Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

nnenyy

Početnik

(10)

  • »nnenyy« je autor ove teme

Postovi: 55

Datum registracije: 14.12.2005

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 26. Decembar 2005

Pismo roditeljima...

[SIZE=2]Dragi mama i tata,

Otkako sam došla u Beograd studirati, sam se ulenjila u pisanju i žao mi je da vam nisam vec i pre pisala. Imam puno novosti. Predlažem vam, da lepo sednete pre nego nastavite s citanjem. Ne smete citati dok ne sednete, u redu?
Ovde mi je lepo. Fraktura lobanje koju sam imala, kad sam skocila kroz prozor sobe, jer je izbio požar, je zacelila. Samo sam dve nedelje bila u bolnici i sada vec dobro vidim, glavobolje imam samo povremeno. sreca, da je moj skok kroz prozor video dežurni na obližnjoj benzinskoj pumpi i odmah je pozvao lekare i vatrogasce.
Bio je vrlo ljubazan i posetio me je u bolnici. Po povratku iz bolnice nisam imala gde otici (soba je bila potpuno izgorela), pa me je pozvao kod sebe. To je vrlo prijatna soba, iako je u podrumu. On je vrlo dobar momak i nas dvoje smo se ubrzo zaljubili i planiramo vencanje. Datum još nismo odredili, iako bi vencanje bilo pre nego sto se bude videlo, da sam trudna. Da dragi roditelji, trudna sam.
Znam koliko želite, da imate unuke i da njima podarite istu pažnju i ljubav kao što ste je meni, kad sam bila dijete. Datum vencanja još nismo odredili, jer nismo mogli obaviti predženidbene krvne analize radi nekakve infekcije, koju ima moj dragi, pa sam je i ja dobila od njega.
Znam, da cete mog momka primiti u porodicu s otvorenim rukama. Iako nije školovan, on je vrlo ambiciozan. Naime, on nije belac i muslimanske je vere ali ja znam da to vama nece smetati.
Eto, sada, kad ste saznali sve te novosti, mogu vas utešiti, da nije bilo nikakvog požara, frakture lubanje, nisam bila u bolnici, niti nisam noseca, niti imam aids, niti momka uopste.
Istina je, da sam pala na ispitu iz matematike i fizike i moracu ponavljati godinu. željela sam samo da vidite cinjenice u pravom svetlu.

vaša draga kci
[/SIZE] :D
[SIZE=3]...Ipak znaj da tuzna pesma na sto nachina svetom putuje, stara slika nasheg vremena josh uvek tuguje, a kishna jutra opet pochinju, opet sam otishla, smejem se a suze naviru KURVA sudbina... [/SIZE]

Fahro

Zlatna sredina

(10)

  • »Fahro« je muško

Postovi: 587

Datum registracije: 12.02.2005

  • Poruku poslati

2

Ponedjeljak, 26. Decembar 2005

:D bas me nasmeja sa ovim pismom! Vrlo poucno!

meryma

Učenik

(10)

  • »meryma« je žensko

Postovi: 74

Datum registracije: 24.01.2005

Lokacija: Novi Pazar grad

  • Poruku poslati

3

Utorak, 27. Decembar 2005

Heheheheee, zanimljivo.
Zivotna shansa je poput shibice-samo se jednom moze iskoristiti.Pa ti gledaj kako ces da zapalish....

CuteGirl

Početnik

(10)

  • »CuteGirl« je žensko

Postovi: 13

Datum registracije: 20.07.2005

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

4

Subota, 28. Januar 2006

Hahaha :) Joj Nezrina kralj si :D Oni bi posle sve ovako o|
[SIZE=2]
I love you more than all that's on the planet ....Movin' talkin' walkin' breathin' ...
[/SIZE]

Johhny

Profesionalac

(10)

  • »Johhny« je muško

Postovi: 1.557

Datum registracije: 17.12.2003

Lokacija: dje stignem

  • Poruku poslati

5

Subota, 28. Januar 2006

ene,ene...

dragi moj bapko:D


shalji para...
nestalo mi...:D
[SIZE=1]Ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah, bit` chu spreman da zaboravim...[/SIZE]

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

6

Ponedjeljak, 11. Decembar 2006

Jedan stari Arap zivi u cikagu vec 40 godina. Htio bi posaditi krompir u basti ali je isuvise star da bi preriljao bastu. Sin mu studira u Parizu i on mu pise e-mail:

Dragi Ahmede,

jako sam tuzan sto sam ostario i ne mogu posaditi krompir u basti. Da si ovdje, siguran sam da bi mi pomogao da preriljamo bastu.

Voli te tvoj otac.


Ubrzo, otac je dobio odgovor od sina:

Dragi oce,

ni slucajno ne diraj bastu, tamo sam sakrio 'one stvari'.

Voli te Ahmed


Za samo dva sahata kuca starog Arapina je bila opkoljena. Pripadnici americke vojske, marinci, FBI i CIA su se nasli u basti i poceli pretrazivati svaki pedalj. Najprije su detektorima ispitali zemljiste a zatim su lopatama pazljivo prevrtali svaki komad zemlje ne bi li nasli 'one stvari'. Nakon uzaludnog trazenja napustili su posjed starog Arapina.

Nesto kasnije stari je dobio jos jedan e-mail od svog sina:

Dragi oce,

siguran sam da ti je basta sada dobro preriljana i sada mozes bez problema posaditi krompire. Sa ove daljine nisam mogao vise uraditi za tebe.

Voli te Ahmed.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

demoiselle

Zlatna sredina

(10)

  • »demoiselle« je žensko

Postovi: 242

Datum registracije: 09.12.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

7

Ponedjeljak, 11. Decembar 2006

eto, vidis sta znaci vrijedan sin :) !

Diksi

Početnik

(10)

  • »Diksi« je žensko

Postovi: 38

Datum registracije: 22.12.2006

Lokacija: Novi Pazar, Sarajevo

  • Poruku poslati

8

Utorak, 02. Januar 2007

Farah Tahirbegović rodila se 6. aprila 1973. godine, a 6. aprila 1993. godine, u izbjegličkom kampu u Sloveniji, napisala Pismo roditeljima.
Srela sam je 1995. godine u Ljubljani, pri pokušaju povratka kući u Sarajevo, nakon dvomjesečnog boravka u SAD, a Ljubljana mi je bila odredište jer se u Sarajevo nije moglo ući nekoliko sedmica prije NATO-ovih udara na položaje bosanskih Srba. Sa svojim odraslim prijateljima iz Vodnikove domačije u Ljubljani Farah mi je priredila književno veče 16. aprila, a 18. aprila pozvala me u izbjegličku sobu na Roškoj da mi sa svojim prijateljicama – djeci izbjeglicama iz Bosne, čestitaju rođendan. Te večeri kad sam čitala poeziju one su vidjele da imam poderanu cipelu, pa su skupile između sebe novac, kupile mi divne cipele za rođendan i pozvale me na vino i sir u svoju tegobnu izbjegličku stvarnost.
Cipele su nakon velikih avantura sa mnom stigle u Sarajevo, a ja sam njoj obećala: ako preživim rat i ikada rodim djevojčicu, zvaće se Farah. Obećanje sam ispunila.
Danas mala Farah ima punih deset godina, a veliku Farah ispraćam u veliki san. Cijeli svoj kratki život željela je da nekome bude na korist, da njen život zbog nekoga i nečega ima svrhu. A nije shvatala da ljepota koju nosi u sebi i ne treba drugu svrhu nego da postoji. Pisala je, pjevala, uređivala knjige, promovisala i prikazivala, prevodila i opet pjevala, i živjela čekajući neku svoju narednu svrhu.
Umrla je 2. juna u Sarajevu, munjevito, odnoseći sa sobom i radost i tugu najdivnije bosanske djece kojoj nisu dali šansu.

Ferida Duraković, 14. juna 2006



PISMO RODITELJIMA

(IZ DNEVNIKA)

U Ljubljani, 3. decembra ’93.


Još jedan petak u Ljubljani. Još jedna pauza između predavanja i prvog časa u Domačiji. Štrapacam kroz snijeg dok me stiže minus tri C. Na ulicama, filmska slika velegrada. Trka poslovnjaka, penzioneri s cekerima, đaci u grupama... Ja lutam Čopovom gore-dolje, buljim u izloge, zbrajam cipele s lijeve i desne strane izloga. I oni Peruanci pjevaju još od prošlog Božića. Ko će prije iz Ljubljane, oni ili ja? Spuštam se do Tromostovlja i zavijem u Stari grad. Kafići su puni, vika i dozivanje srednjoškolaca. Miris kuhanog vina i sad već nesnosna hladnoća uspavljuju me. Nesvjesno, panično, luđački uporno tražim, već godinu dana, poznata lica. Tako želim pozdraviti nekoga na ulici. Namjerno zaboravljam da je petak, pola tri. Svi trče kućama, porodični ručak, bijeli stolnjak, escajg i vruća supica. Cipele propuštaju i osjećam škakljanje vlage. Znam da je petak, znam da se natapaju mokrim decembarskim snijegom. Obukla sam troje čarape. Uz Ljubljanicu sam zatvorila krug, evo me opet na Tromostovlju. Bor. Okićen. Blenem u njega. I uvijek u onaj vrh. Osjećam u nosnicama miris svoga stana, mamin miris. Sjećam se spremanja kuće, panične kupovine, uzbuđenja, frke. Mama kupuje poklone na čekove, dolazi punih ruku, smije mi se s ulaznih vrata i opet juri dalje. Po stanu košare s borovim granama, narandžama i jabukama. Na balkonu tepsije s kolačima, novogodišnja sarma i ruska salata. Jelka, okićena, u desnom kutu primaće sobe. U dnu kauča ćebe složeno. Uvijek mi ga, kad zakunjam, prebaci preko krsta. E, hoću baš da, krajem decembra, budem sitni malograđanin, da sjedim u svojoj kući i čekam Djeda Mraza, da kitim sobu, pravim kuglice od ruma. Hoću baš da glancam svaku čašu, brišem svaku trunku prašine, trčim u trgovinu preko puta po zaboravljeni vanilin šećer. Hoću da meljem orahe, čitam bakine recepte, pjevušim uz noćni program, smišljam šta ću obući za novogodišnju noć. Hoću da mi mama, od posljednje decembarske love, kupi Antićevu zbirku pjesama i dezodorans u sticku. Hoću da mi tata donese neku novu ploču. Hoću...

Neko me je uhvatio za ruku, stisnuo bolno nježno i stao kraj mene. Moja Maja. Sitne pjege, plave oči i repić ispod okovratnika. Moja toplina na hladnim ljubljanskim ulicama. Pa šta, eto, hoću i da plačem! Ništa mi ne možeš. Bor gubi jasne obrise, razvodnjava se i muti, a one, izdajice jedne, peku me po smrznutim obrazima. Maja iz dubine džepova crnog đubretarca vadi maramicu i mandarinu. Smijemo se, tiho, sretno, dok mljackam slatko-slane komadiće i grlim je. Ne smijem je ni zagrliti snažno, nestat će, mrvica moja.

“Hajmo, mala, u Domačiju, imaš čas.”
Vraćamo se Čopovom, više ne brojim cipele. Drži me za ruku. Eto ti sad, nije mi ni hladno. A ni cipele mi više ne propuštaju.


God may have created man before woman,
but there is always a rough draft
before the masterpiece...

yascool

Učenik

(10)

  • »yascool« je muško

Postovi: 129

Datum registracije: 03.01.2007

Lokacija: Novi Pazar, Sarajevo

  • Poruku poslati

9

Petak, 05. Januar 2007

Draga moja porodico,
samo da vas pozdravim...videli smo se prije par dana,niste me zeljni...ja samo da vam javim da ne mogu nista da ucim i da jedva cekam da dodjem kuci,nostalgija me ubija...Uzeleo sam se vama,tetki i Banini...>Selam za sve.
Ko igra za raju i zanemaruje taktiku,zavrsice karijeru u nizerazrednom Vratniku!

Social bookmarks