Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Berta

Učenik

(10)

  • »Berta« je žensko
  • »Berta« je autor ove teme

Postovi: 59

Datum registracije: 11.01.2003

Lokacija: Modi`in

  • Poruku poslati

1

Utorak, 14. Januar 2003

Izzrael i Palestinci

1822 – Prvi veci val jevrejske emigracije u Palestinu, koja je u to vrijeme dio Otomanske imperije, nakon pogroma u Rusiji I Rumuniji

1891- Arapske vodje u Jerusalemu salju peticiju Otomanskoj vladi kojom se trazi zabrana jevrejskog useljavanja u Palestinu I kupovina zemlje od strane Jevreja.

1896 – Austrijski novinar Teodor Hercel, nakon francusko-njemacke spijunske afere Drajfuz objavljuje brosuru “Jevrejska drzava” u kojoj kaze da jevrejski problem moze biti rijesen jedino ukoliko se Jevrejima da drzava u njihovoj istorijskoj domovini Palestini ili negdje drugdje, gdje ce zivjeti bez straha od progona.

1897 – U Bazelu se odrzava prvi cionisticki kongres koji donosi odluku da ce se stvarati jevrejska drzava u Palestini.

1908 – Sykes-Picot Sporazumsklopljen izmedju Engleske, Francuske I Rusije o raspodjeli otomanske imperije nakon I Svjetskog rata. V. Britanija dobija kontrolu nad Palestinom.

1917 – Balfurova deklaracija – objavljuje je tadasnji britanski ministar Arthur J. Balfur kojom se Jevrejima obecava “nacionalni dom” u Palestini.

1936-39 – Inspirisani drugim arapskim nacionalnim pokretima izbija Arapsko palestinska pobuna kao pokusaj da se zaustavi stvaranje jevrejske drzave u Palestini. I Jevrejska naselja i britanska armija su se nasli na udaru.

1939 – 45 – II Svjetski rat, sest miliona evropskih Jevreja ubijeno hitlerovom vojnom masinerijom. Nakon rata u svijetu preovladava misljenje da Jevrejima treba dati nacionalni dom.

1947 – Ujedinjene nacije glasaju o podjeli Palestine na dvije drzave, jedna za Jevreje druga za Arape Palestince, dok Jerusalem ima status medjunarodne inklave. Jevreji prihvataju odluku Ujedinjenih Nacija, Arapi je demonstrativno odbijaju.

1948 – V.Britanija se povlaci iz Palestine. Sedam Arapskih drzava (Libanon, Sirija, Jordan, Egipat, Saudijska Arabija, Irak i Jemen) objavljuju rat novostvorenoj drzavi Izrael. U predvecerje rata u Palestini zivi 1.100.000 Arapa Palestinaca I 600.000 Jevreja. Rat traje do februara 1949 godine na koncu kojeg ce Izrael zauzeti Galileju (koja je prvobitno bila namjenjena Palestincima) dok ce Jerusalim biti podjeljen na Zapadni Jerusalem koji postaje prestonica Izraela I istocni Jerusalem koji ce uci u sastav Jordana. Teritoriju druge drzave koju su OUN namjenile Palestincima podjelice Jordan i Egipat I zaboraviti na palestinski problem.

1948 – Proglasena drzava Izrael, prvi veci val Jevrejskog useljavanja u Izrael usljedice nakon sto su zbog ljutnje arapskih rezima Jevreji iz Sjevero Africkih i Arapskih zemalja bili prinudjeni da napuste svoje domove. Veliki broj Jevrejskih izbjeglica uselice se u Izrael. Istodobno veliki broj Palestinskih izbjeglica bjezi u Jordan, Libanon i druge Arapske zemlje. Razlika je u tome sto je Izrael jevrejske izbjeglice prihvatio pa se niko od njih vise ne osjeca izbjeglicama, dok je stanje Palestinskih izbjeglica jos uvijek porazavajuce. Palestinci koji su ostali da zive u Izraelu nakon stvaranja drzave Izrael 1948 su dobili Izraelsko drzavljanstvo I njih je danas 1.200.000 Arapa izraelskih drzavljana medju 5.000.000 Jevreja.

1956 – Izrael se pridruzuje V. Britaniji i Francuskoj u napadu na egipatskog predsjednika Dzemala Abdel Nasera, i zauzima najveci dio Sinaja. Pod pritiskom SAD I SSSR Izrael ce se kasnije povuci sa Sinaja. Ali od tada mijenja svoju spoljnu politiku I cvrsto se veze za SAD

Sesdesete i sedamdesete godine – Hladni rat doseze vrhunac, SAD I SSSR se nadmecu i demonstriraju silu putem Bliskog Istoka

1964 – Egipatski predsjednik Dzemal Abdel Naser osniva Palestinsku Oslobodilacku Organizaciju (PLO) u Kairu.

1967 – Vojni pakt izmedju Egipta, Sirije i Jordana pod vodstvom Dzemala Abdel Nasera koji ima za cilj unistenje Izraela.

Juni 1967 – Izrael je iznenadio Egipatske, i Sirijske trupe koje su bile locirane na izraelskoj granici spremne za napad. Na veliko zaprepascenje cijelog svijeta u samo sest dana Izrael je bez velikih vlastitih gubitaka potukao do nogu egipatsku i sirijsku vojsku zauzevsi Sinajski poluotok I Golansku visoravan a mladog kralja Huseina upozorio da ne ulazi u rat. Kralj Husein, kao clan pakta otvara vatru u Jerusalemu i ubrzo nakon toga njegova vojska ce biti potucena, Izrael zauzima istocni Jerusalem i cijelu Zapadnu obalu sve do rijeke Jordan. Medjutim dok na Golanskoj visoravni nije bilo lokalnog stanovnistva (osim 17000 Druza ispod gore Hermon) i dok je broj Beduina na Sinaju takodjer bio neznatan, zauzimanjem Zapadne obale I pojasa Gaze Izrael okupira 1967 godine 1.300.000 Palestinaca koji prema posljednjim podatcima iz 2002 godine vec broje 3.000.000. Kneset zasjeda I donosi odluku da se Jerusalim aneksira a da se Zapadna Obala i Gaza kao privremeno rijesenje proglase teritorijima pod privremenom izraelskom vojnom upravom. Tadasnja vladajuca Laburisticka stranka ima namjeru da ove teritorije mijenja za mirovne ugovore sa Arapskim susjedima Egiptom i Jordanom.

1969 – Jaser Arafat, vodja El-Fatah gerilske organizacije izabran je za presjedavajuceg izvrsnog komiteta PLO.

1970 Krvavi septembar - Izbija Palestinska pobuna u Jordanu, gdje Palestinci cine 75 % od ukupnog stanovnistva. Arafat pokusava da preuzme vlast u Amanu, ali se kralj Husein krvavo obracuna sa pobunjenicima izvevsi na ulicu vojsku I otvorivsi zivu vatru na pobunjenike. Ovi dogadjaji poznati su u Palestinskj istoriji kao Krvavi septembar kada je kralj Husein ubio 7000 Palestinaca a Arafat odjeven u feredzu uspjeva u gomili izbjeglica da prebjegne za Libanon.

1973 – Egipat i Sirija iznenadno napdaju Izrael i zazuzima Sinajski poluotok i Golansku visoravan na kratko vrijeme. Izraelska vojska ovaj put uz velike gubitke ponovo zauzima Sinaj i Golansku visoravan.

1974 – Arapski sumit u Rabatu, Maroko, potvrdjuje da je PLO legitimni pretstavnik Palestinskog naroda.

1975 – Izbija gradjanski rat u Libanonu koji se u pocetku ne tice Izraela, ali kasnije PLO zauzima polozaje na juznoj libanonskoj granici odakle napada sjeverna izraelska naselja.

1977 – Egipatski pretsjednik Anuar Sadat dolazi u Jerusalim I u svom cuvenom govoru u izraelskom Knesetu nudi mirovni sporazum u zamjenu za potpuno izraelsko povlacenje sa Sinaja.

1979 – Egipat i Izrael potpisuju mirovni sporazum, Izrael se povlaci sa Sinaja. Egipat ne zeli Pojas Gaze u kojoj zivi 700.000 Palestinaca. Gaza i dalje ostaje pod “privremenom vojnom upravom Izraela”.

1982 – Izraelska vojska zauzima Libanon podrzavajuci falangistickog vodju Basira Dzemaila koji je trebao da uspostavi vlast i potpise mirovni sporazum sa Izraelom koji bi ogarantovao sigurnost sjevernim izraelskim naseljima I omogucio izraelsko povlacenje iz Libanona. Ubrzo nakon njegovog proglasenja za pretsednika Libanona Basir Dzemail ce biti ubijen. Na vlast dolazi njegov brat Amin Dzemail. Falangisticke milicije masakriraju stotine Palestinaca u izbjeglickim logorima Sabra i Satila dok su logori opkoljeni izraelskom vojskom

1982 – Val protesta I masovnih demonstracija potresa Izrael zbog izraelske umjesanosti u masakr u Sabri i Satili.

1985 – Izraelska vojska se povlaci iz najveceg djela Libanona I ostaje u 20 km takozvane tampon zone koja bi trebala da stiti sjeverna izraelska naselja od palestinskih napada iz juznog Libanona.

1987 – Prvi palestinski ustanak (intifada) izbija na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze.

1988 – Arafat priznaje pravo Izraela da postoji. Americki drzavni sekretar Shultz odobrava otpocinanje dijaloga sa PLO.

1991 – Zaljevski rat, Irak napada Izrael scudovima u nadi da ce isprovocirati izraelsku reakciju I razbiti arapsko-americki voni savez. Izrael ne odgovara na iracki napad.

1991- Prvi pregovori Izraela I palestinskih celnika na konferenciji u Madridu.

1992 – Itzhak Rabin izabran za premijera najavljuje pregovore sa Palestincima.

1993 – Mirovni sporazum Izraela i Jordana. Jordan ne zeli nazad Zapadnu Obalu.

1993- Oslovski sporazum. Direktni pregovori Rabina i Arafata. Gaza i Jeriho postaju prva palestinska samouprava.

1994 – Religioznih jevrejski dosljenik iz Kiriyat Arba (kod Hebrona) Baruh Golstein puca na muslimanske vjernike tjekom njihove molitve u dzamiji na Ibrahimovom grobu. Ibrahim/Abraham je praotac i Arapa i Jevreja i njegov grob kao u Hebronu kao i grobovi Sare, Isaka,Rebeke, Jakova i Lea su zajednicko svetiste Jevreja i muslimana, i predmet dudogodisnjeg sukoba oko prava na ovo sveto mjesto.

1994 – Samoubilacki atentat u Afuli – Palestinac opasan eksplozivom ulazi u autobus i dize u vazduh i sebe i putnike.

1995 – Svi veci Palestinski gradovi i sela presli su u tzv. Palestinsku samoupravu. Formiraju se Palestinske vlasti, parlament, ministarstva, policija. Palestinska samouprava pocinje poprimati oblik pocetne drzave, bez prava na vojsku (dozvoljena je policija) sa nezavisnim finansijama, aerodromima, posebnim medjunarodnim pozivnim brojem, pretstavnickim mjestom u OUN.

1995 –Serija palestinskih samoubilackih napada na izraelske civile koje organizuje Hamas i Islamski Dzihad, palestinske organizacije koje se protive kompromisu sa Izraelom I ne priznaju pravo Izraela da postoji. Svaki vazniji sporazum izmedju Izraela i Palestinske samouprave propracen je samoubilackim atentatima i desetinama mrtvih Izraelaca i stotinama osakacenih, ocoravljenih i unakazenih kao posljedica ranjavanja.

1995 – Ove palestinske samoubilacke atetnate prati val izraelskih desnicarskih protesta i demonstrcija na kojima se direktno optuzuje Itzhak Rabin za veleizdaju i smrt neduznih civila.

1995 – Igal Amir izvrist ce atentat na izraelskog premijera Itzhaka Rabina

1996 – Na vlast dolazi tvrdolinijas Benjamin Netanijahu. Oslovski proces se nastavlja. Ostaje otvoreno pitanje buducnosti Jerusalima koga Arafat i Izrael zele za svoj glavni grad I pitanje povratka izbjeglica.
Benjamin Netaniyahu koci mirovni proces.

1999 – Netaniyahu gubi izbore i na vlast dolazi liberal, Rabinov sljedbenik Ehud Barak koji intenzivira pregovore sa Arafatom I najavljuje proglasenje Palestinske drzave 13. Septembra 2000.

Maj 2000 – Barak preko noci povlaci svu izraelsku vojsku iz tzv. tampon zone u juznom Libanonu.

August 2000 – Barak i Arafat vode intenzivne razgovore o buducnosti Jerusalima i pitanju palestinskih izbjeglica u Camp Davidu (SAD). Barak nudi rijesenje podjele Jerusalima i proglasenja istocnog Jerusalima za palestinsku prijestonicu u koju bi usla i dzamija El Aqsa I cijeli kompleks WAKF-a dok bi Zid placa (koji je zapravo potporni zid kompleksa dzamije koja je podignuta na mjestu gdje je stajao Salomonov hram) bio pod izraelskom upravom. Medjutim nije komplikovano rijesenje ovog kompliovanog jerusalimskog problema to sto je srusilo mirovne sporazume. Mirovni sporazumi su pali na pitanju povratka izbjeglica. Arafat je u Camp Davidu trazio da Izrael odobri pravo svim palestinskim izbjeglicama na povratak, Barak je pristao na novcanu kompenzaciju I povratak izbjeglica na palestinske teritorije. Arafat je izjavio da niko nema pravo potpisati dokument koji ce srusiti nadu palestinskih izbjeglica na povratak. Barak je tvrdio da bi povratak palestinskih izbjeglica u Izrael u kojem vec zivi 1.200.000 izraelskih Arapa za Izrael znacilo demografsko samoubojstvo. I Camp Davidski sporazumi su propali.

Septembar 2000 – Vodja izraelske opozicije tvrdolinijas Ariel Sharon odlazi na kompleks El Aqse u Jerusalimu u cemu Arapi vide provokaciju. Izbija Druga intifada pod nazivom El Aqsa.

2001 – Barak daje ostavku i najavljuje prijevremene parlamentarne izbore. Ariel Sharon dolazi na vlast.

2001-2002 – Izrael ukida Palestinsku samoupravu i prijeti Arafatu progonom, palestinski atentatori samoubojice ubijaju izraelske civile i vojnike, Izrael vodi rat protiv palestinske gerile unutar palestinskih naselja kada su cesto zrtve palestinsko civilno stanovnistvo. Rezultat preko 700 ubijenih Izraelaca, i na hiljade osakacenih, osljepljenih zrtava terora, medju kojima su djece, zene, starci,. 1400 mrtvih Palestinaca medju kojima su djece, zene, starci. Teska humanitarna situacija na palestinskim podrucjima, palestinsko civilno stanovnistvo kje zivi u strahu i pod vojnom okupacijom. S druge strane velika napetost i psihoza medju izraelskim stanovnistvom kje zivi u strahu da svaki put kada izadju na ulicu ili posalju djete u skolu da se mozda I nece vratiti kuci.


PAUK_

Profesionalac

(10)

  • »PAUK_« je muško

Postovi: 735

Datum registracije: 27.08.2002

Lokacija: Ištekan

  • Poruku poslati

2

Nedjelja, 26. Januar 2003

Izvini jel mozes samo izvore da navedes ?
Dijela su uoblicene slike, a nijet sa kojim su cinjena njihov su duh.

Mikov_sin

Zlatna sredina

(10)

  • »Mikov_sin« je muško

Postovi: 281

Datum registracije: 24.10.2002

Lokacija: u Nemacko, Berlin

  • Poruku poslati

3

Nedjelja, 26. Januar 2003

bravo !!

Gdine pauche meni se chini da ti samo hocesh da pokazhesh svima nama kako si bRistar.
U tvom odgovoru nema nicheg na osnovu Palestinaca i Izraelaca.
[SIZE=3]
A HEAD
[/SIZE]

Berta

Učenik

(10)

  • »Berta« je žensko
  • »Berta« je autor ove teme

Postovi: 59

Datum registracije: 11.01.2003

Lokacija: Modi`in

  • Poruku poslati

4

Četvrtak, 30. Januar 2003

Izvori

Odgovor na pitanje sta su moji izvori - najprecizniji odgovor bi bio brojni. Od 1988 godine pratim Bliski istok, moze se reci svakodnevno. Od 1998 do 2002 sam pisala za HINU (hrvatska izvjestajna agencija) o zbivanjima na bliskoistocnoj sceni. Lista procitanih knjiga, casopisa, autorskih djela, istrazivackih radova, naucnih radova, je dugacka medjutim ne manje vazan izvor po meni bili su moji susreti i dugi razgovori sa brojnim Izraelcima i Palestincima, Jordancima, Libanoncima, Zapadnjacima koji se bave ovom tematikom. Ako te zanima nekolko dobrih knjiga na ovu temu mogu preporuciti "From Beirut to Jerusalem" od Thomasa Fredmana (ako se ne varam on je bio dopisnik New York Timesa iz Beiruta u vrijeme Libanonske krize a onda iz Jerusalima.

Social bookmarks