Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Babbha

Profesionalac

(10)

  • »Babbha« je muško
  • »Babbha« je zabranjen
  • »Babbha« je autor ove teme

Postovi: 1.336

Datum registracije: 23.07.2002

Lokacija: Neznash za to mesto... nisam ti prichao nikad...

  • Poruku poslati

1

Nedjelja, 17. Februar 2008

OMER TURKOVIC - SEHIDI (hronika)

U hronici SEHIDI govori se o stradanju
bosnjacke elite Novog Pazara i njihovih obitelji bez krivice, u masovnom strijeljanju od strane partizana, 1944.-1945. godine na Hadzetu, u vrijeme okoncanja Drugog svjetskog rata, kad je grad bio oslobodjen.
Pored autora, koji je gra|u za ovu tragicnu historijsku hroniku skupljao duze od tri decenije, kazuju i mnogi svjedoci koji se tog usuda sjecaju licno ili preko obiteljskog pamcenja, te kazivanja drugih.
U hronici su prilozena i autenticna pisma pojedinaca iz zatvora gdje su kratko, prije strijeljanja bili zasuznjeni.
Glavne licnosti o kojima se govori su: Acif Hadziahmetovic, Ahmed Daca, Ramiz Paljevac, Ejup Ljajic, Osman Dzanefendic, Hamdo Saracevic, Latif Paljevac, Meho Vucelj, Mehmed Cilerdzic, Redzep Drazanin, Husko Drazanin, Tahir Ganic i mnogi drugi.

Autor hronike moli donatore i dobrotvore da pomognu objavljivanje ove knjige, koja ide u stampu krajem februara ove godine, da se jave na telefon
064 50 39 881
Babbha je dodao/la ovu sliku:
  • korica.jpg
Dnevno: http://babbha.blogspot.com
Can't Rain All The Time

bux_ludvig_np

Zlatna sredina

(10)

  • »bux_ludvig_np« je muško
  • »bux_ludvig_np« je zabranjen

Postovi: 532

Datum registracije: 02.01.2003

Lokacija: Prolazni Dunjaluk

  • Poruku poslati

2

Ponedjeljak, 18. Februar 2008

ne mogu ni da sumnjam jer znam kako Omeraga pise o historiskim desavanjima u Sandzaku....

a sto se tice ove Korice ko da si Scan neku sliku... mada znam da ima punoo punooo Layers :D :D

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed,a.s.,: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "

Babbha

Profesionalac

(10)

  • »Babbha« je muško
  • »Babbha« je zabranjen
  • »Babbha« je autor ove teme

Postovi: 1.336

Datum registracije: 23.07.2002

Lokacija: Neznash za to mesto... nisam ti prichao nikad...

  • Poruku poslati

3

Ponedjeljak, 18. Februar 2008

Nema ni jedan layer skeniran, sve je moje
ama bash :)

Fino fino jelda da ?
Dnevno: http://babbha.blogspot.com
Can't Rain All The Time

Altuna

Majstor

(10)

  • »Altuna« je žensko

Postovi: 1.969

Datum registracije: 14.12.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

4

Ponedjeljak, 18. Februar 2008

Bas interesantna tematika. Treba pisati o tome, da se ne zaboravi.

To su bile velike tragedije po Bosnjake.
Sabur ti je da gutas kiselo, gorko i ljuto, a da ti se na licu nista, sem osmjeha, ne vidi.

Jahja

Profesionalac

(10)

  • »Jahja« je muško

Postovi: 1.273

Datum registracije: 15.08.2007

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

5

Ponedjeljak, 18. Februar 2008

O tome treba da se pise, imamo toliko bosnjaka na koje treba da budemo ponosni i koji treba da nam budu uzori, a polako se zaboravljaju. To se treba uraditi dok jos ima ljudi koji su ziveli u tom vremenu, ovaj narod je cesto krvario i treba da budemo ponosni na nasu istoriju na nase pretke. Moramo znati da su bosnjaci iz Sandzaka medju zadnjim branili Otomansko carstvo, kada su i Turci odustali od branjenja. Svaka cast za inicijativu.
Svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo.

Babbha

Profesionalac

(10)

  • »Babbha« je muško
  • »Babbha« je zabranjen
  • »Babbha« je autor ove teme

Postovi: 1.336

Datum registracije: 23.07.2002

Lokacija: Neznash za to mesto... nisam ti prichao nikad...

  • Poruku poslati

6

Srijeda, 20. Februar 2008

Citirano

Orginalno od Jahja
Svaka cast za inicijativu.


Veruj mi ko prijatelju da babo radi na ovom projektu nekoliko godina, istrazuje, pita, putuje... njegova je SOLO inicijativa a pomochi i slaganja s idejom generalno NEMA jer svako po neshto krije prijatelju moj!

Nigde gde smo se obratili za pomoch nismo naishli na odobravanje projekta Jedino je Francuski Canal+ odobrio finansiranje dokumentarca u trajanju od 45 minuta od ovom dogadjaju koji ce Boze zdravlje biti sniman cim krenu topliji dani.

Toliko.
Dnevno: http://babbha.blogspot.com
Can't Rain All The Time

Jahja

Profesionalac

(10)

  • »Jahja« je muško

Postovi: 1.273

Datum registracije: 15.08.2007

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

7

Četvrtak, 21. Februar 2008

Pa evo ti si ta inicijativa, bar nesto dobro, ti i tvoj babo. Moja poruka je nemojte odustajati to ce se isplatiti.
Svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo.

Babbha

Profesionalac

(10)

  • »Babbha« je muško
  • »Babbha« je zabranjen
  • »Babbha« je autor ove teme

Postovi: 1.336

Datum registracije: 23.07.2002

Lokacija: Neznash za to mesto... nisam ti prichao nikad...

  • Poruku poslati

8

Srijeda, 23. April 2008

Izashla iz Shtampe

A evo i ulomka recenzije Mr. Redžepa Škrijelja kojem se ovom prilikom zahvaljujem

Hronika o novopazarskim šehidima


Hronike kao književni žanr imaju veoma veliki značaj u nacionalnim historiografijama pojedinih naroda. One najčešće služe kao vremeplov u kojima se vlastita prošlost određenog prostora promatra u svijetlu negdašnjih društvenih zbivanja. Takvim vakatnamama pripadaju i „ Pazarski šehidi ” Omera Turkovića.
Njena tematska okosnica sadrži isprepletenu dunjalučku priču o zemaljskim i nebeskim sudbinama jedne nesretne generacije sandžačkih Bošnjaka, koja je tražeći sreću izgubila glavu, u neravnopravnoj ideološkoj čistki, koja je ko zla neman naišla s jeseni 1944. godine. Promatrana objektivom vremena ova, ratnom nesrećom, zamršena hronika prikazuje njihov nepodnošljivo teški zemaljski život. Faktografska istinitost i primjetan narativni senzibilitet, glavno su tkivo ove, tematski burne, ratne i postratne hronike koja nas upoznaje sa junacima-tragičarima, njihovim tragičnim sudbinama i njihovim životnim udesom.
Ova zanimljiva šehidnama, mnogo čega kazuje o dugom i neizvjesnom putu traženja istine, o jednom zlom poslijeratnom vaktu koji je zadesio Bošnjake. Zaprepašćen poganom historijskom slikom, koja se poklapa sa dijelom njegovog ranog djetinstva, koju su progonitelji bošnjačkog naroda zasnivali na „svemoći” surovih i bespoštednih komunističkih zakona, autor uspijeva da napiše čitavu tragediju. Sudeći prema ostavljenim tragovima, XX stoljeće bošnjačke historije ostaje upamćeno kao kataklizmatično vrijeme progona i egzekucije pretežno muškog naraštaja. Jasno je, da je vremeplovna priroda ove bremenite hićaje, besjeda o historijskoj nepravdi, zloj sreći, mračnoj sudbini, krvavoj tragediji, rđavom vaktu življenja i masovnom stradanju bošnjačke intelektualne elite zbog, primordijalno, evidentnih ideoloških razlika.
Naime, novi vladajući sloj Federativne Narodne Republike Jugoslavije nastao na matrici partizansko-komunističke idolatrije, sa nedovoljno razuma za sveukupni položaj Bošnjaka Sandžaka, otpočinje svoj “lov na vještice” sa zastrašujuće krvavim epilogom. U njooj je prisutna i iskazana nemoć nejakih, fizički maltretiranih i dezorganiziranih Bošnjaka, koji se suočavaju sa bestijalnošću i svirepošću onovakdašnjih latifundista, njihovih drakonskih zakona i upornog zalaganja da se bošnjačka čarsija i njena graditeljska arhitektura preinače i oslobode “feudalnih ostataka Orijenta”. Uz mnoge viđenije Bošnjake, svakodnevno su nestajale kuće i okućnice, čardaci, avlijski duvari, čičekli i dišer avlije, ahari, kapije sa kanatima, rezbane tavanske i duvarske rozetne, kapije sa kapidžicima i sva dekorativna ornamentika, a na njihovim mjestima dograđivane raznorazne betonske nakarade novopriučenih „neimara”.
Turkovića hronika predstavlja nenapisani književni doživljaj - roman hroniku sa naglašenom bošnjačkom historijskom tematikom koju bi mogli imenovati u “pazarsku hroniku“. Glavni energent cijele priče je nezaboravljena istina o tragičnim slamanjima i egzekuciji Bošnjaka. Ona je svojim većim dijelom zanimljiv i nedopisan hronograf o tuhav vremenu u kome je centralna figura legendarni Aćif Hadžiahmetović-Bljuta, neprikosnoveni lider i ličnist neosporne autoritarnosti među Bošnjacima predratnog i ratnog perioda.
Između pretrpljenog bola i straha budila se piščeva nada da, najzad, preživljeni košmar tih političkih procesa koje su svakodnevno vodili prijeki sudovi jednog totalitarnog režima, prikaže u svojoj knjizi . Drakonske mjere tih komunističko-antimuslimanskih sudova, u čijim su kaznionicama Bošnjaci Sandžaka danonoćno čamili, ugrozile su goli biološki opstanak čitave nacionalne zajednice. Ta se opasnost poput neizbježnog „Damoklovog mača“ čitavu vječnost nadvijala nad njihovim životima. Sve su više postajali topovsko meso, upadajući u pripremane krvave pirove za trijebljenje „gube iz torova“!
Da priča o nesreći bude potpunija, svesrdno se „pobrinuo“ ozloglašeni srpsko-crnogorski, četnički vojvoda Kosta Pećanac, koji je od 1912 do 1941 sijao strah i nesreću diljem Sandžaka. Zastrašivani, tlačeni, ubijani i proganjani, Bošnjaci su od paklene 1912. godine trpjeli neizvjesnost i opasnost raznih decenijskih progonitelja i dvosjekle kame razjularenih četničkih bandi Draže Mihajlovića i njegovih istomišljenika i bliskih suradnika.
Instruirani dopisom od 20. decembra 1941. godine, đeneralovi majori Đorđe Lašić, komandant četničkih „hordi zla” za Crnu Goru i limski kapetan Pavle Đurišić, započinju realizaciju ideje o Velikoj Srbiji, za koju je predviđeno čišćenje Sandžaka od muslimanskog i ostalog nesrpskog stanovništva. Glavne tačke pritiska na Sandžak trebalo je provesti iz pravca istočne Bosne, Crne Gore i sa pozicija Ivanjice i Raške. Zauzimanjem Novog Pazara predviđana je likvidacija i protjerivanje Bošnjaka. Zbog toga su u pripravnost stavljeni četnički odredi Srba iz deževsko-moravičkog sreza. Nad Sandžakom se nadvijala opasnost od ovih jedinica lociranih na Kopaoniku, Rogozni , Ibarskom Kolašinu ( Mašan Đurović), Goliji (vasojevićki odredi) i onih iz doline rijeke Ibra (jedinice kapetana Radomira Cvetića) prema Raški i Kraljevu.
Nemoć stanovništva za samoodbranu, i bojazan najviđenijeg bošnjačkog prvaka i rentijera Aćif efendije da raspoređene njemačke trupe u Novom Pazaru ne nepuste grad, uzrokuju sazivanje, takozvanog, Odbora za odbranu Novog Pazara, nakon čega je izvršena podjela manje količine oružja iz magacina lokalne žandarmerije. Zatražena je ubrzo pomoć Albanaca sa Kosova (3.200 ljudi), i viđenijih Bošnjaka sa rožajsko-pešterske strane (1.800). U nekoliko okršaja (juli-decembar 1941) stradalo je najmanje 800 Bošnjaka, Srba i Albanaca i spaljeno oko 3.000 domova. Uspostavljena saradnja sa muslimanskim prvacima, odlučnost, nepokolebljivost i neustrašivost Aćif efendijina, uzrokovali su presudu prijekog suda novog komunističkog režima (19. Januara 1945), koja je rezultirala likvidacijom najmanje hiljadu Bošnjaka-Sandžaklija počev od Aćif ef. Hadžiahmetovića-Bljute.
Sadržaj romana, po svemu, nalikuje na ličnu ispovijest, nepravdom ranjene duše, očevica koji traži odgovarajući put rasvjetljavanja jednog strašnog događaja koju sugerira i njegov naslov. Pisac na toj vjetrometini, u svojstvu informisanog naratora, piše tužnu hroniku o svojim sunarodnicima – stradalnicima. Kompozicioni postupak gradi u vidu hronološkog mozaika sa tihom naracijom, klasičnog realističkog iskaza. Roman skicira višestoljetnu bošnjačku historijsku putanju u kojoj su podjednako utisnute sva sreća i nesreća jednog naroda. Mnogi su se obreli u izgnanstvu bez sredstava za nastavak života, pokretne i nepokretne imovine, noseći na obući prah rodne zemlje i teško breme izgnanstva, u zemlji bez rodne zemlje koja je nezasluženo postajala plijen nekih novih gazda. Odvojeni od zavičaja, u tuđini, preživljvali su podjednako bolno sve porodične smrti svog zavičaja.
„Pazarski šehidi“ Omera Turkovića, jedna su od njegovih najboljih knjiga. Možemo je doživjeti i kao istinski hronološki registar stravičnog odstrela „nepodobnih“ bošnjačkih prvaka. Njom vrlo rečito skenira sve, dugo prisutne, bošnjačke strahove od opasnosti revanšizma i prijetnji za svaku izgovorenu istinu o nezaboravnom, al dugo prećutkivanom sandžačkom gubilištu, tipičnom „bošnjačkom gulagu“.
„Pazarski šehid“i su, žanrovski hronika, i realistička ispovijest nalik jaziji duše, a tipološki historijska istina sa atributima ozbiljne psihološke drame koja predstavlja dodatni kvalitet novijoj bošnjačkoj književnosti u Sandžaku. U stilu iskusnog istražitelja pisac svoju storiju zasnova na dugo kolekcioniranoj i teško dostupnoj dokumentaciji, javnim i tajnim informacijama, neposrednim kazivanjima mještana i iseljenih Bošnjaka, anonimnim pismima na više jezika, sopstvenim, vrlo temeljitim izvorima, iskustvu i višedecenijskom strahu pojedinaca.
Autoru pripada zasluga za konspirativnost prikupljanja građe i dokumentarnog materijala koja je nastajao ili nestajao u proteklih šest-sedam decenija na našim i prostorima koje su naselili sandžački Bošnaci (1945-1970, i docnije) zahvaćeni teškom iseljeničkom epizodom koja ih je odvela put Kosova, Makedonije, Turske i drugih vanzavičajnih zemalja.
Pri pisanju ove potresne, djelimično svesandžačke, hronike, autor koristi sve raspoložive forme istraživanja: historijsku građu, znanstvene studije, dokumenta, usmena sjećanja i kazivanja, i svoje prekinuto djetinjstvo.
„Pazarski šehidi“ su Omerov ovodunjalučki testament- davno neizučeni “Hadžet jasin” znanim i neznanim žrtvama, čiji su životi okončani vrh “pazarskog Hadžeta”. Sve nevine žrtve ovog dugo „šaputanog”, i nikad zaboravljenog, al dugo prećutkivanog bošnjačkog gubilišta, režiranog pod mrkim nebom krvlju zalivenog Sandžaka, izložene oštrini studenih zimskih mrazeva (decembar 1944 – januar 1945), decenijama se nadvijaju nad savješću njihovih egzekutora zatrovanih ideološkom i nacionalnom mržnjom. Dok se dugim i nepreglednim poljem Hadžeta razlijevalo bjelilo čamašira ovih bošnjačkih šehida, u kojima su u cik sabaha surovo odvođeni iz svojih toplih muslimanskih postelja, njihovi su dušmani i domaći munafici zadovoljno trljali ruke, spirajući tragove svog velikog udjela u ovoj surovoj ubilačkoj kampanji . Nakon tih “vartolomejskih” i “kristalnih” večeri priređivanih po domovima nevinih sandžačkih Bošnjaka, uslijedila je dotad neviđena akcija uzurpiranja njihovog cjelokupnog pokretnog i nepokretnog mala, kojeg su mnogi međusobno podijelili. Iako je odavno prisutna među Bošnjacima, hadžetska priča iz ove hronike je nekada bila prećutkivana, a iznošenje istine o stradalnicima stroga zabranjivana, iako se njen konačan rasplet davno naslućivao. Brojni pazarski, a najviše hadžetski, šehidi su za piščevo oštro pero i narativnu maštovitost, najsuptilnija bića puna nekakve nadljudske energije.
Zbog straha od revanšizma i otvorenih prijetnji za svaku izgovorenu riječ istine o ovom nezaboravnom gubilištu, danas tipičnog “bošnjačkog gulaga” dugo je postojao zid ćutanja preko koga se nije moglo nit smjelo. Vođen starom insanskom mudrošću, da “zemlja sama istinu progovara”, uz veliku pomoć brojnih svjedoka i porodica nevinih žrtava, autor razbija dugo postojeću mučninu izazvanu ćutanjem i strahom kojima je prikrivana jedna nepobitna istina.
Ona predstavlja piščevu pisanu oporuka, koja će biti vjerno svjedočanstvo o ogromnom - dramatičnom teroru, progonjenju, mučenju, truhlenju po specijalno improviziranim hapsanama i mračnim sandžačkim zindanima, ali i žestokim likvidacijama velikog broja Bošnjaka. U tipično antibošnjačkom stampedu koji oponira svim normama civilizacijskog odnosa prema jednom nezaštićenom narodu, efektuirana je tragična i kravava drama - jednočinka o kojoj progovara književno pero Omera Turkovića, jazidžije – očevica ove neočekivane, prvenstveno revanšističke predstave. Kao takva, knjiga je skromna utjeha ranjenim srcima šehidskih porodica i vjerno svjedočanstvo ( „menđuš' ”) pokoljenjima da se načinjeni zločin oprosti al' nikad ne zaboravi.
Cijela je priča autentična podloga za sva buduća znanstvena ispitivanja. Ujedno, ona je nedvosmisleni, insanlukom sređeni dokument, i vrijedni umjetnički nišan o jednom sistemu koji je sakatio i ništio živote i budućnost jednog malog i nezaštićenog balkanskog naroda. Ovim su zanimljivim romanom-hronikom dosegnuti gabariti ozbiljne istoriografske studije koja se preobražava u sadržajnu priču satkanu na socijalno-psihološkim i antropološkim osobinama našeg podneblja. Ona izrasta u vrijedno i neophodno nacionalno svjedočanstvo koje vrednuje i opravdava napore i odgovornost pišćevog zauzimanja za ovakav vid književnog žanra.

(Ulomak iz recenzije)


Skoplje-Novi Pazar,
02.04.2008. god.
Babbha je dodao/la ovu sliku:
  • preview_mali.JPG
Dnevno: http://babbha.blogspot.com
Can't Rain All The Time

Jahja

Profesionalac

(10)

  • »Jahja« je muško

Postovi: 1.273

Datum registracije: 15.08.2007

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

9

Četvrtak, 24. April 2008

Babbha imal gde da se kupi ova knjiga sad , u Pazar?
Svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo.

Babbha

Profesionalac

(10)

  • »Babbha« je muško
  • »Babbha« je zabranjen
  • »Babbha« je autor ove teme

Postovi: 1.336

Datum registracije: 23.07.2002

Lokacija: Neznash za to mesto... nisam ti prichao nikad...

  • Poruku poslati

10

Četvrtak, 24. April 2008

Ah....

Knjiga ce se ekskluzivno prodavati pouzecem ali smo pustili nekoliko komada po promotivnoj cijeni. Ima ih u knjizari Libris.
Dnevno: http://babbha.blogspot.com
Can't Rain All The Time

Postovi: 136

Datum registracije: 08.09.2007

  • Poruku poslati

11

Nedjelja, 28. Septembar 2008

Mahsuz selam Omeragi



Ja, i moja malenkost u ovom sumornom vremenu zbivanja, uzavrele krvi, kaljavih sokaka asvaltom prekriveni, želim i ponosim se shvatanjem da iz dubine duše cijenim rad ovog nam zemljaka po imenu--OMER TURKOVIČ---Svakako njegovo ime i prezime zaslužuje da svako slovo velikim ispisano i zlatom zaliti. Moja želja da dođem do njegovih radova i obogatim moje malo iskustvo u pisanju, ostvariće se onog trenutka kada mi ruke budu ispunjene knjigama, a oči otvorene u budućnost. Iskrene čestitke i želje da još puno knjiga ispiše i ugledaju svijetlo dana. Nove generacije nadam se biće ispunjene mudrim i dobrim riječima našeg nam dragog pisca. (o)
za istinu

Karakterna

Zlatna sredina

(10)

  • »Karakterna« je žensko

Postovi: 474

Datum registracije: 21.02.2006

Lokacija: Emona

  • Poruku poslati

12

Utorak, 11. Novembar 2008

Ja sam kupila knjigu kad sam bila u Pazaru i procitala je pre nekoliko. Drago mi je sto sam saznala toliko o jednom malom dijelu historije Pazara jer na taj nacin bolje razumem i danasnju sliku naseg grada. Knjiga je potresna ali ipak ne mozes prestati citati. Jace je od tebe.
Rodjena si sa krilima. Zasto zelis da puzis kroz zivot?

Social bookmarks