Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

1

Petak, 17. Septembar 2004

Muslimanke Proslosti

Islam je vjera koja je kroz mracnu istoriju osvijetlila zenino pravo i dala je zeni pravo glasa u sedoom vijeku, dok su na zapadu u engleskoj tek u 17 vijeku ustanovili da zena ima dusu...Da, to su upravo oni koji islamu prigovaraju u vezi statusa zene...Ovjde ce biti nekoliko rijeci o muslimankama koje su svijetli biseri pomno cuvani u skoljkama ...



[SIZE=4]Esma bint Jezid ibn as-Sakan[/SIZE]

Ovo je bila velicanstvena muslima, mu’mina iz reda Ensarija (tadasnjih pomocnika Poslanika s.a.v.s. iz Medine). Esmu su zvali govornica zena jer je bila mnogo elokventna, mudra i religiozna. Ona je bila ideal muslimanke. Ona je bila medju zenama koje su dosle da donesu prisegu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na vjernost u islamu. Allah, subhanehu ve te’ala, o tome kazuje u Kur’anu:



" O vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i o­n je milostiv." El Mumtehinah, 12.

Nakon davanja prisege bila je zeljnja da nauci sve o islamu. Slusala je redovno Poslanikova kazivanja i upitkivala o nekim pravilima koja se ticu zene muslimanke. Ona je bila ta koja je pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi propisa menstruacije.

Tako je ona postala predstavnica zena kada je trebalo pitati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zenskim stvarima. Jednom, ona je dosla Poslaniku, s.a.v.s. i upitala: “ Boziji Poslanice, ja predstavljam grupu zena koje dijele moje misljenje. Allah te je poslao muskarcima i zenama. Mi smo ti tako uzvjerovali i slijedimo te. Nama zenama je odredjeno mjesto u kucama, pazimo na muzeve zelje i odgajamo njihovu djecu. Muskarci imaju neke privilegije kao sto je klanjanje Dzum’ah namaza, dzenaze i borbe na Allahovom putu. Pripada li i nama ista nagrada kao i njima?”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenuo svojim prijateljima i upitao: “ Jeste li ikada culi dobro pitanje od zene o vjeri kao sto je ovo?” Oni odgovorise, “ Ti si u pravu, Allahov Poslanice.” On zatim rece: “ O Esma, vrati se i reci zenama koje misle kao ti, da zena koja se bude fino ophodila sa svojim muzem, zeleci njegovo zadovoljstvo i pokoravala mu se, jeste ekvivalentna sa muskarcima u vezi onoga sto si spomenula o njima.”

Esma bint Jezid ibn as-Sakan je dakako zeljela ici u borbu ali joj se nije pruzila prilika sve do bitke na Jermuku. Bila je medju zenama koje su bile u pozadini muslimanskih boraca. Blokirala bi put svakome onome ko je pokusavao da pobjegne sa bojnog polja sve dok se ne bi vratio u borbu. Takodjer, opskrbljivala je borce hranom i vodom i njegovala ranjene.

Nakon ovog herojskog truda kojeg je ulozila na putu znanja i borbe na Allahovom putu, Esma bint Jezid ibn as-Sakan je preselila na Ahiret 30. godine po Hidzri.

Neka joj se Allah smiluje, oprosti grijehe, sacuva spomen do Dana Sudnjega i uvede je u dzennet.

Umm Fatima
Ref: El Muslimaatul Ava’il
Dr. Abdel Hamid Eliwa
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

2

Subota, 18. Septembar 2004

[SIZE=4]Rijec Zenama [/SIZE]



U Ime Allaha Milostivog, Samilosnog!

Majka pravovjernih Aiša r.a. prenosi vise od dvije hiljade hadisa. Bila je vjernicima njihova uciteljica u znanju, posebno fikhu. Ashabi su se njoj obracali za savjet, pa cak i po pitanju najvecih problema.





Poslije objave 28. ajeta sure Ahzaab**, Allahov Poslanik s.a.v.s. je upitao Aišu da se konsultuje sa svojim ocem, Ebu Bekrom, i da odluci da li bi ona zeljela da ima ljepotu dunjaluka ili ahireta? Majka pravovjernih Aiša r.a. je odgovorila: “Meni ne treba konsultovanje sa mojim roditeljima po ovom pitanju. Ja više volim ahiret, nego li ovaj svijet.“

Esma’ bint Umeis r.a., zena Ebu Bekra r.a. je bila veoma strpljiva zena. Kada je saznala o ubistvu njenog sina, Muhammeda bin Ebi Bekra r.a., umjesto placa i jaukanja, kontrolisala je svoju ljutnju, te tiho sjela u kraj mesdzida.

Tabi’ ijah, Ummus-Suhba’ je bila jedna od poboznih i suzdrzljivih zena. Dok je bila bolesna, ponudjeno joj je u jednoj casi posebno opojno pice koje bi joj olaksalo stanje. Medjutim, ona se obratila Allahu rijecima: “O Allahu! Ti znas da je Tvoj Poslanik s.a.v.s. zabranio ovo pice, pa zastiti me od njega i izlijeci me bez njegovog koristenja.” Casa se zatim razbila, pice prosulo, a Tabi´ijah je ozdravila. Ona se znala buditi tokom noci i govoriti samoj sebi da je njene oci iznenadjuju, jer one znaju da ce tako dugo spavati u kaburu a ipak zele da spavaju na dunjaluku!

Umm Ed-Derdi bi receno da se neko kod halife Abdul Melikua na nju zalio, nasto je ona odgovorila da je to ne zanima i dodala: “Ako me neko bespravno optuzio, onda mora da me je neko bespravno i pohvalio, pohvalom koju ja ne zasluzujem.”

Kada je Lejla, nana halife Omera bin Abdul Aziza, bila mala, njena majka joj je rekla da u zadnjoj trecini noci u mlijeko doda vode, kako bi ujutro imali vise za prodati. Kcerka joj je na to odgovorila rijecima: “Kako mogu nasuti vodu u mlijeko kada je Emir El-Mu’minin, Omer r.a. to zabranio?!”
Majka joj rece: “O kceri, a da li nas Emir El-Mu’munin sada vidi?” Mlada djevojka odgovori: “Ne, ali me Allah vidi! Ja necu to uciniti.”

Postoji mnogo dogadjaja iz kojih moje sestre mogu uzeti pouku. Ja bih zamolio moje sestre da umjesto drugih prica i knjiga uzmu uciti Kur´an i hadis. Tim ucenjem one nece popraviti samo sebe nego i njihovu djecu, a u isto vrijeme imati puno druge koristi od toga. Allah s.v.t. je naredio Poslanikovim s.a.v.s. zenama da uce Kur´an i hadis u kuci.***
Pa zaista, i vase kuce bi trebale biti kao njihove, tako da se prihvatite ucenja Kur´ana i hadisa kao i ucenja njihova znacenja.

_______________________________________________________________________________
*Ovo je dio hutbe od Allaamah Sejha Badiuddina Er-Rasida Es-Sindhija preuzeta iz hutbi Raasidijah. Strana 122-123. Naslov je odabran od prevodioca “Abu Ahmeda”
**O Vjerovjesnice, reci zenama svojim: "Ako zelite zivot na ovome svijetu i njegov sjaj, onda se odlucite, dacu vam pristojnu otpremu i lijepo cu vas otpustiti.” (El-Ahzab, 28)
*** Autor se sluzi sa ovim ajetom. “I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vasim - Allah je, uistinu, dobar i sve zna.” (El-Ahzab, 34)

Izvor: http://www.TheRighteousPath.com

Prevela i doradila,
Umm Hamza




„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

3

Nedjelja, 19. Septembar 2004

[SIZE=4]Nusejba Bint Ka'b - Umm Ammare [/SIZE]



Sljedece redove posvecujemo jednoj posebnoj zeni Muhammedovog s.a.v.s. umeta. Ne, ne samo zeni... Ona nije obicna zena, niti je samo vjernica. Ona je borac nad borcima. Ona je bedem Allahove vjere koji neprijatelji nikada nisu mogli poljuljati, a kamoli srusiti. Ona svijetli medju imenima muslimanskih boraca sjajem zvijezde Danice medju ostalim zvijezdama.



Ona je ta koja je svojom celicnom borbom zadobila stepen Poslanikove s.a.v.s. pratilje u dzennetu. Ona je ensarijka Nusejba bint Ka´b bint Amr El-Mazinijje, u historiji islama poznata pod nadimkom Ummu Ammare.

Uzviseni Allah je ovoj izrazito briznoj i u stavu cvrstoj zeni rasprostranio prsa za Njegov din. Odabrao je da preuzme tezak i odgovoran zadatak sirenja Allahove s.v.t. istine – dini islama, istovremeno joj podarivsi slast uzivanja u borbi za nagradom Svevisnjeg Stvoritelja. A zadatak sirenja Allahove vjere nije bilo kakav zadatak niti bilo kakva obaveza. To je zavjet na odricanje u ime Allaha s.v.t., zavjet na strpljenje i ustrajnost na iskusenjima sa kojima se Allahov daija svakodnevno susrece. A kako li su se tek na razna iskusenja nailazili prvi nosioci ove pocasti, prvi sljedbenici Kur´ana i suneta medju kojima je i Nusejba r.a.?!

Nema tih rijeci koje bi mogle opisati hrabrost i pozrtvovanje Allahove robinje Ummu Ammare, pozrtvovanje pred kojim se covjek grcevitim bolom u dusi divi. Grcevitim bolom jer su velicanstvena djela i i dzihad ove muminke nedostizni. Preostaje nam samo divljenje i divljenje...

U bici na Uhudu je bila medju onima koji su u posljednjim momentima sakupili posljednje iskre snage i odlucno stali da svojim tijelima stite Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada su se muslimani nasli u musrickom obrucu. Ostavila je posao zbrinjavanja ranjenika koji je do tada radila zajedno sa grupom vjernica i isukala sablju hitro masuci njome odbijajuci tako musrike od Poslanika s.a.v.s. Pa kaze Allahov miljenik s.a.v.s. : «Nisam se okrenuo ni lijevo ni desno, a da pored sebe nisam vidio Ummu Ammaru kako se bori.» Njen sin, ucesnik i sudionik bitke na Uhudu nam prepricava jedan dio borbe vezan za njega i njegovu majku, pa kaze: «Toga dana sam bio ranjen u lijevu stranu. Udario me je covjek koji je bio poput visoke palme. Prosao je pored mene, ne osvrcuci se, a krv je tekla bez prestanka. Ugledavsi me, Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: «Previj svoju ranu.» Zatim je prisla moja majka koja je kod sebe imala zavezljaj pripremljen za previjanje rana, te mi je povezala ranu. Kada je zavrsila sa povezom rekla je: «Sine moj, idi i bori se!», na sto joj je Poslanik s.a.v.s. uzvratio: «Ko jos moze podnijeti ono sto ti podnosis o Ummu Ammare?!» Zatim se prema njima uputio covjek koji je udario Nusejbinog sina, pa joj je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ovaj je udario tvoga sina.» A onda je ona hrabro skocila i udarila ga po koljenu, te je kleknuo. Ugledala je zatim Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako se smije toliko da mu je mogla vidjeti kutnjake, pa joj se on ponovo obratio rijecima: «Osvetila si se Ummu Ammare.» Medjutim Ummu Ammare i sama zadobi ranu, te pokleknu. Ugledavsi je, Allahov Poslanik s.a.v.s. zovnu njenog sina upucujuci ga na majku rijecima: «Tvoja majka, tvoja majka,... Previj njenu ranu. Allah vas blagoslovio. Mjesto tvoje majke bolje je od tog i tog.» A Ummu Ammare, ta hrabra i uvijek razborita muminka cuvsi rijeci Poslanika s.a.v.s. uzvrati rijecima: «Ja Resulullah, moli Allaha da budemo tvoji pratioci u dzennetu.» Pa je Poslanik s.a.v.s. ucinio dovu Allahu s.v.t.: «Allahu moj, ucini ih mojim pratiocima u dzennetu.» Na sto je Ummu Ammare zadovoljno dodala: «Zaista mi je svejedno sta ce me snaci na dunjaluku.»

Ummu Ammare je u bici na Uhudu zadobila dvanaest rana, od kojih su bile rane od uboda kopljem i udarca sabljom. To su oziljci dzihada koje je nosila na svome tijelu do kraja zivota. To su oziljci koje je ona zeljela i isla im u susret znajuci da ce ti oziljci svjedociti za nju na Sudnjem danu. Pa zaista, ko ovako postupa ako ne onaj koji zudi u susret svome Gospodaru, onaj koji je zalozio svoj dunjaluk za ahiret, onaj cije je srce u potpunosti ispunjeno ljubavlju prema Uzvisenom Stvoritelju i Njegovom miljeniku, Muhammedu s.a.v.s. Onaj ciji je cilj Allahovo zadovoljstvo i Njegova nagrada.

Bitka na Uhudu nije kraj Ummu Ammarine borbe na Allahovom putu, naprotiv tek pocetak. Borila se ova mudzahida u mnogim bitkama u prvim redovima. Allah s.v.t. je odlikovao ne samo cvrstom vjerom nego takvom hrabroscu i ustrajnoscu da je bila primjer mnogim ashabima. Posebno se istice slucaj u bici na Hunejnu kada je njen primjer ulio snagu muskarcima. Primjetivsi da slabi snaga i moral kod pojedinih boraca, glasno je povikala: «Sta je s vama, zasto bjezite?», a zatim je skocila noseci sa sobom oruzje koje je sama od zeljeza napravila, te je udarila neprijateljskog vojnika usmrtivsi ga. Ashabi su bili zadivljeni podvigom ove muminke, njihovog primjernog suborca.

Zadivljujuci je primjer ove muminke u bici na Jemami. Ona u ovoj bici nije bila samo borac, vec majka osvetnica. Zudila je za svoga zivota da osveti sina kojeg je samoproglaseni lazni poslanik, Musejlema krvnicki ubio otkidajuci mu komad po komad mesa. Srce ove majke je bilo ranjeno i zelilo je osvetu. Zaista joj je Allah s.v.t. uslisao dove koje mu je upucivala. Dao joj je da bude svjedokom njegove smrti. Vahsi je Musejlemu u ovoj bici probo kopljem, a sabljom ga presjekao Ummu Ammarin drugi sin Abdullah r.a.. Ummu Ammare r.a. je tokom ove bitke izgubila ruku i zadobila mnogo taskih rana, medjutim srce joj se ispunilo smirajem jer je njen sin osvecen ubistvom prokletnika Musejleme.

Hrabra i ponosna muminka Ummu Ammare nastavila je da se bori do kraja svog zivota, nailazeci redovno na mnoga teska iskusenja kojima Allah s.v.t. kusa vjernike na dunjaluku, kako bi ih za strpljenje nagradio obilatom nagradom na ahiretu.

Priredila, Umm Sulejman


Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

4

Ponedjeljak, 20. Septembar 2004

[SIZE=4]Rumejsa bint Milhan – Ummu Sulejm [/SIZE]



Ovo je prica o Ummu Sulejm, hrabroj sahabijki, zeni mudzahidu koja se zavjetovala na poslusnost i pokornost Resulullahu s.a.v.s. O Allahovoj robinji koja je svojom ustrajnoscu i postojnoscu u islamu zadobila cast da se njeno ime uvrsti u prve redove islamskih junaka. A kako joj i ne bi pripala ta cast kada je Poslanik s.a.v.s. spomenuo rijecima: «Vidio sam sebe kako sam usao u dzennet kad tamo Rumejsa bint Milhan, zena Ebu Talhe.» (Buhari, Muslim)





Ummu Sulejm je zena ensarijka koju je Allah s.v.t. pocastio da bude medju prvim ensarijama koji su primili islam i nosili teret dave na svojim ledjima. Cvrsto i odlucno je prihvatila Allahovu vjeru i nije se kolebala niti posustajala, cak ni onda kada je njen muz, idolopoklonik, stavio na izbor da bira izmedju njega i islama. Ova iskrena Allahova robinja je izabrala vjeru, hrabro zastupajuci taj svoj izbor. Njen muz se nije mogao pomiriti sa tom odlukom, te je napustio nju i desetogodisnjeg im sina Enesa bin Malika, ostavivsi ih takoreci na milost i nemilost. Ummu Sulejm nije posustala pred ovim iskusenjem, vec naprotiv jacala je i bodrila samu sebe znajuci da ce joj Allah Svemoguci dati rjesenje.

I zaista, nakon izvjesnog vremena zaprosi je jedan od najljepsih, najbogatijih i najuglednijih medinskih momaka. Bio je to Ebu Talha. Ali, da li je to za Ummu Sulejm zaista bilo rjesenje?

Ebu Talha je bio musrik, a Ummu Sulejm, iako pustenica, zena u cije srce je Allah s.v.t. duboko usadio din i ona je bila spremna da odbije ovako dobru ponudu pred kojom bi mnoga zenska srca pokleknula. Ponudio joj je veliki mehr, medjutim ona mu je iznijela svoj stav rijecima: «O Ebu Talha, ti si covjek kjafir, a ja sam zena muslimanka i nije mi dozvoljeno da se udam za tebe. Ako bi primio islam, to bi bio moj mehr, i necu ti traziti nista drugo.» Medjutim, ponosni Ebu Talha nije posustao, vec joj je ponudio jos veci mehr u nadi da ce ona pristati. A zar njegov ponos moze biti veci od njenog?! Zaista je ova iskrena muminka pokazala odvaznost i cvrstinu koja je na kraju i samog Ebu Talhu fascinirala. Na sve njegove ponude mu je konacno odgovorila: «Zar ne znas, o Ebu Talha, da vase bozanstvo koje obozavate, pravi tesar – rob te i te porodice?! Kada biste njime zapalili vatru, izgorio bi.» Ove rijeci su navele Ebu Talhu na razmisljanje. Pa zaista, Gospodar i Stvoritelj koji je dostojan obozavanja ne moze izgorjeti! Nije se vise dvoumio, izgovorio je sehadet i to pred Ummu Sulejm. Naravno, odmah nakon toga su sazvani svjedoci i obavljen je cin vjencanja, jer sta bi vise moglo sprijeciti ovo dvoje ljudi da se uzmu. Ebu Talha je svojoj buducoj supruzi ponudio cijeli imetak kao mehr, medjutim ona je uzela samo jedno, Ebu Talhu kao mumina, tj. njegov sehadet.

Tako je Ebu Talha sebebom Ummu Sulejm prihvatio Allahov din koji vodi u vjecnu srecu, odrekavsi se idolopoklonstva koje upropastava covjeka na ovom i vodi u vjecnu propast na onom svijetu. Ovo je Allahova milost koja je obasula Ebu Talhu, a milost Stvoritelja je i to sto ga je pocastio tako hrabrom, bogobojaznom i razboritom zenom koja mu je bila saputnica cak i u dzihadu. Divan li je primjer koji o njoj pripovijeda njen sin Enes bin Malik r.a. On prenosi da je jednom kada je Ebu Talha bio odsutan od kuce preselio im sin, a on to nije znao. Ummu Sulejm, ta divna i hrabra zena, majka tog djeteta, nije zeljela da odmah na pragu doceka muza sa tuznom i bolnom vijescu, vec je spremila veceru i posebno lijepo se dotjerala za njega. Tu noc su imali i odnos, nakon ceka je saopstila muzu o smrti njihovog sina. Obratila mu se rijecima: «Sta mislis kada bi narod uzeo pozajmicu clanova porodice i oni budu trazili tu svoju pozajmicu, da li imaju pravo da im je zabrane?» Ebu Talha, ne sluteci sta mu zeli reci, odgovori: «Nemaju.» Ummu Sulejm mu je zatim rekla: «Onda mirno podnesi gubitak svoga sina.» Ebu Talhu pogodi ta vijest i ne mogavsi razmisljati o mudrosti njenog postupka naljuti se i rece joj: «Pustila si me da budem dzunub, a onda si me obavijestila o mom sinu», te je izasao i srdit se uputio Poslaniku s.a.v.s. Ispricao mu je sta se desilo na sto je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Allah vas blagoslovio u vasoj protekloj noci!» Allah Uzviseni je uslisao Poslanikovu s.a.v.s. dovu i ucinio da Ummu Sulejm zanese. Kada se trudnoca blizila kraju i nazirao porod, odlucna i hrabra Ummu Sulejm zanemari svoje stanje i krene skupa sa Ebu Talhom, Poslanikom s.a.v.s. i ostalim mudzahidima u dzihad protiv neprijatelja islama. Mozda je i bila voljna da ostane u Medini i ceka porod, medjutim znala je koji su plodovi borbe na Allahovom putu. Strpljivo je podnijela cijeli put i nije razmisljala o porodu, medjutim pred samom Medinom je zadese zestoki porodjajni bolovi. I kako je postupila u tim trenucima ova predivna muminka? Ono sto nijedna zena danas ne bi bila spremna uciniti. Strpila se i rekla muzu da su je prosli bolovi, te da nastave dalje i to sve iz zelje da se vrate u Medinu u drustvu sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s. Odmah po dolasku u Medinu rodila je sina. I prije nego je zadojila dijete zovnula je Enesa i rekla mu: «O Enese! Niko ga nece zadojiti sve dok ne odes s njime do Allahovog Poslanika s.a.v.s.» Pa kaze Enes: «Nasao sam ga a u ruci je drzao zeljezo za zigosanje deva. Posto me ugledao, rekao je: «Da se nije Ummu Sulejm porodila?» Rekao sam: «Jeste», te je on ostavio zeljezo, a ja sam prisao i stavio mu dijete u krilo. Poslanik s.a.v.s. je zatrazio jednu medinsku hurmu, te ju je zvakao u ustima dok se nije smeksala, a zatim je stavio u usta djeteta, a ono se oblizivalo. Poslanik s.a.v.s. je tada rekao: «Pogledajte kako ensarije vole hurme.» Pomilovao ga je i nadio mu ime Abdullah.»

Zar nije divan primjer ove mudzahide koja nije pridavala znacaj visokoj trudnoci i napornom stanju pred sami porod?! Velicanstvena su njena djela i borba na Allahovom putu. Poput lavice se zalagala u svim momentima da Allahova rijec bude gornja, pa cak i onda kada je trebalo uzeti mac i stit u ruke. Prenosi se da je ona u bitku na Hunejnu sa sobom ponijela handzar, pa kada je Poslanik s.a.v.s. ugledao, upitao je zasto nosi handzar, a ona mu je na to ponosno odgovorila: «Uzela sam ga u slucaju da mi se priblizi neki musrik. Rasporila bih njime njegov stomak!» (Muslim)

Koliko li je samo zednih usta u dzihadu napojila i ranjenih mudzahida previla. Ulijetala je sa majkom pravovjernih, Aisom r.a. u zariste borbe, probijala sa ispod usijanih sablji, noseci vodu kaka bi mudzahidi gasili zedj. Enes r.a. o tome pripovijeda: «Vidio sam Aisu bint Ebi Bekr i Ummu Sulejm. One su, zaista, bile brze, jer vidio sam njihove halhale. Na svojim ledjima su nosile mjesine koje su praznile pojeci narod, zatim bi se vracale i punile ih, pa bi ponovo dolazile i praznile ih pojeci narod.» (Buhari, Muslim)

Divim ti se o Ummu Sulejm! Divim se tvom iskrenom imanu, tvom tevekulu, tvom dzihadu!

Gospodaru, priblizi me djelima koje je cinila Tvoja predivna robinja Ummu Sulejm! Podaj mi da okusim makar dio slasti njenog imana!

Gospodaru, tako ti Tvoje velicine smiluj mi se!

Priredila, Umm Sulejman

„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

5

Utorak, 21. Septembar 2004

[SIZE=4]Primjeri pozrtvovanje zene muslimanke i njenog materijalnog davanja za vjeru [/SIZE]


Zabilježeni su brojni časni primjeri muslimanki dobročiniteljki koji osvajaju um pronicljivih i pune srce razboritih... Spomenućemo neke od tih primjera radi ibreta današnjim djevojkama.
Žene naših dobrih prethodnika bile su darežljive. Takmičile su se u davanju i darežljivosti i utrkivale se u trošenju imetka na Allahovom putu.




U vojnom pohodu Usre (Tebuk), prenosi se da je Ummu Sinan, r.a, rekla: 'Vidjela sam prostirku pred Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u kući Aiše, r.a. Na njoj je bio misk, narukvice, grivne i menđuše. Prostirka je bila napunjena onim što su poslale žene kao pomoć muslimanima za nabavku ratne opreme (Hajatus-sahabe, 1/421). To je ono pobožno pokoljenje, pokoljenje ashaba koji su pobijedili šejtana u svojim dušama. Nisu se preobrazili u robove dunjaluku, nego su ga uzjahale, potčinili ga sebi, ne dozvolivši da dunjaluk njih potčini... Izvršili su potpuni hilafet na dunjaluku, počev od gradnje do reforme. No, izvršavajući hilafet oni su željeli Allahovo zadovoljstvo i nadali se kući ahireta, pretekli su ljubitelje dunjaluka na dunjaluku a zatim su ih pretekli i na ahiretu (Fi zilalil-Kur'an, 2/1072).
Blistavi uzori
U historiji naših prethodnika postoje itekako svijetli fragmenti (prizori), u njima je supruga bila pomagač mužu u izdašnosti. Još uvijek traje eho riječi Ummu Dahdah, priča pokoljenjima o tome kako je muslimanka bodrila svoga muža u darežljivosti. Tako joj je muž kazao: 'O Ummu Dahdah, iziđi iz bašče, ja sam je doista prodao za palmu u Džennetu.' Ona je, r.a, odgovorila: 'Unosne li zarade.' (El-Isabe, 4/60) Da, unosne li zarade! To joj je bolje nego ovosvjetski ukrasi ma koliko brojni bili, bolje od sjaja dunjaluka ma koliko bio okićen. Kod nje nije bilo prostora za kolebanje i nemarnost.
Neka je Allah zadovoljan sa Ebu Dahdah darežljivim i izdašnim sahabijom. I neka se Allah smiluje Ummi Dahdah na brzini odaziva pozivu udjeljivanja i nesebičnosti, ljubavi prema dobru i stavljanju imetka na odgovarajuće mu mjesto radi uklanjanja nevolje nevoljniku.
Ummul Benin, sestra Omera ibni Abdul-Aziza bi govorila: 'Uf škrtosti, kada bi škrtost bila košulja, ne bih je obukla, kada bi bila put, ne bih se njime zaputila.' Također je govorila: 'Svako ima svoju potrebu, a ja imam potrebu da udjeljujem i budem darežljiva. Tako mi Allaha, draže mi je uspostavljanje (održavanje) rodbinskih veza i dobročinstvo, negoli lijepa hrana kada izgladnim i hladna voda kada ižednim (Sifetus-sahve, 2/210). Izdašnost je postojala a bogatstvo se uvećavalo u stoljećima islama.
Prenosi Hatib da je Zubejda supruga Haruna er-Rešida obavila hadždž, pa je njena milostinja dostigla za 60 dana 54.000 dirhema. Abdullah Ibni Mubarek je rekao: 'Vidio sam Zubejdu u snu i rekao joj: 'Šta je s tobom Allah učinio?' Odgovorila je: 'Oprostio mi je pri udaru prvog trnokopa pri gradnji vodovoda za Mekku.' (El Bidaje ve-Nihaje, 11/128,175).
Ona je, Allah joj se smilovao, dovela pitku vodu iz brda Hudā u časnu Mekku. Allah ju je počastio čestitim dobrom, nije je imetak obuzeo, nije je dunjalučka blagodat pokvarila. Voda Zubejde za koju se ona trudila, da stigne u Mekku, još uvijek svjedoči šta je moguće da urade dobročiniteljke.
Godine 306. po Hidžri otvorena je bolnica koju je sagradila Ummul-Muktedir. Ona je obezbijedila ljekare i poslugu. Njeni izdaci za svaki mjesec bili su 600 dinara (zlatnika).
Kada je izbio sukob između karamita i vojske abbasijskog halife, karamiti su ubili veliki broj ljudi i presjekli puteve hodočasnincima. Tada je Ummul-Muktedir znala da se imeci štede samo radi pomaganja u borbi protiv Allahovih neprijatelja i ispomoć za vrijeme nevolja. Dala je 500.000 dinara za opremanje vojske u borbi protiv karamita.
Kroz historiju, žene vjernice ostale su putokaz po svojoj privrženosti onome što je bitno, suštinsko od onog što je formalno. Nastojale su da čine dobra djela koja nisu bili u stanju učiniti mnogi ljudi.
Ti si (sestro) preča od kafirke
Sestro muslimanko... Ti koja si zasada iz sadnica uvišenog islama... Zalijevaj tu sadnicu iz obilja svoje samilosti i neka te nikako ne preteknu žene kafirke u djelovanju i humanizmu. Kršćanke su postale poznate u svijetu po svojim dobrovoljnim prilozima koji se troše na pokrštavanje porodica, prema kojima (misionari) licemjerno iskazuju svoju naklonost (saosjećajnost).
Jevrejke, iako su za mnoge primjer škrtosti, koja se ogleda i u nepridavanju pažnje svojoj vanjštini i zadovoljavanju prostom hranom i jednostavnom kućom, sve što uštede stavljaju u kasu za podršku cionizmu. To su radile i prije uspostavljanja cionističke države. Golda Meir vratila se sa 50.000.000 dolara nakon akcije prikupljanja dobrovoljnih priloga u Americi. To je navelo Ben Goriona da kaže: 'Reći će se prilikom pisanja historije: 'Doista je žena jevrejka donijela novac, i ona je ta koja je osnovala državu.'
U našoj savremenoj stvarnosti imamo lijepe primjere muslimanki dobročiniteljki koje su se obavezale pomoći mudžahide u Afganistanu, Bosni intifadu u Palestini. Raduje da je dobro još uvijek duboko ukorijenjeno u dušama muslimanki.
Od darovanog ženskog nakita sakupljene su gomile zlata i stavljene na raspolaganje mudžahidima. Kakva je vrijednost ukrasa i nakita ako je naš ummet u opasnosti i ako se gazi čast muslimanki. Muslimanke neće biti nikada ponižene – dok su muslimanke. Njihova braća se bore na Allahovom putu, a one čitaju hadis Allahovog poslanika, s.a.v.s: 'Musliman je brat muslimanu, ne zlostavlja ga, ne ponižava ga i ne izdaje ga. ' Pa kako da taj hadis u potpunosti ne primijene?
Budite blistavi primjeri muslimanke dobročiniteljke, čime će se vratiti sjećanje na primjere sahabijki na dan Tebuka i pohoda u neimaštini. Utrošile su imetak u nešto što se ne može nadmašiti. Učinile su imetak slugom, a nisu postale sluge imetku, učinile su da imetak bude u njihovim rukama, a ne u njihovim srcima. Imetak je dijeljen darežljivo, tamo gdje je to šerijatom predviđeno. Govorile su: 'Gospodaru, ne učini dunjaluk našom najvećom preokupacijom i dometom našeg znanja.'

El-Mudžteme'a, br. 1435
Sa Arapskog, hfz. Mustafa Efendić
Novi Horizonti
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

6

Četvrtak, 23. Septembar 2004

[SIZE=4]Zlatni primjeri muslimanki ucenjaka [/SIZE]


Iz perioda „sadrul-islami“ (prvog stoljeca islama) bilo je zena – ashabijki koje su prenosile Resulullahove hadise, ucile ih napamet i predavale ih drugima. Pozivajuci se na „Musned“ Imami Ahmeda (sesti dio, strana od 402-464) nalazimo mnogo zena prenosioca hadisa od Resulullaha s.a.v.s. (71 zena)


Nabrojacemo neke:

Ummu Kulsum bint Ukbe, Vereka bint Abdullah, Selma bint Hamza, Havla bint Amir, Fatima bint Kajs, Ummu Hakim bint Zubejr, Fatima bint Ebi Hubejs, Feri´a bint Malik, Selma bint Kajs, Ummu Hiram bint Melhan, Suvejda bint Zem´at, Dzuvejrijja bintul-Haris, Ummul-´Ala El-Ensarija, Ummu Dzemil bintul-Mudzelel, Esma bint Umejs, Ummu Immara bint Ka´b, Ummud-Derda bint Sa´d, Hafsa bint Umer El-Hattab,...



Hazreti Aisa r.a. je imala dopuna na predaje ashaba (restrikciju hadisa koje su prenosili ashabi). To je sabrano u djelu «Odgovor na citiranje sto je dopunila Aisa r.a. na hadise koje su prenijeli ashabi», autora imama Bedrud-dina Ez-Zerkesije, u realizaciji profesora Sa´id El-Afganija, u izdanju «El-Mektebul-Islami». Aisa r.a. je postigla vrhunac u nauci i ucenju u kritici, recenziji i korekturi.

U djelu «El-E´alam» profesora Hajrudina Ez-Zerkelija, spomenuto je, necemo reci desetine, vec stotine i stotine muslimanki ucenih zena.
U djelu «Sijer a´alamin-nubela» Hafiza Ez-Zehebija ima na stotine ucenih zena u serijatskom pravu.
I na kraju u djelu «Tarihu Bagdadi» Hafiza Ebu Bekra Ahmed bin Ali El-Hatiba El-Bagdadija navedeno je desetine znamenitih, ucenih zena koje su imale veliki uticaj u islamskom drustvu.
U djelu «E´alamun-nisai fi´alemej el-arebi vel-islami» («Najucenije zene u arapskom i islamskom svijetu») profesora Omera Ridaa navedeno je stotine i stotine savremeno obrazovanih muslimanki. Kada bi zeljeli napisati sva njihova imena, trebao bi jedan ili dva toma knjiga.
Zivotopisne knjige su pune imena ucenih zena, odgajateljica koje su odgajale i svoje znanje prenosile na djecu koja postadose cijenjeni ucenjaci sa temeljnim znanjem u nauci, kulturi, knjizevnosti itd.

Evo jednog primjera:
«Sittul vuzara bint ´Umer bin Es´ad Et-Tenuhijje Ed-Dimeskijje»: Bila je muhaddisa – poznavalac hadisa i prenosilac vrijednih moralnih kvaliteta. Rodjena 624. h.g. Slusala je od svog oca i od Ebi Abdullaha El-Husejn Ez-Zejdije, Musned Safi´je, «Sahih Buhari».

Citirala ga je u Damasku i Egiptu. Ona je posljednja osoba koja je prenosila «Musned» usmeno. O njoj su pricali Ahmed bin Ali bin Ebi Bekr Es-Salihi, zatim Ez-Zehebi, pa Ibnu Ebil-Medzd, a slusao je od nje Fahruddin bin Muhammed Hamid Muhasin En-Nejrebi «Sahih Buhariju».

Ona je preslusavala Ali bin Ja´kuba Es-Safi´iju, serijatskog pravnika citiranje Musneda Es-Safi´ije, kada je dosla u Kairo.

Od nje je pripovijedao Semsuddin Mahmud bin Halifa bin Half El-Mudzi. Prenosio je od nje Semsuddin Muhammed bin Ali El-Hessab.
Od nje je bio slusao i pred njom preslusan trilogiju Muhammed Elvani: Sahih Buhariju, Kitabut-tevhid iz Sahih Buharije i cijelu Sahih Buhariju , zatim peti dio pouke i koristi autora, Abdurrahman bin ´Umera bin Naser Ed-Dimeskijje onako kako je cula od svog oca. Jedan dio sadrzi dvanaest hadisa iz Musneda Es-Safi´ije koje je cula od El-Husejna Ez-Zejdija.

Umm Sulejman,
Iz djela «Uzroci pobjede i poraza»,
autora Savki Abu Kalila
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

7

Petak, 24. Septembar 2004

[SIZE=4]Hadidza, kci Huvejlidova [/SIZE]



U predislamsko doba zvali su Hadidžu “Čista”. Udavala se dva puta, obojica od uglednika Arapa. Prvi put za Hinda sina Nebašova, kojem je rodila dva sina, a poslije njega za Atika el-Mahzumija kojem je rodila kćerku Hind. Po njoj je bila poznata kao Ummu Hind (Hindina majka).

Hadidžin otac Huvejlid, sin Esedov bješe visoka položaja u svome rodu, kao i njegova kćerka koja se obogatila tragujući sa Sirijom preko ljudi koje bi slala u njeno ime.



Muhammed, sin Abdullahov napunio je dvadesetpet godina života i bješe poznat kao “Pouzdani” kad Hadidža htjede da ga pošalje da trguje za nju u Siriji, pa se obrati Ebu Talib svome bratiću:

-O sine brata moga, ja sam čovjek bez imetka, a nastale su i teške godine po nas; evo se sprema karavana za Siriju, a Hadidža bi htjela tebe poslati da trguješ njenim imetkom radi onog što je čula o tvojoj pouzdanosti, pa ako joj odeš, pretpostavit će te nad druge, premda mi nije drago da ideš u Siriju, a i bojim se za tebe od Židova.

Ponudi Hadidža Muhammedu dvostruku platu od one koju je bila uobičavala davati. Muhammed prihvati ponudu te odvede karavanu u grad Busru u Siriji. Tamo na busrijskoj čaršiji sjede u hladovinu drveta pored pobožnjaka Nestora koji upita Hadidžinog slugu Mejseru koji je pratio Muhammeda na putu:

-Ko je ovaj čovjek što sjede u hladovinu ovog drveta?

-Čovjek iz Kurejšija, iz porodice koja se brine o Svetom Hramu, - odvrati Mejsera.

-Ne sjeda pod ovo drvo niko osim poslanika, na to će Nestor.

Prodade Muhammed svoju robu i kupi drugu koju prodade u Mekki uz dvostruku dobit. Prilikom povratka u Mekku primjeti Mejsera kako dva meleka prave hladovinu Muhammedu dok su jahali po popodnevnoj žegi. Ispriča to Hadidži kao i događaj sa Nestorom, što podsjeti Hadidžu na ono što se zbilo u mjesecu redžebu, na dan svetkovine mekkanskih žena, kad progovori jedno od njihovih božanstava što ga pohodiše, poprimivši lik čovjeka i približivši im se:

-O žene mekkanske, pojavit će se u vašem mjestu poslanik po imenu Ahmed kojeg će Allah poslati sa Objavom, pa koja god od žena mu mogne biti suprugom, neka bude.

Muhammed je u početku gajio ovce, a onda deve, skupa sa ortakom i bjehu u poslovnom odnosu s Hadidžinom sestrom, a kad bi trebalo što ugovarati s njom, slao bi Muhammed svog ortaka, pa ga jednom prilikom upita sestra Hadidžina zbog čega Muhammed ne dolazi s njim, a ovaj odgovori:

-Govorio sam mu da dođe sa mnom, ali mi reče da ga je stid.

-Nisam vidjela stidljivijeg čovjeka ni kreposnijeg, -na to će Hadidžina sestra.

Osjeti Hadidža uznemirenost u srcu pri spomenu Muhammeda, dok ne posla jednom njenu vjernu drugu Nefisu da izvidi njegov stav prema ženidbi. Ova saznade da je ono što ga sprečava od toga samo nedostatak imetka, te mu reče:

-Kad bi ti bila ponuđena ljepota i imetak i ugled i odgovarajuće porijeklo, ne bi li prihvatio? Poručuje ti Hadidža kći Huvejlidova da si joj blizak srcu radi vašeg srodstva i tvoga ugleda među svijetom, i poštenja i lijepe ćudi i iskrenosti.

U to je doba Hadidža bila najuglednija od Kurejšijskih žena i najvećeg bogatstva, pa je svako priželjkivao oženiti je. Stoga Muhammed, kad sasluša Nefisine riječi, spomenu to svojim amidžama Hamzi i Ebu Talibu i ode skupa s njima kod Hadidžinog amidže Amra sina Esedova da je zatraže. Ovaj pristade i tako postade Hadidža prva supruga Muhammedova, u svojoj četrdesetoj godini i rodi mu sina Kasima, po kojem bi prozvana Umm Kasim (Majka Kasimova). Nakon Kasima rodiše se još četiri kćeri: Rukejja, Zejneb, Umm Kulsum i Fatima. Nakon toga umrije Kasim.

Počeše se Muhammedu ukazivati istinski snovi i poče voliti samoću. Jednom usni kako mu izvadiše stomak i opraše ga i očistiše, pa ga opet vratiše na njegovo mjesto. Hadidža ga umiri rekavši da je to dobar znak.

Kad napuni četrdesetu godinu, provodio bi Muhammed čitav mjesec ramazan u brdu Hira u pobožnosti. Jednom mu se ukaza melek koji siđe s neba, a u ruci mu posuda sa knjigom, te mu reče:

-Čitaj!

Muhammed odgovori da ne zna čitati, na što ga melek stegnu žestoko nekoliko puta, dok ne ponovi Muhammed za njim:

-Čitaj u Ime Gospodara tvoga Stvoritelja.

Stvori čovjeka od zakvačke.

Čitaj, a Gospodar tvoj je Najplemenitiji.

Koji poduči pismu.

Poduči čovjeka onome što ne znade.

Nakon što završi Muhammed sa učenjem ode melek, te napusti Muhammed pećinu i krenu kući, i kad bi na polovini brda začu glas s neba:

-O Muhammede, ti si Allahov Poslanik, a ja sam Džibril!

Prestraši se Muhammed od lika Džibrilovog koji zastra nebesa i dođe Hadidži dršćući, pa je obavjesti što se zbi, izrazivši svoje strahovanje da se radi o džinu.

Hadidža ga, međutim, umiri riječima:

-Nikako, amidžiću! Allah to ne bi dozvolio da se dogodi, jer ti paziš na rodbinske veze, i ne govoriš osim istinu, a povjereno ispuniš i plemenite si ćudi.

Na to ode Hadidža pobožnjaku Bahiri i upita ga za Džibrila, a ovaj odgovori:

-Sveti Duh, najčasnijo od žena Kurejšija, otkud znaš za to ime?

-Muž mi i amidžić Muhammed veli da mu dolazi, -odvrati Hadidža.

-Ne zna za njega niko osim poslanik Allahu blizak, jer je Džibril izaslanik između Allaha i Njegovih poslanika. [ejtan se ne usuđuje ukazati u njegovom liku, niti nazvati se njegovim imenom, -reče Bahira.

Požuri Hadidža Muhammedu i obavijesti ga šta reče Bahira, a zatim se uputi amidžiću Vereki, sinu Nevfelovom koji je bio u vjeri Isa alejhi-s-selam i bio podučen Tevratu i Indžilu. Nakon što sasluša Hadidžine riječi, Vereka joj kaza:

-Amidžić tvoj ne govori do istinu i to je početak poslanstva. Dolazit će mu Pouzdanik koji je dolazio Musau i on je Poslanik ovog ummeta, zato mu poruči da ustraje.

Međutim, Objava se prekinu neko vrijeme, što teško ožalosti Allahova Poslanika i poželi da se sunovrati s vrha brda, ali kad bi se god popeo ukazao bi mu se Džibril govoreći mu:

-Ti si Allahov Poslanik.

Jednog dana ugleda Resulullah Džibrila kako sjedi između neba i zemlje te požuri uznevjeren kući i zatraži od Hadidže da ga pokrije.

Primjeti Hadidža kako je nemirna sna i teškog disanja i kako mu znoj lije sa čela i kao da sluša nekog ko mu šapuće. Potom se primiri i pođe izgovarati kao da ponavlja što je čuo:

-O pokriveni!

Ustani i opominji!

A odjeću tvoju očisti!

I kumira se kloni!

Obazre se Allahov Poslanik prema svojoj ženi i reče:

-Okonča se doba sna i odmora, o Hadidža. Džibril mi naredi da opominjem ljude i pozivam ih Allahu i robovanju Njemu. Pa koga da pozovem i ko da se odazove?

-Ja sam prva koga ćeš pozvati i prva koja ću ti se odazvati, -reče mu Hadidža.

Tako bjaše Hadidža kći Huvejlidova prva osoba koja povjerova u Allaha i Njegova Poslanika i ono s čime je poslan... Za njom slijediše Ebu Bekr, Ali sin Ebi Taliba, Zejd sin Harisov...

Glavari Kurejšija, međutim, porekoše Muhammedovo poslanstvo, jer bi se u suprotnom morali njemu pokoriti i priznati mu vođstvo. Umjesto pokornosti, postadoše mu neprijatelji i naudiše mu.

U tim teškim danima Hadidža je bila ta kod koje je našao Poslanik utjehu i ohrabrenje. Jednom mu dođe Džibril i reče:

-Hadidža hoće da ti donese posudu s jelom ili pićem, pa joj prenesi selam od Gospodara njena i od mene i obraduj je kućom u Džennetu.

Kad to Hadidža ču, uzvrati:

-Uistinu je Allah Selam i neka je na Džibrila Selam i na tebe neka je Selam i Rahmet Allahov.

Jednom prilikom sjeđaše Resulullah sa svojim ashabima na zemlji, pa napravi četiri crte po tlu i upita ih:

-Znate li šta je ovo?

Odgovoriše ashabi:

-Allah bolje zna i Poslanik Njegov.

Na to će Resulullah:

-Najbolje su žene od stanovnika dženneta četiri: Hadidža kći Huvejlidova, Fatima, kći Muhammedova, Merjem kći Imranova i Asija kći Mezahimova, žena Faraonova.

Benu Hašim i Benu Abdul Mutlib, Poslanikov rod, stadoše u njegovu zaštitu od progona Kurejšija, zbog čega ovi proglasiše prekid svakih odnosa sa njima, trgovačkih ili ženidbenih i zabraniše im kretanje, sve dok im ne izruče Muhammeda da ga ubiju. Ovo je potrajalo pune tri godine u kojima je rod Muhammedov bio primoran hraniti se insektima i lišćem i vezivati kamenje za stomak od žestine gladi. Potom umrije Poslanikov amidža Ebu Talib a nakon tri dana i Hadidža, desetog ramazana desete godine po Objavi, u šesdeset petoj godini života, a Poslanik je sobom spusti u kabur. Ukopana je u mezarju Hudžun u Mekki.

Ovo je bio težak udarac za Allahovog Poslanika, jer izgubi utješitelja i ohrabritelja i vjernog druga.

Priča majka vjernika Aiša:

-Ne bi znao Resulullah sallallahu alejhi ve sellem izići iz kuće a da ne spomene Hadidžu, pa me jednom spopade ljubomora i nazvah je staricom, ali se Poslanik naljuti i reče: “Povjerovala je u me kad me porekoše ljudi i pomogla me imetkom kad me ljudi spriječiše od njeg i djecu mi izrodi...”, pa rekoh u sebi, nikad je više neću lošim spomenuti.
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

8

Subota, 25. Septembar 2004

[SIZE=4]Supruga Halife Omera b. Hattaba kao porodilja [/SIZE]


Emir ul mu’minin, Omer r.a. je za vrijeme njegova kalifata obicavao patrolirati ulicama Medine licno, kako bi se osvjedocio o stanju gradjana. Tako za vrijeme patroliranja jedne noci naidje na sator razapet na jednom citkom prostoru. Nije nikada prije vidjeo ovaj sator ovdje. Nasao je osobu kako tamo sjedi vani ispred satora i cuo jauk koji je konstantno dopirao iz satora.Omer, r.a. je pozdravio stranca sa 'Esselamu alejkum!' i sjeo na zemlju kraj njega.



Omer:'' Odakle je brat?'' Osoba:'' Ja sam iz pustinje i strana mi je ova oblast. Dosao sam zatraziti pomoci od emirul mu'minin za kakvu pomoc u mojim potrebama.'' Omer:'' Ko to tamo tako jauce u satoru?'' Osoba:'' Molim te pozabavi se svojim poslom.'' Omer:'' Reci mi, molim te!'' Osoba:'' Ako bas zelis znati, to je moja supruga u porodjajnim mukama.'' Omer:'' Ima li iko jos sa njom tamo da je kraj nje?'' Osoba:'' Niko.''

Omer r.a. ustade i ode kuci. Obrati se svojoj supruzi Umm Kulsum: "Allah zeli da prospe milost svoju na tebe.'' Umm Kuslum:'' Sta je to,o emirul mu'minin?'' Omer:'' Siromasna zena iz pustinje je u porodjajnim mukama bez ikoga da joj pomogne.'' Umm Kulsum:'' Ja sam spremna da joj pomognem ako ce te to zadovoljiti.''

Umm Kulsum, radijallahu anha, je bila kcer Fatime, radijallahu anha, Poslanikove kcerke i s tim i njegova unuka. Kako bi mogla i razmisljati u tako odlucujucim trenutcima gdje je potrebna babica, i zanijekati cak i ono sto cijelo covjecanstvo zudi – Allahovu milost?

Omer: '' Ako je tako, trebas sakupiti sve sto ti treba. Uzmi sa sobom i lonac, maslo i sve ostale potrepstine koje ce ti trebati za vrijeme poroda.'' Umm Kuslum, r.a. je uradila kako je i receno i napustila kucu zaputivsi se u sator u kojem se nalazila zena. Usla je u sator a Omer r.a. je nalozio vatru i zabavio se kuhanjem da bi im par mogao nesto da jede. Nakon nekoga vremena zovnu Umm Kulsum gazdu satora i rece: '' Emirul Mu'minin ti cestita rodjenje sina!''

On se mnogo vise iznenadio i nasao u nezgodnoj situaciji kada je cuo da je Omer u stvari bio emirul mu'minin i shvatio poziciju osobe koja ga je sluzila. Ali Omer r.a. je sve to otklonuo, rekavsi: '' U redu je, nema potrebe da se brines za bilo sta.''

Stavio je zatim lonac blizu satora pitajuci zenu da ga uzme i nahrani zenu. Nahranila ju je i vratila lonac nazad. Zatim mu Omer r.a. rece: '' Dodji sutra kod mene i vidjet cu sta mogu uciniti za tebe.''

Nakon upotpunjenja usluge Omer r.a. se vratio domu.

Ima li ijedan kralj, ili bar neka ordinarna srednjoklasna osoba koja ce uzeti svoju suprugu iz topline kreveta u noci i odvesti je u smrtonosnu pustinju da poradja siromasne zene dok ih on hrani i kuha za njih? Ostavljajuci bogatstvo po strani, ko bi to danas ucinio? Trebamo shvatiti da sve dok i mi ne slijedimo u pravome smislu korake nasih prethodnika koji su se mnogo Allaha bojali, ne mozemo traziti onu milost koju je Allah na njih prosuo.
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

9

Nedjelja, 26. Septembar 2004

[SIZE=4]Remla bint Ebi Sufjan [/SIZE]


Remla je jedna od primjernih junakinja islama o kojoj je istorija nezasito pisala divne stranice i koja se cesto spominje medju muslimanima. Njen otac je bio idolopoklonicki vodja, jedan od najodabranijih uglednika Meke, Ebu Sufjan. Klanjao se kipovima i bio zadovoljan svojom musrickom vjerom i polozajem medju Arapima. Medjutim, njegovo zadovoljstvo nije vjecno trajalo. Presjece ga nova vjera koja se pocela Mekom siriti i osvajati srca ljudi.



Medju prvim pristalicama islama bijase Ebu Sufjanova kcerka Remla, zvana Ummu Habiba i njen muz Ubejdullah ibn Dzahs. Oni zanijekase vjeru svojih oceva i iskreno se predase cistoj vjeri u Jednog Gospodara obozavanja dostojnog. Ebu Sufjanu, tada zestokom protivniku islama, tesko pade na srce odluka njegove kcerke i zeta, pa pokusa da ih na bilo koji nacin odvrati od nove vjere i povrati u idolopoklonstvo.

Stanje muslimana u Meki je iz dana u dan postajalo teze, jer nije to bila samo Ummu Habiba, vec svakim danom sve veci broj ljudi koji je prigrlio predivnu i cistu vjeru - islam. Uglednici Meke su se pobojali za svoje polozaje, pa pocese proganjati muslimane i dizati mekansko stanovnistvo protiv njih. Mucili su ih i proganjali koristeci sva raspoloziva sredstva. Nisu im dali mira ni na ulici, ni na pijaci, ni u vlastitim kucama. Kada je stanje postalo i suvise tesko i nesnosljivo, Muhammed s.a.v.s. odluci da posalje jednu grupu muslimana u Abesiniju gdje je vladao vladar krscanin zvani Nedzasija, koji bijase pravedan covjek. U toj grupi muslimana je bila i Ummu Habiba sa svojim muzem. Nedzasije, da Allah bude zadovoljan s njim, srdacno primi muslimane i pruzi im utociste u svojoj zemlji.

Dozvoli im da tu borave i slobodno praktikuju svoju vjeru. Medjutim, kada vijest o dobrodoslici i prihvatanju muslimana u Abesiniji stize do mekanskih musrika, strasno ih naljuti te skovase plan da posalju grupu izaslanika kod Nedzasije i da ucine sve sto je u njihovoj moci kako bi Nedzasija promijenio svoje misljenje i uskratio im svoje dobrocinstvo. Dosavsi u Abesiniju, odmah su otisli kralju i nalagali mnogo stvari protiv muslimana, a izmedju ostalog rekli kako oni hule krscansku vjeru. Naravno, Nedzasija je bio pravedan i pametan covjek, pa je zovnuo muslimane da i njih saslusa. Tu su se suocili musrici i muslimani. Ispred muslimana je govorio Dza'fer ibn Ebi Talib. Nakon sto je ispricao o islamu, Nedzasija je zatrazio da mu se prouci nesto iz Kur'ana, pa je Dza'fer počeo uciti pocetak sure Merjem: «Kaf, ha, ja, 'ajn, sad; Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovom Zekerijjahu, kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo i rekao: «Gospodaru moj, kosti su mi oronule, i glava osijedila, a nikada, kada sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan nisam ostao...»

Cuvsi ove kur'anske ajete, Nedzasija je toliko plakao da je svu bradu skvasio, a i njegovi svestenici su isto tako plakali da su svoje knjige skvasili. Obratio se musricima rijecima srdzbe rekavsi im da mogu ici, jer im on ove ljude nikada nece predati.

No, musrici se ne predase, već odlucise da opet odu Nedzasiji i da mu kazu kako muslimani Isusa ponizavaju i kazu da je on rob. Tako Nedzasija opet pozva muslimane da mu podrobno objasne svoj stav o tome. Odgovor Dza'ferov je bio ono sto Allah dz.s. u Kur'anu kaze o Isa a.s., a to je da je Isa a.s. Allahov rob i Njegov poslanik, Njegov duh i Njegova rijec koju je poslao Merjemi nevinoj i cistoj.

Cuvsi njegovo objasnjenje Nedzasija je udario rukom od pod i rekao: «Tako mi Boga, Isa sin Merjemin ni za jednu dlaku nije tumacio drugacije od vaseg Vjerovjesnika!»

Zatim naredi da se musricima vrate hedije koje su sa sobom donijeli i da napuste njegovu zemlju. Vratise se musrici u Meku na zaprepastenje svih Mekelija, nevjernika, a ponajvise Ebu Sufjana cija je kcerka dobila utociste u Abesiniji. Ummu Habiba, iskrena vjernica koja nije posustajala ni u najtezim trenucima, odahnula je zajedno sa svim ostalim muslimanima koji ostadose zivjeti u krscanskoj zemlji Abesiniji. Od tada nastadose ljepsi dani po muslimane u ovoj zemlji, osim po Ummu Habibu. Allah dz.s. je ubrzo iskusa jednim teskim iskusenjem pred kojim bi i mnogi muskarci posrnuli. Pred samo iskusenje koje ce je zadesiti, usni Ummu Habiba jedan nimalo lijep i jako cudan san. Sanjala je svoga muza u tami kako posrce po ustalasanom moru. Bio je u teskom stanju. Kada se Ummu Habiba prenula iz sna, bila je jako preplasena, no nije htjela nikome kazivati o tom snu.

Nakon kratkog vremena, obistini se njen san. Ubejdullah ibn Dzahs, njen muz, odbaci islam i prihvati krscanstvo. Utonu u duboke grijehe i propast. Cak stavi i svoju zenu na izbor; ili da se razvede ili da se pokrsti...

Ja Rabb, mozemo li samo zamisliti kakva tuga i bol snadje Ummu Habibu, a Allah je Onaj kojem tuzni poglede upucuje, On je Onaj koji tuznog tjesi, On je Taj kod kojeg se smiraj nalazi... I utonu jadna Ummu Habiba u tesko iskusenje, jer ona ima da bira izmedju troga; krscanstva, povratka ocu musriku, ili ostanak sama i nezasticena u Abesiniji. Ne posrnu ova jaka, iskrena, plemenita Allahova vjernica i pored teskog stanja koje je zadesi. Ni u jednom trenu ne pomisli da odbaci svjetlo islama, već odabra i dade prednost onome u cemu je Allahovo zadovoljstvo. Jos jace prigrli islam i odluci da ostane u Abesiniji sve dok joj Allah Uzviseni posalj izlaz iz hala u kojem je.

Ubrzo nakon ovoga umrije joj muz Ubejdullah, te ona ostade cekati da joj istekne idet, nadajuci se u Allahovu pomoc i zastitu. I uistinu, nakon isteka ideta, desi se nesto sto ni u snu nije sanjala, niti je ikada na to pomislila. Sreca obasu njenu kucu. Jednoga dana joj Nedzasijeva sluzavka Ebreha donese lijep haber. Bilo je prelijepo jutro kada joj je Ebreha pokucala na vrata. Iznenadjena zbog njene posjete, upusti je Ummu Habiba u kucu, znatizeljna sta joj ima reci. Nije se uplasila, jer se na licu Ebrehe nije primjecivala nikakva zabrinutost, nego naprotiv radost. Obrati se Ummu Habibi rijecima ispunjenim srecom: «Vladar te selami i porucuje ti da te je Muhammed Resulullah zaprosio za sebe. Poslao je vladaru pismo u kojem ga ovlascuje da u njegovo ime izvrsi cin vjencanja. Ti trebas sa svoje strane ovlastiti koga hoces da te zastupa.» U prvom momentu, ne mogavsi povjerovati ovu vijest, zbunjeno zastade, a zatim se povrati i gotovo poleti, te od radosti ushiceno progovori: «Allah te obradovao svakim dobrom! Allah te obradovao svakim dobrom!» Zatim poce skidati sav nakit sa sebe koji je posjedovala, te ga dade Ebrehi zbog mastuluka. I da je imala cijeli dunjaluk u posjedu, dala bi joj zbog radosne vijesti koju joj je saopstila. Sjeti se ko bi je mogao zastupati, pa reče:

«Opunomocujem Halida ibn Se'ida ibn 'Asa da me zastupa, jer mi je on najblizi rodjak od svih ljudi ovdje.»

Tako Nedzasija, da ga Allah dz.s. obilato nagradi, priredi raskosno vjencanje za Ummu Habibu. Zovnu sve ashabe koji su bili u Abesiniji i druge goste, pa uz prigodan govor vjenca Ummu Habibu uz posredstvo Se'ida ibn 'Asa za Allahovog odabranika i miljenika Muhammeda s.a.v.s. Cijenjeni čitatelju, vidis li milost Allahovu. Uistinu Samilosni voli iskrene robove svoje i nece ih ostaviti nezasticene, kao sto je Ummu Habibi nakon teskih iskusenja pruzio utociste. Pocastio je da bude supruga najodabranijeg roba, cijenjenog Vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., a sa tim joj dao jos jednu deredzu, a to je da bude majka svih mumina. Uistinu je Ummu Habiba i zasluzila ovaj polozaj. Medju prvima je primila islam, hrabro se borila u Meki, medju prvima je napustila rodno mjesto i ucinila hidzru u daleku Abesiniju zbog vjere svoje, nije posustala u vjeri cak i kada je muz stavio na iskusenje, niti je ikada izgubila nadu u Allahovu pomoc. Neka joj Uzviseni osvijetli lice u dzennetu i neka je vjecno sa njom zadovoljan.
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

10

Srijeda, 29. Septembar 2004

[SIZE=4]Herojska djela muslimanke iz proslosti [/SIZE]


Historija islama je puna svjetlih primjera hrabre muslimanke ali nazalost nisu puno poznati niti se iz raznoraznih razloga puno o njima ne pise i upoznaje nasa savremena omladina, posebno muslimanka. Prije islama, zena Arapkinja je pratila svoga muza kada je isao u borbu a i nakon dolaska islama ona postaje jos uspjesnija i nikako nije ostala zatvorena u kuci, ona je to mogla ako je htjela ali to nije znacilo da joj je borba na Allahovom putu bila zabranjena.



Muslimanka, zeljna vode iz Dzenneta je bila ta koja je odabrala ipak, da pomogne muskarcu u bitkama koje su znacile mnogo. Ipak i one koje su ostale kuci nisu grijesne ali zelimo pokazati da ici u borbu zena muslimanka ne cini grijeh i ima pravo shodno svojim mogucnostima i okolnostima da odluci-ici ili ne.

Historija islama je puna svjetlih primjera hrabre muslimanke ali nazalost nisu puno poznati niti se iz raznoraznih razloga puno o njima ne pise i upoznaje nasa savremena omladina, posebno muslimanka. Prije islama, zena Arapkinja je pratila svoga muza kada je isao u borbu a i nakon dolaska islama ona postaje jos uspjesnija i nikako nije ostala zatvorena u kuci, ona je to mogla ako je htjela ali to nije znacilo da joj je borba na Allahovom putu bila zabranjena. Muslimanka, zeljna vode iz Dzenneta je bila ta koja je odabrala ipak da pomogne muskarcu u bitkama koje su znacile mnogo. Ipak i one koje su ostale kuci nisu grijesne ali zelimo pokazati da ici u borbu zena muslimanka ne cini grijeh i ima pravo shodno svojim mogucnostima i okolnostima da odluci-ici ili ne.

Sa svojom djecom one su ostajale iza bojnog polja brinuci se o ranjenim borcima, donoseciim vodu, strijele i hranu, pazile konje, zadovojavale svoje muzeve, podizale moral recitirajuci borbene stihove, prepricavale slavne dane svojih prethodnika, skidale opremu sa mrtvih neprijateljskih vojnika, cuvale zarobljenike itd. Jedan poznati arapski pjesnik,'Umar bin Kulthum, ovako je posvetio stihove zeni:

' Iza nasih redova su zene bjela lica, uvijek se bojimo za njihovu sigurnost i da ih mozda neprijatelj ne zarobi. One su uzele zakletvu od svojih muzeva da ce im pokazati hrabrost u vojnama. One su sa nama jer ce nam se brinuti o zarobljenicima, njihovim konjima i opremom. Ovo su djevojke porodice Jashm B. Bekr koja ne samo da posjeduje ljepotu nego i porodicno nasljedje a i vjersko. One nas gledaju i govore nam ' Ako nas ne mozete zastiti, niste nasi muzevi.'

Islam je takodje gajio ovu tradiciju. Ni u jednom momentu dolazak islama nije pomutio polozaj zene nego joj je davajuci joj jos veca prava prostrijeo staze koje vode jos vecem uspjehu kojeg je svaka zena, zeljna napretka, mogla samo sanjati. Zene su, shodno tome, pratile svoje muzeve dok su oni bili na Allahovom putu – Dzihadu. U bitci na Uhudu, kako navodi Buhari, Allah mu se smilovao, Aisa radijallahu anha je nosala kozni mjeh napunjen vodom da bi napojila ranjenike. Njoj su u ovome poslu pomagale u stopu Umm Salim i Umm Salit.

Tradicionalista Ebu Najim prenosi da u bitci na Hajberu, polovina zena Medine isle iza armije koja je marsirala. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nije nista znao o ovome a kada je saznao ljutito ih je upitao zasto su uopste dolazile. Odgovorilie su jasno i glasno da sa sobom imaju nesto medicinskih stvari koje ce im trebati kada budu previjale ranjene, da ce vaditi strijele iz ranjenih itd. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem im je dozvolio da ostanu a nakon sto je Hajber pao dao je i njima od ratnog plijena. 1

U nekoliko bitaka Umm Salim sa jos nekoliko zena Ensarijki odradila je slicne usluge. 2 Rabi, kcerka Muazova, sa drugim zenama izvrsila je duznost nosenja sehida i ranjenih sa bojnog polja Uhuda ka gradu Medini. 3 Umm Reqiqa je imala paviljon za ranjene gdje ih je ona prala i zavijala im rane. 4 Umm Zejd, Asdzija i pet drugih zena su pomagale muslimanima za vrijeme bitke na Hajberu, radeci na okretanju tockova. Sakupljale su strijele sa bojnog polja i dodavale ih ratnicima 5 a Umm Atijja je kuhala za Ashabe cak u sedam bitaka. 6

Taberi pise o dogadjaju kada je korpus muslimana lezao i dok su drugi bili zaduzeni da ih zakopaju zene su bile zaduzene da vode brigu o ranjenima. U bitkama Agvath i Armath povezane sa bitkom na Qadisiji zene i djeca su kopale grobove za sehide. 7

Butka na Qadisji je opisana od strane zena koje su imale udjela ovako: 'Kada se bitka svrsila, mi (zene) zasle smo naprijed zureci u bojno polje sa nosilima i kupile ranjene muslimanske vojnike.'' 8 Ovi dogadjaji ne samo da odslikavaju odaziv domoljuba, niti vjerska, nacionalni entuzijazam, herojstvo Muslimanke obiljezja nego takodje pokazuje detalje nekoliko duznosti kojima su one bile zaduzene i koje su savjesno i s povjerenjem ispunjavale. Ovi dogadjaji pokazuju da je nekada u islamskoj historiji muslimanka uzivala velika povjerenja muslimana pa cak i komandanata u raznim teskim i krvavim bitkama koje su izmijenile covjecanstvo. Nisu bjezale od kopanja rovova niti usluga koje su jednoj armiji bile potrebne. Nekada su se cak znale ukljuciti i u direktnu borbu protiv neprijatelja u cilju pobjede i pomoci muslimanima sto bi jednom rijecju znacilo – one nisu prezale sta ce ih od duznosti dopasti da bi se ne razmisljajuci i same zrtvovale za ovu nasu casnu vjeru uporedo sa njihovim saborcima muskarcima. Ovo vrijeme ce stajati kao visoki brijeg nasoj historiji prkoseci svima onima koji zele zenu muslimanku prikazati kao onu koja ima manje prava i onu koja je islamom ponizena.

Ukoliko ispitamo bitke ranog perioda islamske historije, pronaci cemo zene ukljucene u mnogim duznostima naveliko. U ovoj temi mi cemo pokazati kako je nekada taj slabiji spol krnjave pameti bio castan i visoko postovan od njihovih muskih clanova drustva. Zapitajmo se da li smo i blizu drustva u kojemu su muskarci bili pazljiviji i ispravnim shvatanjem islama pruzali ruke muslimankama kako bi zajedno gradili jako islamsko drustvo. Majka Enesa ibni Malika (Poslanikovog sluge) Umm Salim, obicno bi pratila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na bojnom polju. 9

Kada je Talib ibn 'Umejr prihvatio islam i obavijestio njegovu majku o tome, ona je rekla:'' Opredijelio si se za covjeka koji to najvise zasluzuje. Kada bih ja imala i snagu i sposobnost muskarca ja bih ga cuvala i borila se za njega.'' 10

U bitci na Hendeku gdje se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi borio protiv Jevreja kada je Benu Kurejza uspjeo doseci do mjesta gdje su muslimanke i njihova djeca bile ukopane u zaklonu. Tu na tome mjestu nije bilo muslimanskih vojnika da ih zastiti od plemena Benu Qurejze. Jedan se Jevrej tako priblizio da su se one pobojale da bi on mogao reci o njima u njegovom plemenu koji bi sigurno izvrsili napad. Safija, radijallahu anha, tetka Poslanikova a majka Zubejrova je zatrazila od Hasana ibni Sabita da ga ubije. Vidjevsi njegova predomisljanja Safija licno se pobrinula i ubila ga. Ovo je bila prva herojska akcija muslimanke kaze historicar Ibn Athir, koju je izvela muslimanka. 11

Jedan primjer snage islama koja se demonstrirala u zenskom bicu jeste Nusejba bint Ka'b koja je zivjela u Medini. Bila je ensarijka i poznata jos kao Nusejba Dzerrahi. Imala je dva sina Amara i Abdullah. Njeno ime prvi put se pojavljuje na Bej'at ul Aqaba. Nusejba je zajedno sa svojim sinom Amara ucestvovala u bitci na na Uhudu. Od nje se prenosi da je rekla: '' Dok smo se borili ugledala sam moga sina bjezi. Zaustavljajuci ga rekla sam, 'Dijete moje! Zasto bjezis? Od koga bjezis? Od Allahova Poslanika?Tako je pratila sta se desava dok nije primijetila da se neprijatelji okupljaju oko Poslanika. Brzo se probila do njega sa svojim sinom i pomogla u odbijanju neprijatelja. Njen sin Amare tu je poginuo, a ona je hitro uzela sablju i ubila njegovog ubicu.Poslanik, s.a.v.s. joj je tada rekao:Dobar cin Nusejba! Neka je Allahov bereket na tebe! U bitci na Jemami ona je izgubila ruku.

Umm Amara je bila zabiljezena po vodjstvu zena. Prije Hidzre jos dok su muslimani Medine preuzeli tajno da pomognu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu pomognu protiv Qurejsija i da sire novu vjeru Umm Amara se tu pojavljuje kao ona koja je organizovala prvu grupu.Ovaj dogadjaj je u islamskoj historiji poznatiji pod nazivom Bej'at Aqaba. Seste godine nakon Hidzre kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlucio da posjeti Mekku u cilju hodocasca trazio je dozvolu Qurejsija da udje u grad. Hazreti Omer, radijallahu anhu, je otisao Mekki kao izaslanik muslimana. Pricalo se okolo da su ga Kurejsije ubile. Ljuti zbog vijesti ashabi su se zakleli Poslaniku da ce se boriti do smrti. Ovaj dogadjaj je poznatu historiji kao Bej'at Rizvan. Umm Amara se takodje zaklela. Ponovo, u bitci na Uhudu pratila je svoga muza u boju i kada je nered zavladao muslimanskim redovima i kada su sanse za pobjedu bile razorene i kada su neprijatelji prijetili tijelu Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dok su pobozni ashabi stitili Poslanika vjerno ginuci, ova herojska zena takodje sa sabljom u ruci pokusavala je da vrati neprijatelje nazad. Toga dana zadobila je nekoliko rana na svome tijelu. Njena hrabrost i podsticaj su se takodje demonstrirali i u drugim bitkama. 12

Za vrijeme halifata Ebu Bekra es Siddiqa, radijallahu anhu, Musejlema Kezzab se iskazivao kao poslanik ali su ga muslimani ubili u krvavoj bitci na Jemami. Ovdje ponovo Umm Amara se borila gdje je bila tesko ranjena zadobivajuci dvanaest rana na tijelu toga dana. 13

Za vrijeme Omera, radijallahu anhu, islam je imao da se suoci sa dvije velike sile toga doba, Rimljanima i Perzijancma prije nego se prosiri dalje od Arapskog Poluaostrva. Zestoka bitka koja se desila na Jermuku u kojoj su Rimljani bili porazeni i bitka na Qadisiji koja se vodila sa Perzijancima koje je takodje muslimanima donijela pobjedu bile su prekretnice u historiji islama. Islam se nakon ovih bitki prosirio daleko. Ove dvije bitke su pune slavnih primjera zena muslimanki koje su obogatile svoju biografiju herojskim neustrasivim djelima. Za pobjedu u ovim bitkama zasluzne su naveliko i sahabijke kojima njihovi saborci asabi nisu iz postovanja nikada rekli da su one krnjave pameti ili slicne savremene izjave definisuci pojedine savremene muslimane daleko od tradicije selefa i prvih generacija islama.

Ovi dogadjaji su dokazali hrabrost i sposobnost zene u islamu kao i spoznaju tadasnjih muskaraca o korisnom znacaju zene u drustvu.

Cetrnaestog Muharrema borbene snage muslimana i Perzijanaca susrele su se na Qadisiji. Perzijanski redovi brojali su 100.000 vojnika dok su muslimani imali nesto preko 30.000 vojnika. U ovoj bitci mnogo hiljada muslimanskih boraca je poginulo i ranjeno. Zene i djeca su kopali grobove a ranjene su sklanjale sa bojnog polja i njegovale ih.

Intenzitet entuzijazma muslimanki na bojnom polju Qadisije najbolje moze biti odmjeren u ovim rijecima koje je sacinila muslimanka plemena Nakha njenim sinovima:'' Dragi sinovi! Prihvatili ste islam i niste se okrenuli protiv njega. Ucinili ste Hidzru i niste se pokajali. Vasa domovina vam nije odgovarala niti vam je manjkavost pobijedila. Sada ste postavili vasu staru majku pred Perzijance. Tako mi Boga, vi ste sinovi od jednoga oca kao sto ste sinovi od jedne majke. Nikada nisam bila neiskrena prema vasem ocu niti grdila vasega amidzu! Ostanite i borite se herojski do kraja!'' 14

nastavice se...
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

11

Četvrtak, 30. Septembar 2004

Nastavak...

Sinovi su napali neprijatelja zajedno i borili se galantno. Kada su joj se izgubili iz vida, stara majka je podigla ruke i cinila dove moleci Allaha da joj ih spasi. Na kraju bitke hrabri sinovi su joj se vratili bezbjedno i polozili zajednicki plijen pred njihovu majku.

Poznata arapska pjesnikinja, Hansa, takodje je prisustvovala u bitci na Qadisiji sa njena cetiri sina. U ranom dijelu noci kada su vojnici razgovarali o sutrasnjem sudbonosnom danu, ova pjesnikinja muslimanka je ovako hrabrila svoje sinove:'' Dragi sinovi! Prihvatili ste islam svojom voljom a takodje ste ucinili Hidzru. Tako mi Jedinstva Allahova vi ste djeca jednoga sina kao i jedne majke. Uvijek sam bila pokorna vasem ocu i uvijek postovala vasega amidzu niti okrnjila vasu genealogiju. Potpuno dobro znate kako je sveto boriti se protiv neprijatelja Allahovih a za muslimane. Dozvolite mi da vam jos jednom kazem da je onaj svijet bolji od ovoga. Allah je rekao:'' O muslimani budite strpljivi i bojte se Boga da biste uspjeli.'' Kada se probudite sljedeceg jutra idite i borite se protiv neprijatelja sa svim vasim sposobnostima moleci Allaha da vam pomogne. Kada vidite da bitka uzima maha i uzasni plam vas okruzuje sa svih strana bacite se u najdublji dio bitke. A kada ugledate snage obasute vatrom usklika krenite napred pema komandantu armije. Neka vam Allah podari plijen na ovome svijetu a ponos u dzennetu.'' 15

Taberi pise da su sinovi prve zene izasli pobjedonosno iz bitke noseci plijen. Ibn Athir navodi da su sinovi druge hrabro se borili i sva cetvorica preselili na bolji svijet. Sljedeceg jutra desila se bitka i cetiri sina su otisla naprijed da se bore protiv neprijatelja. Kada je Hansa cula da su joj sinovi poginuli zahvalila je Allahu koji ju je pocastio ubistvom njenih sinova na Njegovom putu. Omer radijallahu anhu joj je odredio mjesecnu stipendiju od 800 dinara, place njenih sinova sve dok je bila ziva.

Nakon bitke na Hira u kojoj su muslimani bili nadjacani od Perzijanaca, jos jedna strasna bitka desila se na Buwaib a prije bitke na Qadisiji. Muslimani su zarobili mnogo dobra od Perzijanaca. Zene su ostavili daleko iza bojnog polja gdje su one kuhale hranu. Muthana, komandant armije poslao je izaslanika da ode obavijestiti zene. Kako je ovaj mali odred galopirao prema poziciji zena pomislile su da se neprijatelji priblizavaju radi pokolja nad njima. Nisu imale oruzja niti opreme da im se suprotstave ali su se pripremile na otpor sa kamenicama i satorskim stapovima. 'Amr ibni 'Abdul Mesih komandant odreda uzviknuo im je da su islamske snage osvojile pobjedu i donijele im provizije iste. 16

Zene su izvele jos takticnije akcije u bitci Maisan. Muslimani su susreli stanovnike Maisana na obalama Tigrisa. Mugira, komandant muslimanske armije ostavio je zene daleko iza. Dvije vojske su se borile kada je iznenada Ardah, kcerka Harisa i unuka Kaldah, psihologa Arabije, skocila da pomogne sa njenim prijateljicama muslimanima na ovoj prekretnici. Napravila je dugu zastavu od svoga ogrtaca a ostale zene su napravile slicne zastave od svojih odijela. I dok su se ove dvije vojske borile zestoko na obrisima su se pojavili redovi u kojima su se vijorile zastave marsirajuci prema bojnom polju. Neprijatelji su pomislili da nove friske snage muslimanskih vojnika pristizu u pomoc sto je uzrokovalo pad morala u njihovim redovima i pomoglo u njihovom porazu. 17

Za vrijeme Ebu Bekra radijallahu anhu muslimani su izveli prvi pohod na Damask u 13. godini po Hidzri. Sirija pada pod opsadu muslimanske vojske kada im je iznenada dosla vijest da su se Rimljani priblizili i nalaze se na Adznadejn-u. Vijesti su stigle da ih je bilo 90.000. Ebu Ubejda i Halid ibni Velid koji se vratio u Damask nakon Iraka odlucili su da skoncentrisu svu islamsku vojsku na jedno mjesto. Ove snage brojale su 24.000 vojnika. Prema historicarima svi komandanti su okrenuli svoje snage prema Adznadajn-u.

Ebu Ubejda i Halid ibni Velid takodje su napustili opsadu Sirije i zaputili se prema Adznadajn. Halid je uzeo armiju i otisao naprijed. Ebu Ubejda je slijedio iza sa manjim snagama sortirajuci zene, djecu i prtljagu pozadi.

Sirijci vidjevsi ovo osjetise priliku da napadnu marsirajcu armiju u ledja. S time odred poslat od Rimskog Imperatora kao ispomoc Damasku, napao je prednji dio marsirajuce kolone. Muslimani su bili totalno iznenadjeni ali su uspjeli sacuvati drzanje. Ovo je za njih bila smrtna klopka u kojoj su ipak ostali hladni i pribrani. Dok su oni tako bili zabrinuti i zauzeti napadom na njih, Sirijci su napali zene sa zada.

Zene su se zgledale dok je Hawla kcer Azdara progovorila ponosno:''Sestre! Slazete li se da ponizite visokomoralne suknje pred stanovnicima Sirije!? Bolje nam je da umremo nego da se predamo ovome ponizenju!'' Ovih nekoliko rijeci povratile su osjecaje i ponos arapske zene muslimanke i podizuci stapove satora u svojim rukama odlucile su da ostanu hrabre. Zivjeti casno ili umrijeti pitanje je bilo tada. Njihov lider je bila Hawla kcer Azdara a iza nje su redove punile kcerka Atba-ova Umm Abban, Afira bint Afara i Salmah bint Nu'man i mnoge druge. Muskarci Damaska ostali su zapanjeni dok su im muslimanke ubile oko trideset vojnika. Muslimani su do tada uspjeli odbiti neprijateljske Rimljane i dosli su u ispomoc svojim sestrama. Sirijska vojska se povukla nakon neuspjeha napada sa ledja zahvaljujuci ovim hrabrim lavicama islama a muslimanska vojska je nastavila mars prema Adznadajnu.

Cak su i nemuslimanski historicari od kojih je i Gibon zabiljezili ovaj dogadjaj u historiji islama. Nakon pozdravljanja herojstva, visoko odgovornih sposobnosti i morala muslimanske zene zapisuje kako su one ucestvovale u svetim ratovima, svrsavale poslove sa velikim uspjehom i uvijek se borile za islam i cednost kada je to bilo potrebno. 18

Bitka na Jermuku je bila prva organizirana bitka muslimana. Brojali su 40.000 vojnika ali su svi bili iskusni i okaljeni veterani arapskog poluostrva. Rimljana je bilo vise od 200.000 u broju i zamislili su da ce unistiti muslimane u jednom pokretu. Krscani su brojali 4 vojnika na jednog muslimanskog vojnika. Ciklon rimljanskih snaga zasao je i jako potresao muslimanske redove. Desno krilo se rasprsilo do zenskog dijela smjestaja. Velika je panika vladala muslimanskim redovima dok se i samo lijevo krilo borilo sa svojim uslovima teskog udara neprijaelja. Zene muslimanke su izasle iz satora vani i trcale do prednjih linija i pogadjale duboko u srce muslimanske vojnike svojim elokventnim stihovima. U ovome su bile uspjesne i muslimanski vojnici su jos jednom shvatili i primijenili stih zivjeti casno ili umrijeti. Zene Qurejsijke izasle su naprijed sa sabljama u rukama sve dok nisu stigle do svoje brace na prednjici. Dzuvejrija, Muawijina sestra imala je elitu sestara i bila je ranjena. Hawla, sestra Darar ibni Azdar-a osramotila je muslimanske vojnike uzvikujuci ovaj stih:'' Oh vi! Dezerteri od casnih zena, postanite cilj strijele i smrti!''

Historicar Taberi navodi posebnu paznju na Umm Hakim bint Haris u ovoj bitci. 19 Ibn Athir kaze da je Esma bint Jezid sama ubila devet rimljanskih vojnika. 20

Waqidi navodi imena nekih zena koje su se hrabro i zestoko borile u bitci na Jermuku: Esma bint Ebu Bekr; supruga Abadah ibni Samat; Hawla, kci Talaba; Kaub, kci Malika; Salmah, kci Hasima;Naam, kci Qanasa; Afira kci Afara.

Nakon bitke na Jermuku muslimanska vojska jos jednom je bila na putu da se bori protiv Rimljana. To se zbilo na Merdzu –s Safar blizu Damaska. Halid ibni Sa'id bio se tak ozenio kcerkom Harisa Umm Hakim i tako je on pozvao muslimane na jelo. Sator Umm Hakim je bio postavljen blizu mosta koji se i danas zove Most Umm Hakim. Jelo jos nije bilo gotovo kada su rimske snage izvele prepad. Muslimani su se iznenada spremili i uspjeli povratiti neprijateljski napad. Umm Hakim, (mlada u bijelom) se takodje na dan njene svadbe herojski borila i ubila sedam rimskih vojnika. 21

U bitci Dzemel Aisa radijallahu anha je greskom pogrijesila vojnika i pocela se boriti protiv Alije r.a. sto nam i te kako pokazuje snagu, sposobnost i dostignuca zene muslimanke sestre slavnih mudzahida proslosti koji im nikada nisu rekli da su im pameti krnjave nego o tome nisu smjeli ni razmisljati zbog rada i uticaja kojeg je muslimanka ostavljala okolo sebe.

Pogledamo li u zapis Waqidija vidjet cemo da je muslimanka igrala vaznu ulogu u osvajanju Sirije, posebno Umm Hakim, Hind, Hawla, Umm Kesir, Asma , Umm Aban, Umm Ammara, Hawla, Lubna i Afira a povremeno su dostizale tako velike poze u ratovanju koje cak ni muskarci nisu mogli doseci. Atba ibni Gazvan je bio komandant izabran licno od strane Omera r.a. a Azdah, kcerka Harisa i unuka Kaldah-a, fizicara Arabije je bila njegova zena. Atba se jednom suocio sa odbijanjem stanovnika Medinetul Farat dok je njegova zena hrabrila vojnike svojim govorom. 22

Za vrijeme invazije Damaska, gdje je Abban ibni Sabit bio ubijen od strane Tuma, guverner Damaska, njegova supruga Umm Abban bint Atba spremila se sa svim oruzjem njenoga ubijenog muza da mu se osveti. Borila se herojski sa neprijateljima dugo. Jedan od glavesina je nosio zlatni kriz u ruci. Umm Abban vicna streljastvu nanisanila je ponosno i izbila mu iz ruke taj krst koji je pao na zemlju medju noge muslimana. Krscani nisu to mogli tolerisati pa su zurili da podignu krst ali ko god je htjeo da ga podigne bivao je pogodjen strijelom Umm Abban. Tuma, ubica njenoga muza je pokusao da podigne krst ali jedna od strijela Umm Abban mu se zabila u oko. Umm Abban je recitirala sljedece stihove:''Umm Abban! Osvetila si se i odradila neobicnu invaziju na njih. Rimljani su u agoniji zbog tvojih strijela.''

Najsmrtonosnija bitka desila se u Jawmu at Tawir gdje su jos jednom muslimanske zene pokazale velicanstenu hrabrost. Muslimanski vojnici bi dobro bili potuceni da im nisu njihove sestre dodavale strijele i stajale uz njih rame uz rame protiv Rimljana. Hawla, Hind, Umm Hakim i mnogo drugih zena Qurejsijki izbacile su iz sebe paniku i borile se velikom hrabroscu. Esma bint Ebu Bekr, uvijek se borila sa svojim muzem na ledjima konja. 23 U bitci Siffin veliki broj muslimanki bile su u centru Alijevog radijallahu anhu bojnog polja. Borile su se i jacale su moral umornih vojnika sa svojim elokventnim govorom. Zarq, Akrasha i Umm Kesir ucinile su tako duhovite stihove da su povratile entuzijazam cijelom odjeljenju armije. 24

Devedesete godine nakon Hidzre za vrijeme hilafeta Waliq ibni Abdul Malika, muslimani pod vodjstvom Qutejbe su izveli ekspedicijski pohod na Buharu. Pleme Azd se ponudilo da napadne Turke sto im je odobreno ali nakon jakog otpora Turaka oni su uzmaknuli. Ovdje su muslimanke ponovo odigrale vaznu ulogu i tukle su konje povracenih vojnika tjerajuci ih ponovo u bojno polje. Njihova braca su se zbog njih ponovo vratila u boj. Vidimo u svim ovim borbama da su muslimanke veoma mnogo zasluzne za sirenje islama i nove civilizacije bez kojih bi braca nesumice imala mnogo teze ostvarive pobjede. Ona je uvijek stajala rame uz rame i citajuci sve ove cinjenice o njoj tesko je a ne shvatiti da je ona bila veoma vazna karika u napredovanju i samih muskaraca. Tesko je a ne pomisliti da ona nije bila sposobna izaci i uzati sablju u ruku suocivsi se sa jakim nevjernickim vojnicima. Sta reci za danasnji jos laksi nacin ratovanja gdje se vojnici 'prebacuju' metcima iza brda? Jednoj sahabijki bi ovo mozda izgledalo samo kao igrarija a kako li sada to izgleda jednoj danasnjoj muslimanki? O muskarcima da i ne govorim cast izuzetcima ali ne bih bilo ispravno porediti mnoge danasnje muskarce sa mnogim ovakvim svijetlim hrabrim primjerima zena mudzahida u ranom periodu islamske historije. Sta reci s tim o pokusajima da se ovi primjeri sakriju i zena muslimanka prikaze kao ona koja samo radja djecu i kuha pite i nosa krnjavu pamet? A Allah nas i te kako prati i On nam je Sudac i Svjedok. Idemo sa Allahovim odobrenjem dalje upoznavajuci se sa jos ovakvih primjera velicanstvene muslimanke koja nama,kasnijim generacijama, odaslala znak i podsticaj kao i onima borcima koje je hrabrila savremena zena muslimanka takodje moze doseci njen stupanj ukoliko to uz istinski iman nastoji i zeli.

nastavice se...
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

12

Petak, 01. Oktobar 2004

...nastavak...

Zene muslimanke u svim ovim bitkama naravno da nisu bile izostavljene iz svih teskoca koje takvima slijede vec su znale podnostiti mnogo patnji u cilju pobjede i pomoci. Kada je Usama muslimanski vodja otisao da se sretne sa Krstasima njegova majka i sestra su bile sa njim. Pomogle su Usami u njegovoj borbi protiv Krstasa i u nosenju oruzja. 25

O tome koliko i sami muskarci muslimani nisu smatrali zene nizim od sebe govori nam slucaj koji se desio nakon ubistva Walida ibni Tareef, haridzije u vrijeme vladavine halife Haruna er Resida koji je podigao zastavu otpora u mjestu Khabur i Nasibian. Njegova sestra Fara je nakon sto je cula da joj je brat poginuo izasla ljuta i uzevsi oruzje htjela da ga osveti. Licno joj je na mejdan izasao Yazid Shaibani posjekao joj konja i ona je pala. Savjetovao joj je da ide kuci sto je ona i ucinila. Abu 'Ali Yali govori o njoj u njegovim Amali. Ona je tada placuci spjevala stihove njenome bratu na arapskom jeziku koji su odslikavali njenu inteligentnost. Ibn Khalikan kaze da je njena sposobnost ravna sposobnostima Hanse. Ibn Athir je naziva Laili dok je Ibn Haldun spomenuo njen dogadjaj ali nije naveo njeno ime. Vjerski entuzijazam muslimanskih majki nije ostao u njihovim grudima vec se tako jako ispoljio vani ostavljajuci jake obrise mnogim generacijama poslije. Njihova djeca su ih pratila u stopu u ovome.

U petom stoljecu po Hidzri u gradu Hazar, smjestenom u Jemenu nalazila se stara dinastija Qadi Ali Salih. Protagonist Fatimida dosao je kod njih i preokrenuo mladica Ali ibni Muhammed Salihi u Ismailizam. 'Ali je odrastao u ambiciozna mladica. Ozenio se tecisnom zvanom Esma koja je bila nedostizna u ljepoti, mudrosti, ucenju i entuzijazmu. Jemen je postao mjesto napretka zahvaljuci ovome paru.

Esma je uvijek pratila svoga muza u bitkama. Jednom je putovala sa svojim muzem prema Mekki kada su ih iznenada napali neprijatelji. Ostala je u zatvoru dugo vremena, ali napokon, uz pametno promisljanje uspjela je pobjeci. Po jednom glasniku poslala je pismo njenome njenome sinu u mrvicama hljeba koji je dosao sa velikom armijom i prisilio njeno oslobadjanje. Dok je Esma zivjela vladala je Jemenom a umrla je 407. godine po Hidzri.

Esma je imala pored sebe jos dvije vrijedne zene. Njena kcerka Fatima i njena pastorka Saida koje su se takodje pokazale kao inteligentne u njihovo vrijeme. Saida je naslijedila svoju macehu u vlasti i veoma se pametno ponasala. Izgradila je mnoge gradjevine, bazirala gradove predvodila ekpedicijske konjice i odbijala neprijatelje koristeci i diplomatiju i sablju. Njoj su bila upucena postovanja punim naslovljena pisma koje je primala od fatimidskih vladara.

Naravno da zene muslimanke nisu nikada popustile u svome imanu i to historija islama ne biljezi, uprkos tome, iako su osjecale najteze oblike patnje nikada nisu napustile ono zbog cega su patile. Sumejja je bila majka Jasira radijallahu anhuma najbolja ilustracija zrtvovanja zene muslimanke. Ona je bila razapeta zatim probodena kopljem nevjernika Ebu Dzehla, la'netullahi alejhi, ali je pokazala veliko herojstvo kada ga je pljunula u lice dok su joj i ruke i noge bile vezane konopcima razapetim na cetiri razlicite strane. Umm Fakih je bila sahabijka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem takodje. Omer r.a. ju je tukao tako zestoko prije nego je prihvatio islam sve dok se nije umorio. To joj je potvrdio rijecima:''Nisam te prestao tuci zato sto sam osjetio sazaljenje prema tebi nego zato sto sam se umorio.'' Ona mu je odgovorila:''Ako ostanes van islama Allah ce te kazniti za ovu nevaljalstinu!'' Njeno herojstvo se ogledalo i u rijecima upucenim njemu licno da je necist i da mu nece dati stihove Kur'ana u ruke dok se ne ocisti.

Zanira je bila takodje clan sahabijki koje su bile mucene jer su primile islam. Ebu Dzehel ju je tukao sve dok nije izgubila ocinji vid. Nahdija i Umm Abis jos dvije sahabijke takodje su podnosile patnje i teskoce bez i pomisljanja da se odreknu islama.

Abdullah ibni Zubejr uspostavio je rivalstvo u halifatu opoziciono prema Umejjevicima u Hidzazu. Hadzdzadz ga je napao sa snaznom vojskom. Vecina Abdullahove vojske postali su dezerteri. Bio je srcano slomljen i otisao je njegovoj majci da trazi dozvolu za kompromis sa Hadzdzadzom. ''Dijete moje! Ako nisi u pravu bolje da si radio kompromise mnogo prije ali ako si u pravu ne trebas gubiti entuzijazam zbog tvojih pristalica. Boriti se za istinu je licno-pobjeda!'' – odgovorila mu je mudra majka.

Ova majka je poslala svoga sina da bude pozrtvovan na putu istine i pravde. Nakon sto je Ibni Zubejr poginuo u ovoj borbi Hadzdzadz je objesio njegovo tijelo na ulici. Nakon nekoliko dana Esma, Zubejrova majka je prolazila ulicom ugledala tijelo njena sina okaceno. Prirodno ocekivalo se da ce se sazaliti ili zaplakati ali ona je ostala hladna rekavsi:'' Zar konjanik jos nije sisao sa svoga konja.'' – pokazujuci na tijelo njena sina. Gdje biste mogli danas naci ovakvo ponasanje i od mnogih muskaraca a kamoli zena? Gdje danas postoji ovako visoki moral i jaki iman koje su nase sestre, muslimanke spisateljice islamske historije krvlju zabiljezile i znojem?

Ipak, kako je vrijeme sve vise pravilo razdaljinu od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i pravednih halifa, tako se i stanje u historiji mijenja. Vec nakon sto su muslimani izgubili iman a zatim Spaniju, njen dotadasnji vlasnik Sultan Granade, Ebu Abdullah predao je kljuceve grada krscanskim osvajacima. Zakoracio je nazad i pogledao zemlju kojom je vladao sest stotina godina a suze su mu napunile oci. Sultanova majka mu je prisla i rekla:'' Mozes sada plakati kao zena za ono sto nisi mogao odbraniti kao muskarac.''

Ovo je ukratko bio samo prikaz informacija koje sam nasla o ipak nepotpuno od moje strane ispitanoj historiji muslimanke.

Na Bosanskom priredila, Umm Fatima

Reference:

Heroic Deeds of the muslim woman

1.Ebu Davud, Feth ul Hajber
2.Ebu Davud, Vol. I, str. 252
3.Buharija, Kitab et Tibb
4.Ebu Davud, Vol. I. str. 270
5.Sahih Muslim, Vol. II. Str. 105 (Egypt)
6.Taberi, Vol. VI. Str. 2317 (Europian Edn)
7.Taberi, Vol. V. str. 2363
8.Taberi, Vol. V. str. 2363
9.Usud ul Gabe, Vol. V. str. 591
10.Isti’ab Talib ibni ‘Umejr
11.Usud ul Gabe, Safijin opis, Vol. V. str. 591.
12.Usud ul Gabe, Vol. V. str. 605
13.Sayyed Dahlan, Futuhat Islamija, str. 64
14.Taberi, Vol. V. str. 2307
15.Ovaj razgovor je slican prethodnom I spominje se isti broj djece kod obe ali one su dvije razlicite osobe. Prva zena je iz plemena Nakha a Hansa pripada muslimanskom plemenu. Govor prve je jednostavan dok je Hansin dublji, elokventan, duhovniji I dulji. Za detalje pogledati Usud ul Gaba Vol. V. str. 442. 16.Taberi, Vol. IV. Str. 2197
17.Ibid
18.Gibbon, The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Chap. II str. 42-43
19.Taberi, Vol. V. str. 2347
20.Usud al Gabe, Vol. V. str. 398
21.Ibid, str. 577.
22.Balazuri, Futuh ul Buldan str. 343.
23.Azid, Futuh-us-Sham
25.Iqd-ul-Farid, Vol. V. I. str. 121-124
26. Huququl mer’a vel Islam, Ahmed Bek Ayaf

Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

13

Nedjelja, 03. Oktobar 2004

[SIZE=4]HADZER, alejhas-selam - Oplemenjena Majka [/SIZE]

Nasa povijest obiluje primjerima iskrene zrtve i potpune predanosti Allahovom odredjenju casnih mu’minki ciji bi primjeri trebali biti stalni izvor osvjezenja i ohrabrenja svim generacijama koje dolaze nakon pojave tih casnih Allahovih robova. Medju njima, svakako, prednjace one koje spominje casni Qur’an i ciji zivot ispunjen cvstim ubijedjenjem u Allaha (yaqiin) opisuje Resulullah, s.a.w.s.

Kazivanja o tim mu’minima i mu’minkama je radi pouke nama i da bi nam se srca ucvrstila na Allahovoj vjeri.



Kao jedan od tih primjera nakana mi je da predocim dio onoga sta se dogadjalo sa nasom casnom majkom, zenom Ibrahima, a.s., Hadzerom, r.a.

Na samom pocetku predocit cu predaju koju nam donosi imam Buhary, r.a., a onda iznijeti neke pouke iz nje.

Imam Buhary, r.a., navodi:
“Pricao mi je Abdullah ibn Muhammed – tj. Ebu Bekr ibn Ebi Sejbe- da je njemu pricao Abdurrezak, a njemu Mu’amer, prenoseci od Ejjuba Sahtijanija i Kesira ibn Kesira ibn el-Muttaliba ibn Ebi Weddaa, koji ponekad jedan od drugog prenose opsirnije, a obadvojica prenose od Se’ida ibn Dzubejra, da je Ibn Abbas rekao:

“Pva zena koja je upotrijebila pregacu je Ismailova majka. Ona ju je uzela da bi njome od Sare prekrila trudnocu. Zatim je Ibrahim poveo nju i Ismaila, koga je jos dojila, i ostavio ih kod danasnje Ka’be, pod jednim velikim drvetom, iznad Zemzema, u visini danasnje Ka’be. Tada Mekka nije bila nastanjena i tu nije bilo vode. On ih je tu ostavio, a pored njih je stavio torbu sa datulama i mjesinu u kojoj je bila voda.

Ibrahim se zatim okrenuo i posao nazad, a Ismailova majka je posla za njim i upitala ga: “Ibrahime, kuda ides, i ostavljas nas u ovoj dolini u kojoj nema zive duse, niti iceg drugog?” Upitala ga je to vise puta, ali se on nije okretao prema njoj, pa mu je rekla: “Je li ti to Allah naredio?” “Da”, rekao je. Ona je na to rekla: “U tom slucaju, necemo biti izgubljeni!“ i vratila se nazad.

Ibrahim se udaljavao sve dok nije dosao do jednog prevoja gdje ga nisu mogli vidjeti. Tu se okrenuo prema Ka`bi, podigao ruke i zamolio ovim rijecima: „Gospodaru nas, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se nista ne sije, kod Tvoga Casnog hrama, da bi, Gospodaru nas, obavljali namaz. Zato daj da srca ljudi teze njima i opskrbi ih plodovima, da bi bili zahvalni.“ (Ibrahim, 37.)

Ismailova majka je dojila Ismaila i pila tu vodu. Kada je u mjesini nestalo vode ozednjeli su i ona i njen sin. Kada je vidjela kako se on previja od zedji – ili je rekao- « prevrce », nije ga mogla vise gledati, nego se okrenula prema Safi, najblizem brezuljku, pa se popela na njega. S njega se okrenula prema dolini ne bi li koga ugledala, ali nije vidjela nikoga.

Zatim se spustila sa Safe i kada je stigla na sredinu doline, zadigla je rub svoje haljine i potrcala kako covjek u nevolji trci, dok nije presla dolinu i dosla do Merwe, pa se popela i na nju.

I odatle je pogledala ne bi li koga vidjela, ali nije vidjela nikoga. I to je sve ponovila sedam puta.

Ibn Abbas kaze da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Zato ljudi trce izmedju Safe i Merwe (cine sa`j).“

Kad se zadnji put popela na Merwu, cula je neki glas, pa sama sebi rekla : « Suti ! » Zatim je osluhnula i ponovo cula neki glas pa rekla: „Cula sam te, pa mozes li mi pomoci?“ U tom momentu ugledala je meleka na mjestu gdje je Zemzem, kako kopa svojom nogom – ili je rekao “krilom”, dok se nije pojavila voda. Ona je pocela zagradjivati vodu, pokazavsi rukom: “oako” i grabiti vodu u mjesinu. Svaki put kada vi zahvatila, voda bi siknula.

Ibn Abbas kaze da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Neka se Allah smiluje Ismailovoj majci, da je ostavila Zemzem! – ili je rekao: - da nije zahvacala vodu, Zemzem bi bio jak izvor.“

Ibn Abbas dalje kaze:
„Kada se napila vode i podojila dijete, melek joj je rekao: - Nemoj se bojati da cete biti izgubljeni! Na ovom mjestu bice Allahov hram – Ka`ba, koji ce sagraditi ovaj djecak i njegov otac. Allah nece dozvoliti da se izgube oni koji ga slijede.”

Prostor Ka`be je bio jedno uzvisenje od zemlje, poput brezuljka, na koji su nalijetale bujice i krnjile ga sa desne i lijeve strane.

Tako je bilo sve dok pored njih nije naisla jedna grupa iz plemena Dzurhum, ili jedna porodica iz Dzurhuma, dolazeci iz pravca Keda’à.

Oni su odsjeli u podnozju Mekke i ugledali jednu pticu kako kruzi, pa rekli: “Ova ptica sigurno kruzi iznad vode. Mi odavno poznajemo ovu dolinu i u njoj nema vode.”

Zato su poslali jednog ili dva izaslanika, koji su nasli vodu. Kada su se vratili ispricali su im o tome, pa su se svi uputili tamo.

Zatim, on dalje kaze: “Ismailovu majku zatekli su pored vode, pa su je upitali: “Hoces li nam dozvoliti da se kod tebe nastanimo?” “Hocu” - rekla je – “ali nemate prava na vodu.” Oni su rekli: “Dobro.”

Abdullah Ibn Abbas kaze da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: “To je Ismailovoj majci dobro doslo jer nije voljela samocu.” Oni su se tu nastanili i poslali po svoje porodice, koje su se smjestile s njima, tako da su neki od njih tu poceli podizati kuce.

Djecak je odrastao, naucio od njih arapski jezik i kad je stasao svidio im se, pa su mu jednu od svojih djevojaka dali za zenu.”

U cijelosti ovu predaju biljezi imam Buhary, r.a., u svom “Sahihu” u “Kitabu ehadisil-anbija’i” 6/456 sa “Al-Fethom” Ibn Hadtera, r.a. Ja sam ovdje prenio samo jedan njen dio i to iz knjige Ibn Kesira, r.a., “Kazivanja o vjerovjesnicima” str. 172-174.

A sada neke pouke i ibreti iz ove predaje o casnoj mu’minki Hadzeri, r.a.

Ono sto slijedi su rijeci prenesene iz casopisa “Al-Mujtama’a” a autor teksta je Abdul-Qadir Ahmed Abdul-Qadir.

Hadzdz je propisan u sheri’atu naseg oca Ibrahima, a.s., a neki njegovi obredi (al-menasik) propisani su na koracima nase majke Hadzere, r.a. I kad god prodje vrijeme i nastupe mjeseci hadzdza sa njima se ozivljava to prisjecanje na mjesto koje nekada nije bilo pomena vrijedno, a zatim je ozivljeno potomstvom Hadzere, r.a.

Iz porodice (Alu Bejt) Ibrahimove bila je i nasa majka Hadzera, r.a. Tajna njene velicine je u tome sto je ona bila majka vjerovjesnika Isma’ila, a.s., a iz njegovog poroda izveden je najbolji ummet koji se ikada pojavio medju ljude.. izveden je ummet islama, posljednji ummet.

Opcenito, osnovni elementi analize licnosti nase majke Hadzere sastoje se u sljedecem:

1- Snazan yaqiin (ubjedjenje) u Allaha.
2- Hrabrost koja je nadvladala sve strahove.
3- Razumijevanje stvarnosti i uspjesna administracija zivotnog projekta.
4- Uzvisen cilj koji je cuvao emanet i odgajao dijete.

SNAZAN YAQIIN (ubjedjenje) U ALLAHA

Ibrahim Al-Khalil, a.s., je ostavio svoju zenu Hadzeru i njeno dijete Isma’ila u kotlini u kojoj se nista nije sijalo. U mjestu gdje nije imalo zivota, ni plodnog drveta a niti hranjiva bilja. Krenuo je na svoje povratno putovanje. Za njim, nekoliko koraka podje i Hadzera. Predocimo sebi sada taj kranje zbunjujuci hod. Hadzera je dosla iz Misra, tada zemlje vode i raznog bilja. Zatim se nastanila u Sham, zemlji masti i meda. A sada.. ona se nalazi u dolini u kojoj se nista ne sije, a niti je nastanjena. Krocila je nekoliko koraka u zelji da sazna nesto o svojoj bliskoj i daljnoj buducnosti,ta, ona zeli da sazna i da se raspita za okolnosti svog daljnjeg zivljenja. U tom kontekstu ona i pita svoga muza:

“Zar ti Allah ovo naredjuje?” A on joj odgovara: “Svakako”. Ona uzvraca: “Dakle, nece nas (tj. Allah) zanemariti”.

Njen muz je ostavlja. Ona se vraca svom djetetu koje se nalazilo pod tim jedinim drvetom u doticnoj kotlini.

To je odista yaqiin koji premasuje iman.

To je yaqiin zene koja zivi izmedju planina „Farana“ koje okruzuju pustinju Arabijskog poluotoka.

Sta je to ovaj kranje neobicni yaqiin? Yaqiin koji prevazilazi zaokupljenost hranom i picem koji su nuzni i hitno neophodni? Yaqiin koji prevazilazi zaokupljenost zivotom u daljoj buducnosti, zivotom sa svim njegovim neophodnostima: stan, namjestaj, zivotni posao koji donosi svakodnevni rizq (opskrbu), ustedjevine za neke duze staze, te uredjaje i alatke bez kojih nema prijatnog zivota?

Prisjetimo se da Hadzera, r.a., dolazi iz Shama, iz zive kuce. A prije Shama bila je u Misru, u gradjanskim kucama. Pa sta je sad to ovaj novi zivot koji je sasvim daleko od ljudskih zajednica i gdje nema ni grada ni sela ?

To je odista yaqiin u Allaha! Yaqiin na kom je Hadzera odgajana u kuci poslanstva. I taj je odgoj urodio ovim yaqiinom koji je nasa majka Hadzera, r.a., izrazila rijecima: “Dakle, nece nas zanemariti”.

Onih koji vjeruju u Allaha je mnogo. Medjutim, da li se mu’min onda kada bude lisen svih uzroka (sebeba) svojim imanom u Allaha uspinje ljestvici yaqiina? Mi se mnogo oslanjamo na uzroke i materijalizam, kako bi smo bili sigurni i naviknuti na tok naseg ovodunjaluckog zivota. A sto se tice nase majke Hadzere, r.a., pa ona je rijetkost (unikat). Da, bas tako, rijetkost ali stvarnost.

Skupina daija od tih prvaka je, u nasem vremenu, zivjela ta stanja yaqiina u zatvorima. Neki od njih su zivjeli i po dvadeset godina odsutni od svojih familija i drustva. Medjutim, zivjeli su sa yaqiinom. To su odista casni sinovi koji su se ugledali na nasu ponosnu majku Hadzer.

HRABROST KOJA JE NADVLADALA

Pod hrabroscu koja je nadvladavala mislimo na onu koja je porazila strah i nadvadala njegove uzroke. A uzroci straha koji su okruzivali nasu majku Hadzeru bili su mnogobrojni: Strah od poznatog i strah od nepoznatog. Strah od poznatog kao sto je strah od zvijeri, insekata, gladi, zedji itd. A sto se tice straha od nepoznatog pa on je jos opasniji od onog poznatog. Jer predodzbe i slutnje uvelicavaju male stvari. Nepoznato zastrasuje osobu ma kolko bilo malehno i bezazleno. Kolko se samo pribojavamo nepoznatih glasova? Kolko se samo bojimo pokreta stvari oko nas? I kako su samo mnogobrojne bajke i fantazije koje bude strah u nasim unutrinama, a mi kod svojih familija i medju svojom zajednicom?

I kao sto nase vrijeme ima nepoznate strahove tako je i vrijeme nase majke imalo svoje strahove. Medjutim, ona je, zahvaljujuci svom snaznom yaqiinu, nadvladala sve te strahove i izgradila je tu svoju pobjedonosnu hrabrost koja se srodila i uklopila s elementima prirode. Elementima koji su bili divlji, nikako domaci (pitomi).

RAZUMIJEVANJE STVARNOSTI I USPJESNA ADMINISTRACIJA ZIVOTNOG PROJEKTA

Stvarnost se ogranicavala na jedno stablo ispod kog je bilo mjesto stanovanja i bunar Zemzema. Sa Zemzema je bilo pice, cak sta vise to je bio zivot, kao sto to kaze Uzviseni Allah: “Mi od vode sve zivo stvaramo.” (Al-Anbiya’: 30)

Izrazeno nasim savremenim jezikom, bunar Zemzema je bio nacionalno blago. Pa kako se Hadzera ophodila prema njemu? Stanovnici plemena Dzurhum su zatrazili izun (dozvolu), govoreci: “Dozvoljvas li nam da se nastanimo kod tebe”? “Svakako” – odgovori ona. “No, vi nemate pravo na ovu vodu (hoce reci bunar) kod nas”. “Prihvatamo” – uzvratise oni. I to je bio prvi ugovor o koristenju Zemzem vodom, a potpisala ga je sama kraljica tog mjesta.

To je, odista administrativna pronicljivost. Pa gdje je to nasa majka Hadzera, r.a., ucila nacin vodjenja i poslovanja s opcim blagom?

I jos uvijek vrelo Zemzem je u okrilju ovog prvog ugovora kog je ona sklopila.

Dolaze razne delegacije ljudi i piju Zemzem sa domacim stanovnistvom, ali on je i dalje vlasnistvo Hadzerine djece.

O kako je samo velika bila pronicljivost ove majke. Nasa majka Hadzera, r.a., je zivjela odgajajuci svoje dijete i cuvajuci svoje bogatstvo.

I bila je voljena i ona prema kojoj se osjecalo strahopostovanje. Njen sin je rastao prema njenom nacinu (programu) zivota, a mi smo od njih dvoje – generacija za generacijom – naslijedili tu mudrost .

nastavice se...

„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

14

Ponedjeljak, 04. Oktobar 2004

nastavak...


UZVISEN CILJ KOJI JE CUVAO EMANET I ODGAJAO DIJETE

Nas otac Ibrahim, a.s., je ostavio svog sina Isma’ila, a.s., kao emanet o vrat njegovoj majci. A kada je zemzem provreo ona je preuzela jos jedan emanet. Tako je nasa majka Hadzera, r.a., na najbolji nacin izvrsila cuvanja dva emaneta. Pa koje su to sposobnosti tog cuvanja kod zene i majke Hadzere, r.a.?

Nije bilo druge sposobnosti do pronicljivost, dodajuci tome uzvisen cilj kog je crpila iz Objave koja je od Allaha dolazila preko njenog muza. Od muza koji ju je odgojio za tu uzvisenu drustvenu i historijsku zadacu. Ona je tu pronicljivost crpila i iz svog bica koje je tezilo uzvisenostima kao i njenog dugog i strpljivog putovanja (preseljavanja).

Isma’il, a.s., je rastao pod Allahovim nadzorom, a zatim pod paznjom svoje majke i njenom zauzetoscu njenim uzvisenim ciljevima. I ovo je jedan veliki ders za majke. Pogotovo one koje imaju samo jedno dijete koje je nemocno da se izbavi od pokvarenog mazenja koje ga sputava da izvrsi svoje obaveze covjecnosti i u njihovom najmanjem obliku. A sta tek reci za obaveze poslanice u drustvu ciji bi on bio utemeljitelj i njegov stub?

Uzvisena zadaca, o vi kceri Hadzere!

A mi danas vidimo i slusamo sta se govori o zenama koje se opisuju kao one koje su “aktivni clanovi zajednice” pa koji su to poticaji tih zenskih aktivnosti?

Stvarnost je da to nije ni zbog ceg drugog nego radi vlasti, ili plate (nagrade), ili licnog hira, ili izvrsenja nekog odredjenog zadatka pa makar bio i nistavan. To su te zenske uloge.

Pa iako one imaju svoje vremenske interese (koristi) one su paralizovanih korijenja i odsjecenih grana. Kaze Uzviseni: „A ruzna rijec je kao ruzno drvo: iscupanom drvetu s povrsine zemlje nema opstanka.“ (Ibrahim: 26)

Stoga, pravo je i obaveza svakog onog koji promatra tok tih zenskih kongresa koji se svakodnevno odrzavaju na nivou naseg arapsko/islamskog svijeta pa i na nivou onih za koje se kaze da su “prve dame”, da se zapita: Sta su donijela ta zenska udruzenja uz sve svoje ogromne mogucnosti: jesu li donijela rijesenja za postojece i moguce probleme? Jeli ikoji kongres ili mnogi kongresi urodio icim sto bi se moglo upamtiti u registru povijesti kao sto je to pruzila ta nasa velika majka Hadzer, ili kao sto je pruzila majka Salahuddina, ili majka Muhammeda Al-Fatiha ili majka Hasana Al-Benna, npr.

OPLEMENJENA MAJKA

Ovo su neke od crta kroz koje smo vidjeli licnost nase plemenite majke Hadzere, r.a., a koje svaka majka mora postaviti pred svoje oci.

Jer licnost ove nase majke je originalni uzorak koji sluzi kao mjera i u koji se ugleda. On je jasni putokaz od tih bozanskih putokaza koji uticu na nas dunjaluk jos od onda kada ju je ozenio nas otac Khalil Ibrahim, a.s., pa sve dok Allah ne naslijedi Zemlju i one koji su na njoj.

Pa onaj ko zudi vjecnosti neka se ugleda na ovu Hadzeru, r.a., koja je crpila velicinu licnosti iz iskrenog imana, snaznog yaqiina, hrabrosti koja je nadvladala strahove, razumijevanja stvarnosti te uspjesne administracije zivotnog projekta.

Ona je velicinu svoje licnosti crpila i iz uzvisene zadace koja je cuvala emanet i odgajala dijete. To je, zaista, istinski plemenita muslimanka.

Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

15

Subota, 09. Oktobar 2004

[SIZE=4]Dzuvejrija bint Haris[/SIZE]

Dzuvejrija kci Harisa sina Ebu Dirara sina Lebiba al Huzamija iz plemena El Mustalak. Bila je prelijepa zena. Bila je ratni zarobljenik u vrijeme kada su muslimani porazili pleme Benu Mustalik u bitci Al Murajsi.


Kada se dijelio ratni plijen borcima, Dzuvejrija je bila u zarobljenistvu Sabita ibn Kajsa sina Es Semsa ili rodjaka mu. Imala je tada 20 godina. Pokusala je da se izbavi takvog zarobljenistva i pravi sa Sabitom ibn Kajsom ugovor koji je oslobadja ropstva u zamjenu za novac. Odlazi Poslaniku savs. da trazi pomoc. Poslanik savs. joj rece:' Bi li htjela nesto bolje od toga?' “ Upitala je sta je to,a on joj rece:'- Otplatit cu ti ugovor i ozenit cu te.' Slozila se sva sretna nemogavsi vjerovati svojim usima ono sto cuje.

Aisa r.a. prenosi:' Nakon toga ljudi su saznali o Poslanikovoj zenidbi sa Dzuvejrijom kcerkom El Harisa ibn Ebu Dirar. Tome slijedi oslobadjanje svih zarobljenika iz njenoga plemena jer su postali pretelji nakon zenidbe. Bilo je tu oko 100 porodica plemena Benu Mustalik. Nisam nikada upoznala zenu koja se smilovala svome plemenu vise nego ona.'

Aisa r.a. dalje kaze:' Dzuvejrija je lijepo izgledala. Privukla bi bilo koga ko bi je vidio. Kada je dosla kod Poslanika savs. u cilju pomoci za svoju slobodu, tako mi Allaha nedugo iza toga sam je vidjela kako stoji na mojim vratima, nakon cega sam postala ljubomorna i shvatila da je Poslanik primijetio ono sto sam i ja primijetila.'
Iza toga, mlada Benu Mustalika se pridruzila Poslanikovom savs. domu. Prije nego sto joj je Poslanik savs. promijenio ime u Dzuvejrija, zvala se Burrah.

Ibn Hadzer navodi u El Isaba da je Dzuvejrija bila istinski vjernik. Jednom tako, dodje njen otac kod Poslanika savs. zaleci se zbog zadrzavanja njegove kcerke. Poslanik savs. mu rece:' Bi li joj dao izbor?' Sto otac prihvati i ponudi joj da se vrati a ona mu rece:' Ja sam izabrala Allaha i Njegova Poslanika.'

Ibn Hadzer takodje navodi da su njen otac, sa jos dva sina i nekim ljudima njihovog plemena, presli na islam. Ona je, r.a. preselila na Ahiret u 50 ili 56 h.g. Neka Allah bude zadovoljan sa njom! Njena udaja je oslobodila njeno pleme. A nakon sto ju je Poslanik savs. ozenio, njeno pleme je preslo na islam.
Ovo je naravno, jedna od mudrosti poligamije u islamu.



[SIZE=4]Umm Ruman[/SIZE]

Ummu Rumman je bila kcerka Amira Ibn Uwaimir ibn Abd Sems ibn Itab ibn Malik ibn Kirana. Rodjena je u oblasti zvanoj Es Sara na Arabijskom poluotoku. Udala se za Harisa ibn Sakhira s kojim je rodila sina Tufejla. Nakon nekog vremena seli se sa muzem u Mekku .

Tamo su se sprijateljili sa Abdullahom ibn Kuhafom (Ebu Bekr Es Siddik) jednim od istaknutih figura Kurejsa. Ovo se desilo prije pojave Islama. Ubrzo njen muz Haris umire a Ebu Bekr vjencava Harisovu zenu da je skloni i sacuva uspomene na svoga prijatelja Harisa. Ummu Ruman prihvata Ebu Bekira kao muza. Sa njim radja Abdurrahmana i Aisu (buducu majku pravovjernih r.a.) Nedugo iza, nakon sto je Muhammed savs. poslan kao poslanik , Ebu Bekir ga prihvata i slijedi. Bio je to prvi covjek koji je primio islam. Nakon toga on odlazi kod svoje zene Ummu Rumman i poziva je da prihvati islam. Zatrazio je od nje da ne obznani svoju vjeru dok im to Allah dz.s. ne kaze. Zbog ovoga, Poslanik savs. je mogao mirno da ostane u njihovoj kuci I mogao ih je posjetiti bilo kad i bilo gdje bez razloga i sustezanja. Ostala je Ummu Rumman sa svojim muzem cijelo vrijeme patnje u doba kada su svi muslimani prolazili kroz tesko vrijeme mucenja i torture.

Kada je Poslanik savs. zarucio Aisu r.a. Ummu Rumman je bila presretna tim cinom. U Medini, Poslanik savs. je izvrsio obrede svadbe i Aisa mu postaje suprugom. Kako su godine prolazile, tako je i Aisa bila pogresno potvorena za nevaljalstinu. Ummu Rumman nije rekla svojoj kcerki o glasinama i potvorama. Sve sto je cinila jeste da je molila Allaha da razotkrije lazi na njenu kcerku. Bilo kako bilo, kada je Aisa r.a. saznala za glasine otisla je svojoj majci kriveci je za to sto je nije obavijestila. Sve sto joj je njena majka Ummu Rumman rekla, bilo je:” Kceri, ne brini se zbog toga! Tako mi Allaha, najljepsa i najvoljenija zena bila svome muzu pa je najglasnije ljudi ogovarali.
” Poslije toga, Allah je objavio nevinost Aise r.a. u casnom ajetu:

” 11. Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru.*
Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.
12. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je očita potvora!" En Nur U to doba Ummu Rumman se razboljela a Aisa r.a. ju je njegovala I pazila sve dok joj majka nije odselila kod Gospodara Svjetova. Neka Allah bude zadovoljan sa Ummu Rumman! Poslanik savs. joj je cinio dovu, govoreci:” O Allahu, Ti znas dobro sta je Ummu Rumman propatila za Tvoju istinu i za Tvoga Poslanika…”

„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

16

Nedjelja, 10. Oktobar 2004

[SIZE=4]Sara r.a.[/SIZE]

Sara r.a. je bila jedina zena Ibrahimovog naroda, koja je vjerovala u Allaha. Ona je, zatim, postala njegova zena.Bila je uvijak uz svoga muza dok ej pozivao njegov narod Allahu dz.s.

Kada je Ibrahim uvidio, da niko ne zeli da prihvati poziv istini osim njegovog sestrica i supruge, lut prihvata ovaj poziv, zatim odlucuje da se preseli, ka gradu zvanom Ur i drugom zvanom Haran i onda krecu svi prema Palestini. Nakon Palestine, Ibrahim stize u Egipat.


Njegova supruga, Sara, je bila nerotkinja.Faraon Egipta, dok je bila u Egiptu, joj poklanja robinju, da je sluzi. Ibrahim je stario i nije imao sina sa njom. Sara, takodje, je bila presla doba radjanja djece. Razmisljala je kako su ona i Ibrahim bili sami, jer je ona bila nerotkinja.Mislila je da bi Ibrahim trebao uzeti njenu sluskinju, Hadzer, kao suprugu. Dozvolila je Ibrahimu da je ozeni. Hadzer sa njim radja, sina Ismaila, Ibrahimovog prvog sina. Jednog dana, Ibrahim ugoscuje grupu nepoznatih gostiju. Izabira najboljeg ovna i kolje za goste. Kada ih je pozvao da jedu dozvolio je zeni da ih posluzi. Prihvata ih sa pozdravom mira, i unosi meso zaklanog pecenog ovna. Stranci su se nasli u neprilici. Bili su to meleki i nisu jeli. Javljaju Sari o radosnoj vijesti rodjenja sina,Ishaka. Tesko je povjerovala u to. Vijesti su joj izgledale:previse dobro da bude ostvarivo. Izasla je zbunjeno, drzala celo rukama, sto ukazuje njenu nepovjerljivost kao 'zena nerotkinja'.
Allah u Kur'anu kaze:
70. A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" - rekoše oni - "mi smo Lutovu narodu poslani." 71. A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu.
72. "Jadna ja!" - reče - "zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!"
73. "Zar se čudiš Allahovoj moći?" - rekoše oni - "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" (Hud)

Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

17

Petak, 15. Oktobar 2004

[SIZE=4]Aisa, r.a. [/SIZE]


Ostvarivanje ubudijjeta i iskrenost u ibadetu Allahu Jedinom, je obaveza zene i muskarca podjednako, a put do toga ne moze biti osim sa znanjem. Zbog toga je trazenje korisnog znanja naredjeno obadvoma. Kaze Poslanik, s.a.v.s.: "Trazenje nauke je obaveza svakom muslimanu."

"Svakom muslimanu", to je forma koja podrazumjeva i muskarca i zenu, pa je trazenje nauke obaveza za zenu, kao sto je to obaveza i za muskarca. Ono sto se podrazumjeva pod obaveznim znanjem, ovdje, jeste serijatsko znanje, koje je prijeka potreba muslimanu, radi popravljanja njegove akide, poboljsavanja njegovog ibadeta i sistematizacije i planiranja njegovih zivotnih pitanja, i to iz znanosti Kitaba i sunneta.

Vezano za podrucje islamskih nauka, i historiju zene muslimanke, navest cemo najsvjetlije primjere iz zivota Siddike (Iskrene), kcerke Siddika (Iskrenog), majke pravovjernih, Aise, kcerke Ebu-Bekra, Allah bio zadovoljan sa njom i njenim ocem. Ona je ljubav Poslanika, s.a.v.s., i najdraza zena njegovom srcu.

Ozenio ju je po naredbi svoga Gospodara, a donio mu je Dzibril njen lik u komadu svile, prije nego sto ce je ozeniti. Naslovio je El-Buhari poglavlje u svome Sahihu u "Knjizi braka" ovako: "Poglavlje gledanja u zenu prije braka", a zatim je prenio hadis sa senedom ciji tekst glasi: "Rekao je Poslanik, s.a.v.s., Aisi: "Pokazano mi je u snu kako te dovodi melek u platnu od kvalitetne svile, govoreci mi: "Ovo je tvoja zena." Zatim sam otkrio veo sa tvoga lica, pa kad ono ti. Rekao sam: Ako ovo bude od Allaha, ostvarit ce se." Poslanik, s.a.v.s., se ozenio sa njom, u Mekki, kada je imala sest godina, dvije godine nakon smrti majke pravovjernih Hatidze, r.a. Zatim ju je priveo sebi, u Medini, kada je imala devet godina, i to u sevvalu prve godine po hidzri. Nije se, sallallahu alejhi ve sellem, ozenio sa djevojkom mimo nje. Zivjela je sa Poslanikom, s.a.v.s., devet godina, a postala je udovica u osamnaestoj.

Preselila je, Allah bio zadovoljan sa njom, 17. Ramazana, 58. godine po hidzri, a zakopana je u Bekijji. Allah ju je odabrao za dragu zenu Svome poslaniku, s.a.v.s., kada je bila u cvijetu svoje mladosti i jeku ostroumnosti i bistrine, da bi bila cista stranica u koju se urezuje znanje poslanstva. Ovo je od mudrosti Uzvisenog Allaha radi ocuvanja vjere. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je primjer i uzor ummetu. Na nama je da ga slijedimo u svim segmentima njegovog zivota, kao sto je, izmedju ostalog, njegovo ponasanje u kuci, postupanje sa porodicom i u stvarima koje nisu poznate osim njegovim zenama. Radi ovog vrlo vaznog zakonodavnog cilja Poslanik, s.a.v.s., je zenio mnogo zena kako bi jedna drugu upotpunjavale u pamcenju njegovog sunneta u kuci i bracnom zivotu, te prenosenju istog do ummeta. U tome je najbolja bila iskrena Aisa, majka pravovjernih, r.a.

Zapamtila je od znanja poslanstva ono sto nije zapamtila ni jedna druga, pa ga je rasirila u ummetu. Ona je od ashaba koji mnogo prenose hadis, a oni su manjina, kao: Ebu-Hurejre, Ibn-Abbas, Ibn-Omer i Enes, Allah bio zadovoljan sa svima njima. Prenijela je od Poslanika, s.a.v.s., 1210 hadisa. Slozili su se El-Buhari i Muslim na 174 njena hadisa, dok sam Buhari biljezi 54, a sam Muslim njih 68. Najvise o cemu prenosi su propisi, zbog toga se kaze da je prenijela ummetu cetvrtinu serijata. Od nje prenosi veliki broj ashaba, kao sto su njen otac Ebu-Bekr Es-Siddik, Omer ibn El-Hattab, njegov sin Abdullah, Ebu-Hurejre, Ibn-Abbas, Amr ibn El-As, Ebu-Musa El-Esari, itd. Od nje, takodje, prenosi i veliki broj tabiina.

Od najpoznatijih su: Mesruk ibn El-Edzde'a, El-Esved En-Neha'i, Se'id ibn El-Musejjib, Urve sin njene sestre, Ebu-Seleme ibn Abdurrahman, Es-Sabi, Mudzahid, Ata' ibn Ebi-Rebbah, Ikrime, Nafi' mevla Ibn-Omer i Amra bint Abdurrahman. Kaze Ata' , Allah mu se smilovao,: "Aisa je bila najboljeg razumijevanja (u fikhu), najucenija i najtacnijeg vidjenja u svemu opcenito. " Kaze hafiz Muhammed ibn Sihab Ez-Zuhri : "Kada bi se sabralo svo Aisino znanje i znanje svih ostalih zena, Aisino znanje bi bilo bolje." Kaze Mesruk , Allah mu se smilovao: "Vidio sam starije, ugledne ashabe Poslanika, s.a.v.s., kako je pitaju o nasljednom pravu."

Biljezi Et-Tirmizi od Ebu-Muse El-Esarija, Allah bio zadovoljan sa njim, da je rekao: "Nismo mi, ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nikada pitali Aisu, r.a., o nekom nejasnom hadisu, a da kod nje nismo nasli znanje o njemu." Aisa, r.a., je bila najdraza osoba Poslaniku, s.a.v.s., od svih ljudi. Prenose El-Buhari i Muslim od Amra ibn El-Asa, r.a., da je upitao Poslanika, s.a.v.s.: "Ko ti je najdrazi od ljudi?" Rekao je: "Aisa." Pa ga je upitao: "A od muskaraca?" Rece: "Njen otac." Biljezi Et-Tirmizi da je neki covjek raspravljao o Aisi, r.a., (podvrgavao je kritici) u prisustvu Ammara ibn Jasira, r.a., pa mu je rekao: "Gubi se rugobo! Zar uznemiravas Poslanikovu, s.a.v.s., dragu?!" Mesruk, r.a., kada bi prenosio hadis od nje, rekao bi: "Pricala mi je Siddika (Iskrena), kcerka Siddika (Iskrenog), najmilija zena Allahovog miljenika." Biljezi Muslim u svome Sahihu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao svojoj kcerci Fatimi, radijellahu anha: "Zar ne volis ono sto ja volim?" Rekla je: "Naravno da volim." Rekao je: "Pa zavoli ovu." I pokazao je na Aisu." Bila je Aisa, r.a., blagoslov za ummet.

Zbog nje je spusten ajet o tejemumu, kao milost i olaksica muslimanima do Sudnjeg dana. Zbog toga je rekao Usejd ibn Hudajr , r.a.: "Nije ona vas prvi blagoslov, o porodico Ebu-Bekrova." Dogadjaj "El-Ifk", u kojem su munafici Medine potvorili Siddiku, r.a., i o kojem je Allah spustio Kur'an, te propisao propise koji cuvaju cast vjernika od jezika munafika i pokvarenjaka, bio je, takodje, njen blagoslov. Spustio je Allah vezano za iskrenu Aisu, r.a., sesnaest ajeta iz sure En-Nur, koji ce se uciti do Sudnjeg dana. Kazu ucenjaci: "Kada Allah Uzviseni spomene u Kur'anu ono sto Mu mnogobosci pripisuju, velica sam Sebe rijecima "subhanellah" (Slava pripada Allahu).

Kaze Allah, dz.s.: "I rekli su: "Allah je sebi uzeo dijete." Subhanehu - Slava Njemu pripada." Kaze Allah vezano za Aisu, r.a.: "Zasto niste, cim ste to culi, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome govorimo. Subhaneke - Slavljen neka si Ti! To je velika potvora." Velicao je Allah sam Sebe rijecima "subhanellah", u odbacivanju porocnosti Aise, kao sto je velicao sam Sebe u odbacivanju svake manjkavosti i nesavrsenstva sa Svoga bica. Kaze Ez-Zamahseri: "Kada bi podrobno analizirao Kur'an i istrazivao ono cime se prijeti grijesnicima, nebi nasao da je Allah Uzviseni i u cemu grublji i stroziji kao u osudi Aisine, r.a., potvore. "

Zbog toga su cetvorica imama, kao i drugi ucenjaci islama, cije se rijeci uvazavaju, jedinstveni da onaj ko potvori Aisu, r.a., za blud postaje nevjernik i izlazi iz islama. Od njega se razvodi njegova zena, ne ukopava se u groblju muslimana, niti mu se klanja dzenaza, zbog toga sto je zanijekao sesnaest ajeta iz Kur'ana spustenih o nevinosti Aise, radijellahu anha. Pa neka se Allah smiluje Siddiki kcerci Siddika, opravdanoj sa nebesa. Koliko je samo dala ummetu ogromnog hajra sa svojim sirenjem Poslanikovog znanja i koliko smo samo vidjeli dobra od njenog blagoslova. Neka Allah bude zadovoljan s' njom i neka je ucini zadovoljnom i sretnom.

Sa Arapskog preveo: Jasir F. Dizdarevic

IZ ZIVOTA MAJKE PRAVOVJERNIH AISE (Allah bio zadovoljan s' njom)
Autor: dr Abdul-Aziz A. El-Kari (profesor na Islamskom univerzitetu u Medini)
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

18

Ponedjeljak, 18. Oktobar 2004

Esma bin Ebu Bekr

Vlasnica dva pojasa -Esma bint Ebu Bekr

Neka ti Allah ovaj tvoj pojas zamijeni sa dva pojasa u Džennetu Esma je bila kćerka Ebu Bekra es-Siddika i Kutejle (Kajle) bint Abdul-Esed el-Kurejšijje. Sestra po ocu joj je majka pravovjernih Aiša, radijallahu anha, a muž Zubejr ibn Avvama, bliski ashab Allahova Poslanika, salallahu alejhi ve sellem.

Njen sin je Abdullah ibn Zubejr. Islam je primila među prvim muslimanima (historičari spominju da je bila osamnaesta po redu). Prije preseljenja u Medinu boravila je u Meki, pomažući muslimanima i doživljavajući razne poteškoće u širenju Islama. Biografi Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, joj iskazuju veliko poštovanje i počast, a posebno zbog njene uloge koju je imala prilikom hidžre Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem.

O tome ćemo spomenuti slijedeće: Esma pripovijeda: "Kada je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, htio da učini hidžru u Medinu pomagala sam mu u pripremi za put, te spremila jelo za put. Nismo mogli naći ništa čime bismo vezali bošču s hranom i mješinu s vodom, pa sam rekla svome ocu: "Ne mogu naći ništa osim svog pojasa." On reče: "Pocijepaj ga popola, pa jednim dijelom sveži bošču (s hranom) a drugim mješinu." Esma, također, pripovijeda: "Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr su bili izašli iz kuće, kada nam je došla grupa Kurejšija, među kojima je bio Ebu Džehl ibn Hišam. Zaustavili su se pred našom kućom, pa sam izašla pred njih. Upitaše me: "Gdje ti je otac, kćeri Ebu Bekrova?" Odgovorila sam: "Tako mi Allaha, ne znam gdje je."

Tada je Ebu Džehl digao svoju ruku i ošamario me tako jako, da mi je minđuša otpala. Zatim su otišli nastavljajući potragu za Allahovim Poslanikom, salallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekrom. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr su proveli tri dana i tri noći u pećini Sevr. Za to vrijeme im je Esma noću donosila hranu i vodu. Tako je jednom prilikom napravila bošču u kojoj je bila kuhana ovca, pa je povezala bošču jednim dijelom svog pojasa a mješinu drugim. Kada je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, vidio, rekao joj je: "Neka ti Allah ovaj tvoj pojas zamijeni sa dva pojasa u Džennetu." I od tada je Esma nazvana "Vlasnica dva pojasa". Esma je bila žena Zubejra ibn Avvama, kao što smo već spomenuli. Udala se za njega prije Hidžre. Oboje su bili muslimani čija su srca osjetila slast imana i s čijom je krvlju i mesom Islam sjedinjen. Bili su primjer idealnih supružnika, koji su imali zajednički cilj i put pod istom zastavom. Kada je on učinio hidžru i ona je učinila, a kada se on borio na Allahovom putu ona ga je bodrila. Bila je strpljiva kada je on bio u nevolji, a zahvaljivala Allahu kada je on bio srećan.

Nije je spriječio položaj njenog oca, niti ugled njenog plemena da bude uz njega u teškim danima i siromaštvu. Radila je i zalagala se, i porodicu izdržavala vlastitim trudom i znojem. O tome ona pripovijeda: "Kada me Zubejr oženio, nije imao ništa od imovine niti robova, osim jednog konja o kome sam se brinula i hranila ga, donoseći mu travu i vodu. Prenosila sam košnice iz njegove njive, koji mi je dao Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, na glavi, a koja je bila udaljena 2 parseha (oko 14 km). Uz to sam radila i druge kućne poslove: mijesila tijesto, nosila vodu... Jednom je Esma došla Ebu Bekru i žalila se da je Zubejr strog prema njoj. Ebu Bekr joj reče: "Kćerkice moja, budi strpljiva, jer zaista žena koja ima dobrog muža, pa joj preseli na ahiret, a ona se ne uda poslije toga, sastaće se s njim u džennetu."

Došla je Esma Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: "Allahov Poslaniče, nemam ništa u kući osim onoga što mi je donio Zubejr. Da li je grijeh da udijelim od onoga što mi je doneseno?" Allahov poslanik, salallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Daj što možeš, i nemoj škrtariti pa da Allah prema tebi škrtari." Esma je bila darežljiva a to prenosi Muhammed ibnul- Munkedir, pa kaže: "Bila je Esma bint Ebu Bekr, radijallahu anha, darežljiva." Također se prenosi da je Abdullah ibn Zubejr rekao: "Nisam nikad vidio dvije žene darežljivije od Aiše i Esme, a i njihova darežljivost se razlikovala: što se tiče Aiše, ona je sakupljala nešto dok se ne bi nakupilo kod nje i onda bi ga podijelila.

A što se tiče Esme, ona nije dala da nešto kod nje dočeka sutrašnji dan." Esma je i svoju porodicu podsticala na dijeljenje. Tako se prenosi da je govorila svojim kćerkama i porodici: "Udijelite, ili ću ja udijeliti, i dajte sadaku i ne očekujte uslugu, jer zaista ako budete očekivali uslugu nećete ništa dobiti, a ako udijelite sadaku neće vam to biti izgubljeno biti." Ibn Ebu Mulejke pripovijeda: "Esmu je boljela glava pa je stavila ruku na glavu i rekla: "Ovo je zbog mojih grijeha, a ono što će Allah oprostiti je veće." Prenosi se od Fatime bint Munzir da bi Esma kad bi se razboljela, oslobodila sve svoje robove." Jednom prilikom je Esmi došla njena majka Kutejla u Medinu, da je posjeti, noseći joj poklone, grožđice, maslo i naušnice. Esma je odbila da primi poklone i uvede je u kuću (Kutejla je još bila mušrikinja) dok nije poslala poruku Aiši, radijallahu anha: "Pitaj Allahova Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, o tome", pa je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka je uvede i primi njen poklon."

Tada su objavljene Allahove riječi: "Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični." Dugo vremena nakon hidžre muslimanima u Medini se nije rodilo dijete. Jevreji su im prigovorili da su im oni sihir učinili i da neće nikada imati poroda. Međutim, desilo se drukčije.

Prvo novorođenče bilo je sin Esmin, kome je dala ime Abdullah. Muslimani su se tome radovali, a nakon njega su se rodili Urve i Munzir. Nijedan od njih, bio on učenjak ili vojskovođa, ne može biti ravan Esmi i njenom sinu Abdullahu, koga je historija učinila čuvenim, a njegovu majku upisala u knjigu vječnih majki. Kada se Abdullah rodio, Esma ga je stavila u sobu Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je rekao da mu donesu hurmu, koju je usitnio zubima, a zatim ga njome nahranio. Onda je učinio dovu za njega i blagoslovio ga.

Poslije smrti Jezida ibni Muavije, Abdullahu ibn Zubejru je ponuđeno da bude halifa u najvećim islamskim centrima kao što su Hidžaz, Jemen , Irak i Horosan. Pristao je na to i bio devet godina emirul-muminin dok Benu Umejje nisu proširile svoju vlast na tom području. Spominje se, da je Esma jedne prilike rekla sinu savjetujući ga: "Sine moj, nemoj primiti njihov plan, bojeći se zlostavljanja i ubistva, jer, tako mi Allaha, udarac sablje sa čašću je bolji od udarca biča sa poniženjem."

Prije toga, Abdullah ibni Zubjer je otišao i proveo zadnje trenutke u borbi.

Nedugo poslije ovoga i ona je preselila na drugi, bolji svijet, u svojoj stotoj godini a sedamdeset treće godine po Hidžri

http://www.saffbih.com
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

19

Utorak, 19. Oktobar 2004

[SIZE=4]Mejmuna bin Haris [/SIZE]

Bila je Mejmuna kcerka El Harisa ibn Hazan ibn Bujair, ibn al Hazm, ibn Ruwaiba ibn Abdullah, ibn Hilal, ibn Amer, ibn Sa’sa’a al Hilalija. Bila je sestra Ummul Fadl, El Abbasove zene I tetke Halida ibn Velida I Ibn Abbasa (pbuh) . Bila je jedna od godpodja plemena Kurejs, slavnih dostojanstvenika i plemenitosti.

Ona se prvi puta udaje za Mes’uda ib Amr Es Sekafij prije objave islama. No medjutim, cesto je posjecivala njenu sestru Ummul Fadl od koje uci obrazovanje o islamu I vijesti islamske pobjede na Bedru I Uhudu sto je dirnulo njeno srce. Kada su se muslimani vratili pobjednicki iz bitke na Hajberu, ona se zatekla u kuci njene sestre.

Bila je tako sretna zbog pobjede. Kada j eotisla kuci, pronasla je svoga muza potistenog i turobnog. Tada su se posvadjali i rastali jedno od drugog. Preselila se u El Abbasovu kucu. Kada su muslimani i Poslanik savs. Dosli da ostanu u Mekki za period od tri dana da obave svoje rituale kao sto je navedeno u Hudejbijskom primirju, usli su u Mekku tiho na dan dogovoreni dan. Zatim su glasno zaucili ‘lebbejke allahume lebbejk. Lebbejke la serike leke lebbejk.’ Svi dijelovi Mekke su odgovorili na ovu buku i zemlja je zadrhtala ispod nogu nevjernika. Utociste su potrazili u planinama i brezuljcima tako da ne vide kako se Muhammed savs. Vraca u Mekku jak. Neki muskarci i zene od onih koji nisu obznanili svoju vjeru javno su stajali u Mekki vjerujuci da dan pobjede dolazi. Mejmuna je bila medju takvima koji nisu obznanili svoju vjeru. Kako god, nije bila zadovoljna svojim skrivenim vjerovanjem. Stoga ona javno obznanjuje svoj islam. Dalje iznijela je svoje zelje da bih zeljela da se prikljuci Poslanikovoj porodici. Rekla je to svojoj sestri Ummul Fadl. Njena sestra je rekla svome muzu El Abbasu i ovlastila ga za njenu udaju. Tako je iza toga jednom otisao El Abbas kod Poslanika savs. i ponudio mu da se ozeni sa Mejmunom. Poslanik savs. je prihvatio prijedlog i dao joj cetiri stotine dirhema kao miraz. U drugoj verziji stoji da ;je Mejmuna bila ta koja je ponudila sebe Poslaniku savs. Da je ozeni. Iza toga Allah je objavio : El Ahzab 50 Nakon sto je Poslanik savs. Ostao tri dana u Mekki kao sto je dogovoreno na Hudejbijskom ugovoru, ljudi Kurejsa su zatrazili da napusti. Poslanik savs. ih blago upita : » Hocete li me pustiti da se vjencam kod vas a ja cu vas pozvati na svadbeno veselje ? Ali oni su oporo odgovorili : »Mi ne trebamo tvoju hranu, sve sto zelimo je da napustis. » Musrici su se prepali Poslnaikovog ostanka medju njima jer su znali njegovo veliko uticanje na srca. Kao primjer, Mejmuna nija samo prihvatila islam vec je cak i ponudila sebe Poslaniku savs. da je ozeni.

Nakon toga Poslanik savs. je dao nalog za napustanje I nije upotpunio svoje vjencanje sa Mejmunom. Nakon stizanja do Saraf (mjesto) deset milja od Mekke, prvi put se satao sa svojom zenom u mjesecu Sevalu, sedme godine po hidzi. Kada je Mejmuna stigla u Medinu prikljucila se harmonicnoj Poslanikovoj porodici kao jedna dostojanstvena zena i majka vjernika. Vodila je zivot pokornosti i iskrenosti sa svojim muzem . Nakon sto je Poslanik savs. umro.

Zivjela je nakon njega oko pedeset godina, sve godine pune odanosti , poboznosti i lojalnosti prema Poslanikovom sjecanju.

Ibn Ata’ kaze : » Kada je Mejmuna preselila, otisao sam sa El Abbasom koji mi je rekao:” Ne okreci je do polahko i budi njezan sa njom , ona je tvoja majka ! » Aisa r.a je takodje rekla : » Oh Mejmuna, je prosla. Tako mi Allaha, bila je tako pobozna i ocuvala je dobre nazive sa svojom dobrotom. Neka joj se Allah smiluje ! »


Muslimatul Avail
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

20

Petak, 22. Oktobar 2004

[SIZE=4]Nositeljice zeravice na dlanu [/SIZE]

( Odgajateljica kceri Faraona ) Allahovim miljenicama, da shvate da nisu jedine osjetile taskoce iskusenja, nego da svako doba ima svoje faraone i da svako doba ima svoje Sumejje, Asije i odgajateljice faraonovih kceri. Ovo je podstrek svima muslimankama koje su usredotocile svoje misli prema robovanju Allahu umjesto slijedjenja raznih filmskih glumica, manekenki, feminista, sekularista itd.

Ovo je podstrek onoj Allahovoj miljenici koja ugleda fesad oko sebe, podigne pogled svome Rabbu I zamoli:

’’ Ja Muqallibel qulubi, sebbit qalbi ala dinik’!’–‘O Gospodaru srca, ucvrsti srce moje u Tvojoj vjeri!’

Strpljivima… o kojima je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao u hadisu kojeg prenosi Ibn Maadzeh:

’’ Doci ce vrijeme kada ce vjeru biti tesko ocuvati kao sto je tesko ocuvati zeravicu na dlanu. Ako je ispusti ugasit ce se, a ako je zadrzi oprzit ce ga.’’



Tako isto je i sa zenom muslimankom koja se drzi islamskih propisa. Tako ce joj biti tesko da izdrzi kao sto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem najavio ako zeli da slijedi i robuje samo Njemu. Zena muslimanka koja je odabrala Allahovu Ljubav i Njegovo slijedjenje umjesto slijedjenja robova materije i muskih interesa je usamljenica - 'gariba' i jedan primjer o kojem je Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, govorio u hadisu i cesto ce biti meta napada i mucenja.

Ovo im je podstrek da ne pokleknu.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ’’ Islam je poceo na usamljenicima i zavrsit ce se na njima. Pa blago usamljenicima! ’’Upitan je:’’ A ko su usamljenici, Boziji Poslanice?’’ – “ Oni koji pozivaju Istini u onome u cemu su ljudi fesad nacinili.’’

Cilj nam je da se napomenu sve strpljive i usamljenice da je Allah sa njima i da ih cekaju nagrade i krune, sacinjene naredbom njihova Stvoritelja ako se strpe u onome sto ih je snaslo.

Bismillah! Jedna od pacenica, usamljenica dunjaluka u njeno doba jeste i odgajateljica Faraonovih kceri. Njeno iskusenje ce nas uvijek navracati na razmisljanja da li imamo mi u danasnjem vremenu zbilja prava reci da nam je tesko, da li sa svim ovim nasim stanjem, mi zbilja zasluzujemo i dio nagrade kakvu je zasigurno zasluzila ova usamljenica.

To je zena, reci cemo, iz Dzenneta, koju je Allah poslao da sa svojim muzem tiho i mirno zivi u kraljevstvu Faraona. Allah im je propisao da uzvjeruju i otvorio im srca za islamom. Cim je Faraon zaznao za novu vjeru njena muza, ubio ga je. Ona se, usamljenica, strpila i nastavila je svoj posao dadilje faraonovih kceri. Radila je kod njih, cesljajuci ih i pospremajuci i tako hranila svojih petero djece. Kao ptica kada hrani svoje pticice.

Jednoga dana, dok je cesljala jednu od njih, ispade joj cesalj iz ruke i ona rece:'' Bi ismi Allah!'' (U ime Allaha) Ona je do cula i upita:''Bi ismi ebi?'' (U ime moga oca?)

- '' Ne. U ime moga Gospodara! I tvoga i Gospodara tvoga Oca!''

Zacudila se kcerka da neko ne obozava njenoga oca i ode i rece faraonu. Na to se i on zacudi da u njegovu dvoru ima neko ko ne obozava njega nego nekoga drugoga.

Pozva dadilju i upita je:'' Ko ti je Gospodar!?'' - ''Moj i tvoj Gospodar je Allah!'' Naredio joj je da porekne to sto govori ali ona je ostala pribrana i cvrsta u svojoj vjeri. Nakon sto se jako naljutio, naredi da se donese skrinja i da se u njega zagrije ulje sve dok ne prokljuca. Majka petero djece, dadilja faraonovih kcerki, bi izlozena ispred da bi shvatila cem ce biti podvrgnuta ako se ne odrekne njena Gospodara. Ona, vjernica u svoga Rabba, shvati da ima samo jednu dusu i da je samo jednom moze izgubiti i da je Allahova nagrada veca a prostranstva dzenneta vrijednija od onoga sto ima kod faraona.

Znao je faraon da su njoj najdraze osobe bile ipak njena djeca, pa naredi da se dovedu. Jadna djeca, isprepadana, kolutala su ocima okolo dok ne ugledase majku pa potrcase prema njoj vjesajuci se i krijuci za nju. Zaplakala je... Prihvatila ih je, ljubila im skute, male rukice, mirisala ih i plakala izmedju njihovih ruku. Uzela je najmladje da ga privije na grudi...

Vidjevsi osjetljiva osjecanja majke, naredi da se najstarije dijete baci u ucvrkano ulje. Ono je plakalo i vristalo, otimalo se drzeci se za majku. Zvalo je mladju bracu u pomoc... oni su ga culi a majka je bolno gledala za njim.

Trenutci...

Dijete se naslo u ulju. Majka je plakala, djeca su pokrivala okice svojim malim rukicama. Sve tako, dok se koza djeteta nije istopila u kazanu i dok mu se bijele kosti nisu pojavile na povrsini ulja.

Tada je faraon pogleda i naredi joj da se odrekne svoga Gospodara. Da ucini kufr billah! Okrenula se i odbila da to ucini.

Naredio je da se njeno drugo dijete baci u ulje.

Trenutci...

Dijete se naslo u ulju. Majka je plakala, djeca su pokrivala okice svojim malim rukicama. Sve tako, dok se koza djeteta nije istopila u kazanu i dok mu se bijele kosti nisu pojavile na povrsini ulja.

Tada je faraon ponovo pogleda i naredi joj da se odrekne svoga Gospodara. Da ucini kufr billah! Okrenula se i odbila da to ucini.

Naredio je da se njeno trece dijete baci u ulje.

Vrisci, otimanje, dozivanje majke...

I dijete se naslo u ulju. Majka je plakala. I sve tako, dok se koza djeteta nije istopila u kazanu i dok mu se bijele kosti nisu pojavile na povrsini ulja.

Naredi joj da se odrekne svoga Gospodara – Allaha, subhanehu ve te'ala. Da ucini kufr billah! Da mu pripise druga da potvrdi da je faraon bog. Okrenula se i odbila da to ucini.

Tako se desilo i sa njenim cetvrtim djetetom. Odbila je da se vrati u nevjerstvo a znala je da je Allah Istina i da faraon nije bog i nakon istine nije zeljela kufr, pa makar i po najskuplju cijenu platila to svoje opredjeljenje. Potrcalo je dijete prema majci, pruzilo se ispred njenih nogu i zaplakalo dok su mu suze kvasile majcine skute. Pokusala ga je podici prije nego ga uzmu. Pricao je nejasno, trenutci... i utopise ga u ulje. Mirisala je uud pecenog mesa njene djece. A samo do maloprije, njena djeca su ispunjavala njene odaje smijehom i srecom. Ta, koliko ih je puta samo iscesljala, obukla i na svojim skutima ljubila i uspavljivala... a sada... gledale je njihove bijele kosti, ispeceno meso u kazanu, jer... nije htjela priznati faraona za boga!

Tada joj i zadnje dijete iscupase iz ruku. Sa grudi. Zavrista dijete... majka zaplaka i tada joj Allah, subhanehu ve te'ala, posla znak, da je On nije ostavio, da je ohrabri, da je na pravome putu! Njeno dojence joj progovori: '' Jaaa ummmaaaah! Isbiri, fe inneki ala haqq!'' (Majko, strpi se, zaista si ti na Istini!) Zatim, bi bacen i on u ulje. Ustio je glas dojenceta. Umrlo je a u ustima mu i dalje njeno mlijeko, u ruci pramenovi njene kose...

Gledala jadnica, nositeljica zeravice na dlanu, kosti djece svoje, ali zeravicu nije pustila. Ta, oni su dio njene dzigerice. Oni su komore srca njena! Kako umrijese njena djeca kao da je i njeno srce izaslo iz grudi. Mogla je sve to izbjeci da je izabrala zivot kufra, ali nije. Shvatila je da ono sto Allah ima jeste vrijednije i ljepse, i da Njegova kazna jeste zesca i ljuca. Tako se i njoj vojnici priblizise. Da ispeku njeno tijelo nakon sto je srce vec izasl iz njenih grudi. Bacise je na koljena... Okrenu se, pogleda u faraona i rece:'' Imam jednu zelju... da sakupis ove kosti i da ih zajedno sa mojima zakopas u jedan kabur.''

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na Isra' i Miiradzu, osjetio je prijatan miris. Upitao je sta je to,bi mu receno:'' To je dadilja faraonovih kceri i njena djeca.''

Ona se napatila, ali sada uziva kod svoga Gospodara.

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati; radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici. One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili - čeka velika nagrada; one kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!" - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!" I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan - a Allah je neizmjerno dobar. (Ali Imran)

Otisla je dadilja faraonovih kceri, majka petero djece koji su na najperverzniji nacin ubijena Gospodaru svome i nije ubijena. Ona je danas kod Gospodara svoga zadovoljna a i On njome zadovoljan. Na sirokim, prelijepim divanima, mirisna, ciji je miris i nas Poslanik, Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, osjetio.

Buharija prenosi, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

'' Kada bi zena stanovnika dzenneta sisla na dunjaluk, obasjala bi ga i zamirisala cijeloga a na glavi joj kruna vrijednija od svega sto je na nebesima i na zemlji.''

Sestro muslimanko ovo je hurija! Zamisli kakva ces biti ti - o dadiljo faraonovih kceri, o Asijo suprugo faraona. O ti, koja si ibadetila nocu, masakre svjedocila i sama kroz njih prolazila, kakva ces biti ti na Sudnjem Danu!!! Kaze Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: '' Ko je usao u Dzennet, zaboravio je sta ga je spopalo na dunjaluku.''

A ti sestro iz Cecenije sve si mi u mislima mojim dok 'spavas' u teatru Rusije. Znam da si tesko 'zaspala' boreci se za svoju slobodu koju su ti faraoni oduzeli. Znam da si izgubila prije toga muza bas kako je izgubila i dadilja faraonovih kceri. Znam da si podnijela bol i patnju i da sada mirises mirisom kojim mirise dadilja faraonovih kceri... Znam da si to ti zasluzila a ne ja...

Ali molim te, podaj mi kapljicu mirisa tvoga, da me ojaca na dunjaluku. Da me mami tebi u drustvo. Da me opije kada ispustim zeravicu ... necu li i ja iza tebe dobiti ... (bar dragulj iz tvoje krune).
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

Social bookmarks