Niste prijavljeni

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

1

Srijeda, 16. Juli 2003

Kratak kurs filozofije

Jos poodavno do ruku mi je dosla jedna knjiga u kojoj sam, po mom misljenju, mogao za kratko vrijeme steci osnovna saznanja o filozofiji i filozofima (zato sam temu i nazvao 'Kratki kurs filozofije').

Sacuvao sam isjecke koje evo objavljujem na forumu uz nadu da ce i vama biti interesantni.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

2

Srijeda, 16. Juli 2003

Filozofske discipline


Iz rasprave o svijetu nastala je filozofija o egzistenciji, iz rasprave o umu, njegovoj bitnosti i moci, formirana je filozofija o spoznaji, dok je proucavanja bitnosti dobra i zla, lijepog i ruznog, nastala filozofija o vrijednostima (etika). Ovdje ce, medjutim, biti rijeci o prvim dvjema filozofskim disciplinama. Pod raspravom o egzistenciji podrazumijeva se priroda svega sto postoji: bitnost, porijeklo i uzrok. Drugim rijecima, tu se misli na sve sto je stvoreno kao i na samog Stvoritelja. Rasparava o spoznaji, pak, sadrzi misljenja filozofa o nacinu nastajanja spoznaje, njenim sredstvima i stepenu njene ispravnosti.

Problem metafizike moguce je proucavati jedino u svjetlu rasprave o spoznaji. Zato proucavanje brojnih misljenja, koja se iznose kao objasnjenje problema metafizike, mogu biti dovoljna i ispravna samo nakon proucavanja puteva i sredstava spoznaje. Prema tome, rasprava o spoznaji posluzice raspravi o postojanju (egzistenciji) i bit ce pomagalo spoznaji istine u problemu metafizike. U svojoj sustini filozofija je bila i ostaje rasprava o Bogu. Kao potvrda ovoj tvrdji sluze misljenja prvih grckih filozofa. Oni, naime, raspravljaju o pravom Bogu, a ne vjeruju u razna grcka bosanstva. Svojim umovanjem neki su dosli do prave spoznaje o postojanju Jednog Jedinog Tvorca svijeta, drugi ga nisu mogli sebi predociti, dok su treci, u nemogucnosti da ga zamisle, otisli krivim putem. Pored pronicljivosti i iskrenosti, njihova misljenja sadrze jednostavne i iznenadjujuce poglede na svijet, bljesak svijetle istine u tami neznanja, suprotnosti, sumnje i sofizma.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

3

Srijeda, 16. Juli 2003

TALES


Tako, na primjer, Tales pocinje problemom koji je zaokupljao umove svih filozofa, zapravo sve ljude. On, naime, misli da je nemoguce da je svijet stvoren iz potpunog nepostojanja i da je svaki pocetak u stvari samo promjena. Moramo, dakle, pretpostaviti prvu, vjecnu materiju iz koje je nastalo sve sto postoji. Ta vjecna materija je voda.

Ovaj filozof izabrao je bas vodu zato sto je medju svim tvarima (materijama) trazio materiju koja moze da se mijenja i oblikuje, pa je vidio da voda moze biti cvrsta (snijeg) plinovita (para) i tecna. Smatrao je da je mokrina uslov zivota i povjeravao da je voda, koja posjeduje gornja svojstva, izvor svega sto postoji.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

4

Srijeda, 16. Juli 2003

ANAKSIMEN


Ovaj filozof, medjutim, smatra da je zrak elasticniji od vode i podobniji za pretvaranje. On se naime ohladi pa postane voda, zagrije pa predje u paru, vise se razrijedi, pa postane zrak. Kad bi se jos vise razrijedio, postao bi vatra i stvorio sunca i mjesece a ako bi se zgusnuo, postao bi oblak, potom voda a dalje zgusnjavanje pretvorilo bi ga u zemlju i kamenje. Zrak je zato potreban za zivot, pa ga je ovaj filozof smatrao ishodistem svih bica.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

5

Srijeda, 16. Juli 2003

ANAKSIMANDAR


On smatra da svojstva vode i zraka nisu imanentna ostalim pojavnostima. Voda, naime, ima svojstva kojima se odlikuje, zrak opet svoja kao i sve pojavnosti, a tako isto i druga bica. Prema tome, ne moze se uzeti da sva bica, uprkos razlicitosti njihovih svojstava, potjecu iz izvora koji se od njih razlikuje po svojstvima koja pripadaju samo njemu. Zato ga je njegov zdrav razum prisilio na misljenje da je izvor svih bica bezlicna, beskonacna i bezgranicna materija.
Kako se vidi, ovi filozofi nisu mogli nikako prihvatiti vjerovanje u bogove Grka, u bogove koji imaju sva svojstva ljudi. Njihov um nije mogao vjerovati da je ovaj svijet djelo ljudi, pa su poceli razmisljati o istinitom Bogu koji ne slici nicemu.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

6

Srijeda, 16. Juli 2003

PITAGORA



Ovom filozofu nije se svidjelo objasnjenje nastanka svijeta prirodnim putem, pa je, zajedno sa svojim istomisljenicima, uzeo matematski put: ni voda, ni zrak, kao ni ma koja druga materija nisu podobne da budu izvor ovoga svijata sastavljenog od razlicitih materijalnih i nematerijalnih tvari. Zato, misli on, treba potraziti nesto sto je zajednicko svojstvo i materije i nematerije. To moze biti samo broj. Sve stvari, naime, mi mozemo zamisliti bez boje, ukusa, mirisa, i zapremine, ali ne i bez broja. Broj je prema tome, zajednicko svojstvo koje posjeduje sve sto je na svijetu sastoji se od ponovljenog broja a brojevi se, opet, sastoje od ponavljanja broja jedan- to proizlazi da je jedan izvor i uzrok ovog svijeta.

Sva ova misljenja, iako puna fantazije, govore o pokusaju ljudi da dodju na misao o istinitom, nematerijalnom bogu. A ta misao postojala je ne samo kod starih Grka, nego i u cijelom svijetu otkako je covjek postao bice koje umuje.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

7

Srijeda, 16. Juli 2003

KSENOFAN


Ovo je jedan od prvih grckih filozofa koji je odskakao od svojih savremenika i odbacio price Grka koje govore o utjelovljenju boga u covjeku (antropomorfizam ) On se rugao njihovim bogovima koji jedu i piju, radjaju i umiru, pa je govorio:' Ljudi su izmislili bogove i dali im svoj lik. Kad bi volovi, lavovi ili konji znali slikati, dali bi nam boga u liku vola, lava ili konja. Ne,ne! Postoji samo Jedan Bog, Najvise Bice, koje nije naseg lika i ne misli kao mi, nego ima svoj, sluh i misao." Da nas um shvati bitnost ovog Jedinog i Velikog Boga, Ksenofan je smatrao nemogucim i o tome izrekao rijeci kojima je u historiji metafizike skocio dvije hiljade godina unaprijed:"Nema covjeka koji moze spoznati Boga sustinski. Cak kad bi htio i slucaj da covjek rekne citavu istinu, on licno nebi znao da govori istinu" .
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

8

Srijeda, 16. Juli 2003

PARMENID


Parmenid smatra da voda, zrak, broj i ma sto drugo nisu podobni biti ishodiste bica, jer su sva bica promjenjiva, a mi znamo samo za njihova vanjska svojstva koja sva podlijezu promjeni i propadanju. Izuzetak cini samo jedno svojstvo a to je postojanje. To trajno postojanje, mozemo, dakle, uzeti kao ishodiste svih bica.

Parmenid nam postojanje opisuje kao vjecno, nesto sto se ne mijenja i ne propada, nema proslosti ni buducnosti, nego obuhvata bespocetnost i beskrajnost, ne krece se, niti je djeljivo, jer je i kretanje jedan oblik promjene a postojanje je savrseno i iza njega nema drugog postojanja.
Ovaj filozof ne smatra da te stvari koje mi vidimo i osjecam ospadaju u postojanje, nego ih uzima kao imaginarne pojave i to zato sto su prolazne a postojanje je trajno i zato sto se mijenjaju, a promjena iziskuje spajanje postojanja i nepostojanja, sto je nemoguce.

Ne moze se reci da su gore navedeni filozofi naucavali panteizam. Oni ne zele zanijekati postojanje, nego raspravljaju smao o njegovom praizvoru, savrsenom, stalnom, nepromjenjivom koji ne posjeduje svojstva drugih bica, o bicu koje je podobno biti njegov tvorac. Kako se vidi, ovdje se radi o nenamjernoj i nesvjesnoj raspravi o Bogu.

Iza Parmenida dolazi njegov ucenik Meliso , koji, misljenju svoga ucitelja, dodaje tvrdnju da je to postojanje beskonacno i da je ono jedan intelektualan zivot. Njegov argument da je to postojanje vjecno i beskonacno, bez kretanja i sa posjedovanjem intelektualnog zivota, predstavlja svjesno ili nesvjesno umovanje o Jednom Jedinom Bogu. Ovaj filozof kaze:" Sve sto nastaje mora imati svoj pocetak. Postojanje nije nastalo, jer da je nastalo bilo bi iz nepostojanja. Postojanje, dakle, nema svoj pocetak, a sto nema pocetak, nema ni svrsetak. Buduci da je postojanje beskonacno, ono se i ne krece, jer poslije njega ne postoji ni jedno mjesto prema kome bi se ono kretalo. Ono je nepromjenjivo, jer kad bi se mijenjalo, bilo bi vise od jednog. On je, dakle, jedno, bespocetno, vjecno, zivo, umno, nepromjenjivo."

Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

9

Srijeda, 16. Juli 2003

HERAKLIT


On se koleba izmedju apstraktnog i prirodnog shvatanja, pa kaze da se stvari, kako ih mi vidimo, stalno mijenjaju i ni jednog casa ne ostaju u istom stanju. To relativno mirovanje, koje mi vidimo, jeste samo fikcija i nasa nemoc da vidimo promjenu. Iz toga on zakljucuje da jedna ista stvar moze istovremeno postojati i ne postojati. To ujedinjavanje postojanja sa nepostojanjem predstavlja bitnost postojanja.

U svome objasnjavanju svijeta Heraklit, medjutim, nije ostao kod ovoga misljenja, nego se vratio klasicnom pravcu. Zato je kasnije ucio:" Porijeklo svemira je vatra koja se pretvorila u zrak, ovaj kasnije u vodu, a voda u kopno. Ovo posljednje se povratilo u vodu, zatim u zrak, pa vatru." - Kao da je ovaj filozof smatrao da zivot zivih bica prati toplina, pa je tvrdio da je i sama dusa sastavljena od vatre.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

10

Srijeda, 16. Juli 2003

EMPEDOKLO


Empedoklo govori o cetiri elementa. On je najprije htio izmiriti misljenja Parmenida i Heraklita. Zato kaze da je postojanje sastavljeno od cestica. To sto je Parmenid tvrdio da se postojanje ne povecava niti smanjuje, vrijedi za cestice a sto je Heraklit rekao za stvari da se stalno mijenjaju vrijedi za tijela koja mijenjaju svoju formu. Ovaj filozof je zauzeo srednji stav izmedju onih koji smatraju da je svijet formiran od samo jedne materije koja mijenja svoj oblik (voda, zrak, vatra) i onih koji smatraju da se materija ne mijenja, pa je iznio teoriju o cetiri elementa koja je dominirala sve do 18. vijeka. On naime misli da je svijet sastavljen iz cetiri elementa: zemlje, vode, vatre i zraka. Sve stvari su smjesa ovih elemenata a njihova razlicitost dolazi samo zbog velike razlike odnosa tih elemenata, a njihova razlicitost dolazi samo zbog razlike odnosa tih elemenata u pojedinim stvarima. Ovdje Empedoklo ide u korak sa naukom svoga vremena sta vise i kao prethodnik toga vremena u iznosenju ideje o atomskom postanku. Kad, medjutim, govori o tajni energije koja pokrece atome, on pocinje sa zdravim rasudjivanjem a zavrsava mastanjem. Naime, on najprije tvrdi da se kretanje materije sastoji iz spajanja i razdvajanja. To su dvije suprotnosti koje ne mogu nastati iz samo jedne energije, nego moraju imati dvije energije od kojih jedna odbija, a druga privlaci. To su ljubav i mrznja. Cetiri elementa bili su spojeni snagom ljubavi, pa ih je razdvojila snaga mrznje na cetvero. Potom je ljubav prikupila svoju energiju i pocela spajati cetiri elementa, tako da su se stvari formirale onakve kakve ih mi danas vidimo.

Empedokle se medjutim, nije zadovoljio samo ovim, pa je ucio da se bogovi i duse takodjer sastavljaju iz cetiri elementa ali kod njih preovladava elemenat zraka i vatre. Vatra je, naime, bog Zeus, zrak - Hera, zemlja - Erkos, dok je voda cetvrti bog, zvani Nestis, koji place pa mu suze padaju na zemlju. U svome buncanju on je uporan toliko da je sve nas napravio bogovima.

Gornja misljenja trebalo je istaknuti samo zato, da bismo vidjeli kako se ljudski um postepeno uzdizao u shvacanju svijeta. Ove rasprave kroz stoljeca filozofije sacinjavaju najveci dio problema metafizike. Potom nastupa Demokrit...

Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

11

Srijeda, 16. Juli 2003

DEMOKRIT


Njemu se pripisuje ucenje o atomima, jer kaze: Svemir se sastoji od bezbroj atoma. Ovi su medjusobno slicni i srodni a samopokretni u slobodnom prostoru. Iz njihova kretanja i mijesanja nastale su stvari i foriran je citav svijet. Razlika kod svojstava pojedinih stvari proizilazi iz razlicitog sastava i spajanja ovih atoma kao i njihova smjestaja u tijelu, te napokon, onog ko ih gleda. Njegov dokaz da su bespocetne i beskonacne glasi: Postojanje ne nastaje iz nepostojanja, kao sto postojanje nemoze postati nepostojanje. Da ne postoje u slobodnom prostoru, stvari se nebi mogle kretati. U svijetu postoje tri osnovne realnosti:atomi, slobodan prostor i kretanje - zakljucuje svoje izlaganje ovaj filozof.

Na pitanje: ko je stvorio te atome i ko ih je pokrenuo?- odgovor se ne pripisuje Demokritu nego drugom. On se licno udaljio od zdravog rasudjivanja kad je smatrao da je kretanje atoma rezultat slijepe nuzde koja ih goni na kretanje, spajanje, mijesanje i stvaranje ovog svijeta, ukljucujuci u to anorganska bica, bilje i zivotinje. Po njemu i duse i bogovi sastavljeni su iz atoma koji se krecu pomocu energije, te slijepe sile.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

Cogito

Zlatna sredina

(10)

  • »Cogito« je muško

Postovi: 293

Datum registracije: 23.06.2003

  • Poruku poslati

12

Srijeda, 16. Juli 2003

Pozdrav, Ed jeli ovo znanje izaslo iz Mrdakove zelene sveske?

-salu na stranu, dobro je procitati ovo, jer filozofija od drustvenih nauka najvise ume nauciti coveka.

viskoznost nije isto što i gustina :(

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

13

Srijeda, 16. Juli 2003

SOFISTI-SUBJEKTIVISTI


Sofisti su ljudi koji su bili vjesti u poucavanju drugih da izricu istine laznom dijalektikom (raspravom). Ovo njihovo ime dolazi od grcke rijeci sofist sto znaci - ucitelj svake vrste zanimanja. Kasnije se ovim imenom nazivaju ovi ucitelji. Sofisti nemaju neki odredjen filozofski pravac. To je grupa ucitelja koji su se pojavili u Grckoj u vrijeme kada je u njoj vladao val sumnje i nevjerovanja u bogove iz bajki i u vrijeme jacanja demokracije. Sofist isu bili vjesti u poucavanju svijeta govornistvu, kitnjastom izrazavanju, dijalektici, a ponosili su se time sto mogu poduprijeti neko misljenje ali i njegovu suprotnost. U svojim namjerama uspijevali su toliko da je njihov metod skoro doveo do rusenja temelja razuma, spoznaje, morala.

Medju njima najpoznatiji je bio Protagora koji je postavio stozer oko koga su se okretale gluposti sofista i to svojim poznatim rijecima da je covjek mjerilo svega. Ucenjaci i filozofi smatrali su, naime, da se do istine moze doci umom, a ne culima, jer cula varaju. Protagora, medjutim, porice saznanje pomocu uma i tvrdi da su cula jedini izvor saznanja. Kako se ljudi razlikuju po svojim osjecanjima, jer su i tjelesno nejednaki, ostaje da je spoznavanje istine nemoguce. To sto covjek spozna istina je samo na njega i ne postoji nista sto bi se moglo nazvati greskom, jer je svako misljenje ispravno u odnosu na osobu koja misli. Po ovom filozofu, ne postoji, dakle, objektivna istina, pa se stoga ovaj pravac zove - subjektivizam.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

14

Srijeda, 16. Juli 2003

Pozdrav i tebi Cogito

Mrdaka nikad sreo u zivotu :) .
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

15

Srijeda, 16. Juli 2003

GORGIJA

Jedan od kasnijih subjektivista, otisao je u ovom pogledu u krajnju besmislenost, jer je jednostavno porekao postojanje stvari, zagovarajuci nemogucnost spoznaje, upoznavanja i sporazumijevanja medju ljudima. Ova besmislenost ne moze se ni nazvati filozofijom, iako samom Gorgiji pripada zasluga sto nam je dao Sokrata...
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

16

Srijeda, 16. Juli 2003

SOKRAT

Sokrat je taj koji je osnovao i izgradio filozofiju spoznaje koja vec vise od dvije hiljade godina, pa i danas, dominira zdravim razumom. On je u filozofiji imao jedini cilj da postavi pravila spoznaje na temelje razuma i da ucvrsti osnovne vrijednosti kod ljudi na temelju nesumnjive istine, Ovaj filozof je, naime, uvidio da moral njegovog vremena propada pred bujicom sofista koji poricu razum, istinu, uvjerenje i vrijednosti, tvrdeci da je izvor samo culo spoznaje. Zato je on izvore spoznaje htio ograniciti na razum (jer su svi slozni u tome da on donosi sudove) da bi tako dosao do definicije vrijednosti. Zato Sokrat kaze: "Neshvatljivo je da se spoznaja zasniva na osjetilima, jer su osjetila razlicita obzirom na nejednakost ljudi i prilika. Treba, dakle, potraziti pouzdaniji izvor spoznaje o kome se ljudi nece nikada sporiti. Ako razmotrimo nase spoznaje, vidjecemo da ona obuhvataju djelimicna zapazanja koja nam dolaze preko osjetila, ali i cjelovita, zajednicka, koja vani ne postoje da bi se mogla vidjeti. Kao primjer za to on donosi pojam vrste koju nas razum shvaca sa svima svojstvima u kojima se udruzuju sve jedinke vrste, odbacujuci svojstva koja se pokazuju samo kod nekih jedinki. Ovo spoznavanje necega nevidljivog sto ne postoji vani jeste cjelovito spoznavanje i niko razborit nece sumnjati da je ono djelo samo naseg razuma. Ako se, prema tome, culna i djelimicna saznanja raazlikuju prema osobama, predmetima, prilikama, razum koji je zajednicki svim ljudima, nece se razlikovati dokle god je zdrav. Pomocu tih razumskih i cjelovitih spoznaja mozemo definisati svaku stvar, postaviti ispravna i sigurna mjerila za istine i spoznati sta je vrijednost" .
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

17

Srijeda, 16. Juli 2003

PLATON


Platon je Sokratov ucenik koji simpatizira ucenje o spoznaji koja je iznio njegov ucitelj. On je to ucenje i ucvrstio, ali nije poznato zasto je spoznaju postavio na temelj ideja i sta misli pod tim idejama. On naime kaze: "Za pojmove ne mozemo znati pomocu cula, nego jedino pomocu uma. Tako, naprimjer, ljepota i ruznoca su dva pojma koje spoznajemo u pojavama i likovima raznih stvari. Sta je to sto nam kazuje da je jednim stvarima zajednicko ljepota a drugim ruznoca? Nasa cula nisu ta koja poznaju to zdruzivanje, nego nas um koji uporedjuje stvari koje se zdruzuju u ljepoti, pa spoznaje da su lijepe. Da bi mogao uporediti um mora posjedovati istinsku predodzbu koja u svome postojanju prethodi i ljepoti i ruznoci. Kad bismo tvrdili da je ta predodzba izum naseg uma, otisli bimo u sofizam koji cinjenice odredjuje samo pojedinacnim i licnim mjerilom." Moramo, dakle, reci da ti pojmovi imaju realnu egzistenciju iza naseg uma, i to su oni koje je Platon nazvao idejama. Nase duse- kaze on dalje- prije ulaska u tijelo, zivjele su u svijetu ideja. A kad su u tijelo vec usle, one su taj svijet donekle zaboravile.No,kad pogledaju u neki pojam, kao npr. u ljepotu i ruznocu, sjete se necega njemu slicnog, pa uporedjenjem zakljucuju o ljepoti, odnosno ruznoci stvari. Tako stvar stoji i sa svim drugim pojmovima, kao sto su:vrijednost,pravda, dobro i dr. Znanje je, dakle, sjecanje na ideje a neznanje zaboravljanje ideja. Kroz iskustvo na ovom svijetu um se podsjeca i upozorava na ono sto je otprije spoznao u svijetu ideja.

Sto se tice samih ideja, Platon ih opisuje brojnim, ali neshvatljivim i nejasnim atributima. Vrlo je vjerovatno da pod tim misli na stvari koje zna samo Bog. On, naime, za ideje kaze: "One nisu materijalne,nego apstraktni pojmovi a elementi njihova postojanja potiu od samih njih, a ne od neceg sto je izvan njih. Njih ne odredjuje ni vrijeme ni mjesto."

Inace, Platon spada u klasicne filozofe koji su tvrdili da Bog postoji, da je Stvoritelj i Upravitelj svijeta. On za to donosi nekoliko dokaza od kojih je najvazniji dokaz harmonije On kaze da je svijet remek - djelo ljepote i reda i nije uopce moguce da on bude rezultat slucajnih uzroka, nego je to djelo inteligentnog, Savrsenog,Dobronamjernog koji je sve htio i mudro rasporedio. Ali kad hoce da zamisli i opise kako je Bog stvorio ovaj svijet, Platon se zaplice, kao sto se zaplicu umovi sviju nas, pa ne moze da zamisli stvaranje iz nistavila. Tako on kaze:" Stvari su sastavljene iz materije i forme. Froma je to sto materiju cini odredjenom i ona je djelo ideja koje daju necemu pecat svoga lika. Prema tome, prije nego sto primi formu svoga modela, stvar je bila materija, bez ikakva svojstva i oblika, potom pocela poprimati narav svoga ideala, dok najposlije nije dobila stvarno postojanje nakon sto je bila nistavilo. Onaj koji materiji daje pecat njena ideala, pa odredi da postoji nakon sto je bila nista - JEST BOG."

Kako je materija, prije nego sto je primila pecat forme, bila nistavilo?

Ni sam Platon kao ni mnogi drugi, nisu shvatili kako nesto moze biti istovremeno i materija i nistavilo. Nemoc ovoga velikog filozofa da shvati princip kreacije iz nistavila - creatio in nixillo posljedica je predrasude racia da svekoliko razumijevanje postize metodom komparativne ilustracije. Platon, kao i drugi, vide stvari kako prelaze iz jedne forme u drugu, pa zakljucuje da su te forme kontingentne (moguce, prim. Pravda). Intelektualno razmisljanje ih navodi na pretpostavke o postojanju vjecne materije bez forme i zbunjuju se pri poimanju biti takve materije. Zato kazu da je bez ikakva svojstva, bez lika,boje, obima, tezine okusa i mirisa, jer sva ta svojstva dolaze od forme. Na kraju tvrde da je materija - nistavilo, pa kad nemognu razmisliti stvaranje svijeta iz nistavila, oni misle da je Bog materiju stvorio bez ikakve forme svojstva, vidio apstraktne ideje, pa materiji dao formu tih ideja.

Tako je ona, kazu, postala nesto odredjeno. Kao da hoce kazati da je Bog svijet stvorio pomocu njegove materije koju je proizveo iz nistavila i dao mu lik koji je on znao nerazumno. Uostalom, Platon je spoznao postojanje Boga, kao sto je spoznao i to da je Bog Stvoritelj da mocno i mudro upravlja ovim svijetom. A kada je htio uci u tajnu stvaranja, posrnuo je kao, uostalom i njegov ucenik Aristotel , jedan od najvecih antickih filozofa.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

18

Srijeda, 16. Juli 2003

ARISTOTEL


Aristotel je zbilja najveci klasicni filozof. On je jedan od onih koji su vjerovali u postojanje Boga, ali kad je htio uroniti u tajnu stvaranja, posrnuo je kao i drugi. Aristotel je i utemeljivac logike, pa su ga prozvali 'prvim uciteljem'. Treba cuti njegovo misljenje o spoznaji, pa se cuditi kako je mogao posrnuti ovaj mudri i divovski um.

Prvi korak-kaze on- koji napravi misljenje na putu spoznavanja jeste culno zapazanje. Kada se u memoriji nakupi vise parcijalnih zapazanja i njih zadrzi memorija, tada misljenje zapocinje svoju drugu etapu: eksperimentisanje koje pociva na uporedjivanju stvari, upoznavanju njihovih medjusobnih veza, uzroka i povoda. Potom prelazi na trecu etapu: vizuelno razmisljanje, da bi doslo do zakljucivanja i suda. Prirodni put kojim razum ide u ovim etapama od culnog zapazanja, eksperimentisanja, uporedjivanja, razmisljanja, obrazlaganja, zakljucivanja i davanja svoga suda-to je logika kojoj je Aristotel postavio pravila, ucinio je naukom i tako zasluzio da u historiji bude nazvan prvim uciteljem.

Medjutim, kada je htio objasniti postanak svijeta, spotakao se o 'zapreku' 'meterijalnog misljenja' koje dominira ljudskim razumom i zavarava ga poredjenjem sa slicnim na sto je covjek navikao u svom ophodjenju sa materijalnim stvarima u zivotu. Zato mu je bilo tesko zamisliti stvaranje materije iz nepostojanja, pa je tvrdio da je ona vjecna. Njegov zdrav razum doveo ga je kasnije do priznanja da je nemoguce da je ta materija nesto odredjeno, jer je bez forme, pa je bio nedoumici kad je trebalo da je definira. Na koncu je rekao da se ona sastoji od sposobnosti primanja. Time kao da je kazao da se ona sastoji od nepostojanja.

Vazno je, medjutim napomenuti da Aristotel nije poricao nego potvrdjivao postojanje Boga. Ali, kad je htio opisati Bozije bice i nacin stvaranja, posustao je zajedno sa onima koji su ga kasnije tumacili.

Poslije je ova skola metafizicke egzistencije dozivjela ponovan materijalisticki pad kod stoika i epikurejaca sto je dovelo do pojave skeptika. Iza toga je nastupila nova platonisticka filozofija koja hoce da potvrdi postojanje Jednog Boga, Stvoritelja svemira. I tako se ponvljao prvi period koji je poceo materijalizmom klasicnih filozofa. Njega je naslijedio sofizam sa svojim nerazumnim sumnjama, dok se ovaj period nije zavrsio potvrdom postojanja Boga, Stvoritelja Svijeta u ucenju filozofa-teista: Sokrata, Platona i Aristotela.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško
  • »ed« je autor ove teme

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

19

Srijeda, 16. Juli 2003

STA UCE STOICI I EPIKUREJCI


U pogledu spoznaje stoici sumnjaju u moc uma da razlikuje istinu od neistine, jer kazu: 'Spoznaja potice iz osjetilnih stvari i dolazi nam preko osjetila. Cjelovita saznanja su samo misli (ideje) koje je stvorio nas um od pojedinacnih, parcijalnih osjetilnih dozivljaja sto ih je primio u zivotu. Misli, dakle, nemozemo uzeti kao mjerilo za razlikovanje istine od neistine .' Na kraju, oni zakljucuju da se istina moze spoznati samo preko osjetila. U pogledu tumacenja nastanka svijeta stoici su istovremeno i teisti i ateisti. S jedne strane oni tvrde da postoji samo materija i da sve sto postoji sastoji se iz dva elementa:nepokretnog,pasivnog i aktivnog koje predstavlja energiju koja materiji daje snagu i sve oblike. Ta energija nije nista drugo do- vatra. S druge strane pak, oni misle da je Bog-prva vatra. da je prvobitno postojao samo Bog u obliku vatre, zatim se ova pokrenula i jedan njen dio pretvorio u zrak, drugi iz zraka u vodu, treci iz vode u zemlju. Sve ce se ponovo povratiti u vatru, zatim opet...Bog-to je svijet, a svijet je bozije tijelo.

(Ovo njihovo misljenje izneseno je samo zato da bi se ukazalo na vezu izmedju njihovih nerazumnih tvrdnji i tvrdnji onih koji su dosli iza njih.)

Epikurejci, pak, u pogledu teorije o spoznaji gotovo ne odstupaju od Aristotelova misljenja, jer kazu: "Misli koje posjedujemo jesu iz osjetilnog poimanja koje nasa memorija zadrzava i cuva uravnotezavanjem i uporedjivanjem, da bi dosle do opcih sudova. Osjetilno poimanje je, dakle valjano mjerilo a ispravni su i pojmovi i sudovi koji su na njemu zasnovani ."
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

20

Četvrtak, 17. Juli 2003

"Vjerovanje u Boga u svjetlu nauke, filozofije i Kur'ana", je li ta knjiga u pitanju ed??? U svakom slucaju mene dosta podseca na nju, samo se vidi da je skraceno ponesto, pa i izmenjeno po malo. U svakom slucaju knjiga koju ja spomenuh, a izgleda mi kao da su izvodi iz iste, je vrlo dobra za upoznavanje filozofije sve od njenog ranog pocetka pa nadalje. Ono sto dolazi dalje, dokle jos nisi stigao sa postovima, je jos bolje. Ne znam za Mrdaka da li zna za to, ali Vladetu Golubovica, bivseg direktora gimnazije, sam ja bio sasvim dobro upoznao sa tim: to mi je bio diplomski rad, i sve ono sto nije hteo da slusa i prihvati na casovima njegovim filozofije, morao je na kraju da cita, ako je citao diplomski rad koji je sam ocenio.

Dobra ideja ed da izlazes poglavlja iz te knjige (pa sve i da nije ista). Nadam se da ce sto vise clanova foruma citati te postove do kraja (pogotovu one koji tek dolaze).
mogu ja da se potpisem i bolje...

1 korisnik osim vas pregledava ovu temu.

1 Gostiju

Social bookmarks