Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Gyerzelez

Zlatna sredina

(10)

Postovi: 187

Datum registracije: 25.06.2003

  • Poruku poslati

21

Petak, 29. August 2003

Sellam/vozdra

Evo jedan prilog i od mene:

Abdulah Sidran

BASESKIJA

Jutros je, usred ljeta, snijeg pao, tezak
i mokar. Placu zaprepastene baste. Biljezim to
i sutim, jer svikao sam na cuda. Vidim, kroz okna
ducanska, zabrinuta prolaze lica, i nijema. Kamo
ce stici, Boze, Koji sve znas? Ne hulim, samocu
sam ovu primio ko dar, ne kaznu, ko premoc, niposto
uzas. Stici ce, znam, odjutra, ljudi neki. Morao
je i nocas neko umrijeti. Dusa je moja spremna, ko
kalem i papir predamnom. Sutnja i cama, Koga Si,
nocas, otrgnuo gradu? Cije cemo ime pominjati
jutrom, uz duhan i kahvu, narednih dana? Treba
biti mudar, neka se strava cekanja na licu
ne ocituje. Jer dugo je trebalo dok shvatih:
ovo je grad u kome sve bolesti zarazne su. Siri se
ljubav ko zutica i kuga. I mrznja se jednako koti.
Nisam li, mozda, odvise sam? Nije to dobro,
toliko sam sviko na samocu. Mislim li pravo, Boze?
Tako je nekoc (i to stoji zapisano), crvena
kisa lila ponad grada, pometnja i strah rasli
ko korov. A malo je zdravih u gradu dusa. I pravo
je sto je tako. Jer, bolest otkuda - jasno mi je,
al otkuda zdravlje? Je li, Boze, zbilja,
otkuda zdravlje? Pitaju li to ovi ljudi oko mene
(sto isto ih primam, znajuci da ni dva nisu ista,
ni pred Tvijim, ni pred mojim licem), pitaju li?
I znaju li da ih motrim? Kako bi im samo srca
uzdrhtala ove redove da vide! Grijesim li
prema sebi, tek tada sam drugima prav. Prema
njima grijesim li, pravdu prema sebi ispunjam.
Sta je onda istina, reci mi, Boze moj? Moli Te
skromni Mula-Mustafa, sto druge zelje nema vec
tiho da bude, i jos tise ode, kade dodje cas.


Gyerzelez

sans

Majstor

(31)

  • »sans« je muško

Postovi: 2.733

Datum registracije: 29.07.2002

Lokacija: Svemir/zemlja/Evropa/SCG/New Pazar

  • Poruku poslati

22

Srijeda, 17. Septembar 2003

Protini saveti-Branislav Nušić


- Gospodine proto, da li se vi mene secate?
- Ne, sinko.
- Ja sam sin pokojnog Janka Lazica.
- A jes', bome, secam se. Pa i licis na njega. Kako da se ne secam,
pokojnik je bio dobar covek...
- On je bio, ali ja nisam.
- E?
- Da, oce! Ne mogu se sa sobom pohvaliti. Skole nisam doucio,
nasledstvo ocevo sam upropastio i uopste sam posao stranputicom.
Uvidjam svoje pogreske i resio sam se odlucno da se popravim.
- E, to je lepo sinko!
- Izabrao sam devojku koju cu uzeti za zenu. Ja se nadam da ce me
zenidba vratiti na pravi put, jer volim tu devojku. Ona ima i nesto
para, oko dvadeset hiljada dinara, a s tim novcem se vec moze zasnovati
kuca.
- Tako je, tako je, sinko!
- Zato sam bas i dosao da vas pitam, kao prijatelja moga oca i kao
coveka koga postujem. Ja vas molim da mi date savet: treba li tako da
ucinim, treba li da se zenim, te da i ja jednom podjem pametnim putem
u zivot?
- Sasvim, sinko, to ti potpuno odobravam. Tako i treba da ucinis.
Mladi gospodin blagodarno poljubi proti ruku i ode.
Posle nedelju dana on opet dodje.
- Dosao sam opet, gospodine proto, da vas zamolim za jedan savet.
- Vrlo rado, vrlo rado!
- Kazao sam vam prosli put da sam izabrao devojku, pa sam dosao da
vas pitam za savet: treba li da dobijem pristanak devojcin, treba li da
je pitam za njenu volju?
- Svakako sinko! Brak se osniva na obostranoj volji; drugace ne bi
ni crkva blagoslovila brak.
- Hvala vam, oce proto!
I mladic blagodarno poljubi proti ruku.
Posle nedelju dana on opet dodje.
- Ja sam sledio, oce proto, vasem savetu i resio sam potpuno da se
zenim.
- E, to je lepo, to je lepo!
- Po vasem savetu upitao sam devojku i ona mi je izjavila da drage
volje pristaje.
- E, to je vrlo lepo! Tako, sinko, tako!
- Sad, jos molim za vas blagoslov.
- Vrlo rado, razume se, vrlo rado!
- Dakle, molim vas za vas blagoslov da mogu uzeti vasu cerku.
- Napolje, bitango jedna!- dreknu prota kao pomaman i mal' ne poteze
trebnik, koji mu je bio u ruci, da ga gadja.
- Ali vasi savet!... - brani se gresni mladic.
- Napolje kad ti kazem! Ne savetujem ja tebe zato da moju kucu
ocrnis! Napolje! Napolje!


Ako nemaš iskustva-prevariće te , a ako imaš - onda već jesu , onda već jesu , onda već jesu... ;)

i ... bode mi oči

... al lahko je tebi kad imas olovku sa gumicom

23

Četvrtak, 18. Septembar 2003

Citirano

Originalno od sans
Protini saveti-Branislav Nušić


Jako lepo za procitati :)
Hvala sans.
"Ti sa svakim lijepo! I trazi da se dobra djela cine, a neznalica se kloni!" (El-'Araf, 199)

Allma

Početnik

(10)

  • »Allma« je žensko

Postovi: 34

Datum registracije: 05.08.2003

Lokacija: NP

  • Poruku poslati

24

Ponedjeljak, 29. Septembar 2003

Od svih razornih oružja koje je čovek bio u stanju da izmisli,
najstrašnije i najmoćnije bila je reč. Bodeži i koplja ostavljali
su tragove krvi, strele su se mogle videti i iz daljine.
Otrovi su takođe na kraju otkrivani gubeći tako svoje ubojito
dejstvo. Ali reč je uspela da uništava bez tragova.


(Odlomak iz romana PETA GORA – PAULO KOELJO)
Upornost je drugo ime za uspeh.

PAUK_

Profesionalac

(10)

  • »PAUK_« je muško

Postovi: 735

Datum registracije: 27.08.2002

Lokacija: Ištekan

  • Poruku poslati

25

Četvrtak, 04. Decembar 2003

Predgovor djela "Ljudi govore" od Rastka Petrovica

...Kao sto sam naslov kaze, cijela se stvarnost oslikava i ostvaruje u govoru, tako da su izgovorene rijeci stvarno ono sto je on i trazio od njih: najuzi otvor u lijevku kroz koji puse beskonacnost i nesvjest. Ujedno su svjezi i snazni kao "prvi koraci po jos vlaznom pijesku poslije potopa"....

..To je rijecju postignuto ono sto se do sada moglo tek uglavnom u muzici i samo djelimicno u poeziji: iz nadiranja i samoubijanja zvucnih masa dize se jedan drugi svijet, culno odredjen, ali ne i materijalno. Sama bit prirode i covjeka to dise pred nama. Kratke i snazne recenice, obicne i izlizane kao ljudski hod, padaju na vodu kao sto pada i zvuk vesla. To se covjek u svom pokretu, zajedno sa pokretom predmeta oglasuje. U oglasavanju se sve pokrece i ozivljava....

by: Jasmina Musanbegovic
Dijela su uoblicene slike, a nijet sa kojim su cinjena njihov su duh.

kiki

Zlatna sredina

(10)

  • »kiki« je žensko

Postovi: 507

Datum registracije: 08.04.2003

Lokacija: St. Gallen

  • Poruku poslati

26

Četvrtak, 04. Decembar 2003

Ne zamaraj se pokusavajuci da odes.To je isto taliko beskorisno koliko i moj pokusaj da te ovde zadrzim.Nesto nezavisno od tvoje volje oslobodice te odavde,a isto tako nesto nezavisno od moje volje zadrzace te ovde.
Kastaneda
Pazi koju igru igras.

ernad

Zlatna sredina

(10)

  • »ernad« je muško

Postovi: 223

Datum registracije: 01.01.2004

Lokacija: Srbija iCrna Gora, Novi Pazar

  • Poruku poslati

27

Srijeda, 21. April 2004

Mesa Selimovic

"...ja nemam dva srca, jedno za ljubav-drugo za mrznju, imam samo jedno koje zna za tugu..."

Pravda, ponekad spava, ali nikad ne umire...

Time_Out|

Zlatna sredina

(10)

  • »Time_Out|« je muško
  • »Time_Out|« je zabranjen

Postovi: 195

Datum registracije: 08.01.2004

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

28

Četvrtak, 22. April 2004

"Ulaskom u grad ( Jerusalem, 15.07.1099 ) naši hodočasnici su proganjali i ubijali muslimane sve do Solomonova hrama, gdje su se ovi okupili. Tamo su nam pružili žestok otpor tokom čitavog dana, tako da je njihova krv tekla po čitavom hramu. Kada smo napokon savladali bezbožnike, naši plemići su zarobili veliki broj ljudi i žena i ubili su koga su htjeli a poštedili koga su htjeli... Onda su počeli da se raduju i plaču od krajnje uzhićenosti, nakon čega su naši ljudi otišli na grob našeg spasitelja Isusa i tamo dovršili svoje molitve... Također su naredili da svi mrtvi muslimani se moraju izbaciti iz grada zbog njihovog smrada, jer je grad bio pun njihovih leševa. Preživjeli muslimani su vukli mrtve iza kapija grada i naslagali su ih jednog na druge, kao zgrade. Niko nikada prije nije čuo ni vidio takav pokolj bezbožnika. Oni su spajeni na lomači koja je bila granica, i niko osim Boga ne zna njihov broj"
Histoire anonyme de la premiere croisade, L. Brehier, ed. Paris: Champion, 1924
A oni koji vjeruju i cine dobra djela - oni su, zbilja, najbolja stvorenja (Al Beyyina - Dokaz jasni, 7)

Sarah

Učenik

(10)

  • »Sarah« je žensko

Postovi: 167

Datum registracije: 18.10.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

29

Ponedjeljak, 26. April 2004

"Trazio sam od znalaca koji tumace smisao zivota, da mi kazu sta je sreca. Pitao sam i poglavice koje vode hiljade ljudi, uglavnom slegnu ramenima i nasmijese se, kao da sam pokusao da se nasalim sa njima. A onda sam jednog dana, cuvsi poziv na molitvu, krisom posmatrao covjeka koji klanja. Skrusen pred Gospodarom, skladan u pokretu kao da je vrijeme oko njega stalo. Predao je selam na desnu i lijevu stranu, zahvalan za uputu, sa izrazom lica covjeka kojem je dato da zna za put kojim se ide. Izvoru... i placa,... i smijeha,... i tuge ...i srece."

"Vrijeme ima dva dana: dan za tebe i dan protiv tebe. Kad je dan za tebe, ostavi hvalisanje i odreci se oholosti. Kad je dan protiv tebe, strpi se. Ne leti prije nego sto ti izraste perje. Tvoje je srce knjiga tvog oka i pazi dobro sta ces zapisati. Ti si danas skriven pod jezikom svojim i govor je u vlasti tvojoj sve dok ga ne izreknes. Kad izreknes ti si u vlasti njegovoj, jer jedna rijec cesto odnese blagodat i pribavi kaznu. A za istinu? Za istinu se ne brini. Istina obara uvijek onog ko se bori protiv nje."
Gospodaru moj, ne dozvoli da me zavara uspjeh, niti me poraz baci u ocaj i stalno me podsjecaj da je neuspjeh iskusenje koje prethodi uspjehu.

30

Ponedjeljak, 26. April 2004

@ sarah : Hvala ti. :)
"Ti sa svakim lijepo! I trazi da se dobra djela cine, a neznalica se kloni!" (El-'Araf, 199)

Utopljena u Casi

Zlatna sredina

(10)

  • »Utopljena u Casi« je žensko

Postovi: 242

Datum registracije: 01.05.2004

  • Poruku poslati

31

Četvrtak, 20. Maj 2004

"Rodio sam se u jednoj staroj kućici, u blizini beogradske Saborne crkve. Ta je kućica docnije zbrisana sa zemlje i namesto nje se sad diže velika palata Narodne banke, tako da su danas bančini trezori tačno tamo gde je bila soba u kojoj sam se ja rodio. I sad, kad bi naišlo jedno blagodarno pokolenje i htelo, recimo, da označi spomen-pločom mesto gde sam se ja rodio, ta bi se ploča, sa natpisom: "Ovde se rodio itd.", morala uzidati u Narodnu banku, tačno iznad oiih suterenskih prozora sa debelim gvozdenim šipkama, gde su trezori u kojima počiva bančina zlatna podloga. Zamislite samo u kakvu bi to zabunu moglo dovesti kakvoga poznijega moga biografa, koji bi može biti. na osnovu ovakvih fakata, dokazivao da sam ja vanbračno dets iz divljega braka izmeđ' guvernera Narodne banke i portirove udovice. Portirova udovica, da bi prikrila guvernerovu bruku, koja bi mogla imati uticaja i na bančin kredit u inostranstvu, sakrila se, po rešenju upravnog i nadzornog odbora bančinog, izmeđ' kasa u kojima je bančina zlatna novčana podloga. Tu je mene rodila i strpala me u jedan trezor, gde me ja zatim pronašla komisija kad je prebrojavala državnu gotovinu i uvela i mene u bilans, na strani primanja. Razume se, izaći u život iz trezora Narodne banke i nositi na sebi potpis guvernera Narodne banke, lako mu je bilo održati se na dobrome kursu — tako bi otprilike završio svoje rezonovanje taj budući moj biograf. Ali, hvala bogu, kod nas nema izgleda da će uskoro naići kakvo blagodarno pokolenje, što daje dovoljno garancije da se takva zbrka u mojoj biografiji neće ni desiti. "

"Krštenja se ne sećam dovoljno, jedva pogdešto od toga obreda ako sam upamtio. Tako, sećam se, kad je pop sručio na mene, onako gologa, čitav bakrač hladne vode, da sam mu u duši opsovao nešto tako nehrišćanski da to ne bi ni u kom slučaju moglo poslužiti kao moja izjava prilikom stupanja u hrišćanstvo. Kako sam tada, prilikom ovoga lepoga hrišćanskoga obreda, dobio kijavicu, ja je se nikad više nisam oprostio i evo je kroz ceo život vučem, te mogu slobodno reći da sam ja svoju religiju iskijao. "


Branislav Nushich - Autobiografija
Tu sam…tu sam gdje jesam. Takva kakva jesam. Moje meso. Moja krv. Moj glas. I, tudja presuda – na život. .

Sead.B

Početnik

(10)

  • »Sead.B« je muško

Postovi: 2

Datum registracije: 12.06.2004

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

32

Subota, 12. Juni 2004

Modra rijeka- Mehmedalija Mak Dizdar

Modra rijeka

Nitko ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano

iza gore iza dola
iza sedam iza osam

i jos hudje i jos ludje
preko mornih preko gorkih

preko gloge preko drace
preko zege preko stege

preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset

i jos dublje i jos jace
iza sutnje iza tmace

gdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga

i jos hudje i jos ludje
iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka
siroka je duboka je

sto godina siroka je
tisuc ljeta duboka jest

duljini i ne sanjaj

ima jedna modra rijeka

valja nama preko rijeke



Labud djevojka

Rekoh joj
Od devet dveri zar nisi otkljucala devet
Od devet odaja zar nisi otvorila devet
Od devet kovcega zar nisi otklopila devet
Od devet pecata zar nisi
Otpecatila devet
A ona
Ona ce meni
Otkljucah devet dveri
Otvorih devet odaja
Otklopih devet kovcega
Otpecatih devet pecata
Ali ne otkljucah
Ne otvorih
Ne otklopih
Ne otpecati
Pecat
Tvoga
Srca
Dadoh joj znak kljuca
A ona zaklikta
Gle ptice one što juri k zelenoj gori
Gle ptice one zelene
Ispod oblaka
Pogledah i ne vidjeh
Tada ona rece
Znaj da je tajna broja devet
Tajna labud djevojke
Cik stigni me
Pretvorih se u sokola
Al Labudica je vec bila stigla za oblak
U zemlju gdje je oko sokolovo
Mrtvo oko

Utopljena u Casi

Zlatna sredina

(10)

  • »Utopljena u Casi« je žensko

Postovi: 242

Datum registracije: 01.05.2004

  • Poruku poslati

33

Četvrtak, 21. Oktobar 2004

Govorio sam, tješeći:

Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek joj bliže, nikad dalje. Pa ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas, ili dan, zašto se borimo da ga produžimo još dan ili čas. Zemaljski život je varljiv, vječnost je bolja.

Govorio sam:

Zašto vam srca od straha drhte kad se u predsmrtnim mukama noge omotaju jedna oko druge? Smrt je preseljenje iz kuće u kuću. To nije nestanak već drugo rođenje. Kao što prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije, tako dođe vrijeme da se rastave duša i tijelo. Smrt je nužnost u neizbježnosti prelaska u drugi svijet, u kome čovjek dostiže svoj puni uspon. [3a]

Govorio sam:

Smrt je propadanje tvari a ne duše.

Govorio sam:

Smrt je promjena stanja. Duša počinje da živi sama. Dok se nije rastala od tijela, ona je prihvatala rukom, gledala okom, slušala uhom, ali je suštinu stvari znala sama sobom.

Govorio sam:



Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut,

ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom.



Ne plači i ne govori: šteta, šteta.

Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.



Kad vidiš da me polože u grob, ja neću nestati.

Zar mjesec i sunce nestanu kad zađu?



Tebi se čini smrt, a to je rađanje.

Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.



Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?

Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?



Govorio sam:

Budi zahvalan, dome Davudov. I reci: došla je istina. Došao je čas. Jer svako kruži svojom putanjom do određenog roka. Stvara vas Bog u utrobama majki vaših, pa vas iz jednog oblika u drugi pretvara, u tami trostruko neprozirnoj. Ne tugujte, radujte se raju koji vam je obećan. O robovi moji, nema za vas straha danas, i nećete biti žalosni. O smirena dušo, vrati se gospodaru svome zadovoljna, jer je on tobom zadovoljan. Uđi među robove moje, uđi u moj dženet.

Govorio sam tako, bezbroj puta.

A sad nisam siguran da to treba da kažem starcu što me čeka. Ne zbog njega, već zbog sebe. Prvi put — koliko ću puta ovih dana reći: prvi put? — smrt mi nije izgledala tako jednostavna kako sam vjerovao i uvjeravao druge. Desilo mi se da sam sanjao strašan san. Stajao sam na praznom prostoru, iznad mrtvog brata, tabut pokriven modrom čohom izdužio se pred mojim nogama, oko mene ljudi u krugu, daleko. Nikog ne vidim, nikog ne poznajem, znam samo da su zatvor ili krug oko nas i ostavili me samog, u mučnoj tišini nad mrtvacem. Nad mrtvacem, kome ne mogu da kažem: zašto drhti srce tvoje? Jer i moje srce drhti, plaši me gluhi muk. Boli me tajna kojoj ne vidim smisla. Ima smisla, govorio sam, braneći se od užasa, ali ga nikako nisam pronalazio. Ustani, govorio sam, ustani. A on je sakriven mrakom, u magli nestajanja, u zelenkastoj tami, kao pod vodom, utopljenik nepoznatih prostranstava.

Kako sad da kažem samrtniku: Hodi poslušno putevima gospoda tvoga. Kad me jeza obuzima od tih skrivenih puteva, o kojima moje sićušno znanje ni slutnje nema.

Vjerujem u sudnji dan i u vječni život, ali sam počeo da vjerujem i u strahotu umiranja, u strah pred tom neprozirnom crninom.


Selimovich - Dervish i smrt
Tu sam…tu sam gdje jesam. Takva kakva jesam. Moje meso. Moja krv. Moj glas. I, tudja presuda – na život. .

Utopljena u Casi

Zlatna sredina

(10)

  • »Utopljena u Casi« je žensko

Postovi: 242

Datum registracije: 01.05.2004

  • Poruku poslati

34

Subota, 23. Oktobar 2004

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mjesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.


Dervis i smrt
Tu sam…tu sam gdje jesam. Takva kakva jesam. Moje meso. Moja krv. Moj glas. I, tudja presuda – na život. .

Chonbey

Zlatna sredina

(10)

  • »Chonbey« je muško

Postovi: 286

Datum registracije: 10.03.2004

Lokacija: US

  • Poruku poslati

35

Utorak, 02. Novembar 2004

Nas trojica smo iz jedne duse krenuli u svet, odmah po mom rodjenju. Cim sam se prvi put u krilu majcinom nasmesio, iz tog osmeha ponikao sam ja i posao svojim putem u svet; cim sam se prvi put zabrinuo, namgrodio i uozbiljio, iz te zbilje ponikao sam opet ja i posao svojim putem u svet; i cim sam prvi put zaplakao, iz tog placa ponikao sam opet ja i posao svojim putem u svet.

Putevi su nam bili razliciti.

Ono ja sto je poniklo iz moga prvog placa proslo je kroz ceo zivot zalivajuci se suzama. Ono je u svetu videlo samo zlo i nevolju; sve mu je bilo mracno, sve turobno, sve sumorno. Nebo vecito zastrto oblacima, zemlja vecito orosena suzama. Ono je saosecalo svaciji jad, bolela ga je svacija nevolja, tistila ga je svacija beda. Ono je plakalo sa tudjih nedaca i busalo se nad tudjim grobovima.

Ono ja sto je niklo iz trenutka moje zbilje poslo je u zivot pod teskim teretom. Ono se brinulo o Suncu da li pravilno hodi; njega je mucilo sto se Zemlja drugacije ne okrece; sto su reke krive i sto su mora duboka. Sa dubokim brazdama ispisanim na celu, ono se zadrzavalo pred svakom pojavom i ulagalo sve svoje napore da je resi; ono se zarivalo u svaki problem, zastajalo pred svakom teskocom, i tako hodilo kroz zivot pregibajuci se pod teretom briga.

Ono ja sto je niklo iz prvoga moga osmeha proslo je kroz zivot sa osmehom na usnama. Ono se smejalo slabostima, kao i vrlinama, jer su ljudske vrline cesto vece slabosti od njihovih mana. Ono se smejalo ludosti kao i mudrosti, jer mudrost ljudska je cesto zbir ljudskih ludosti. Ono se smejalo pravdi kao i nepravdi, jer pravda cesto teze ljudima pada od nepravde. Ono se smejalo istini kao i zabludi, jer istina je cesto nepostojanija od zablude. Ono se smejalo ljubavi kao i mrznji, jer ljubav je cesto sebicnija od mrznje. Ono se smejalo tuzi kao i radosti, jer radost cesto bude lazna, dok tuga retko kad. Ono se smejalo sreci kao i nesreci, jer je sreca cesto varljiva, a nesreca ne. Ono se smejalo slobodi kao i tiraniji, jer je sloboda cesto fraza, a tiranija uvek istina. Ono se smejalo znanju kao i neznanju, jer znanje ima granica, a neznanje ih nema. Ono se smejalo svemu, smejalo se svacemu, smejalo se, smejalo, smejalo ...

A kad je proslo sest decenija, prosecan covekov vek, sastala se tri putnika, sabrala se u istu dusu iz koje su krenula u svet i svela su racune o onome sto su videla na svome dugom putu.

Uze rec prvi, onaj sto je brinuo brigu celog sveta:
- Izmorio sam mozak i izlomio dusu, brinuci ljudske brige!
- A jesi li ih bar zbrinuo, te olaksao covecanstvu?
- Ne, jer briga je nerazdvojna od coveka. U brizi je uslov za napredak covecanstva. Uvidio sam da je greh prema covecanstvu oduzeti coveku brigu.
- A jesi li bar poznao zivot kroz koji si prosao?
- Ne, jer od briga nisam mogao dici glavu.

Uze rec zatim onaj sto je plakao:
- Iscedio sam zenice placuci, istocio sam dusu, jadajuci nad ljudskim bolovima!
- A jesi li bar iskupio ljudske bolove?
- Ne, bolovi su i dalje ostali medju ljudima, jer, zivot je bol i bez bola nema zivota.
- A jesi li bar poznao i video zivot taj?
- Ne, jer nisam kroz suze mogao nista poznati i nista videti.

Uze rec i onaj reci, sto se smejao:
- Razglavio sam vilice smejuci se, jer toliko je smesnoga medju ljudima i u zivotu ljudi. Sve sto sam vise upoznavao zivot, sto sam blize upoznavao ljude, sve sam se sladje smejao. I sada, kada sam stigao na odmoriste, te se osvrnem za sobom, ne mogu da ne prsnem od smeha!

Tome trecem, koji je smejuci se kroz zivot, i zivotu, prosao svoju stazu, poveravam da ispise listove ove knjige, jer on je jedini video zivot.


-- Nusic - "Autobiografija"

Solve it. Solve it quickly, right or wrong. If you solve it wrong, it will come back and slap you in the face, and then you can solve it right

iMan-a

Profesionalac

(10)

  • »iMan-a« je žensko

Postovi: 692

Datum registracije: 11.11.2004

Lokacija: NL

  • Poruku poslati

36

Subota, 13. Novembar 2004

" Bože, sačuvaj me tuđeg haka, poštenim znojem zarađenim, poštedi me tuđeg haka mukom zarađenim. Daj mi nafaku od koje ću vidjeti korist i ja i moji potomci. Ne daj da u moje ruke dođe ono što nije u Tvojoj milosti. Otkloni od mene haram, pomozi mi da nađem put do halal nafake, makar ona bila mala kao zrno pšenice"
"Žar" Mevluda Melajac

Vrbak je bila zgradica podignuta na ostrvu na sred rječnog korita. Raška je tekla lijevo i desno, nekad mala i spora, a nekad nadošla i brza i činila da noću svjetlost iz zgrade izgleda kao svitac izgubljen nad rijekom okruženom vrbama i vrbacima. Njene obale čuvali su topole, vrbe i bagrenje. Narod se postarao da pojača obale nabijenom zemljom, prepletenog pruća koje je svake godine cvjetalo. Tako je i ovog aprilskog dana šumjela bistra i hladna rijeka, zapljuskujući obale i rascvjetale ograde od vrba i bagrenja.
"Halka" Mevluda Melajac
"Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca."

Andol

Početnik

(10)

  • »Andol« je muško
  • »Andol« je zabranjen

Postovi: 31

Datum registracije: 11.11.2004

  • Poruku poslati

37

Srijeda, 17. Novembar 2004

"Na ljude uticu trave i drvece, kisa i mjesecina, i to cesto mnogo jace nego drugi ljudi, a tih se pojava tvoj razum malo tice. Mozda ce jednom mudraci poput tebe postici da me se mnogo vise ticu ljudi koje ne poznajem nego stijena iznad moje kuce i grmlje iz mog vrta, ali molim Boga da ne docekam to srecno vrijeme. Mozda ce se jednom ljudski svijet i uredjivati prema nalozima razuma, ali ce to biti dosadan i suh svijet, bez icega od onog zbog cega vrijedi zivjeti i na sta se zivot i ljudi sa radoscu trose. "

Dzevad Karahasan
Da znanje bez bogobojaznosti predstavlja neku cast, Iblis bi bio jedno od najboljih Allahovih stvorenja.

Dragulj

Učenik

(10)

  • »Dragulj« je žensko

Postovi: 99

Datum registracije: 29.09.2004

Lokacija: Dunjaluk :)

  • Poruku poslati

38

Ponedjeljak, 22. Novembar 2004

Put mi kazi …

Postoji istina,a postoji i laz i postoje i sljedbenici njihovi,cesto se dogadza da laz zavlada i cesto je da istina ostaje u manjini,medzutim ima Onaj koji zna skritosti i cutnje unutarnje!
Covjek koji misli na Dzennet i Dzehenem nema druge brige ,ko se odvazi i radi brzo bice izbavljen dok i trazitelj koji je spor moze gajiti samo nadu!
I znaj da onaj koji djelo uskracuje imace propast u Dzehenemu….
Desno i lijevo su puti koji zavode,put srednji je Knjiga vjecna i predanje vjerovjesnika,sa njeg se prosirijo sunnet i njemu je povratak konacni,onaj koji se protivi propao je!
Savjetujem ti svjesnost o Bogu,da ustrajes na odredbama Njegovim,da ispunis srce sjecanjem na Njega i da se drzis za uze Njegovo!
Okrijepi srce savjetom lijepim,pojacaj ga vjerovanjem cvrstim i navedi ga da vjeruje u prolaznost,omoguci da sagleda nesrece svijeta ovoga,upozori ga na moc vremena!
Predoci mu dogadzaje naroda minulih,te prohodaj izmedzu stanista i tragova njihovih,pogledaj ono sto su cinili i gdje su dospjeli.
Otputovali su i nastanili kuce samoce.
Allah zna skritosti i cutnje unutarnje,
Izvagaj sam sebe prije nego sto budes izvagan i procijeni sam sebe prije nego budes procijenjen ,uredi mjesto boravka I ne prodaj buduci svijet za svijet ovaj!
Znaj da Allah stapa oblie razlicite,priblizava udaljene i razdvaja spojene.
Ne budi rob drugoga jer On te je stvorijo slobodnim i znaj nema dobra u dobru koje se postize preko zla,nit ima ikakve udobnosti koje se postize preko tegole,jake naiade briga odbij cvrstinom trpljenja i cistotom vjere,znaj da onaj ko zanemari umjerenost zastranjuje .
Indigni dusu svoju iznad niskosti svake makar te naizgled vodila zeljenim ciljevima.
Savjetujem ti svjesnost o Bogu i da ustrajes na odredbama Njegovim
Ispuni srce sjecanjem na Njega ,jer On pobjedzuje onoga koji ratuje protiv Njega i nagradzuje ko mu zahvaljuje!!!

Vjecna i vrijedna ljubav se moze zadobiti samo ako se probudi spram necim sto je vjecno i trajno,a to su dusa i intelektualno moralni kvaliteti!

galaksija

Profesionalac

(10)

  • »galaksija« je žensko

Postovi: 1.598

Datum registracije: 09.10.2005

Lokacija: Gradacac

  • Poruku poslati

39

Nedjelja, 11. Decembar 2005

Te 1995.godine na prijemnom ispitu na Filozofskom faxu odsjek:Bosanski jezik i knjizevnost,tema je bila HRABROST.
Svi kandidati na prijemnom ispitu pisali su o ratu .Sve price bile su veoma slicne i dosadne.Jedino je jedan kandidat napisao ovo:
___________________________________________

Ime i prezime:
(ovde je stojalo njegovo ime i prezime)
datum,22.06,1995.g.

PRIJEMNI ISPIT IZ BOSANSKOG JEZIKA.
Ovo je hrabrost.
__________________________________________
A zatim je predao ovaj rad koji je kasnije ocjenjen kao najbolji rad u proteklih nekoliko godina na ovom odsjeku.
Ako kliknete OVDJE nista se nece dogoditi :D

Nisam stvarna.Ja ne postojim.Ja sam laz....varka....vidis me samo uz pomoc Lysergic Acid Diethylamide

Chonbey

Zlatna sredina

(10)

  • »Chonbey« je muško

Postovi: 286

Datum registracije: 10.03.2004

Lokacija: US

  • Poruku poslati

40

Četvrtak, 09. Mart 2006

"I tako želja za željom nam se ispunjavala... A onaj stražar nas je stalno motrio i nije nam davao da cinimo nikakav napor. Samo je govorio: Sve što treba - zamislite i samo ce se ispuniti! Prvih nekoliko dana smo bili presrecni. Zamišljali smo želju za željom i svaka bi se u trenu ispunila. Neprestano smo klicali:"Ovo je Raj! Mi smo u Raju!"

Svaka, ama baš svaka želja nam se ispunjavala i to postade brate dosadno. Posle nekog vremena nismo imali više nikakvih želja osim želje da se malo pokrenemo, da i mi sami ucinimo neki napor. Ali avaj: Onaj stražar bi odmah vadio mac cim bi mi pokušali da nešto sami preduzmemo. I nije nam preostalo ništa drugo nego da na toj obali zamišljamo i dalje nove želje. Na kraju je sve postalo tako dosadno i sumorno da više nismo imali nikakvih želja.

I onda povikasmo onom stražaru: "Veliki viteže! Lepo je ovde u Raju! Mi veoma cenimo i poštujemo svu ovu lepotu i sva ova cudesa! Ali pusti nas malo da izadjemo! Barem na kratko nas pusti da izadjemo iz Raja, a mi cemo se opet vratiti!" Onda on odgovori, smejuci se smehom od koga se koža ježila: "U Raju, ha, ha, ha... Kažete u Raju... ha, ha, ha, ha, ha... Pa zar Vi ne vidite da ste u Paklu! "

-- "Na kraju puta carobni svet"
Solve it. Solve it quickly, right or wrong. If you solve it wrong, it will come back and slap you in the face, and then you can solve it right

Social bookmarks