Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

SaNdZak

Zlatna sredina

(23)

  • »SaNdZak« je muško
  • »SaNdZak« je autor ove teme

Postovi: 537

Datum registracije: 01.11.2002

Lokacija: Pesterska visoravan/Sandzak

  • Poruku poslati

1

Četvrtak, 02. Januar 2003

OKUPACIJA BIH 1878

OKUPACIJA BIH 1878

Bosna i Hercegovina je bila zajedno sa Sandžakom više stoljeća dio islamske države, zvane HILAFET, kojom su tada vladali Turci. Bošnjaci su tada bili odgovorni za odbranu najzapadnijeg dijela države, zato su uživali određene ovlastice kod sultana. Unatoč tome, teret je postajao sve teži i teži, a nezadovoljstvo kod Bošnjaka je dostiglo vrhunac sa uvođenjem nekih reformi sa strane turske vlasti. To je rezultiralo sa bunom koju je predvodio kapetan Husein Gradaščević. Iako nisu postigli svog cilja, Bošnjaci su nastavili sa svojom borbom za autonomiju unutar hilafeta.

Turska je u ratovima sa brojnim zemljama (pogotovo Rusijom) počela gubiti svoju snagu, zato je Austro-Ugarska (želeći produžiti svoju politiku prema Istoku, zvanu DRANG NACH OSTEN) pomoću ostalih zemalja sazvala Berlinski kongres 1878 godine, na kojem se medju ostalim razmatralo o statusu BiH. Bošnjaci su očekivali autonomiju unutar hilafeta, međutim sultan je Austrijancima već dalo zeleno svjetlo za njezinu okupaciju, dok bi Sandžak ostao pod okriljem Turske. U julu je pala konačna odluka i austrijski ministar vanjskih poslova Andrassy je tada izjavio: »U Bosnu ćemo ušetati, popraćeni vojnom muzikom.«

REAKCIJA U BOSNI

Kada je narod u Bosni saznao, šta se dogodilo u Berlinu, desilo se spontano okupljanje diljem Bosne. U Sarajevu su se okupili pred Begovom džamijom, a zaključak je bio sljedeći: »Sultan može dati Stambol, ali ne i Bosne.« Iz ostalih dijelova zemlje su stizale slične poruke, a Krajišnici su prvi poručili, da će se silom odupreti okupaciji.

KRAJ TURSKE VLADAVINE I ORGANIZACIJA OTPORA

Ljudi u Bosni su bili veoma ljuti na sultana, zato su pod vodstvom Hadži Loje krenuli na sjedište njegovog namjesnika u Sarajevu. Nakon kratke pucnjave su ga istjerali uz pogrdne riječi.Istog trenutka su organizirali NARODNI ODBOR, u kojem su bili zastupljeni muslimani, pravoslavci, katolici i jevreji. Sjedište odbora i blagajna su bili u MORIĆA HANU. U Berlin se šalje pismo, u kojem se odbija dobrovoljna predaja Austrijancima, a pozivi sultana iz Stambola ka razumu su naletjeli na gluhe uši. Proglašava se mobilizacija svih muškaraca od 15. do 60. godine. Otpor su podržavali muslimani i većina pravoslavaca, dok su katolici više-manje sa simpatijama popratili dolazak katoličke vlasti.

MUFTIJA VEHBI ŠEMSEKADIĆ I HADŽI LOJO

Duša organizacije oko otpora je bio pljevljanski muftija (Sandžak) Vehbi Šemsekadić kojeg su Sarajlije upamtile još za vrijeme dok je studirao u njihovom gradu. On je došao sa 3.000 dobrovoljaca iz Sandžaka i kasnije će se u ratu pokazati, kakav je to strateg i ratnik bio.

Hadži Lojo je bio specifična osoba. Bio je hodža, hafiz i hadžija, divovskog rasta. O njemu su kružile nevjerovatne priče. Kada se vratio sa hadža, na ulazu u Sarajevo je nosio na leđima ogroman teret, kako bi se dodatnim žrtvovanjem još više približio Bogu. Drugi su opet govorili, da se na Romaniji hrvao sa medvjedom. Bio je izuzetno eksplozivna osoba, ali narod ga je volio, jer je uvijek branio islam. Turske su ga vlasti jedne prilike privremeno istjerale u Novi Pazar, jer se bunio protiv gradnje pravoslavne crkve u Sarajevu. Kada je došla vijest o dolasku Austrijanaca, odmah se uključio u pripreme za rat.

NAPAD AUSTRO-UGARSKE ARMIJE

Austrijanci su bili veoma iznenađeni reakcijom Bosne, ali unatoč tome, oni su još uvijek mislili, kako će ušetati u zemlju, popraćeni sa vojnom muzikom. U Bosnu su udarili na četiri mjesta: Bos. Kostajnica, Bos. Brod, Bos. Šamac i dolinom Neretve. Komandant vojske je bio Josip Filipović, koji je veoma mrzio muslimane. Na početku su planirali upotrebiti 100.000 vojnika i nekog jakog otpora nije ni bilo, dok nisu došli do Prijedora, gdje su ih Krajišnici potukli do nogu. Drugi poraz se desio kod Maglaja, gdje je muftija sa svojom vojskom rasturio austrijsku armiju koja je imala preko 400 mrtvih. U tom trenutku su odbacili napadača sve do rijeke Save, a Krajišnici su haman došli do Banja Luke. Zbog alarmantnog stanja, Filipović šalje duplo veće snage sa dodatnom artiljerijom. Muftija se pregrupirao i tada dobija vijest da određeni ljudi u Sarajevu otvoreno pregovaraju sa Austrijancima o predaji. Tada muftija šalje pismo u kojem je napisao sljedeće: »Čujete li Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam Švabu dobro dočekao i vratio ga od Tuzle i Brčkog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje će Švabu dočekati. No, čujete li vi age Sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kur'anom, ako li mi nevjeru učinite, žive ću vas sve odrati!«

Prva je pala Hercegovina (do Mostara) i to zbog dva razloga: austro-ugarska armija je imala artiljeriju, a u jeku borbi za Mostar su katolički odredi predali položaje, tako da su se Austrijanci iznenada pojavili Bošnjacima iza leđa. Rezultat je bio povlačenje prema Konjicu. Nakon Hercegovine pada srednja Bosna i austrijske snage se pregrupiraju u dolini rijeke Lašve za napad na samo Sarajevo. Usred priprema, Krajišnici opet oslobodiše Prijedor, a muftija tuče okupatora kod Doboja. Sa dolaskom dodatnih trupa, Austrijanci napokon okupiraše Kakanj, Visoko i Kiseljak. Tako su pripremili teren za napad na samo Sarajevo, dok je Krajina još uvijek bila slobodna, a muftija se sa svojom vojskom nalazio u sjevero-istočnom dijelu Bosne.

SARAJEVO

Želja austrijskih oficira je bila da se u Sarajevo uđe 18. augusta (na rođendan cara) i tako mu poklone Sarajevo na dar, ali to im nije uspjelo. Hadži Lojo je jedne prilike došao u Sarajevo po nove vojnike, ali mu u kući na stepenicama ispala puška, koja ga je teško ranila u nogu. Tako ranjenog su ga sklonili na sigurno, a napad na šeher Sarajevo samo što nije počeo. Kada je bio grad potpuno opkoljen sa 14.000 vojnika, u njemu se nalazilo svega 5.000 branilaca sa svega nekoliko topova. Sa početkom napada, prva puca linija na Koševu, a nakon pada samih brda, bitka se seli u čaršiju, gdje su Bošnjaci davali žestok otpor napadačima. Zanimljivo je da su se mnoge žene borile isto tako hrabro kao i muškarci. Zbog neočekivano žestokog otpora, austrijski su vojnici počeli ubijati zarobljene i ranjene, a zabilježeno je i nekoliko primjera klanja, što nije bila praksa austrijske vojske. Neki od branilaca su se popeli na munare od džamija i pucali, dok su ih okupatorski vojnici žive bacali odozgo. Bitka je završila na dvorištu Ali-Pašine džamije gdje su poginuli zadnji branioci, a ostatak vojske se probio preko brda u istočnu Bosnu. Među njima je bio i Hadži Lojo.

Nakon bitke je objavljen proglas u kojem se traži predaja svih vrsta oružja austrijskim vlastima. Bošnjaci su imali puno oružja, zato su ga mnogi sakrili i zakopali u zemlju, ali je unatoč tome zabilježeno da su neki od njih dovezli cijeli voz pušaka i pištolja!? Filipovićeva mržnja prema muslimanima je bila tako jaka, da je Bošnjake zbog žestokog otpora nazvao »divljim životinjama«. Vođe otpora, kao što je šejh Hadžijamaković, su pogubljeni vješanjem. Muftija Šemsekadić se sa svojim dobrovoljcima vratio u rodni Sanžak, ali je na pritisak austrijskih vlasti morao napustiti Pljevlje i otići za Tursku gdje su ga dočekali kao junaka. Muftija Vehbi Šemsekadić je preselio na Ahiret u Istanbulu gdje je i ukopan.

ŠTA JE BILO SA HADŽI LOJOM?

Hadži Lojo je sa svojom ranjenom nogom ležao u jednom selu kod Goražda. Noga se bila zagnojila, tako da nije mogao hodati. Jedne prilike su lokalni Srbi (na proglas austrijske nagrade za njegovo hapšenje) saznali, gdje se nalazi pa su htjeli da ga ubiju. Domaćin je zatvorio vrata, tako da je jedan od Srba htio ubiti Hadži Loju kroz dimnjak, ali kad je vidio njegov pogled, on se prepao i pobjegao. Hadži Lojo je na misteriozan način uspjeo pobjeći, ali ga je uskoro prijavio i izdao izvjesni Srbin po imenu MIĆO KOJIĆ. Kada su ga napokon dovezli u Sarajevo, smjestiše ga u bolnicu gdje su mu odrezali nogu. Unatoč tome, on je nakon nekoliko dana pobjegao i skoro godinu dana se sakrivao u jednom selu kod Sarajeva dok ga nije izdala jedna žena. Osuđen je na pet godina zatvora u Češkoj. Nakon zatvora mu je rečeno da se ne smije vratiti u Bosnu, pa je tako izabrao Meku za svoju zadnju destinaciju. Tamo su ga dočekali kao velikog junaka, ali njegovo je srce žudilo za Bosnom. Hadži Lojo je preselio na Ahiret u Meki, gdje je i ukopan.

KRAJINA I KONAČNI PAD BOSNE

Tek, kad su okupirali ostalu Bosnu, Austrijanci se okrenuše Krajini. Prvo su napali Bihać gdje su Krajišnici, stoljećima ratujući na tom dijelu Bosne, potpuno degradirali njihovu vojsku koja je imala čak tri generala. Austrijanci doživješe težak poraz, tako da su opet, po ko zna koji put, slali dodatne trupe. Sa dolaskom novih vojnike i artiljerije, nastavljaju se sukobi, a zadnja je 20. oktobra 1878 pala Velika Kladuša.

Austro-Ugarska je u ovoj operaciji planirala upotrebiti 80.000 vojnika, dok se u završnoj fazi u Bosni nalazilo čak 300.000 okupatora. Bosanska vojska je brojala svega 70.000 branilaca, sa veoma malo artiljerije. Nakon okupacije se dešava prva migracija naših predaka u Tursku.

Priredio: Ahmed Pašić, Jesenice.


Jede Wahrheit braucht einen Mutigen der sie ausspricht!

onajKojiTrazi

Zlatna sredina

(10)

  • »onajKojiTrazi« je muško
  • »onajKojiTrazi« je zabranjen

Postovi: 174

Datum registracije: 07.10.2003

  • Poruku poslati

2

Utorak, 11. Novembar 2003

Zaista koliko god se trudili mi necemo moci puno kazati o nasoj bosanskoj historiji, zato je svaki prilog na tu temu dobro dosao.
Pisite i istrazujte, podstirite ovdje da se svi ucimo o svojoj proslosti i korijenima nasim bosanskim.
Selam!

Gyerzelez

Zlatna sredina

(10)

Postovi: 187

Datum registracije: 25.06.2003

  • Poruku poslati

3

Srijeda, 12. Mart 2008

BOSNA I SANDŽAK - CARIGRADSKA KONVENCIJA
Autor: Dr. Mustafa Imamović

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=23468

Bosnjaaak

Zlatna sredina

(10)

  • »Bosnjaaak« je muško

Postovi: 245

Datum registracije: 17.05.2008

Lokacija: Luksemburg

  • Poruku poslati

4

Utorak, 21. Oktobar 2008

TEMA dobro zapoceta jedina primjedba je oko prve migracije nasih predaka,jer su se one mnogo ranije desavale,i to na teritoriji Osmanliskog carstva koja je polako pocela da slabi, te tako ostavljala Bosnjake na milost i nemilost Austrougarskoj,Srbiji itd jer mnogo prije berlinskog kongresa Bosnjaci su poceli da se iseljavaju za Tursku,tako da nemoze se tvrditi da je pro iseljavane pocelo odrzavanjem Berlinskog kongresa i okupacijom Bosne.Jer uspostavljanjem Srpskog Pasaluka pocinje iseljavanj Bosnjaka iz Beograda,Uzica Sapca Nisa i drugih krajeva.Da ne spominjem da su Bosnjaci zivjeli U Hrvatskoj_Lika-Slavonija,Dalmaciji itd.Ta migracija pocinje,vec izgubljenom bitkom kod Beca,od strane Krscanske vojske.
[SIZE=3]Samo naukom mozemo doc do istine...[/SIZE]

Social bookmarks