Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

angel undercover

Zlatna sredina

(10)

  • »angel undercover« je žensko
  • »angel undercover« je autor ove teme

Postovi: 293

Datum registracije: 30.08.2003

  • Poruku poslati

1

Četvrtak, 13. Novembar 2003

Lik i djelo

Umihana Čuvidina je rođena u Sarajevu oko 1794. Umrla u Sarajevu oko 1870. Grob joj je "pod gajem na Hridu".

"Umihana se rodila na Hridu, a rodna kuća joj je bila na uglu Mujezinova sokaka. Čuvide, [zato: Čuvidina, a ne Čujdina] njena porodica, bavili su se aščijskim, a kasnije bostandžijskim obrtom. Umihana je bila zaručena s Mujom Čamdži-bajraktarom, Sarajlijom, koji je 1813, za srpskog ustanka poginuo pod Loznicom u vojsci Alipaše Derendelije. Od velike žalosti Umihana se nije htjela nikada udavati, pak je počela pjevati pjesme o svom junački poginulom zaručniku. Jedina njena, izgleda u izvornom obliku, sačuvana pjesma je epos od 79 stihova u osmercu i desetercu pod naslovom "Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije", što ju je pjesnikinja spjevala prije nego joj je poginuo zarucnik (...) naš svijet je mnoge Umihanine pjesme ponarodio i danas se ove smatraju narodnim." (Muhamed Hadžijahić, 1936.)

Umihana Čuvidina je prva pjesnikinja Muslimanka i jedna od prvih pjesnikinja na našem jeziku.


Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije


Evo danas sedam godin dana
Kako cvili bosanska fukara:
Niti ima paše ni vezira,
Dok ne dođe paša Ali-paša.
A čim dođe paša Ali-paša,
On popisa svu butum Krajinu,
Svu Krajinu i Hercegovinu,
Najotragu mlade Sarajlije,
Sarajlije, mlade jeničare
I pred njima gazi Memiš-agu.


Kad to čuli jeničari:
Zlatne poše razmotaše,
Čiverice obukoše;
Al-biniše poskidaše,
Zagarije obukoše;
Aga-šalvar iskidaše,
Gazalice obukoše;
Kajsarlije iskidaše,
Kaišlije pritegoše.
I pođoše jeničari
I pred njima Memiš-aga.
Kad su bili uz kovače,
Govori him Memiš-aga:
- Djeco moja, jeničari,
De dva i dva zapjevajte,
Domovinu rasplačite.
Zapjevaše jeničari:
- Naše majke, ne plačite,
Naše seke, ne zal'te nas,
Naše drage ne čekajte,
Naše ljube, udajte se.
Mi ćemo se iženiti,
Pod Loznicom u polju zelenu.
I odoše jeničari.


Iz Saraj'va rano podraniše,
Na Glasincu konak učiniše,
Kod Sokoca, vrela studenoga.
Sa Glasinca rano podraniše,
U Kasabi konac učiniše,
Iz Kasabe rano podraniše,
Kod Zvornika konak učiniše,
A otalen rano podraniše,
Pod Loznicom konak učiniše.
Tu su bili tri bijela dana,
Dok im stiže paša Ali-paša.
A čim dođe paša Ali-paša,
On zametnu tunhazli ćupriju
I premetnu mlade jeničare:
Najnapreda Čamdži barjaktare,
A za njime Pinjo bajraktare,
A za njime Ahmet bajraktare,
A za njime aga Memiš-aga,
A za njima mladi jeničari.
Čim priđoše kavgu zaturiše
I nadbiše Srbadiju mladu,
I siđoše stojnu Biogradu.
Tu su bili preko mjesec dana.
Skupiše se Sarajke djevojke,
Knjigu pišu gazi Ali-paši:
- S Bogom babo, pašo Ali-pašo,
Pusti nama sve naše ašike,
Jer ostasmo mlade neudate.
Ali-paša njima otpisuje:
- Bogom kćerke, Sarajke djevojke,
Iskup'te se na Ravne Bakije
I uzmite turski abdest na se,
Dovu čin'te, od Boga išćite,
Da ja uzmem stojna Biograda,
I Semendru niže Biograda,
Pusti ću vam sve vaše ašike.
Djevojke su pašu poslušale,
I izišle na murad, na dovu,
Tu su Bogu dovu učinile.
Bog je dovu kabul učinio:
I ne prođe ni petnaest dana
Paša uze stolna Biograda
I Semendru niže Biograda.
Vratiše se mladi jeničari
Svome domu, svome zavičaju.


love

p.s. extra za hanumu ;)
I am a woman above everything else

angel undercover

Zlatna sredina

(10)

  • »angel undercover« je žensko
  • »angel undercover« je autor ove teme

Postovi: 293

Datum registracije: 30.08.2003

  • Poruku poslati

2

Četvrtak, 13. Novembar 2003

Čamdži Mujo i lijepa Uma


Vino piju age Sarajlije,
vino piju, Zasavicu biju,
ranjenici mladi podvikuju.
Svaki veli: " Jallah1 , moja majko!"
Čamdži Mujo: "Jallah, moja Umo!"
Čamdži Mujo družini govori:
"Ah, družino, moja braćo draga!
Kada meni suđen danak dođe,
suđen danak i umrli sahat,
ufat'te mi konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu!
U dolami u džepu desnome,
u njemu je prsten i jabuka,
u zadžepku mrko ogledalo,
podajte ga mojoj Umihani,
nek s' ogleda, a mene ne gleda,
nek s' udaje, a mene ne čeka,
a ja ću se junak oženiti,
crnom zemljom i zelenom travom.
Ako bude roda gospodskoga,
žaliće me tri godine dana.
Ako bude roda hojratskoga2 ,
neće žalit ni tri bijela dana."
To izusti, pa dušicu pusti,
i umrije, žalosna mu majka!
Ufatiše konja lastavicu
i na konju zelenu dolamu.
Kad su došli šeher Sarajevu,
uzimaju prsten i jabuku,
dadoše je dilber Umihani.


Desila se roda gospodskoga,
žalila ga tri godine dana:
za godinu lice ne umila,
a za drugu ne nasmijala se,
a za treću kosu ne oplela.
Kad nastala četvrta godina,
rusu kosu rukom odrezala,
pa je šalje daji3 na kapiju.
Dajo joj je kosu pozlatio,
dajinica biserom kitila,
pa je meće gradu na kapiju,
ko prohodi da joj kosu žali:
"Ova kosa u devletu4 rasla,
u golemu jadu odrezana:
il' je majka ukopala sina,
il' sestrica brata jedinoga,
il' djevojka svoga suđenika?
Nit' je majka ukopala sina,
ni sestrica brata jedinoga,
već djevojka svoga suđenika,
što ga neće steći dovijeka."
Govori joj ostarjela majka:
"Što ti žališ tuđina junaka?
Nije ti ga majčica rodila".
"Luda ti si, moja mila majko!
Da si mi ga i triput rodila,
ja ga ne bih ovliko žalila,
ko što žalim tuđina junaka,
ja ga neću steći dovijeka!"


love

I am a woman above everything else

angel undercover

Zlatna sredina

(10)

  • »angel undercover« je žensko
  • »angel undercover« je autor ove teme

Postovi: 293

Datum registracije: 30.08.2003

  • Poruku poslati

3

Subota, 15. Novembar 2003

samo da napomenem...
Umihana je fakat cekala Muju i kad se nije vratio, tj. kada je do nje stigla vijest o njegovoj pogibiji, odsjekla je kosu, zakacila na kapiju i nikada se nije udala ;( :(

love
I am a woman above everything else

Altuna

Majstor

(10)

  • »Altuna« je žensko

Postovi: 1.969

Datum registracije: 14.12.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

4

Srijeda, 16. Juni 2004

Musa Cazim Catic

Musa Ćazim Ćatić se rodio u Odžaku kod Modriče 12. marta 1878. godine gdje je pohađao mekteb i osnovnu školu, a nakon očeve smrti i majčine preudaje seli u Tešanj, uči brijački zanat, upisuje se u medresu i uči kod tešanjskom muftije Mesud ef. Smailbegovića arapski, turski i perzijski jezik.


1898. godine odlazi u Carigrad, gdje se upoznaje s Osmanom Đikićem, a već slijedeće godine vraća se kući i potom tri godine služi vojsku u Tuzli i Budimpešti. 1902. u Carigradu pohađa medresu Mektebi Numunci Terreki, a potom prelazi u gimnaziju. Bez materijalne potpore slijedeće godine se vraća i u Sarajevu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Surađuje u brojnim časopisima i listovima, ponajviše u Beharu. Nakon što je zbog bohemskog života isključen iz školskog internata, 1907. godine preuzima uredništvo Behara, a slijedeće godine diplomira uz posebnu dozvolu, jer je u međuvremenu isključen i iz škole. Odlazi potom u Zagreb, upisuje se na Pravni fakultet, krećući se u Matoševu i potom Ujevićevu društvu. 1910. godine opet se vraća u Bosnu, bez ikakve materijalne sigurnosti često mijenja mjesta boravka (Bijeljina, Tešanj, Sarajevo, opet Tešanj), a 1912. odlazi u Mostar i postaje urednik i glavni saradnik časopisa Biser. To je vrijeme njegova najintenzivnijeg rada: piše pjesme, eseje i kritike, prevodi brojne studije i knjige za Kalajdžićevu Muslimansku biblioteku. 1914. godine biva mobiliziran i nakon kratkotrajnog boravka u Tuzli prebačen je u Örkeny u Mađarskoj. Teško bolestan, obolio od tuberkuloze, nakon liječenja u Budimpešti vraća se u Tešanj krajem marta 1915. godine. Umro je 6. aprila iste godine i sahranjen na tešanjskom groblju.

U sevdahu

U sevdahu moja duša
Oko tvoga dvora l'jeta,
Tebe traži, Šemso mila,
Kao leptir majskog cv'jeta.


Hotjela bi amber-miris
S vilinske ti kose piti;
Ah, pusti je, ona će se
U tom milju utopiti!...


U sevdahu pjesma moja
S lahke harfe tebi hrli
I tvoj svaki korak prati,
Jer je željna da te grli;


Ah, željna je da na tvoje
Ružičaste usne pane;
Pa pusti je, zlato moje,
Ljubeći te nek izdahne...


U sevdahu srce moje
Tvoga toplog žara žudi,
Hotjelo bi da s' ogrije
Sred mlađanih tvojih grudi.


Daj pusti ga, na toj vatri
U pepeo nek se stvori
Smrt će njemu slatka biti,
U sevdahu kad izgori.


U gladnoj noći

(S jezika jednog siromašnog đaka-pjesnika)



Za svojim stolom, evo, ja sjedim - kostur gô,
Snagu mi i zdravlje ispi študentska glad i bô.


Preda mnom prašna knjiga ko gladna avet zja
I u nju poput teleta besvjesno buljim ja.


U vatri mozak mi gori, a mora stišće mi duh,
Gle, k'o u magli vidim sad mjesto knjige - kruh!


Ah, ja sam gladan, gladan!... a sit je gospodski pas,
Crijeva mi zuče i buče ko dobro varjantan bas.


Kroz prozor na me viri garave noći pram,
I s njim se prepliće tiho drhtave svijeće plam,


To gori na mom stolu ko zadnji mrtvački dah,
Šarajuć po zidu svuda tamne konture i strah.


Ja sjedim sam u sobi. Daleko od doma mog
Ljudi su prezreli mene i zaboravio me - Bog.


Tri dana krušne mrve nijesam okusio ja.
U mome želucu evo tek pusta praznina zja,


K'o ponor, gdje se ruše pjesnički snovi mi svi,
O zašto, zlobno nebo, u svijet me baci ti!?


Ja bijah nekad sretan, jerbo sam bio sit;
Od sreće i zadovoljstva nebu sam htio vit'.


I birat sunčane trake i srkat mjesečev sjaj
I na svijet kroz zoru gledati kao na čaroban raj.


Moj život tad je tek'o k'o potok bistar i tih,
Moj život tad je bio - rumeni mirisni stih.


Ali to je bilo i prošlo, k'o vjetra što mine dah:
Sve moje pjesničke sanje padoše u kal i prah,


U svojoj ciničkoj šali Fatum je htio klet,
Da sretni sanjar pođe u neznani daleki svijet.


Da traži okrepe umu, trošeći krv i znoj -
Oh, majko, mila majko, bijedan je život moj!


A svijet je ovaj, majko, bez srca, slijep i gluh,
Kad bratska očajno usna moli pomoć i kruh.


Gle, s vjetrom ne mogu živjeti, jer i ja božiji sam rob
U srcu sopstvenom evo glad mi iskapa grob,


U njem mi počinje pjesma da mrtvim sankom spi -
O zašto, majko, zašto život mi dade ti!?








Sabur ti je da gutas kiselo, gorko i ljuto, a da ti se na licu nista, sem osmjeha, ne vidi.

Utopljena u Casi

Zlatna sredina

(10)

  • »Utopljena u Casi« je žensko

Postovi: 242

Datum registracije: 01.05.2004

  • Poruku poslati

5

Nedjelja, 15. August 2004

VESNA PARUN

Vesna Parun rodjena je 10. travnja 1922. godine na otoku Zlarinu kraj Shibenika. Osnovno shkolovanje zapochela je u Zlarinu, a nastavila u Biogradu na moru i na Visu. Pohadjala je gimnaziju u Shibeniku i Splitu, gdje je maturirala 1940. Poslije rata upisala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1947. na izgradnji pruge Shamac - Sarajevo oboljela je od tifusa i prekinula studiranje.

U knjizevnost ulazi sa zbirkom pjesama "Zore i vihori" (1947.) Ljubav kao vazna tema njenog pjesnishtva u punoj je mjeri doshla do izrazaja u knjizi "Crna maslina" (1955.). Uz poeziju, pishe i eseje, satire, kritike, drame te pjesme i priche za djecu, a poeziju prevodi s njemachkog, bugarskog, francuskog i slovenskog. Njezinih 11 pjesnichkih zbirki prevedeno je na strane jezike. Napisala je i dvije prozne knjige, i 19 djela za djecu.


Ti koja imas ruke njeznije od mojih

Tu sam…tu sam gdje jesam. Takva kakva jesam. Moje meso. Moja krv. Moj glas. I, tudja presuda – na život. .

Altuna

Majstor

(10)

  • »Altuna« je žensko

Postovi: 1.969

Datum registracije: 14.12.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

6

Subota, 28. August 2004

DZEMALUDIN LATIC

Dzemaludin Latic rodio se 1957. godine u Pridvorcima, selu smještenom u kotlini izmedju Crnog vrha i Vranice, blize Prozoru nego Gornjem Vakufu. Pokraj Pridvoraca, u starom srednjovjekovnom greblju, leze stecci i nišani. Niz polje tece rijeka Tušcica, koja se ulijeva u Vrbas. Prva slova i arapske harfove naucio je kod svoga oca Sakiba efendije. Osnovnu školu pohadjao je na Borovoj Ravni i u Voljevcu. Šestom razredu objavio je svoje prve pjesme. Osim citanja lijepih knjiga, volio je i matematiku. Ucestvovao je u školskim takmicenjima mladih matematicara. Godine 1972. upisao se u vjersku školu Gazi Husref-begovu medresu u Sarajevu. Tada je poceo objavljivati vjerske i ljubavne pjesme druzeci se sa mladim sarajevskim pjesnicima u Knjizevnom klubu "Tribini 08". Poslije Medrese završio je Filozofski i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Magistar je filologije. Prevodi s arapskog, španjolskog i engleskog jezika. Zbog islamskih i naconalnih politickih ideja, na poznatom Sarajevskom procesu 1983. godine, u grupi trinaestero bosanskomuslimanskih intelektualaca, osudjen je na 6,5 godina robije. Oslobodjen je pod pritiskom knjizevne javnosti, Medjunarodnog PEN-a i Amnesty International-a. Dosad je objavio knjige lirike: Mejtaš i vodica (Veselin Masleša, 1980), Dome Davudov (Svjetlost, 1989) i Srebrna cesma (Veselin Masleša, 1992) iz kojih je sacinjen izbor pjesama Moj Ummete (Biserje, NIPP Ljiljan. Ljubljana, 1992), s tim što je dodano tridesetak novih pjesama. Pjesme su mu uvrštene u preglede bosanskohercegovacke poezije, te u Antologiju muslimanske poezije XX vijeka, a prevodjene su na arapski, turski, albanski, engleski i francuski jezik. Sa grupom mladih muslimanskih pisaca i novinara pokrenuo je sedmicni list za politiku, vjeru i kulturu "Muslimanski glas" (prvo takvo glasilo nakon više od pedeset godina medijske šutnje o ovom narodu u bivšoj Jugoslaviji), a zatim bio glavni urednik "Ljiljana", bošnjackog nacionalnog sedmicnog lista, i asistent je na tefsiru (tumacenju Kur'ana) na Fakultet islamskih nauka. Clan je Svjetskog društva islamskih pisaca. Ima troje djece s kojima zivi u Sarajevu, u staroj bosanskoj kuci, u jednoj avliji pokraj Trebevice zicare.


POGLEDAJ NAS, YA RABBII

Poledaj nas, jarabbi,
odani smo mi Tebi,
Tvojoj ljepoj Rijeci:
mi smo njeni bulbuli!

Haj,
Allahumme, Rabbi, illellah!
Allahumme, Hak si, illellah!
Tvoje lice - baki, illellah,
a sve drugo - fani, illellah,
a sve drugo - fani, illellah!

Nas je turban zeleni,
o ogrtac maveni
i bensillah crveni,
bojen na Qaf planini!

Haj,
Allahumme, Rabbi, illellah!
Allahumme, Hak si, illellah!
Tvoje lice - baki, illellah,
a sve drugo - fani, illellah,
a sve drugo - fani, illellah!

Turi Sina kad cuje
ezelske iljahije,
semmu cini, robuje,
ne zna Musa sta mu je!

Haj,
Allahumme, Rabbi, illellah!
Allahumme, Hak si, illellah!
Tvoje lice - baki, illellah,
a sve drugo - fani, illellah,
a sve drugo - fani, illellah!

Hej Grncaru, stavider
ruku na vrh pecnice!
"Sta ti govori, Halise,
a plemen ne vidi se!"


ZVIJEZDE TIHO SEDZDU CINE

Zrenje nocno i huk r'jeke

ispod mlina, do tekije,

pozvase me do demira,

da osejrim, (da) usnijem:

Zvijezde tiho sedzdu cine,

svaka u svome budzaku...

Sve na jednoj su kanafi,

uzezene na sadzaku.

U sredini Semahane -

rasut tespih treperavi.

Igrali smo i plesali

drzeci se za svod plavi!

Gdje je imam od tespiha?

Gdje su bopci navinuti?

Sto godina se zanjiha -

sve u jednoj bi minuti!

Allah, Allah,

Allah, Allah, mevlahu...




Sabur ti je da gutas kiselo, gorko i ljuto, a da ti se na licu nista, sem osmjeha, ne vidi.

iMan-a

Profesionalac

(10)

  • »iMan-a« je žensko

Postovi: 692

Datum registracije: 11.11.2004

Lokacija: NL

  • Poruku poslati

7

Ponedjeljak, 15. Novembar 2004

Hadzi Jusuf ef. Mekić

Rođen je u Novom Pazaru, neznam tačno koje godine. Završio je srednju medresu u Sarajevu, i nekoliko godina je tamo i živio.Kad se vratio u Novi Pazar radio je kao imam u dzamiji Mula-Ibiš(druga od parka). Cio svoj život je posvetio djeci. Kod njega je uvijek imalo najviše djece u mektebu ( preko 100-tinu). Organizovao je hor koji je izvodio ilahije za mubarek noći u svojoj, a i u drugim dzamijama širom Sandzaka. Nastojao je da što više njegovih učenika upiše medresu, kako bi time uvjećali znanje o vjeri. Kasnije je radio kao mujezin u "Berat" dzamiji i u "Hadzi Šefkovoj" na Hadzetu.
Napisao je nekoliko pjesama. Neke od njih je objavio u "Glasu Islama" koristeći pseudonim "Jusuf Abdul-Kerim". Vjerovatno ste imali prilike da pročitate neku od njegovih pjesama. Izdao je i jednu malu knjižicu pod nazivom "Eseji o hidzabu muslimanke". Nedavno je preselio na Ahiret (u oktobru), da mu Allah podari najljepše mjesto u Dzennetu, on je to zaslužio.

HVALA RABBU

Hvala Rabbu što stvori insana
I darova svako dobro nama.

Darova nam islam, svaku sreću
Iman, moral, lijepu odjeću.

Da insan kad radi ili se kreće
Ide serbez a ne bez odjeće.

Sad potekla neka čudna moda
Sve se više bez odjeće hoda.

Šta još više i šta još gore-
Svi govore da idu na more.

Majka, kćerka, svak' na more ide
Da ih gole turisti vide.

Svi nastoje da tijelo pokažu
Ašićare nemoral da dokažu.

Stid i sram izgubio mnogi insan
Postao je gori nego li hajvan!

Svako vidi-ko nije slijep
Da je Allah hajvanu dao rep.

I hajvan repom stidna mjesta pokriva
Tako da ih nikad ne otkriva.

A insanu Allah dao odjeću
Na stidna mjesta svoja da je meću.

Mnogi insan sa sebe sve skin'o
Gore no hajvan blenuo i zinuo!

Draga braćo, muslimani moji
Nek vam Allah na pomoći stoji!

Ovaj život i svijet prolazi
Od mode nam dobro ne dolazi!


Jusuf Abdul-Kerim
"Primjer onoga koji se sjeća svoga Gospodara spominjući Ga i onog koji Ga se ne sjeća je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca."

Social bookmarks