Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

1

Utorak, 23. Septembar 2003

Markovićevo svjedočenje, veliko finale suđenja Slobodanu Miloševiću

»Posljednji osmijeh« Jugoslavije, Ante Marković, prekinuo je šutnju dugu 12 godina. Pojavljivanjem na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu, Marković bi mogao biti ključni svjedok koji će dati dragocjene podatke kako je srpski Vožd planirao svoj smrtonosni pohod po zemljama bivše Jugoslavije.
Nakon premijerske ostavke, kad je ostao sam i napušten u ogromnoj zgradi Saveznog izvršnog vijeća u Beogradu i poslije povratka u Zagreb, Marković javno nikad nije rekao gotovo ništa o tom dramatičnom vremenu kad su mu u Beogradu prijetili i atentatom. Nije dao ni jedan intervju novinama i nakon neuspjele avanture za osnivanje vlastite stranke potpuno se povukao iz politike i posvetio biznisu.
Marković ima već godinama bazu u Grazu, posluje po cijeloj Europi, kratko je pomagao i Makedoncima u njihovoj tranziciji i odlazak u Haag bit će definitivan kraj posljednjeg čina suđenju Slobodanu Miloševiću i prilika da Marković napokon progovori i kaže nepoznate pojedinosti što se i kako događalo iza kulisa u krvavom raspletu smrti Jugoslavije.
Zvjezdani put Ante Markovića, inženjera rođenog u Konjicu, počeo je u socijalističkom mastodontu »Rade Končaru«, a nastavljen je partijskom linijom koja je vodila do vrha komunističke oligarhije. Bio je praktički sve što se moglo biti u bivšoj državi, a kao spasitelj je izvučen iz šešira kad je hiperinflacija u Jugoslaviji tutnjala snagom od 2600 posto.
Čovjek sa zlatnim smješkom, homo oeconomicus, Ante Marković postavljen je za premijera s nadom da će čarobnim štapićem spasiti Titovu ideju zajedničke države i naći put kako da se Jugoslavija, koja se valjala u svađama i kaosu, ponovno postavi na noge.
Dvije godine, Marković je balansirao između reformskih zahvata i sve otvorenijih ataka velikosrpske politike i Slobodana Miloševića. Dva partijska druga različitih naraštaja prošla su put razumijevanja, tihog podnošenja, pa sve do otvorene mržnje i konflikta. Ali, rupa je bilo sve više, curilo je na sve strane. Zapad je bio oduševljen Antom Markovićem, obećavao mu je velik novac da nastavi reforme i zauzda inflaciju. George Bush stariji pisao je Markoviću da se divi reformama. »Pratim najnovije događaje sa zabrinutošću i u ovim teškim vremenima dopustite da vam još jednom izrazim svoje divljenje«, napisao je američki predsjednik.
Nakon Markovićevih 15 mjeseci, inflacija je pala na 2,8 posto, devizne rezerve su bile 8,5 milijardi dolara, ali se kolo koje je krenulo nizbrdo nije moglo zaustaviti. Na tri važna mjesta u saveznoj administraciji bili su Hrvati: premijer, ministar vanjskih poslova Budimir Lončar i ministar vojske Veljko Kadijević. Dok je Lončar ostao Markoviću vjeran do kraja, Kadijević je sklopio neki nepisani pakt sa srpskim ratnim strojem koji je predvodio Milošević. Zadojen idejama Jugoslavije i frazama koje je vrijeme pregazilo, a nova Europa proživljavala promjene od »kojih zastaje dah«, Kadijević je u presudnom trenutku dao potporu Miloševiću i Ante Marković ostao je na brisanom prostoru. Nitko nije bio uz njega, ni vojska, ni policija, ni Slovenci, ni Hrvati niti Srbi.
»Dajem ostavku zbog ratnog budžeta«, kazao je u prosincu 1991. Ante Marković, kad su već prošli prvi krvavi mjeseci rata u Jugoslaviji. Nije se snašao ni u ratu u Sloveniji, ostao je izvan vremena i prostora. Nije se snalazio ni u prvim danima agresije na Hrvatsku, iako je održavao kontakt s dr. Franjom Tuđmanom i nastojao amortizirati udar Miloševićeve soldateske na Hrvatsku.
Za ultimatum JNA Sloveniji, 29. lipnja 1991., Marković je doznao gledajući televiziju. Odmah je zvao Kadijevića i tražio da se nađe miroljubivo rješenje. Nekoliko minuta kasnije, nazvao ga je iz Zagreba Stjepan Mesić i kazao mu da se u Sloveniji priprema Markovićevo uhićenje. Milan Kučan je s druge strane jamčio sigurnost tadašnjem premijeru, ali je JNA nastavila svoj mračni posao.
Kad se JNA počela povlačiti iz Slovenije, Hrvatska se osjetila još ugroženijom. Marković je satima razgovarao s Tuđmanom i Mesićem. »Brak« sa Slobodanom Miloševićevm nitko više nije želio, ali Marković nije imao ni snage niti načina kako ga izbaciti iz igre. U duši je želio očuvati SFR Jugoslaviju, koja je već formalno bila mrtva i nije razumio nove vjetrove koji su dolazili iz Zagreba, ali i Sarajeva i Skopja. Ni ideja labave konfederacije više nije mogla proći, Markovićev model socijalizma s humanim likom pretrpio je poraz. Vječiti osmijeh na licu zamijenjen je rezignacijom i odustajanjem.
SFR Jugoslavija je bila zauvijek mrtva, Marković neshvaćeni Don Quijote, žrtva krvave politike koju je svim silama želio spriječiti. Sad i ključni svjedok maratonskog suđenja u Haagu.
mogu ja da se potpisem i bolje...

rifche_golup

Profesionalac

(10)

  • »rifche_golup« je muško

Postovi: 1.076

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: da, da .. prebivalishte !!!!

  • Poruku poslati

2

Srijeda, 24. Septembar 2003

Da li ce konacno stati neko od svedoka da od njega napravi boodalu ko sto je on odradio u nekim od onih svedocenja koja su se josh i mogla pratiti .... Jedno je fakat za njegova zlodela samo Allah dz.s ima naknadu .... a ovodunjalucko sudjenje ce mu biti samo pocetaak kaznjavanja ..... InseAllahi Te'ala ....




esselamooalaykoom
Fq the Politics ... Fq it,fq them ...
Pokusacu da te probudim a ti se pravi budna ....

3

Srijeda, 01. Oktobar 2003

Stražar skinuo Miloševića s vješala?!

DEN HAAG - Beogradski žuti tisak ovih je dana iznio nevjerojatnu priču prema kojoj su ih neimenovani izbori bliski Haškom sudu izvijestili da je prije desetak dana bivši predsjednik Jugoslavije pokušao u svojoj zatvorskoj sobi izvršiti samoubojstvo. Ta vijest je, navodno, strogo čuvana zbog negativnih učinaka koje bi mogla izazvati u svjetskoj javnosti. Predstavnici Haškog tribunala još nisu ni potvrdili ni demantirali navedenu vijest, ali kao potvrda mogla bi biti odgoda nastavka suđenja zbog "lošeg zdravstvenog stanja Slobodna Miloševića".
Novinari spekuliraju da se iza pokušaja samoubojstva krije njegova namjera da samo opomene tužitelja Međunarodnog suda za ratne zločine da je, ako mu sudsko vijeće ne osigura više vremena za pripremu obrane (umjesto očekivane dvije godine, dana su mu samo tri mjeseca), zaista spreman sebi oduzeti život.
Život Slobodana Miloševića navodno je spasio zatvorski čuvar Jans van Holeven koji je zadužen da se zajedno s dvojicom svojih kolega brine o sigurnosti najozloglašenijeg haškog optuženika za zločine protiv čovječnosti. Tog dana kada se odigrao ovaj senzacionalni događaj Milošević se spremao primtii delegaciju svoje partije. Međutim, poznato je da se Slobodan Milošević neprestano nalazi pod nadzorom i da su u njegovoj ćeliji stalno uključene kamera, a svjetlo se ne gasi ni noću. Ali, Milošević je, navodno, iskoristio nepažnju mladog čuvara i na trenutak ručnikom prekrio kameru, da bi potom sebi oko vrata vezao jedan kraj kravate, stao na stolicu, a drugi kraj kravate pričvrstio za luster - klasičan pokušaj samoubojstva vješanjem. Na prvi pogled Slobodan Milošević je sve precizno isplanirao, strpljivo je čekao trenutak da mu osoblje donese kravatu koju je dobivao uvijek neposredno prije suđenja ili u slučaju posjeta. Ipak, sasvim je moguće da je Milošević pretpostavio da će čuvari, ma koliko bio brz u obavljanju pripremnih radnji za čin samoubojstva, imati sasvim dovoljno vremena da reagiraju i spriječe ga u naumu. Tako se i dogodilo - čuvar Holeven je ubrzo opazio da je kamera prekrivena, dao znak za uzbunu i potrčao k zatvorskoj ćeliji i skinuo Miloševića s "vješala".
Tijekom dugogodišnje vladavine Slobodana Miloševića mnogi su vjerovali da će tadašnji predsjednik kad-tad počiniti samoubojstvo. Takav događaj mnogi analitičari smatrali su realnim s obzirom na obiteljsko "naslijeđe" - samobojstvo su počinila oba njegova roditelja. Ali jedan politički komenator iz Srbije smatra da je sve to samo trik:
"Iako ima genetske predispozicije da učini takvo nešto, ipak ne vjerujem da bi se Milošević odlučio da digne ruku na sebe. Prije bih rekao da je to još jedan od njegovih trikova, a želio je privući pozornost. Jer, on je već odavno postao svjestan da je samo igračka u rukama svjetskih političkih moćnika. Moguće je da im je ovim činom pokušao jasno staviti do znanja da mu je dosta svega i da će oni izgubiti svoju igračku ako se nastave rugati njegovom dostojanstvu. Nije bez značaja podatak da je Milošević pokušao izvršiti samoubojstvo samo dan nakon što je primio rješenje u kojem mu je priopćeno da za pripreme obrane ima na raspolaganju samo tri mjeseca."
mogu ja da se potpisem i bolje...

Social bookmarks