je imao čalmu na glavi. Iz jedne ruke je bacao nekakav čudan prah, a u drugoj je imao sablju. Mi smo se od straha razbježali kud koji. Neki su od straha umrli na licu mjesta, a mi smo bježali kroz granje, misleći da nas i dalje gone. Ja sam u strahu govorio: "Pusti me, nikada više neću pomisliti zlo ovome gradu." "Po mom mišljenju", priča Milija, "Novi Pazar čuvaju šehidi i na Pazar ne smije nikada udariti niko jer će doživjeti svoju propast." Novim Pazarom i okolinom kruži još sijaset predanja i legendi vezanih za ovu izuzetnu ličnost.

Govoreći o posljeratnim danima i smrti svoga oca njegova ćerka Ćamila kaže: "Tražili su od moga oca da potpiše da islam i Kur'an odobrava skidanje zara i feredže. On je bio u petak na džumi i klanjao je još jaciju i sabah.

Počela je da ga hvata smrtna groznica. Kad je krenuo na sabah namaz ja i moj brat Ćamil smo ga pridržavali da ne padne. Od mene je tražio da mu pronađem i pročitam više ajeta iz Časnog Kur'ana koji govore o pokrivanju muslimanke i svi su oni potvrđivali da muslimanka mora biti pokrivena. Moj otac nije htio ni po koju cijenu odobriti ono što su tadašnje komunističke vlasti od njega zahtijevale. Njegova bolest je naglo napredovala. Počela je u subotu, a u utorak, sa jacije, on je preselio. Lanjske godine, kada sam bila u Turskoj, jedan mi je čovjek, koji je tada bio milicioner, uz suze pričao da je imao naređenje da se moj otac protjera. Posebno mi je ostalo u sjećanju da je moj rahmetli babo svake večeri, sa akšam namaza, pored jednog ograđenog prostora razmjera dva metra sa metar i po, okrenut prema Gazilaru dugo, dugo učio dove."


Ko prvi preseli...

Ismail-ef. je imao jednog velikog prijatelja s kojim se kasnije pobratimio. On se zvao Husein Beširević. Predanje kaže da su se njih dvojica zavjetovala da ko prvi preseli da ga ukopaju u Veliko groblje, a onaj nakon njega da mu mezar bude u Gazilaru. Tako je i bilo nakon njihove smrti. Pošto je Husein-ef. prvi preselio njega su ukopali na Velikom Groblju, a Ismailef. na Gazilaru.

Ismail-ef. je preselio na ahiret 1948. g. u 78 godini svog čestito proživljenog i plodnog života. Ogromna masa ljudi iz Novog Pazara i šire okoline okupila se na njegovoj dženazi. Ismail-efendijin tabut je nošen na uzdignutim rukama do njegovog mezara na Gazilaru. Njegovi sugrađani su na taj način odali posljednju počast ovom velikom čovjeku.

Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah!

(Glas islama br. 69)


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Spain

Profesionalac

(10)

  • »Spain« je muško
  • »Spain« je zabranjen

Postovi: 1.197

Datum registracije: 04.09.2005

  • Poruku poslati

2

Ponedjeljak, 04. Septembar 2006

Šta reći o Ismail Efendiji....
Allahov Prijatelj, Evlijaullah. Kud ćeš bolje. Rahmetullahi alejhi.

Hvala.
[SIZE=5]ZELENO, VOLIM TE![/SIZE]

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

3

Ponedjeljak, 04. Septembar 2006

Citirano

Orginalno od Spain
Šta reći o Ismail Efendiji...



Pa mislio sam da bi bilo lijepo čuti što više stvari iz njegova života. Vjerovatno ima dosta stvari koje su se zadržale u sjećanjima ljudi iz njegova vakta, a na ovom mjestu bi se sve to moglo sakupiti.


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

4

Nedjelja, 17. Septembar 2006

Evo baš sam prvi dan otišao kod jednog mog rođaka koji pamti dosta stvari iz prošlosti Pazara. Namjerno sam mu odnio ovu gore sliku ne bih li ga motivisao da mi nešto više ispriča o Smail-efendiji.

Moje očekivanje da ću čuti dosta riječi o ovom evliji se nije ispunilo, ali kakva su osjećanja ljudi gajili prema ovom čovjeku nisam mogao bolje osjetiti. Ovaj moj rođak, oboljeli starac, kada je vidio sliku, pljubio ju je tri puta a onda je počeo da plače kao malo dijete.

U ovakvoj situaciji nisam mogao ništa da ga podrobnije pitam, ali ovo mi je sam rekao:

"Kada smo Smail-efendiju spuštali u mezar na Gazilar, kraj dženazeta je još bio u Jošanicu."

Aman, ja Rabbi!



"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Ibnul_Qajjim

Zlatna sredina

(10)

  • »Ibnul_Qajjim« je muško

Postovi: 237

Datum registracije: 04.01.2005

Lokacija: Novi Pazar-Riyadh

  • Poruku poslati

5

Nedjelja, 17. Septembar 2006

Allahu ekber... InshaAllah, ima jedna knjiga u kojoj su zapisane biografije velikana medju bosnjacima... InshaAllah, uskoro cu prekucat iz te knjige opis zadnjih trenutaka njegovog zivota... Covjek je bio evlija inshaAllah i drzao se cvrsto sherijata. Da mu Allah podari Dzennet...

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

6

Petak, 20. Oktobar 2006



"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

NP u srcu

Početnik

(10)

  • »NP u srcu« je muško

Postovi: 33

Datum registracije: 24.01.2005

Lokacija: NP bg

  • Poruku poslati

7

Ponedjeljak, 18. Decembar 2006

Ovo sam cuo od sestre, a i ona je cula od nekog. Svejedno vrijedno je ispricati i podijeliti ovu mudrost sa drugima.
Rahmetli Ismail-ef. Filibarić je jednom prilikom zamoljen od musafira koji su dosli da ga obidju (dok je bio bolestan) da ih necemu poduci. Rekao im je da nikad ne sede kod bolesnika duze od 15 minuta.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

8

Utorak, 30. Januar 2007


Priča se da nikad ne bi prošao pored papira bačenog na ulici a da ga, iz poštovanja prema ilumu, ne bi podigao.


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

9

Srijeda, 18. April 2007

Jakup Memić, rahmetullahi alejh:

[SIZE=5]
Sjećajući se na lik i djelo
Ismail-efendije Filibalića
( 1870-1948 )
[/SIZE]


U Novom Pazaru (nekada dijelu Bosne, kasnije kao dijelu kosovskog sandžaka) bilo je muftija, muderisa, kadija i drugih velikih alima, ali kao što je bio Ismail-efendija Filibalić u pogledu znanja, bogobojaznosti, upornosti i radu rijetko je ko mogao da se uporedi s njim. Za obrazovanje nije išao nigdje van rodnog mjesta, ali bez obzira na to, odlično je vladao znanjem turskog, persijskog i arapskog jezika. Do kraja svog života knjigu nije ispuštao iz ruku i tako je svoje znanje do kraja svog života povećavao.

U Džamiji je bio imam, u mektebu mualim (učitelj) u medresi muderis, i pored toga svima koji su željeli znanje, bilo kući ili u džamiji ne znajući za predah davao je besplatne dersove (časove) islama. Nije znao za umor. Iako mnogi imami samo od džume do džume drže predavanja, Ismail-efendija Filibarić je držao predavanja posle svakog sabaha i ikindije.

Bio je prekrasnog morala i time je ne samo u svom džematu, već i u cijelom Novom Pazaru svim građanima, bilo da su muslimani ili ne, bio primjer uzornog čovjeka vrijednog velikog poštovanja. Jer on je sve volio. U svom privatnom životu islamske principe je sprovodio bez kompromisa, a svoju islamsku misiju na najbolji način sprovodio u djelo. Pravda, iskrenost i skromni život bile su osobine ovog velikog alima, cijenjenog muderisa, mualima i imama. Smrt ovog alima u gradu izazvala veliku tugu, i prije njega niko nije imao toliko veliko dženaze, što govori kakav je utisak ostavio na sredinu ovaj istinski mumin. Gazilar groblje iako se nalazi poprilično daleko od grada nosilo je na rukama mejt ovog divnog čovjeka ka svom vječnom počinku.

Ismail-efendija je islamskom umetu rad svog korisnog i berićetnog života ostavio plejadu svojih učenika koji su se napajali znanjem koje im je prenio Ismail-efedija, ostavljajući im tako iza sebe najljepšu uspomenu.

Ismail-efendija je svojom humanošću, dobrotom, srčanošću, pravdom i stinom, i kao prije svega svojom ljubavi prema Allahu dželešanuhu, bio uzrok da i drugi ljudi pored njega još više zavole svog stvoritelja.

Kao direktor medrese promijenio je koncept obrazovanja, tako da je pored vjeronauke uveo i matematiku, geografiju, istoriju, turski jezik i medresu svrstao u status normalnih srednjih škola. Posle završetka četvorogodišnje škole mnogo učenika je u okviru islamske vjerske zajednice obavljalo funkcije imama, predavača ili vjeroučitelja. U školi Ismail-efendije nisu samo bila djeca iz grada, već i djeca iz susjednih sela i Pešterske visoravni. Između dva svjetska rata broj učenika se smjenjivao između 120 i 150.

Ismai-efendija rođen je 1870. godine u Novom Pazaru. Otac mu je rođen u bugarskom gradu Filibe, odakle je kasnije došao u Novi Pazar. Ismail-efendija je pohađao ruždiju i medresu i natapao znanje od čuvenog h. Derviša Bošnjak efendije. Mnogo tadašnjih ljudi koje je živjelo sa njim smatraju da je Ismail-efendija bio kerametli, ali to najbolje Allah dželešanuhu zna. Ismail-efendijin berićetni i hairli život l948. godine u 78. godini života se okonnčao, i tako se preselio se na vječiti ahiretski svijet. Nek je RAHMETULAH ALEJHI RAHMETEN VESIAH


(Prenijeto iz časopisa «Preporod» izdatog u Sarajevu 1. septembra l980. godine.)


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Jastreb

Profesionalac

(10)

  • »Jastreb« je muško

Postovi: 678

Datum registracije: 12.03.2007

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

10

Srijeda, 18. April 2007

Ismail ef. je, svakako, bio jedan od najvisih sandzackih alima svoga vremena i njegov mekteb bio je jedan od najpoznatijih u Sandzaku. Posebno treba istaci njegovo prijateljstvo sa rahmetli Amirom ef. Zilkicem, slijepim alimom iz sela Orasa. Kada bi se Amir dvoumio oko nekog serijatskog pitanja on bi tokom noci, iako slijep, krenuo iz Orlja i pred sabah cekao Ismail ef. da se sa njime konsultuje o tome.
"Velikim Bogom se kunemo, robovi biti necemo!"

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

11

Četvrtak, 19. April 2007


[SIZE=5]Sjećanja na Smail-ef. Filibalića [/SIZE]


Preselio je na ahiret čista obraza.
Dženaza mu je bila masovna, do tada u nezapamćenom broju.
Tog dana su svi bili tužni: ljudi, žene, djeca... gotovo cijela čaršija


Ovo kazivanje o jednom od najistaknutijih alima Novog Pazara, pa i Sandžaka, zabilježili smo od Mehmeda Kadiolu (Kadić) porijeklom iz Bijelog Polja a koji trenutno živi u Ankari u Turskoj. Povod za objavljivanje biografije Smail-ef. leži u tome što je njegovim trudom i zalaganjima, bez pretjerivanja, sačuvan čisti duh Islama na ovim prostorima, posebno u Novom Pazaru. Njegovim marljivim radom stasavale su generacije spremne da ponesu Allahov emanet.

Smail-ef. Filibalić je bio samouk. Dakle, nije imao klasično obrazovanje. Ipak cijeli život je provodio u čitanju knjiga. Rijetko je izlazio u čaršiju, i to samo kada bi htio da se obrije ili kupi svježe džigerice. Hodao je pognute glave i gledao pred sobom. Kada bi primjetio bačeni bijeli papir, stavio bi ga u džep iz poštovanja prema nauci. Kada bi naišao pored kakve skupine ljudi, obavezno su ustajali na noge iz poštovanja prema njemu. To su činili čak i Srbi. Vršio je dužnost muallima u mektebu kod Bor džamije i imamsku dužnost u Bor džamiji. Držao je predavanja u džamiji, mektebu i kući. Knjiga mu je uvijek bila u rukama. Na pitanja (mesele) nije nikada davao odgovore napamet, stalno je konsultovao kitab. Drago mu je bilo kada bi ga pitali o bilo čemu, a posebno o važnim životnim pitanjima.


Bor džamija


Njegov ibadet je bio pun i sadržajan. Poslije sabah namaza je uobičavao proučiti hiljadu puta subhanallah, a tundžinasalavat na kamenčićima, što je i danas zadržano kao praksa u ovoj džamiji. Sve je obavljano u halka sistemu, dakle zajednički. Na kraju zikra bi on lično dovu proučio.

U svom čuvenom mektebu je imao četiri sunufa po petnaest učenika, a predavao im je sljedeće predmete: Imami Bergivi (kitab na turskom jeziku), Kur'an i tedžvid (po pola sahife dnevno), Pouka o osnovnim islamskim dužnostima s posebnim osvrtom na namaz. "Utorkom smo učili o namazu i njegovim šartovima, a posebno nam je naglašavao i praktično pokazivao fadili-erkan (smireno i potpuno obavljanje namaza). Tespih smo morali učiti polako i razgovjetno. Mnogo je naglašavao važnost pravilnog obavljanja ibadeta. Sjećam se da nam je često govorio da činimo tewbu, jer to je činio Pejgamber dnevno po stotinu puta." Dok govori o svom učitelju, Mehmed-beja prekidaju jecaji i suze. "On mi je bio više od roditelja. Učinio mi je Islam dragim. Živim dugo vremena u Turskoj i prošao sam gotovo sve veće njene gradove: Istanbul, Ankaru, Izmir, Konju, Bursu... ali još nisam vidio niti sreo čovjeka tako prefinjenog ahlaka i čistog takvaluka kao što je bio Smail-ef."

Kao velikog alima kojeg su htjeli mnogi čuti, zamolili su ga da održi predavanja sa ćursa u džamiji. On je to kategorički odbio, obrazlažući to riječima da se boji kibura (oholosti) a ko posjeduje i zrno oholosti u svom srcu neće uću i džennet. Govorio je ljudima da ne uče Kur'an za pare. Bolje je proučiti tri puta sure Ihlas i Fatihu nego se igrati sa Kur'anom. "Ako pak dajete pare (hediju) za učenje Kur'ana onda to učinite prije početka učenja hatme, jer onda učač neće misliti o tome koliko ćeš mu dati i više će se skoncentrisati na samo učenje."

Novac kod njega nije igrao bitnu ulogu. Od hamala koji bi hizmet učinili tražio je halala iako im je davao troduplo više novca nego li su obično zarađivali. Jednog dana za vrijeme džume namaza muezan džamije je postavio sedžadu za Smail-ef. da mu prikupe nešto sredstava jer se bližio Bajram a njegova plata je bila veoma skromna. Smail-ef. je bio u džamiji i nije znao šta se dešava ispred. Kada je izašao i ugledao ogromnu hrpu para, jer je narod davao draga srca, šakom i kapom, silno se naljutio da ga nikada prije ljućeg nisu upamtili. Rekao je da on to neće uzeti, jer on nije prosjak a za posao koji radi, Allah će ga nagraditi, jer su tako i Pejgamberi činili. Istog trena Smail-ef. je naredio da se novac podijeli sirotinji a pred dušu onima koji su dali ovaj prilog. Na sljedećoj hutbi tražio je halala od džemata za ovaj čin koji je urađen bez njegovog znanja.

Živio je u mučnom vremenu. Islam je tada ostajao na pojedincima, a on je bio jedan od tih. Kada je došla naredba od tamošnjih vlasti za skidanje feredže, Smail-ef. je bio među prvima od kojih je tražena fetva i pristanak na ovu nepravednu odluku. Tražili su njegov potpis kao najvišeg autoriteta među muslimanima. On je takvu izdaju uporno odbijao sve dok ga Allah dž.š. nije uzeo među svoje dobre robove. Preselio je na ahiret čista obraza. Dženaza mu je bila masovna, do tada u nezapamćenom broju. Tog dana su svi bili tužni: ljudi, žene, djeca... gotovo cijela čaršija. Ipak, on je izvršio svoj emanet. Posijao je sjeme koje je, hvala Bogu, niklo i niče svakim danom. Da Uzvišeni Allah podari dženetske radosti Smail-ef. i udruži ga sa Svojim miljenicima na ahiretu.

(Glas islama)


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

12

Utorak, 24. April 2007

STARI MEKTEB U BOR DŽAMIJI U KOJEM JE NAUKOVAO NAŠ NAJPOZNATIJI ALIM I EVLIJULLAH:





[SIZE=5]Iz sjećanja hadži Bahrije Ćorovića [/SIZE]

Citirano

Hadži Bahrija Ćorović iz Novog Pazara, govoreći o sibjan-mektebima za 1930./31., ističe i slijedeće: „U to vrijeme u Novom Pazaru su bili zastupljeni tzv. sibijan-mektebi. Ovi mektebi su djelovali odvojeno za djevojke i mladiće, tj. postojali su ženski i muški. Jedan od takvih mekteba čiji polaznici su bili isključivo dječaci, nalazio se u Lugu kod Bor-džamije, a vodili su ga Ismail ef. Filibarić i hfz. Ramiz ef. Paljevac. Ovaj mekteb su pohađala djeca različitog uzrasta: ona koja još nisu išla u osnovnu školu (svjetovnu), ali i ona koja su već bila završila osnovnu školu. Ona djeca koja su išla u osnovnu školu nisu išla u mekteb, jer su imali vjeronauku u školama. Dok, ona djeca koja su išla u ovaj mekteb nisu išla u osnovnu školu.

Nastava u mektebu se izvodila svim danima osim petkom, i trajala je od ujutru do podne. Zatim bi se podne-namaz klanjao u džamiji. Polaznici su u ovom mektebu provodili vrijeme i poslije nastave, jer bi, nakon obavljenog podne-namaza, boravili u mektebskim prostorijama koje su bile namijenjene za učenje. I to učenje je bilo obavezno (korepeticije) a trajalo je do ikindije-namaza. Učenici su sjedeli u klupama. Mekteb je radio tokom cijele godine, a ferija (raspust) bila je u mjesecu Ramazanu i tokom ljeta.

Sibijan-mektebi su trajali 4 sunufa (razreda). Prvi i drugi razred je vodio hfz. Ramiz ef. Paljevac (Hadži Bahrija Ćorović govori o mektebu koji se nalazio u Lugu). U 1. razredu polaznici mekteba su učili elif-sufaru, u drugom amen-sufaru, u 3. razredu tebarek-sufaru i u 4.razredu se učilo pravilno učenje Kur’ana.

Nastava je bila, uglavnom, vjerskog karaktera (znači, nisu se izučavale prirodne nauke). Pored akaida izučavale su se i druge oblasti (discipline): tarihul - islam, tufetu-l-iman, birgivija, hadisi, meška - lijepo pisanje i slično Bilo je i sportskih aktivnosti.

Ismail ef. Filibarić je držao nastavu tako što bi obrađivao jednu po jednu kur’ansku suru. Prvo bi on proučio suru, pa bi je onda učili učenici koji su se isticali znanjem. Zatim bi ostali učenici, jedan po jedan, učili “hedžile“ (harf po harf), pa “kur’anile“. Domaći zadatak bi bio da se za naredni dan ta sura dobro nauči. Određene sure su se učile i napamet.

(...)

Posebna pažnja se poklanjala ta’dilu-l-erkanu. Po jedan učenik bi imamio, drugi mujezinio, a efendija bi šetao iza redova i udarao prutom onoga ko ne bi pravilno obavljao namaz. Pažnja se poklanjala i lijepom ponašanju uopšte.

Završetak 4. razreda učenika bio bi krunisan hatmom. Tom prilikom služilo bi se šerbe, baklava, halva, simiti...

Mekteb u Lugu je bio glavni mekteb. Njegovi polaznici su nakon završenog 4. razreda dobijali svjedočanstva, a nakon toga mogli su upisati medresu. (Medresa je postojala u Skoplju, Sarajevu...) I pored toga što se u svakoj muslimanskoj kući puno učilo o islamu, što znači da je prioritet nad svim ostalim imalo islamsko učenje, roditelji su željeli da im djeca upisuju medresu.

Mekteb kod Bor-džamije je bio najjači (najorganizovaniji), jer se nastava odvijala po razredima, učenici su učili o svemu, a ne samo o namazu, kao što je to bio slučaj u ostalim mektebima. Na kraju, učenici su dobijali svjedočanstva. Svršenici 4. sunafa (razreda), mogli su se ravnati sa svršenicima današnje medrese.

Učenici sibijan-mekteba u Lugu su izlazili iz ove škole sa posjedujući stvarno znanje.

(...)

Ismail ef. Filibarić je bio i imam u Bor-džamiji i tada u džamiji nije moglo da se klanja bez kape na glavi, bez ahmedije, bez čarapa....“

Hadži Bahrija Ćorović kaže da nema slika, odnosno fotografija iz tog perioda, jer je hfz. Ramiz ef. Paljevac bio protiv fotografisanja. Njegovo mišljenje bilo je uvažavano, jer je “bio čovjek od povjerenja, završio je fakultet u Istanbulu“.

Mr. Mevlud Dudić:
Uloga sibjan-mekteba u očuvanju islama u Sandžaku
(doktorska disertacija)


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Social bookmarks