Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Vazija

Učenik

(10)

  • »Vazija« je muško
  • »Vazija« je zabranjen
  • »Vazija« je autor ove teme

Postovi: 52

Datum registracije: 30.06.2004

Lokacija: Nemacka

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 19. Juli 2004

Jesenjin Sergej

Za mene jedan od svih vremena.A jedna od najdrazih njegovih pjesama je sa ovim prevodom.

PJESMA O KERUŠI

[SIZE=1]Jutros rano gde strn šumi, lupka,
gde se beli trska, u guguti,
sedmoro je oštenila kucka,
sedmoro je oštenila žuti'.

Do u sumrak grlila ih nežno
i lizala niz dlaku što rudi,
i slivo se mlak sok neizbežno,
iz tih toplih materinskih grudi.

A uvece, kad živina juri,
da zauzme motke, il' prut jak,
izišo je tad domacin tmuri,
i svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trcala,
stizala ga, kao kad uhode...
I dugo je, dugo je drhtala
nezamrzla površina vode.

Pri povratku, vukuc se po tmini,
i ližuci znoj s bedara lenih,
mesec joj se nad izbom ucini,
kao jedno od kucica njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mesec se kotrljao tanki,
i skrio se za hum u poljima.

Nemo, ko od milosti il' srece,
kad joj bace kamicak niz breg,
pale su i njene oci psece,
kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
[/SIZE]

;(

MrX

Početnik

(10)

  • »MrX« je muško

Postovi: 28

Datum registracije: 29.01.2005

Lokacija: Germany

  • Poruku poslati

2

Petak, 25. Mart 2005



PISMO MAJCI

Jesi li živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek' uvečer nad kolibom tvojom
ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me k'o prije osam ljeta.

Nemoj buditi odsanjane snove,
nek' miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sije istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

Sergej Jesenjin


didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

3

Nedjelja, 02. Septembar 2007

Osjecam, draga, osjecam kosu tvoju sto blista,
ali nisam srecan sto odlazim zaista.
Jesenjih se noci sjecam dok sjenke breza kruze.
Sto dan nije bio vjecan, a mjesec blistao duze.

Jos cujem dok patis: " Proci ce godine u letu
i zaboravices me sasvim uz neku drugu na svijetu."
I danas lipa cvjeta i osjecanja gore ko plamen.
Ja srucih toga ljeta cvjetove na tvoj pramen.

Ne gubi srce snagu. S drugom ce poljupce tkati.
I ja cu ko pricu dragu tebe njoj spominjati.
I vjernoscu ne muci me, vjernost svaka meni smeta.
Ko pjesnika rodise me, ljubiti cu ko poeta.

Neka zvoni pjesma, nek se pjesma lije,
ipak nece biti sto je bilo prije.
Od gordosti prosle i snage, sto posta?
Ova svirka tuzna jedino mi osta.

Izljubit cu te, taci tijelom
i kao s drugom poc u dom.
Ja voljeh djevojku u bijelom,
sad plavu volim dusom svom.


Jesenjin
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

Manager

Profesionalac

(10)

  • »Manager« je žensko

Postovi: 790

Datum registracije: 31.07.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

4

Ponedjeljak, 03. Septembar 2007

Svidja mi se nekoliko pjesama od njega a posebno rijeci...
Ovaj dio teksta iz jedne pjesme me jako jako gane i odusevljava

"Nemoj buditi odsanjane snove,
nek' miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi"
Ne mijenjaj vjecno za prolazno!

didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

5

Utorak, 04. Septembar 2007

DO VIDJENJA DRUZE

Do vidjenja druze, dovidjenja!

U zivotu ima mnogo zala

svaki korak prati nova patnja

na ovom svijetu srece nemam ja.


Do vidjenja! Tiho gasnu svijece

pred moj put u mrak i vjecni san.

citav zivot cekah malo srece

al' u noci ipak ostah sam...


Do vidjenja bez stiska, bez rijeci

cemu bol i vrelih suza zar?

Za nas nije nista novo mrijeti

ni sam zivot nije nova stvar!



~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


Poslednje godine života, 1925., Jesenjin je u naprestanoj agoniji stvaranja i smrti.Pjesme prosto klucaju iz njega da se i sam on tome cudi."ne mogu da ih zaustavim", "to je kao navijena mašina", govorio je poznanicima.Prije toga, 1924., na Kavkazu, takode je grabeci od života beleži sve što se godinama gomilalo u duši.Nezaboravna ispovijest Ana Snjegina izliva se snagom bujice u divnu lirsku pjesmu.Ana Snjegina je pjesnikovo i najrealistcnije ostvarenje, sa utiscima iz rodnog kraja 1918. gdje je Jesenjin proveo ljeto i bio ocevidac mnogih dogadaja.Pred smrt Jesenjin se najviše seca ljubavi, koja za njega znaci najvecu srecu i cudo na svijetu.Njena prolaznost muci, on bi htjeo vecno da sanja maj i onu koju zauvijek voli i da nikada ne precvjeta.Ispovjesti smrtnika, tako bi se mogle nazvati poslednje Jesenjinove pjesme.Praštajuci se sa životom, on u njima, tonomintimnosti, uzbudljivih osecanja,tihih radosti i tuge, izražava najneposrednija osecanja najdražeg sebe.U jesen 1925. pjesniku se teško moglo pomoci"Kada se u poslednje vrijeme govorilo", veli Mariengof,"Jesenjin pije", rijeci su zvucale kao"udarci malja" i svi su bježali od opasnog,mahnitog i izgubljenog covjeka.Po svima svjedocanstvima Jesenjinu je ovih dana ostajao samo jedan izlaz-bolniac, a prijateljima - opasnost da je ne odbije kao nekada sanatorijum.uvece 23.decembra,Jesenjin po zabeleškama zeta Neasedkina, odlazi sestrama u Zamoskvorecje i ne pozdravlja se ide u sobu i kupi sve svoje stvari.Jesenjin stiže u Petrograd 24.decembra ujutro, odseda u hotelu Angleter i tri dana juri obavljajuci poslove.Bolesno uznemiren i nuropat,Jesenjin se tih dana osecao strahovito usamljen.U hotelskoj sobi br.5, koju je nekada dolazio sa Isidorom, atmosfera postaje sve teža, narocito uvece.Kad god bi pred spavanje otvorio prozor uletalo bih jato vrana koje dugo nije mogao istjerati.U duši se stvarao još veci pakao, i on je ujutro 27. decembra, nemajuci mastila - kako je sam pricao preko dana poznanicima - napisao pjesmu krvlju, iz rasecenih vena.To su bili stihovi "Do videnja, prijatelju",predati uvece mladom pjesniku V.Erlihu, koji je zaboravio da ih procita i zavirio u njih tek kad je bilo dockan.Uvece 27. decembra, Jesenjin je u restoranu svog hotela zamišljen i tužan.Poslije vecere je u vestibilu, gdje dugo sjedi sam, nervozno puši i tone u nesanu misa, dok se odmara u u ogromnom gradu i velikoj kuci.Umoran, duševno bolestan,ocajan,on katkad ustane, šeta, gleda kroz prozor u snježnu noc punu oblaka i magle, pa opet skrušeno sjeda, nastavlja pušenje, i trlja celo.Rob utisaka i preteranih crnih uobrazilja, zlovoljan i utucen, ostaje tako do ponoci i do bezumne svjesti kada usplahireno pocinje juriti hodnicima;onda kuca na vrata susjeda i moli da ih otvore i preklinje da ga puste unutra.Ali u mutnom sjaju dubokih i bešumnih hodnika nigdje nikog: ni žene, ni brata, ni drug.Pred zamagljenom svjesti otvaraju se samo vrata najmljene grobnice.On juri u svoju sobu, razbacuje namještaj, pravi nered, i u užasu, opet sijece nožem vene, zatim prebacuje u uglug sobe preko cjevi za parno grijanje uže od prtljaga, navlaci omcu oko vrata i posle ponoci izmedu noci 27 i 28 decembra 1925. vrši trostruko ubistvo:secenjem vena, vešanjem i gorenjem uz cijev za parno grijanje...
Sahranjen je u Moskvi 30.decembra 1925.godine na Vaganjkovskom gorblju.





Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

6

Nedjelja, 09. Septembar 2007

NE SMESI SE TAKO

Ne smesi se tako, srce me ne zebe
jer ja ljubim drugu, a ne vise tebe.

Znades ti i sama, slucajno sam proso
i ne gledam tebe, nisam tebi doso.

Prosao sam tuda, srcu je svejedno-
virnuo sam, usput, kroz okance jedno.

Sergej Jesenjin
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

7

Ponedjeljak, 10. Septembar 2007

ZALOSTI MOJA...


Zalosti moje kad te gledam!
O, kakva bol, o, kakva tuga!
Kao da stobom jesen blijeda
pruza nam samo bakar luga.

Tudje su usne sve raznijele
toplinu tvoju, trepet tijela.
Kao da nam je duse svele
kisnica ledena obuzela.

Pa sta! Zar da se i nje plasim!
Drugu znam radost ovog puta.
Sve nestade pod nebom nasim
sem vlaga ta i trulez zuta.

Pa ni za sebe ja ne sazdah
tih zivot, predan osmjesima.
Koliko malo predjoh staza,
koliko grijesih ja na njima!

Zivote, smijesno nesuglasje!
Tako je bilo i ostace.
Kostima golim breze krase
bastu, to groblje, ko krastace.

A kao gosti baste, i mi
uvenucemo, pasti nijemo.
Kad nema cvijeca vec u zimi
zasto da za njim tugujemo?

S.Jesenjin
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

8

Srijeda, 19. Decembar 2007

" Ti me ne volis i ne zelis,zar
jer nisam nimalo lep, mala?
Ne gledajući me, od strasti uz zar
na rame mi je ruka tvoja pala.

Sa kezenjem,mlada,osećajnim
ja s tobom nisam ni nezan, ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve do sad ruke, usne dao?

Znam, oni su prosli kao senke, mila
ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima.
Na kolenima mnogima si bila,
a sada, evo, sedis na mojima.

Neka ti oči trepavica rubi,
neka ti u misli dođe drugi neko.
Ta i ja te bas jako ne ljubim
tonuć u nesto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom očajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao sto smo se susreli slučajno
rastaćemo se uz smesak nas dvoje.


Svojim putem otići ćes u smiraj
da prokockas dane i plač novi.
Neljubljene samo ti ne diraj,
negorele nikako ne zovi.

U ćorsokaku s drugim ćes se naći,
o ljubavi brbljajuć bez svesti.
Tad ću mozda u setnju izaci
i sa tobom ponovo se sresti.

Bliza pleca okrenuvsi drugom
i malo se pognuv ne misleći
" Dobro veče" reći ćes mi s tugom
" Dobro veče, mis." i ja ću reći.

I nista nece dusu da zanjise
Nit u drhtanje moze da je svali
Ko je ljubio, taj ne ljubi vise,
Izgorelog niko ne zapali"

````````````````````````````
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

9

Petak, 21. Decembar 2007

Evo još jedne verzije

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Koliko si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća -
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema -
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

AsiraF

Učenik

(10)

  • »AsiraF« je žensko

Postovi: 111

Datum registracije: 18.01.2008

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

10

Subota, 19. Januar 2008

***

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.



Svatila je sasvim jasno da ga silno voli,a i to da moze da se pomiri sa tim da ga vise ne vidi NIKADA... NIKADA...

Social bookmarks