Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

šejla

Učenik

(10)

  • »šejla« je žensko
  • »šejla« je autor ove teme

Postovi: 118

Datum registracije: 19.05.2008

Lokacija: njemačka

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 25. Maj 2009

MEHRUNOVA NEVJESTA



Autor:Šejla


Poslije sabah namaza , jedva se podigla sa sedžde . Mehrun je kao i svakoga jutra stajao na pragu sobe , tek toliko da joj svoim prisustvom kaže da jedva čeka doručak .
Tamo u toplom mutvaku mirisala je tek pečena pogača izdišući na poklopcu sača , na koju je Mehrunova majka bijaše spustila da se hladi .

De Mehrune ! - reče mu majka pokazujući mu rukom sofru i Mehrun sjede .

U tom momentu jedan snop sučeva zraka uskoči kroz kanat malenog pendžera i kao da mu je tako bilo naređeno , mirno se smjesti na Mehrunovuo rame .
Od tog rumenog sunčevog žada i njegovi obrazi dobiše boju , a prelijepa gusta i crna kosa postade sjajnija od čohe .
Majka ga pogleda ispod oka i prvi put zaključi kako su mu obarazi malo puniji , kao da se u poslednje vrijeme bijaše malo ugojio . Pogled joj kliznu i po lijepo zaobljenim ramenim i rukama .
Jeo je desnom rukom i pružajući brižno njegovane prste umakao taze hljeb u čimbur od jaja odmjerajući precizno zalogaje kao nekakav gospodin , koi po prvi put objeduje bez viljuške i noža .
I Mehrun podiže oči , kada primjeti majčin pogled na sebi .
Navikla na onu kobnu prazninu i odsutnost stvarnosti koju je često gledala u tim , kao rijeka zelenim očima , ona odmah obori pogled i ne primjetivši da se Mehrun poželio tog njenog blagog pogleda .
Želio je da sa ga samo još jednom pogleda kao prije , kada bi poslije dugo vremena došao na raspust iz medrese koju je učio u Skoplju . Mehrun se još nije sjećao medrese ali majčinog pogleda jeste . Njega je upamtio i ponovo počeo razumijevati šta mu on kaže .
Jeli su bez riječi polagano i bez žurbe . Tako je Mehrun ranije savjetovao roditelje kazujući im iz jednog Hadisa , kako je Poslanik podučavao ljude , da se svaki zalogaj mora prežvakati najmanje trideset i tri puta , jer samo tako čovjek neće osjetiti tegobu poslije jela .
A da ga je slučajno upitala , on se ne bi mogao sjetiti toga , jer sve što je bilo prije teško se vraćalo u Mehrunovu stvarnost . Kao da nije bio ono isto čudo od djeteta koje je u desetoj godini znalo više dova i hadisa od bilo kog svršenog medresanta , a zbog čega je dobio nadimak „Hafiz“ ..... Kao da nije bio više onaj Mehrun i mladi Hodža kome je svaka riječ
bila potkovana mudrošću koju samo Allah može da obdari čovjeka . Kao da nikada nije glasom ljepšim od žubora rijeke vazio pred ljudima . Kao da se nikada nje popeo na minber i okrenuo se svome džematu .
Šta se to desilo sa njihovim mladim hodžom , to niko nije znao , osim da je jednog akšama dok je klanjao akšam namaz u svojoj sobi uzdižući se sa sedžde ugledao ispred sebe skamenjenu nevjestu . Izašla iz prohujalih vjekova jednostavno se pokrenula i odjednom se stvorila pred njim .
On se podigne sa sedžde a ona stoji tu i mirno gleda , kako on klanja .

Još samo jednom je pao na seđždu a onda se uspravio i pogledavši je ravno u oči , okliznut sa ivice zdravog razuma odmah je pao u njeno zatočeništvo . Poslije provedene noći s njim ostavila ga je samog i prije svitnja vukući svoj bijeli veo niz livade otišla u pravcu brda .

-Mehrune , ja sam tvoja nevjesta i samo me ti možeš spasiti !- čuo je kako mu je rekla zovnuvši ga odozgo s brda , a onda uzjahala konja i ponovo se skamenila .

Mehrun je i prije ponešto znao o toj skamenjenoj nevjesti s brda , ali se od trenutka i susreta s njom više ničega nije sjećao .
On , najljepše muško stvorenje o čijoj ljepoti i pameti se nadaleko pričalo , on Mehrun potomak starih begova i mladi hodža , postao je nesvjesni mladoženja jednoj skamenjenoj stijeni koja je imala lik nevjeste na konju .

Nekada se po selu pričalo da ju je majka proklela što se udaje za tuđu vjeru . Branili su joj ali ona se ukrala i u pratnji svatova krenula svome suđeniku .
Kada je njena majka ujutru vidjela da je pobjegla , počela ju je kleti :

- Heeeej šćeri u kamen se pretvorila i ti i tvoji svatovi !

I kako su to ljudi prenijeli s koljena na koljeno ostala je priča da usred ljeta padne snijeg i ledena oluja zahvati cijelu planinu , kroz koju su svatovi prolazili .
Kada su na kraju prelazili pereko tog brda nadomak Mehrunovog sela , tu ih sustigne majčina kletva i i svatovi sa nevjestom se smrznu a poslije se okamene .

-Nesreća može da bude svačija ! – kaže jedna stara poslovica , ali ni nju nisu mogli zaobići ostatci paganstva koje je preživljelo u narodnom vjerovanju , pa se smatralo da nije pametno ulaziti u dom onoga koga je zadesila kakva nesreća jer bi se ta nesreća mogla nedaj ti Bože prenijeti i u svoj dom .

Tako su Mehrunovi roditelji ostali sami sa Mehrunom i sa nesrećom koja ih je zadesila .

Golemo imanje kojim se nekada dičilo čitavo selo otimala je pustoš . Mobe koje su rado dolazile u pomoć , bilo u vrijeme sjetve ili u jesen u vrijeme žetve , sve rjeđe su dozalile stalno izmišljajući nekakvu iznenadnu obavezu, koja eto , nije dala vremena da se dođe i pomogne . Na kraju niko više nije smio kročiti na to imanje .
- Džabe i novac , nikome nije bilo do novca ako se uz to zaradi nesreća i prokletstvo unese u
svoj dom - razmišljali su seljaci .
Ta Mehrunova nesreca potrajala mnogo duže nego su se nadali , pa se Mehrunov babo na kraju odluči otvoriti seharu iz koje povadi svo begovsko zlato svoih predaka koje bijaše nasledio , i s nadom u jedinoga Boga krenu u svijet da svom jedinom sinu Mehrunu potraži lijeka .

Sudbinski putevi ponekad znaju biti dugi i široki , ali kako nada zadnja umire
Mehrunov otac je obilazeći svjetišta i bogomolje , medinske hadžije i alime lutao više od godine dana , da bi na kraju prekoAlžira i Libije stigao u u grad Karouan u zemlju Tuneziju .
Niko mu nije umio pomoći , ili možda nije bila sudbina , ali on nije odustajao od svoje namjere .
Tu nedaleko od ruševina starog Kartaga , živjela je jedna šesnaestotogodišnja djevojka za koju se govorilo , da se jedino ona umije obračunati sa zlim Džinima .

No kako je to bio mjesec Hadža kada se išlo na Ćabu , djevojka nije htjela ništa preduzimati protiv Džina dok joj se braća ne vrate sa hadža iz Meke .

Za to vrijeme , Mehrunova majka nije se dizala sa sedžde .
Samo ponekad kada bi završila sa klanjanjem akšam namaza , tiho bi se prikrala Mehrunovoj sobi i vireći kroz jedanu rupicu sa koje je izbila čvor na vratima , dugo bi gledala i slušala , kako se Mehrun razgovara sa svojom nevjestom .

Ne vidljiva njenom oku nevjesta je najvjerovatnije ležala na dušeku pokraj Mehruna .
Čula ga je kako joj šapuće neke nježne riječi koje obznanjuju ljubav , ali kako se u njeno doba
umjesto riječju ljubav govorila samo tijelom , Mehrunova majka nije mogla raspoznati njihovo značenje , a niti joj je bilo jasno odkud te riječi Mehrunu , njenom sinu i hodži , kome je vjera u Allaha bila najveća ljubav u životu .

Allah ne postoi ! Ništa osi tebe ne postoji ! – čula je iz Mehrunovih usta kako govori svojoj , nevjesti , a onda bi se počeo smijati dugo dugo ....

I dok je nešto strujalo uz njeno tijelo svijajući joj se kao gajtan oko samog srca , osjetila bi kako ju nešto nagoni bliže vratima . Branila se o toga i s tugom i molitvom ponizno spuštajući oči pred Gospodarom svjetova , neprestano iskala hallal i oprost za ono što je Mehrun govorio .
Nemalo puta bi i sama počela sumnjati da je možda i sama skrivila Mehrunovu nesreću . Možda ga urekla ljubomorom s kojom ga je gaila , možda ga urekla očima koima ga je dan i noć gledala pa ponekad i noću kada bi spavao – brižila je .
Nekakv osjećaj da bi mu se daleko od njenog pogleda moglo nešto ružno dogoditi , nije joj dozvoljavao da ga ostavlja samog . Pa čak ni onda kada je odrastao i postao mladić .
Kada je suprug odlučio upisati ga u medresu , mjesec dana nije mogla da spava stalno razmišljajući - kako će preboljeti te dane i mjesece u koima ga neće moći gledati !
Kada je otišao od kuće , gotovo svake noći je sanjala da neko kuca na avliskim vratima . Probudila bi se i onako okupana znojem istrčala na avliju dugo osluškujući , ali osim vjetra i mrkle noći ničega više nije bilo .

Jedne noći umoran od neprestanog lutanja i Mehrunov otac je usnio čudnovat san , dok je spavao u iznajmljenoj hotelskoj sobici .
Sanjao je da je Mehrunova nevjesta pregazila more jašući na konu i jednostavno se zaustavila ispred hotela . I kao što je i očekivao ušla je u sobu ošamarila ga , i jako uzbuđena ponovo izašla iz sobe .

Kada se probudio , presjedio je ostatak noći plačući . Sljedećeg jutra primjetio je da mu nema dukata .
Neko je odnio zlato ne ostavivši mu čak ni papirni novac za za puta , koi je čuvao da bi mogao kupiti kartu za brod , kada dođe vrijeme da se vrati kući .

Nikome ništa ne kazujući , devet pisama je napisao i poslao tadašnjem kraljevskom namjesniku koi se nalazio u Maroku , ali ta pisma nisu otišla dalje od recepcije hotela na kojoj ih je predao .
Poslije izvjesnog vremena došli su vojnici i odveli ga u tamnicu . Na početku su ga teretili da je strani špijun i pozivali svjedoka koi ga je teretio . Taj svjedok bio je isti onaj recepcioner kome je predavao pisma .

U selu se mnogo prije toga počelo šapatom govoriti , da se utopio u crnom moru , kada se dogodila neka havarija na brodu koi je plovio prema Tuskoj .

Ništa se nije moglo sakriti od radoznalog naroda , pa je otuda možda i ona stara poslovica , da
„gdje god ima dima, tu ima i vatre „ ..

Odmah zatim na njegovom imanju su počele nicati nekakve ograde . Bogata i plodna zemlja postajala je vremenom sve manja , dok na kraju nije nestao i put koim je Mehrunova
majka donosila vodu sa izvora .
Sudbinska zvijezda jedne pobožne i ponosne begovske porodice zaprijetila bijaše da će se
potpuno ugasiti . Njeni najveći dušmani bile su sigom posute duše seoske fukare , koja se sve više bogatila blagom imanja nesrećne porodice .
Ni kosa u hambaru nije ostala , a da nije bila odnešena . Samo dvanaest dinamita zađenutih između dvije visoke grede na na samom vrhu hambara , niko nije vidio , a niti je za njih ko znao osim Mehrunovog oca i majke .

Naoružana majčinskom ljubavlju i snagom istihare koju je klanjala predhodne noći , Mehrunova majka se jedne večeri kradom udaljila iz sela i krenula ka brdu .
Ne prestajući da uči dovu , nisu je uplašili strašni zvketi lanaca , a ni zaglušujuća vriska konja
što su u galopu lomili kopitama golu ravnicu po kojoj je hodila . Nije ju zbunilo ništa pa čak ni plač nevjeste , a ni vatreni bič koim joj je prijetila sikćući na nju psovkama kakve nikada u životu nije čula .
I te ljetne noći , kao kada iz vedrog neba pukne grom , strašna eksplozija potresla je zlokobno brdo . Sa prostrtih sofri poskakle su kašike i zatreperile uljane lampe na duvarima njišući se s drhtanjem tla , koje se kao strujni udar zadijevao u tanahne zidove kuća .
Čitavo selo istrčalo je napolje .
Gore pod mjesečivim okom iz sivila praha i sitnog kamenja koi je kao kroz nekakav lijevak polako curio s visine ka zemlji , izdvoila se silueta konja , na kome je ne viđena ljudskim okom bezglava nevjesta poletila u nebo .

Na ivici jedne kamene ploče plakala je otkinuta nevjestina glava . Stotinu avaza , između koih je poznala i Mehrunov , nije spriječilo Mehrunovu majku da učini ono što je naumila . Prišla je i podignuvši je visoko svom snagom hitnula ju je glavu ka tihoj i dubokoj rijeci .
Odmah zatim pojavio se pun mjesec i dolinom se prostrla mrtva tišina .

emir-RA

Zlatna sredina

(26)

  • »emir-RA« je muško

Postovi: 455

Datum registracije: 03.07.2008

Lokacija: BIH okolina Tuzle

  • Poruku poslati

2

Ponedjeljak, 25. Maj 2009

samo se ti razbacuj ja samo kopiram ;)

jel ovo po istinitom događaju Shejla - rekao bih da jeste, jer zvuči skorz autentično . . .

joj kako je mene strah tih prikaza i džina :D

ali kao što ti na kraju reče : NIŠTA NIJE JAČE OD MAJČINE SUZE I DOVE (o) (o) (o) (o) (o) (o) (o)
Na vatru odgovori vatrom !

HANY

Učenik

(10)

  • »HANY« je žensko

Postovi: 157

Datum registracije: 22.04.2009

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

3

Ponedjeljak, 25. Maj 2009

;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;( ;(

šejla

Učenik

(10)

  • »šejla« je žensko
  • »šejla« je autor ove teme

Postovi: 118

Datum registracije: 19.05.2008

Lokacija: njemačka

  • Poruku poslati

4

Ponedjeljak, 25. Maj 2009

E vidiš emir-Ra u Prijepolju postoji jedno veoma stjenovito brdo koje se nadnosi nad gradom a zove se Sokolica . Ispod Sokolice protiče rijeka Lim koja dijeli grad na dvije obale .Na vrhu tog brda ranije se mogla vidjeti ta djevojka na konju pogotovu pred akšam kada se nebo malo zamrači . Ja sam čula tu legendu o njoj kao dijete i bila sam fascinirana i stalno sam ju gledala s prozora moje sobe . Kada je bio rat u Bosni nisam tri godine dolazila u sandžak . Kada sam 1995 ponovo došla u Prijepolje nje više nije bilo na brdu . Otuda i ova neobična priča .
Naravno da džini postoje i mogu općiti sa ljudima a izgledati sasvim normalno . Sad sve zavisi , ima dobrih džina i loših (ljutih) samo mi to ne regestrujemo tako . Šiti recimo vjeruju da se džini čak mogu udavati i ženiti sa ljudima , a da se to odmah ne primjeti , samo ne znam koliko je ta tvrdnja baš tačna .

5

Nedjelja, 31. Maj 2009

Prica mi se izuzetno dopala i ja bih je rado postavila na jednoj drugoj stranici, ali ne bih da ugrozim autorska prava, stoga prvo pitam smijem li? Ako da, kako onda da naznacim autora? Samo -Sejla-?
"Ti sa svakim lijepo! I trazi da se dobra djela cine, a neznalica se kloni!" (El-'Araf, 199)

šejla

Učenik

(10)

  • »šejla« je žensko
  • »šejla« je autor ove teme

Postovi: 118

Datum registracije: 19.05.2008

Lokacija: njemačka

  • Poruku poslati

6

Četvrtak, 04. Juni 2009

Fala ti bože jedva uđoh , nešto me bilo izbacilo , a ja zaboravila lozinku eh , he heh , pa još potražim da mi mi pošalje amin lozinku i poslije nehotično izbrišem e-mail a nisam vidjela kodu za registraciju . Hallali Pink inače bi ti prije odgovorila . Ovako autor sam ja to jest Elifa Kriještorac . Objavi slobodno evo tebi dajem ok , ali mora biti popisan autor texta . Drago mi je što ti se sviđa .
Selam

Bosnjaaak

Zlatna sredina

(10)

  • »Bosnjaaak« je muško

Postovi: 245

Datum registracije: 17.05.2008

Lokacija: Luksemburg

  • Poruku poslati

7

Nedjelja, 14. Juni 2009

Samo zapisano ostaje vjecno

Draga Sejla tvoje pero je dar Dragog Allaha dz,s. Rijeci iz tvoje duse i srca ostavljaj na cahat zapisane da se Bosnjaci Sandzaka ponose njima.
Malo je Bosnjackih pisaca koji tako lijepo i jednostavno a zadivljujuce pisu i ostavljaju hediju za svoj narod.
Dragi Allah te nagradio a njegova nagrada je najveca.
[SIZE=3]Samo naukom mozemo doc do istine...[/SIZE]

Social bookmarks