Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

oddodood

Početnik

(10)

  • »oddodood« je autor ove teme

Postovi: 14

Datum registracije: 15.03.2009

  • Poruku poslati

1

Utorak, 12. Maj 2009

Kancelarija Visokog Predstavnika Ujedinjenih Nacija

Da bi sačuvao dostojanstvo, čovjek se mora distancirati od velike većine ratnih i postratnih istina u BiH i o BiH, bez obzira što su te istine zasnovane na egzistencijalnim ucjenama od strane ratnih i poratnih pročelja. U središtu odbrane BiH je, upravo - ljudsko dostojanstvo! Jedino na krilima njegove moći BiH će se osloboditi onih što je ucjenjuju.
Ratne istine u BiH i oko BiH nisu rašomonske naravi. Nisu zato što čovjek, kad ga snađe zlo poput zla koje je snašlo čovjeka u BiH, sveukupno „robuje“ samo jednoj istini, a ona je – bježati, ili braniti se! Čovjek koji je odlučio da se brani u uvjetima prostorno i vremenski kontinuirane i permanentno neposredne životne ugroženosti, duboko je svjestan da je izvor moći njegove odbrane: odbrana ljudskog dostojanstva! Takva supozicija skoro i mimo ljudske volje isključuje mogućnost odgovora zlom na zlo. Zanemarivanjem te krunske činjenice i njeno svođenje na individualnu političku i, potom, na individualnu operativnu i taktičku odgovornost za ratne istine u BiH i o BiH, neupitno amnestira najodgovornije za rat i ratno zlo. Neupitno jer su upravo najodgovorniji za rat i ratno zlo u BiH i danas u imunitetnom pročelju BiH. I jedino oni imaju pravo na zvanične istine u BiH i o BiH. A najodgovorniji su vladajući (pozicioni i opozicioni) politički centri, pošto samo oni imaju pravo i obavezu na koncepte i doktrine mira i rata, odnosno i operacionalizaciju istih. Usto, na raspolaganju im je i Kancelarija Visokog Predstavnika Ujedinjenih Nacija - globalno utemeljenih da budu u pročelju izgradnje i odbrane ljudskog dostojanstva!
Vladajuće (pozicione i opozicione) političke garniture u entitetima i BiH mijenjane su isključivo uz pomoć OHR-a i sudjelujućih mu subjekata međunarodne zajednice, ali su političke premise u BiH ostale nepromijenjene jer njihove promjene nisu imale takvu pomoć. Stoga je morbidno govoriti o odgovornosti BiH za vlastitu političku sudbinu i istovremeno javno misliti kako “je dogovoren ustavni amandman oko statusa Brčkog, ali krupne promjene prema mom mišljenju sada nisu moguće" (V. Inzko). Najmanje spoljnjih (uvjetno, pošto su zvanični) i najviše unutarnjih (nezvaničnih i zvaničnih) pritisaka bilo je na Izetbegovićevu garnituru, pošto je jedino ona „domicilni“ potpisnik Daytona. Ukoliko se navedeni indikator pokuša racionalizirati, nameće se zaključak da su političke promjene u korist BiH taocem Izetbegovićeve garniture. Ta garnitura, dogrla u kvislinškoj simbiozi sa svima i svačim, jednostavno nije u supoziciji za unutarnju pa ni spoljnju tranziciju u korist BiH, te je pod vlastitim imunitetom najpogodniji medij za bosnocidne kompromise. Globalna tragedija je što je ključ takvih kompromisa u OHR-u. Ljudski je nadati se da je baš ta činjenica u korist ljudskog dostojanstva, bez obzira na „lutanja“ OHR-a (koja su, između ostalog, ključni generator masovne bosanske hereze, odnosno apolitičnosti).
Ako Valentin Inzko namjerava nastavi sa „lutanjem“, neka odmah i pod globalnim imunitetom u Beč, ili gdje to god požele, preseli sve vladajuće (pozicione i opozicione) političke garniture u entitetima i BiH, sa cjelokupnim njihovim individualnim blagom i bogatstvom. To je zadnji kompromis koji BiH može napraviti u korist odbrane ljudskog dostojanstva.
Od bezumlja bezumnije je samo - jednoumlje.

oddodood

Početnik

(10)

  • »oddodood« je autor ove teme

Postovi: 14

Datum registracije: 15.03.2009

  • Poruku poslati

2

Srijeda, 13. Maj 2009

Ako je čovjek laik u pravnoj nauci i struci to ga ne obavezuje da bude laik u borbi za pravdu i istinu, naprotiv – obavezuje ga da se baš iz te supozicije bori za Čovjeka.

Kao biološki, ili/i božiji, fenomen život je isključivo privilegija individualnog bića. Pa čak i u slučaju istojajčanih blizanaca. U ljudskoj tradiciji (religijskoj, kulturnoj, političkoj, pravnoj, vojnoj …) je da se na zlo ne može odgovoriti zlom - jer onda ne bi ni postojao razlog za odgovor.

William Glasser u Teoriji izbora navodi i slijedeće aksiome:
(1) Jedina osoba čije ponašanje možemo kontrolirati smo mi sami. U praksi, ako smo spremni snositi posljedice, a to su gotovo uvijek teška kazna ili smrt, nitko nas ne može natjerati da učinimo nešto što nećemo. Pod prijetnjom kazne rijetko ćemo ono što radimo napraviti dobro.
(2) Sve što od ljudi možemo dobiti ili im dati jeste informacija. Kako ćemo se nositi s tom informacijom pitanje je našeg ili njihovog izbora.
(3) Svi dugoročni duševni problemi su problemi odnosa. Djelimičan uzrok brojnih drugih problema, kao što su bolovi, nesvjestice, slabost i neke hronične bolesti - uobičajeno zvane autoimune bolesti - bolesti su odnosa.
(4) Problematična veza je uvijek dio našeg sadašnjeg života.
(5) Ono što se dogodilo u prošlosti i što je bolno čvrsto je povezano s onim što radimo, ali stalno vraćanje na bolnu prošlost može učiniti vrlo malo ili ništa za ono što trebamo učiniti sada - poboljšati važnu postojeću vezu.
(6) Pokreće nas pet genetičkih potreba: preživljavanje, ljubav - pripadanje, moć, sloboda i zabava.
(7) Te potrebe možemo zadovoljiti samo ako zadovoljimo sliku ili slike u našem svijetu kvaliteta. Ako u svoj svijet kvaliteta stavimo slike koje ne možemo zadovoljiti, odbacujemo slobodu.
(8) Sve što od rođenja do smrti možemo činiti jeste: ponašati se! Svako naše ponašanje je cjelokupno ponašanje, koje se sastoji od četiri nedjeljive komponente: aktivnosti, mišljenja osjećanja i fiziologije.
(9) Sva cjelokupna ponašanja definirana su glagolima, najčešće infinitivom ili glagolskom imenicom, a ime dobijaju po najprepoznatljivijoj komponenti, npr. – biram - taktizirati, umjesto - patim od neiventivnosti (ili neinventivan sam)..
(10) Sva cjelokupna ponašanja su izabrana, no neposrednu kontrolu imamo samo nad komponentom aktivnosti i mišljenja. Međutim, svoje osjećaje i fiziologiju možemo kontrolirati posredno: kroz način na koji odabiremo razmišljati i djelovati!

U ljudskoj tradiciji (religijskoj, kulturnoj, političkoj, pravnoj, vojnoj …) je da se na zlo ne može odgovoriti zlom - jer onda ne bi ni postojao razlog za odgovor. U ljudskoj tradiciji je i da se zlo mora sankcionirati, na način da se ukloni njegov izvor i, potom, saniraju posljedice – jer i one su ili/i mogu biti izvorom zla, neposredno i posredno.

Zato što nisu htjeli BiH, a mi je nismo mogli sami odbraniti - opančari iz Nedođije su se individualno udružili i razdužili milione ljudi sa domovinom, domom, prijateljima,..., i životom! Smrt opančarima! – Živio zanat opančarski! Ili/i: Smrt ratnim zločincima! – Živio zločin! Ne kažem „Živio rat!“ – jer za razliku od rata kao ljudskog zla, ratno zlo je globalno, i lokalno, terminološki konvencionirano.

Nije li morbidno vlastito učešće OUN-a u nesprečavanju i nekažnjavanju vladajućih političkih štabova i njihovih političkih opcija u djelu genocida i djelima ratnih zločina pokrivati frazama, poput one o „udruženom zločinačkom poduhvatu“. Ako relevantni subjekti u OUN-a prihvataju takvu logiku odbrane vlastitog i globalnog kredibiliteta, ubjeđujući nas da je „udruženje opančara iz Nedođije planiralo, programiralo, organiziralo i predvodilo realiziraciju genocida i ostalih zločinačkih poduhvata“, nije li to sistematiziran zločinački poduhvat nad internacionalnim, i nacionalnim, pravom i pravdom? A potom i nad biopsihosocijalnim integritetom Čovjeka i Čovječanstva!

U konačnici, koja je surova ali i izvodljiva, takav slijed može se situirati pod jednu od ovih premisa: (1) Umjesto da „boluje“ za Čovjekom, OUN-a boluje za Hitlerom. (2) Umjesto da „boluje“ za Ujedinjenim Nacijama, Čovjek boluje od Ujedinjenih Nacija.

Nije li suicidno sudski Pečat pod okriljem OUN-a poistovjećivati sa Božijim mandatom nad Kainovim žigom? Tom logikom, ne kainizira li se svaka nacija u Ujedinjenim Nacijama? Zar nije logičnije i pravno pravednije žigosati vladajuće političke štabove, koji su de jure i de facto ne samo najodgovorniji - nego su i isključivo odgovorni za ratna (ne)djela, kako na nacionalnom tako i na internacionalnom nivou? Pa čak i pod uvjetom da se napravi i nepravda nekom od njihovih subjekata, jer su - za razliku od etniteta i nacija - političke opcije izborne, zamjenjive, nebiološke...

Kao ni Kainov ni ratni zločini ne zastarjevaju, ali krunska razlika između njih je u činjenici da ne zastarjeva ni krivično gonjenje ratnih zločinaca, pa čak ni pod uvjetom da su na samrti. Međutim, bez obzira što se Adolf Hitler ubio (uz ostale iz nacističkofašističkog štaba, koji su se ubili ili su ubijeni), da takva žrtva ne bi bila kainske naravi u smislu Božijeg prava na nju - morao se istovremeno i Hitlerov politički projekt imenovati zločinom i bezuvjetno zabraniti. Čak i uz takve instrumente, nacizam kao jedan od globalno pošesnih političkih hipocentara nije iskorijenjen.

Bez obzira što su stavile vlastite političke žigove na daytonsku Bosnu i Hercegovinu, ili za – mir (pošto to lagodnije zvuči), Organizaciju Ujedinjenih Nacija ti žigovi ne obavezuju da ne problematizira njihov karakter.

Bosna i Hercegovina mora gledati istini pravo u oči! Daytonski entiteti u BiH ili pojedini njihovi dijelovi ne mogu biti genocidne tvorevine a da to nije i daytonska BiH. Pošto je de facto i de jure utvrđeno da je izvršen genocid u Serebrenici a ratni zločini skoro na svakom pedlju BiH, Dayton ne obavezuje OUN da od te činjenice amnestira ratne političke štabove i njihove zlodjele projekte, niti da im oduzme pravo na ono što su genocidom i zločinima realizirali u Daytonu i nakon njega.

Način, na koji OHR uspostavlja politički ambijent u BiH, je prokrustovski, namijenjen bosanskohercegovačkoj populaciji s namjerom da joj se ugrozi biopsihosocijalni integritet do te mjere da se ona okani pozivati na BiH i OHR-ov mandat OUN. Zašto? Samo zato da bi se daytonski mandat održao iznad mandata OUN koja je najnadležnija za vlastiti kredibilitet po pitanju procesuiranja ratnih zločina i sprečavanja ratnih zločinaca da uživaju prava stečena genocidom, odnosno – bosnocidom! Te da bi se, potom, konsenzualno zaključilo da smo mi svi – isti.
Sveukupno, potpuno drugačija antropološka situacija je kada se likvidira zločinački sistem i, potom, individualno procesuiraju njegovi suplementi, od situacije kada se takav sistem zadrži na vlasti i, u njegovo ime, pravi pojedinačna hajka na opančare iz Nedođije. Pošto se uistinu ne zna ko nije opančar iz Nedođije, ne zna se ni da li njihovo udruženje uopće postoji.

Je li politička situacija u Bosni i Hercegovini žrtva straha da će se izgubiti ono što je stečeno genocidom, ratnim i poratnim zločinima i terorom u svim poljima ljudske zbilje? I, potom, žrtva nepovjerenja u vlastitu prošlost, sadašnjost i budućnost onih - koji su politički sudjelovali u genocidu , ratnim i poratnim zločinima i teroru u svim poljima ljudske zbilje? Nesporno – jeste! Međutim, nesporno je i da takvi nisu ni prošlost, ni sadašnjost niti su budućnost Bosne i Hercegovine. Zašto se, onda, njihove zasluge izvlače na nacionalni, etnički, etički,..., internacionalni nivo? S jednom i jedinom namjerom, i to da se - legitimno legaliziraju! Odnosno da se "dokaže" da smo "mi svi - isti!" Ali, nasreću - nismo! Ma čiji i ma koliki žig nam je za to pripremljen. Jer da jesmo - BiH ne bi bilo ni ovoliko koliko je ima. Ne bi bilo ni Organizacije Ujedinjenih Nacija, pa ni Kancelarije Visokog predstavnika. Po tom pitanju ne može biti kompromisa. Niti konsenzusa. Na njih niko nema ni Ljudsko ni Božije pravo.

Ne može se za politički organizirane ratne i poratne zločine suditi populaciji i teritoriji. Ne mogu se političke partije koje su sudjelovale u planiranju, programiranju, organiziranju, izvođenju i kontroli genocida i cijelog arsenala ratnih i poratnih teših krivičnih djela, nagrađivati pravom na populaciju i teritoriju – ostvarenim genocidom i cijelim arsenalom ratnih i poratnih teših krivičnih djela. Nije mandat OHR-a da samo politički konstantira stanje u BiH, OHR mora biti lider promjena takvog stanja u korist OUN, čiji je BiH punopravni subjekt.

Ako je čovjek laik u pravnoj nauci i struci to ga ne obavezuje da bude laik u borbi za pravdu i istinu, naprotiv – obavezuje ga da se baš iz te supozicije bori za Čovjeka. I da, konačno, pomogne ili/i primora pravnu nauku i struku da uvažava, primjenjuje, razvija i bori se za standarde dorasle Čovjeku i Čovječanstvu.
Od bezumlja bezumnije je samo - jednoumlje.

oddodood

Početnik

(10)

  • »oddodood« je autor ove teme

Postovi: 14

Datum registracije: 15.03.2009

  • Poruku poslati

3

Srijeda, 27. Maj 2009

Nesposoban da vidi dalje od nosa inficiranog kvislinškim svrabom, Solomon je dobro razumio gdje je prilika šerifu partije čiji je čedo daytonizirana BiH. Otvorio je širom partijske portale i oltare životno zainteresiranim za prosperitet daytonske kuge. Cerićevom rukom sa portala je izbrisao "Pokret zasnovan na islamskoj ideologiji i s jasnim moralnim i idejnim kriterijima pripadnosti" i napisao “Evropska narodna stranka političkog centra otvorena za sve građane”. Izetbegovićevom rukom sa oltara je izbrisao “Nepravda za moj narod” i napisao “Pravda za daytonsku Bosnu i Hercegovinu”.

U korelaciji sa strukturom i državotvornim interesima populacije kojoj se imputiraju, politička struktura Solomonovih partijskih premisa je neupitno besmislena i tragična kao što su besmislene i tragične i Izetbegovićeve premise. Izetbegović je premise hranio ratnom a Solomon ih hrani daytonskom zbiljom – za koje imaju krunske zasluge. Međutim - kombinirane sa teritorijalnim i etničkim kompromisima na račun BiH i kvislinškim profitima po osnovu tih kompromisa - i jedne i druge su itekako efikasan instrumentarij za konsenzualno ugovoreno arhiviranje države BiH u tamnovilajetski vrtlog historije.

Uzorak demokratske političke strukture je stratificiran po kriteriju izborne volje populacije i funkcija mu je vlast kojoj je cilj nacionalna dobrobit izražena očuvanjem već realiziranih i realiziranje potencijalnih izvora moći populacije i teritorije. Nivo realizacije cilja je u neposrednoj interkorelaciji sa izbornim uspjehom vlasti, odnosno sa kvalitetom političke strukture. Politička struktura izborni uspjeh može korigirati fokusiranjem na dijelove populacije ili/i teritorije, ali joj je i dalje primaran kriterij nacionalna dobrobit, bez diskriminacije i segregacije među subjektima unutar državotvorne populacije i teritorije.
Demokratska politička struktura je multipolarna i multipotentna upravo u funkciji osiguranja balansa performansi i rezultata, odnosno moći i vlasti, kako na doktrinarnom, tako i na konceptualnom i operativnom nivou. I pod autoritetom i inherencijom je ustavnih, zakonodavnih i izvršnih institucija i instrumenata. Što znači da multipolarnost i multipotentnost demokratskih političkih struktura i njihovi zahvati u autoritet i inherenciju navedenih institucija i instrumenata ne biše smjeli ugroziti nacionalnu dobrobit, kao primarnu premisu postojanja samih tih struktura.

Na kraju, još jednom želim iskazati moje trajno opredjeljenje da je od svega najvažnija SDA (Branković).



U autokratskim političkim sistemima, zasnovanim na diskriminaciji i segregaciji, poput Solomonovog - vlast je radi vlasti, bez obzira na žrtvu koju zbog te vlasti trpi populacija i teritorija. Tim slijedom, kongresni portal kontrolira Solomon, dijeleći funkcije i pravo na profit onima koji su najzaslužniji za instaliranje samoodrživih struktura SDA u tzv. bošnjačkim entitetskim enklavama. Moć Solomonove autokracije zasnovana je na daytonskim performansama i pod autoritetom i inherencijom je OHR-a, tako da je Solomonu omogućeno da u miru primarno razvija i kontrolira vlastiti subuzorak političke strukture SDA, sposoban i spreman da na kongresima SDA neupitno podrži i održi Solomona u vlastitom partijskom pročelju, bez obzira što je to pročelje potpuno inertno na kvantitativnu i kvalitativnu varijabilnost interakcije portala i oltara pod djelovanjem interesa populacije i/ili teritorije kao državotvornih konstituanata. Na poziciji oltara, Solomona interesira samo onaj subuzorak rezultata koji neposredno komunicira sa daytonskim mehanizmom i koji pristaje na redefiniranje principa povratne sprege između oltara i portala u princip kompromisa, i to u vidu nagrade zaslužnim za daljnju daytonizaciju, odnosno satanizaciju BiH. Solomona, kao ni njegovog prethodnika na čelu SDA, ne zanima što je daytonski oltar genocidne naravi, bitno je da mu baš takav i osigurava kongresni mandat.

Pri ruci Solomonu je i kongresofilni Miner, ali i Silaj nakon pucnjeva u vlastitu dosljednost po pitanju Ustava BiH. U sličnoj odori je i Čohić sa svojim HDZ-subuzorkom. Uz bezkompromisnu OHR i koalicionu podršku, miloradi Dvanaesterac je apsolutni vladar nad žrtvenim tronom. Njegov portal je masovnije naravi i u aktivnoj je guslarskoj interakciji sa oltarom - po principu: dodaytonske žrtve treba centralizirati a daytonske profite decentralizirati.
Od bezumlja bezumnije je samo - jednoumlje.

Social bookmarks