Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 07. Februar 2005

Muslimani u svijetu

Htio sam da pokrenem temu koja bi se sastojala od informacija o muslimanskim zajednicama sirom svijeta.

Medju njima, mene licno, najvise impresioniraju one manje zajednice (ili bar relativno male u odnosu na vecinsko okruzenje), a koje se vijekovima odupiru raznim oblicima asimilacije, bilo da su to namjerni pokusaji, ili pak ono sto bismo mogli nazvati unutrasnjom asimilacijom, tj. zaboravljanje svoje samobitnosti.

Prvi koji su mi pali na pamet su Pomaci ( jedn. Pomak, mn. Pomaci ) - muslimani koji su, poput nas, takodjer slavenskog prijekla. Nastanjeni su u trokutu Bugarske, Grčke i Turske. Oni su kao i Bošnjaci Islam prihvatili od Turaka i dijele sličnu sudbinu sa nama.

Ono sto bih dodao je nesto iz mojeg licnog iskustva. Dok sam studirao u Pristini upoznao sam jednog muslimana iz Orahovca. Doznao sam da vecinsko stanovnistvo ovog grada na Kosovu u svojim domovima i dan danas bastini jezik istovetan jeziku Pomaka (za razliku od javnog zivota, gdje, i u medjusobnoj komunikaciji, upotrebljavaju albanski jezik i izjasnjavaju se kao Albanci.)



[SIZE=5]Pomaci - autohtoni Muslimani Bugarske [/SIZE]


Put od Plovdiva ka jugu u bugarske rodopske planine odvede putnika u vrijeme kada nije bilo Merecedesa niti BMWa. Kako se put vinjava ka obroncima planina, minareti džamija smjenjuju pravoslavne crkve. Lagodnost modernog života je zamjenjena busevima koji čade i konjskim zaprežnim kolima.



Sela Ehinos i Mustaftsova


Na poljima se vide žene, pokrivene od glave do pete u šarenu odjeću. Ovdje ste u prelazu iz Bugarske ka nezaboravljenoj vladavini Osmanlija. Odjednom, čudan zaokret zbunjuje ovaj prelaz; ovdje svi pričaju bugarski ili čudnu verziju tog jezika sa laganim turskim narječjem.

Budete iznenađeni time da jednostavni i vrijedni stanovnici ovog područja, radije posjećuju džamiju nego crkvu. Ovdje se koristi bugarski a ne turski jezik. Proturječnosti ima u izobilju i one zbunjuju naša saznanja. Stanovnici ovih sela nisu Turci nego Slaveni. I oni su zaostavšina nekadašnje osmanske vladavine. Oni su Pomaci.


Nepouzdano porijeklo

Za njihovo porijeklo se vežu brojne špekulacije. Bugari, Turci i Grci ih svojataju, govoreći da su dio njihovog naroda. Pomaci se nalaze u brdskim predjelima Ropdopskih planina i Trakije, između Bugarske, Turske i Grčke. U glavnom se smatraju muslimanima slavenskog govornog područja.

Postoje brojne teorije oko samog naziva "Pomak." Sa grčke tačke gledišta, ime je izvedeno iz starogrčke riječi 'pomax', što znači 'onaj koji pije' i označavajući time trakijsku tradiciju pijenja.



Bugarski historičari imaju nekoliko teorija. Prva kaže da je riječ 'Pomak' izvedena od riječi 'pomagač' aludirajući na saradnju Pomaka sa osmaskim carstvom. Druga teorija kaže da je riječ izvedena od 'pomahamedanci' ( islamizirani ). Treća teorija objašnjava da je riječ izvedena od staroslavenskog naziva 'agarjani' što znači 'nevjernici'. Opet druga kaže da je riječ izvedena od bugarskog 'po maka' i znači 'po cijenu smrtnog bola'. Navodno su Pomaci bili pravoslavni kršćani koji su prisilno morali prihvatiti Islam za vrijeme osmanske carevine. Prema ovoj teoriji, oni koji su to odbili bili su pogubljeni.


Etničke nesuglasice

Mržnja Bugarske prema njezinim muslimanskim manjinama se napaja iz drugih izvora. Pet stoljeća osmanske vladavine su stvorile protureakcije osvete i ugnjetavanja. Komunistička vlast je opravdavala svoje asimilacijske metode navodeći etničke konflikte u susjednoj Jugoslaviji kao razlog. Neprijateljstvo između Albanaca i Srba povećalo je strah kod bugarskih komunista da turska i druge muslimanske manjine bi se otvoreno pobunile u ekonomsko i geografsko odvojenoj oblasti južnih Rodopa.



Sa jezične strane, u mnogim pomačkim selima, govori se bugarski dijalekt u kojemu ima dosta turskih i grčkih riječi. Iako su muslimani, većina bugarskih Pomaka slabo do nikako priča turski izuzev riječi koje su ostale u bugarskom od Osmanlija. Čak i među drugim manjinama, oni se smatraju građani drugog reda.

Bugarska vlada je 1948 počla da se brine o ovoj međukulturnoj dilemi, kada je komunistički režim sproveo nekoliko mjera asimiliacije s ciljem da ukloni sve manjine. Među njima Turke, Rome, Armenijce, Tatare i Pomake.


Lažni identitet

U prvi talas ovih mjera je spadao tzv izselvane ( iseljavanje ) program, napravljen da premjesti Pomake iz južnih djelova Bugarske. Drugi veliki 'paket' mjera je ciljao na tzv. 'nacionalnu svijest'. Tada su svi muslimani Bugarske bili primorani da promjene svoja arapsko-islamska imena u slavensko-kršćanska. Ovo je bilo označeno kao vazroditelen proces ( proces ponovnog rađanja ). Julian Konstantinov objašnjava komunističku logiku na sljedeći način:

"Bugarska je morala da 'objasni' bugarskim muslimanima ko su oni i da pomogne da se vrate svome 'istinskom identitetu'. Polazilo se je od toga da su bugarski muslimani 'zaboravili' istinske podatke ili da su bili 'krivo upućeni'. U zvaničnim spisima, oni su predstavljeni kao ljudi 'čija nacionalna svijest se mora očistiti'. NA njih se je gledalo da žive u nekom kolektivnom zaboravu i da im se treba pomoći da napuste ovo stanje. Oni mora da se 'ponovo rode', fraza koju je vlast koristila je postala poznata pod imenom vazroditelen proces ( proces ponovnog rađanja ). [1]



Da bi opravdali nasrtaje na manjine, komunistička vlast je koristila izraz "nacionalne svijesti", kao da postojanje jedne nacije i njezinog naroda ovisi o etničkoj i vjerskoj homogeniji. "

Mnogi Pomaci na selima sa Grčkom granicom su imali rodbine sa druge strane granice. Samim tim su veoma često prelazili tu granicu. U ovome je komunistički režim vidio neprihvatljivu prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Onda su počeli sa uklanjanjem onoga što su oni smatrali prijetnjom iz te oblasti

Kao rezultat izselvane, danas žive male populacije Pomaka u Balkanskim planinama na sjeveru Rodopa u Loveč-Teteven oblasti. Tu se nalazi Pomačka sela Galata, Glogovo, Gradešnica i Babinci. Pomaka ima i u oblasti Veliko Tarnovo kao i u Razgradu, Šoumeni i Rouzu na sjeveroistoku.


Demografska prijetnja

Za vrijeme njegove vladavine kao komunistički vođa Bugarske, Todor Živkov nije skoro ništa uradio da ublaži kulturološku netrepeljivost prema bugarskim muslimanima. Nakon što je došao na vlast 1956 godine Živkov je imao nekoliko emocionalnih govora u kojima je dokazivao kako u kulturne aktivnosti njegove zemlje spada i podučavanje turskog jezika u školama. Ali ovo je bila samo fasada da bi se Bugarska predstavila kao 'prosvijećena' nacija.

U kasnim 60-tim godinama proš log stoljeća, stopa naraštaja je kod Pomaka naglo porasla u odnosu na Bugare. Netrepeljivosti zbog ovakvog razvoja su popratile netrepeljivosti naspram manjina. Ovakav demografski razvoj se je nastavio i do 80-tih.

1984 godine, stopa rađanja kod muslimanskih manjina je iznosila 2,5%, dok je kod Bugara bila 0%. (Bousfield and Ricardson, 1996 ) [2]. Drugi razlog nasilne asimilacije bio je otvoreno nezadovoljstvo Albanaca na Kosovu. Etničke netrepeljivosti između kosovskih muslimana i pravoslavnih kršćana, porasle su strah kod komunista Bugarske da bi bugarski muslimani mogli dići svoj glas za samoupravom u jugoistoku te zemlje.

Nastojanja da Pomaci promjene svoja imena počela su u 70-tim godinama. Bugarska vlada nije uspjlea da im nametne slavizirane verzije njihovih imena te su nereijetko Pomaci, Turci i Roma bili ubijani na licu mjesta, ili su slani na radne robije u zatvorima kao što je Belene na Dunavu ili su bili raseljavani. David Kaplan prenosi priču jedne žrtve:

"Obično su dolazili duboko u noći. Buka vojnih vozila i zasljepljujuća svjetla dignula je tursko selo na noge. Vojnici bi upadali u svaku kuću i istjeravali su ljude van, a oni bi morali da za svakog člana svoje porodice napišu novo bugarsko ime. Oni koji bi to odbili ili su oklijevali, bili su svjedoci kako bi im vojnici silovali njihove žene i kćerke. Prema podacima Amnesty Internationala i zapadnjačkim diplomatama, vojnici su pretukli na hiljade ljudi i ubili su stotine. Na hiljade ih je bilo strpano u zatvor ili su bili raseljeni unutar Bugarske." [3]


Između ideala i stvarnosti

Okrutne metode koje je koristio Živkov zemlju su zamalo gurnule u untrašnje nerede. U i oko južnobugarskog grada Kardžalija, gdje broj muslimana nadmašuje broj kršćana, Turci i Pomaci su protestovali protiv napada od strane vlade. Oružane snage su bile poslane iz Sofije da uspostave mir u toj oblasti. Međunarodna pozornost ove nepravde prema muslimanskim manjinama navela je Tursku da otvori svoju granicu i ponudi azil tim ljudima. Prema podacima turskog ministarstva, samo u vremenu od maja do augusta 1989 godine oko 300.000 etničkih Turaka se je iselilo u Tursku iz Bugarske. Turska nije bil u stanju da prihvati ovoliki broj ljudi te je zatvorila granice da bi osigurala stabilnost zemlje.

Danas u Turskoj živi oko milion ljudi koji vode porijeklo iz Bugarske.



Biljeske:

1. Konstantinov, Yulian, 1997. Three Pomak Stories. Sofia: Bulgarian Society for Regional Cultural Studies website.
2. Kaplan, Robert D, 1994. Balkan Ghosts: A Journey through History. Vintage Books (a division of Random House, New York), pp. 214-215
3. Bousfield, Jonathan & Dan Richardson, 1996. Bulgaria: The Rough Guide. London: Penguin Groups.



http://www.ce-review.org/01/19/jacobs19.html

http://www.pomaksongs.enosi.org/



"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

2

Srijeda, 09. Februar 2005

[SIZE=5]Muslimani u Španiji[/SIZE]

Umajadski vladari Španije preobrazili su Kordovu, pomalo uspavani i zabačeni mediteranski gradić, u jednu od evropskih srednjovekovnih prestonica. U devetom i desetom stoleću ovaj grad postaje najcivilizovaniji evropski centar, “nevesta Andaluzije”, ali i “ukras sveta”. U to doba, štaviše, muslimanska Španija postaje i najnapredniji, najkulturniji deo Evrope. U njoj je, u najvećoj meri, vladala religijska i međuetnička tolerancija, a podsticane su i slobodne filozofske rasprave, izgradnja biblioteka, fakulteta, javnih kupatila i parkova, kao i poezija i arhitektura. I dok su današnje evropske metropole poput Pariza i Londona tada bile samo mali, nerazvijeni gradovi, Kordova je imala oko sto hiljada stanovnika i biblioteku s oko pola miliona knjiga, kao i na stotine trgovina, džamija i javnih kupatila. Podignuti su bili i palata i most nad rekom Gvadalkivir. Sam grad je bio čist, popločan, dobro osvetljen, obilato snabdeven tekućom vodom. Umajadske halife su razmenjivale ambasadore s Vizantijom, Bagdadom, Kairom i Saksoncima. Osnivaju se univerziteti u Toledu, Kordovi, Sevilji i Granadi, a književnost, filozofija i algebra doživljavaju procvat, naročito kada je reč o očuvanju helenskog nasleđa.




Kako su muslimani Španije čuvali Islam

Malo se zna o patnjama, stradanjima i protjerivanjima muslimana nakon pada Španije u kršćanske ruke, dok puno više ima znanja o ljepotama španskih gradova, vrlinama naroda, biografijama halifa,...

Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svečanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i kršćanskom običaju. Nikom od Moriska se ne dozvoljava da govori, piše ili čita na arapskom jeziku.

Svi muslimani koji su ostali u Španiji poslije pada Granade, (02. 01. 1492. godine), bili su nazvani Morisci. Taj se naziv prvobitno davao Špancima koji su prešli na Islam. Tako su mnogi Morisci bili španskog porijekla, zbog čega je osnovana inkvizicija, čiji je glavni zadatak bio "podsjećanje" (mučenje) Moriska na njihovo kršćansko porijeklo. Službenici inkvizicije su nasilno pokrštavali muslimane, mučeći ih na razne brutalne načine, koje je teško preživjeti. Pokušavali se odvraćati ih od Islama i spaljivanjem islamskih knjiga. Granada je bila poprište paljenja arapskih rukopisa. Ispovijedanje Islama u javnosti značilo je smrt, tako da su Morisci u javnosti počeli ispovijedati kršćanstvo, ali su u tajnosti obavljali islamske dužnosti. Tako npr. poslije kršćanskog vjenčanja, tajno su se vjenčavali po Šerijatu. Mnogi su u javnosti nosili kršćanska imena, a u privatnom životu muslimanska.




Ostali potajno muslimani

Pokršteni muslimani su pored svih progona i nasilja, koji su nad njima provodile kršćanske vlasti Španije, ipak ostali potajno muslimani. Mučenja se nastavljaju. Na silu ih odvode u ckrvu. U slučaju da ne prisustvuju misi, ili ako se na bilo koji način posumnja u njihovo kršćanstvo, bili bi izloženi raznoraznim mučenjima od strane inkvizicije. Ovo se dešavalo često i bez mjere. Bez obzira na to, trudili su se da sprovode Islam onoliko koliko su mogli. Namaz su obavljali u svojim zaključanim kućama. Petkom bi se kupali i posebno uređivali, oblačeći najljepšu odjeću koju su imali. Sustezali su se od pijenja alkohola i jedenja svinjskog mesa. Sunetili bi svoju djecu, nadijevajući im muslimanska imena. Postili su mjesec ramazan u toku kojeg su davali sadekatul-fitr. Za Isaa, a.s., su govorili da je Allahov poslanik. Tajnost im je pomogala da opstanu, kako bi ispovijedali Islam.

Španska vlast je uvidjela važnost arapskog jezika u jedinstvu Moriska i njihovom okupljanju i duhovnom jačanju. Zbog toga je za vrijeme vladavine kralja Karla donesen zakon 1526. godine, kojim se zabranjuje Moriscima upotreba arapskog jezika, muslimanske odjeće, upotreba hamama, te održavanja skupova i svečanosti na islamski način. Ovaj zakon nije odmah primijenjen na područjima gdje su Morisci živjeli u većini. Doneseno je više dekreta sa sličnim sadržajima koji su se odnosili na Moriske, a koji nisu bili tako žestoki kao što je bio dekret donesen 1566. godine.




Barbarski dekret

Poslije smrti kralja Karla 1555. godine na vlast dolazi njegov sin Filip II. Situacija postaje još teža po muslimane. Od preostalih muslimana traži da zauvijek napuste svoju vjeru, svoj jezik, institucije, način života. Čak je naredio rušenje svih španskih kupatila koja su ostatak "bezvjerja". Muslimani su znali da je Filip II bio vrlo ekstreman i fanatičan, u što su se i uvjerili pročitavši barbarski dekret iz 1566. godine. Skraćena verzija ovog barbarskog dekreta glasi: "Daje se Moriscima rok od tri godine da nauče kastilijanski jezik, što znači da se nikome od njih ne dozvoljava da govori, piše, čita ili saobraća na arapskom jeziku. Svaki ugovor ili poslovanje na arapskom jeziku smatraće se nevažećim. Ne priznaje se ni u sudstvu. Sve arapske knjige, bez obzira na struku, moraju se predati vlastima na uvid i cenzuru. Dozvoljene od njih biće vraćene vlasnicima na korištenje u roku pomenute tri godine. Ovo važi i za muslimansku nošnju od koje se ne smije praviti nova. Krojiće se samo odgovarajuća hrišćanska nošnja. Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svečanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i krišćanskom običaju. Kuće im moraju biti otvorene u vrijeme bilo koje svetkovine ili u danima skupova i praznika, kako bi svećenik i vlasti mogli vidjeti šta se unutra dešava od eventualnih zabranjenih ponašanja i prizora... Ženama se zabranjuje upotreba kne....".



Ispisani zakon je okačen po trgovima i glavnim gradskim kapijama. Ovo je primoralo vođe muslimana da odluče kako da se postave prema novoj nevolji koja ih je snašla. Pokušali su na lijep način obesnažiti zakon ili bar olakšati njegove naredbe. Uputili su kralju žalbu. Međutim, on je bio odlučan u primjeni dekreta, tako da je dekret postao izvršan. Očaj Moriska deseže najviši stepen. Podižu ustanak, za koji historičari kažu da je ugušen u bujici krvi. Otpor je sigurno pružan do njihovog potpunog protjerivanja sa tla Španije.



Pisanje prijevoda i komentara Kur'ana na alhamijado jeziku


Morisci su shvatali nužnost posjedovanja Kur'ana, vjerskih knjiga iz raznih islamskih oblasti, međutim, skoro sve vjerske knjige su im oduzete, a zabranjeno im je pisati na arapskom jeziku. Privremeni izlaz nalaze u kastilijanskom jeziku, koji su vremenom naučili, da bi došli do ideje da izume novi jezik. Tako je nastao alhamijado jezik, izveden iz kastilijanskog jezika, u koji su ubacili neke arapske riječi i razne riječi iz drugih dijalekata.



Alhamijado jezik su pisali arapskim pismom. On znači jezik nearapa. Otkrivanje novog jezika značilo je za Moriske dalje očuvanje Islama. Počeli su pisati prijevode i komentare Kur'ana na alhamijado jeziku, zatim siru posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., te predaje o drugim poslanicima, pravne knjige, hadise. Zbirka ovakvih rukopisa pronađena je ispod poda jedne stare kuće u Argonu, gdje je očigledno bila sakrivena od službenika inkvizicije. Zbirku su pronašli španski naučnici početkom XIX vijeka. Morisci su, također, ostavili književno naslijeđe i u prozi i stihu na alhamijado jeziku. Velike zbirke ovih tekstova nalaze se u Nacionalnoj biblioteci u Madridu i biblioteci Akademije historije.


Završna faza inkvizicije

Uslijedila su mnogobrojna naređenja protjerivanja Moriska. Posljednje naređenje protjerivanja potpisao je Filip II, 1609. godine, poslije čega je nastalo masovno protjerivanje svih muslimana sa španskog tla. Znači, iste te godine, muslimani su konačno slomljeni - iskrcavali su se na obale Afrike ili su lađama otplovili u druge udaljene islamske zemlje.



Procjenjuje se da je između pada Granade i prve decenije XVII vijeka protjerano ili pogubljeno oko tri miliona muslimana, a broj je sigurno i veći. Neki od kasnijih španskih učenjaka, osvrtali su se na genocid nad muslimanima Španije. Tako španski učenjak Don Broveno u svojoj knjizi "Španski Morisci i njihovo protjerivanje" za nestanak Moriska i njihove književnosti kaže sljedeće: "Španska politika nije se zadovoljila protjerivanje Moriska, nakon čega su usahnula naša polja i osiromašile radionice i kase... Protjerivanjem Moriska skrila se lijepa književnost, narodna poezija, divna mašta i izvor Božije objave, koju su predstavljali. Njihovim nestankom iz naše poezije izblijedio je kolorit, umjetnost, život, nadahnuće i borbenost koja je bila svojstvena njima. Na mjesto toga, spustila se tama na naš književni horizont u periodu od XVII i XVIII vijeka.” Lane Poole kaže: "... protjerani su; za kratko vrijeme hrišćanska Španija je "zasjala"... Zatim je došlo do pomračenja, i u toj tami, od tog vremena, Španija stalno gmiže.”




"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

muhadzer

Zlatna sredina

(10)

Postovi: 457

Datum registracije: 08.11.2004

  • Poruku poslati

3

Srijeda, 09. Februar 2005

alBazari, hvala na predivnim tekstovima u ovoj temi.
Imao sam prilike razgovarati sa nekim od Bugarskih doseljenika u Tursku, i jasno se moze uociti razlika izmedju autohtonih Turaka koji su zivjeli u Bugarskoj a koji su doseljeni iz Anadolije tokom ranih osmanlijskih osvajanja i Pomaka, odnosno domaceg stanovnistva. Interesantno mi je bilo kad mi je jedan bugarski Turcin rekao da oni svoje djevojke ne udaju u sela Pomaka, ali uvijek su bili ponosni kad bi imali snahu Pomaka. Inace Pomaci nevjerovatno lice na nas Bosnjake.

Sto se tice spanskih muslimana, tesko da se moze naci mnogo tragicniji narod u istoriji od njih. Imali su velicanstvenu civilizaciju, u njihovim gradovima su jedni pored drugih u harmoniji zivjeli muslimani, jevreji, hriscani. Tu je islamska civilizacija dozivjela vrhunac, Kordoba je pored Bagdada i Semerkanda bila centar slavne srednjovjekovne kulturno-naucne istorije islama. Kasnije su jahaci apokalipse na celu sa kraljem Ferdinandom i Marijom unistili svu tu divotu spalivsi preko 500 hiljada knjiga koliko je bilo u biblioteci kordobskog univerziteta. Uprkos svemu nesto spasenih knjiga kasnije je iznjedrilo renesansu u Evropi. A Spanija je ubijajuci svoje najbolje sinove ostala najmracniji dio Evrope vijekovima, samo do prije 30tak godina tamo su bili fasisti na vlasti. Zavrsio bih ovaj post sa recenicom iz svog potpisa a koja je bila napisana na ulazu univerziteta u Kordobi:
Svijet pociva na cetiri stuba: znanju ucenih, hrabrosti odvaznih, pravdi mocnih i molitvi pravednih.
Svijet pociva na cetiri stuba: znanju ucenih, pravdi mocnih, hrabrosti odvaznih i molitvi pravednih.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

4

Srijeda, 09. Februar 2005


[SIZE=4]Muslimani u Spaniji danas[/SIZE]

Ekskluzivni interview sa teh. direktorom dzamije u Granadi
Datum: Thursday, October 07 @ 10:11:45 CDT
Tema: Gosti dzemata



Džemat - Za dzemat.org, Jahja Cattanach, tehnički direktor novoizgrađene džamije u španskom gradu Granadi, je dao ekskluzivni interview. U njemu on odgovara na pitanja vezana za prošlost muslimana Španije kao i svoje viđenje njihove budućnosti.
Bosanska javnost, po prvi put dobija mogućnost da iz prve ruke sazna o dinamici koja se odvija u tom dijelu svijeta.

1. Možeš li se predstaviti i u kratko reći kako si postao musliman?


Zovem se Jahja Cattanach porijeklom sam iz Engleske. Imam 34 godine i na Islam sam prešao prije 18 godina. Jedan od razloga je bilo nezadovoljstvo sa postojećim statusom quo u društvu. Bio sam razočaran ponašanjem ljudi, dok sam u isto vrijeme tražio ljudsku fitru. Svako živo biće posjeduje ovo. Kao od Allaha stvoreni, mi moramo biti onakvi kakvim nas Allah želi da budemo. I tu formu nisam našao u svome društvu. Ja sam uvjek vjerovao u Boga. Na kraju, najjači argument je bila jaka i jasna poslanikova poruka koju nam je ostavio. Prvi put sam došao u Španiju 1988 godine i ovdje sam živio dvije godine, da bih se nakon toga vratio u Englesku. Prošle godine sam opet došao ovdje, gdje sada obnašam funkciju tehničkog direktora džamije.


2. U julu 2003 otvorena je glavna džamija u Granadi. Koju simboličnu poruku ima ovaj događaj?

Ovo je prva džamija na Zapadu koja je izgrađena od domicilnog stanovništva, a ne od imigranata. Ona je proizvod borbe koju smo 23 godine vodili sa španskom administracijom. Ona je odgovor na rasteću potrebu ljudi za Islamom, odnosno da Islam postaje dio ovoga društva.



3. 1609 godine, katolički kralj Filip III je protjerao sve muslimane iz Španije. Da li je ovo bio kraj Islama na iberijskom poluostrvu? Navodno su postojali musliamani koji su živjeli u brdima da bi sačuvali svoju vjeru. Da li je ovo istina?

Da. Postojale su enklave muslimana u planinskim masivu Alpujaras. Ovi muslimani su pobjegli u brda da bi očuvali svoju vjeru. Oni su bili španski preobraćenici u Islam i Španija je bila njihova zemlja. Nisu napustili zemlju u pravcu sjeverne Afrike. Nisu nam poznate činjenice u kojoj mjeri su živjeli Islam, niti kada su se kao muslimani potpuno utopili u kršćansku većinu.


4. Kada je počeo val prelazaka na Islam u Španiji?

To je bilo prije nekih 25 godina, kada su trojica Španaca otišli u London i primili Islam pred šejhom Abdulkadir Es-Sufijem. Nakon toga su se vratili nazad u Granadu i počeli su da rade na otvaranju džamije.



5. Možeš li nam nešto reći o broju španskih muslimana i njihovoj socijalnoj pozadini?

Ne znam podatke za cijelu Španiju, ali u samoj Granadi postoji oko 80-90 porodica koje su primile Islam. Uz to dolaze još pojedinci, tako da je broj muslimana, španskog porijekla u samoj Granadi oko 400 ljudi. Ovo je najveća domicilna skupina muslimana u čitavoj Evropi. Španci raznih socijalnih pozadina prelaze na Islam. Tako da imamo muslimane koji su profesori, zanatlije, radnici. Znači ljudi iz čitavog društvenog spektruma.



6. Zbog čega prelaze na Islam?

Iz sličnih razloga, iz kojih sam i ja postao musliman. Ljudi su u potražnji za istinom. Dodatni motiv u Španiji jeste i taj što su ljudi za vrijeme vladavine diktatora Franka ( umro 1975 godine ) bili odsječeni od svih zbivanja u svijetu. Nakon njegove smrti ljudi su htjeli da upoznaju one segmente kulture i historije koje su im bili uskraćeni. Islam je bila jedna od tih 'misterija' o kojoj se ništa nije znalo. Pored toga uticaj katoličke crkve u ovoj zemlji je nevjerovatno velik i ona ( crkva ) transportuje negativnu sliku o Islamu. Ljudi hoće da vide da li je to u istinu tako.
Islam je u Španiji ostavio duboke korijene; počev od arhitekture, jezika, muzike. Povratak Islam jeste svojevrsni povratak svojim korijenima. Osim toga geografska blizina Sjeverne Afrike je takođe uticala na to da Islam nije potpuno stranac na ovim prostorima.



7. Da li je bilo muslimana za vrijeme diktatora Franka?

Za druge dijelove Španije ne znam, ali ih u Granadi nije bilo.


8. Šta je bio glavni razlog pada Al- Andaluza u 15-om stoljeću?

Glavni razlog je bila nepostojeća jedinstvenost među muslimanskim vođama. Oni su vremenom bili zaboravili svoj prvobitni cilj, a to je bio proširiti Islam. Ova vjera je dinamična; ako nije u ekspanziji onda se nalazi u povlačenju. Islam je sila koja mjenja stanja društava, i koja se mora uvjek nalaziti u ekspanziji. Pred kraj muslimanske vladavine vođene su mnoge borbe među samim muslimanima. Ljudi su se bili opustili nisu imali prvobitni žar sa kojem su došli na iberijski poluotok. Islam je postao slab u njihovim srcima. Drugi razlog je bila manjkava centralizacija komande, kao i poslušnost svojim pretpostavljenim. Ovo su iskoristili neprijatelji Islama te su huškali muslimane jedne na druge.



9. Kako gledaš na dugoročnu perspektivu španskih muslimana?

Paradoksna je situacija da je do 'eksplozije Islama' došlo nakon 11.09. baš kada je negativna slika Islama u medijima doživjela kulminaciju. Knjige o Islamu su rasprodane; prijevodi značenja Kur'ana na španski se teško mogu dobiti jer je velika potražnja za njima na tržištu. Ljudi hoće da saznaju šta je Islam, ko su muslimani. Iz ove radoznalosti se rađaju pozitivni kontakti sa ljudima, koji uvide da Islam nije onakav kakvim ga mediji predstavljaju. Komšije, koje žive u blizini naše džamije u mahali Albaizin su veoma ljubazni prema nama. Islam je budućnost Evrope. Ljudi u Evropi imaju nisku stopu rađanja, oni odumiru. Socijalne veze između ljudi se kidaju. Muslimani imaju potencijal da pokažu ljudima put iz ovog ćorsokaka u koji ih je odveo njihov način života. Postoje studije koje kažu da će muslimani za 50 godina postati najbrojnija populacija u Evropi. Trenutni demokratski a posebno ekonomski poredak Zapada je kao rak koji uništava svog domaćina. Islam ima potencijal da obnovi društvo.


10. Kako muslimani Španije sebe smatraju? Kao neku podvrstu posebnih evropskih muslimana ili kao dio ummeta?

Svi muslimani svijeta smatraju sebe dijelom ummeta. Mi se ne odvajamo ničim od drugih muslimana. Zbog naših posebnih okolnosti pod kojima bivstvujemo imamo drugačije uloge, odnosno izazovi muslimana Španije su drugačiji nego muslimana drugih podneblja.



11. Kako su napadi 11.03. u Madridu promjenili stanje muslimana u Španiji?

Mnoge su se stvari desile od tada. Kao prvo muslimani su se našli pod generalnom sumnjom da su teroristi. Vođena je agresivna kampanja od strane policije i medija prema onima koje su oni smatrali teroristima. S druge strane pozitivno je, da je španska javnost od samog početka sumnjala u zvanične izjave jer je tadašnja konzervativna vlada u startu lagala oko počinilaca. Kako je istraga odmicala ljudi su vidjeli da ne mogu vjerovati zvaničnim izjavama vlade i policije. Dokazi su govorili da i vlada ima umješane prste u taj zločin. U mnogim slučajevima dokazi su bili izmišljeni, što je vodilo tome da je javnost izgubila povjerenje u zvanične izjave.


12. U kojem djelu ( ako uopšte ) je rat u Bosni uticao na razmišljanja španskih muslimana?

Ubijanje muslimana Bosne je jedan u nizu primjera agresivnog plana da se ostvare određeni ciljevi. I pošto muslimani stoje na tom putu, moraju biti uklonjeni. S islamske tačke gledišta, postoje samo dvije ideologije; Islam i kufr. Ili si pripadnik jedne ili druge. Ako pogledate na zemlje koje su napadnute vidi se da se radi o klasičnom etničkom čišćenju. Svaki musliman se osjeća tužnim zbog stvari koje se dešavaju dilejm svijeta; u Čečeniji, Bosni, Palestini...



13. Stranicu, za koju daješ interview, posjećuju i brojni nemuslimani. Tvoja poruka njima?

Upotrijebite svoj razum, i ne dozvolite drugima da razmišljaju za vas. Budite pronicljivi i posmatrajte stvari iza njihove fasade. Mi moramo shvatiti da smo stvoreni i da kao takvi imamo određenu ulogu. Ako smo iskreni u svojim namjerama da hoćemo da saznamo isitnu, Allah će nas uputiti. Poruka sa kojom je došao Muhammed a.s. nije vremenski ograničena i upućena je svim narodima.



"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Social bookmarks