Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

šejla

Učenik

(10)

  • »šejla« je žensko
  • »šejla« je autor ove teme

Postovi: 118

Datum registracije: 19.05.2008

Lokacija: njemačka

  • Poruku poslati

1

Srijeda, 12. August 2009

PISMO VOLJENOJ .....

Autor : Šejla

Jesi li budna harfo moje duše , dok ponizno kao ništavni sluga govor samoće osluškujem i dušom
tišom od duše leptira , eh kada bi samo znao kome , noćas pričam o nama .
Ja nemam oči , tebe sam gledao srcem , jer ono bolje vidi . Prevarit ništa me nije moglo , jer ova ljubav vid je moj očinji . dal' makar sehru naslutiš to , kada se i tvoje misli prospu na bijelom đerđefu dana .
Slušaj me vilo moja , zar moram pjesnik biti što lahko pero u zihir umoči , pa da govor srca tankijem harfom ispiše i tako ljubav obznani voljenoj , u kome se poslije nađu i oni što istijem putem srcu čereza traže .
Bilo bi to , kao prevara . Nešto što nisam htijo reći tebi , već svima , zato i ne pišem nego sve rečeno šaljem ti u mislima .
Star sam ti ja vilo , ali ne od godina , već od ovoga zaluda što me prahom tuge zauvjek posu kada me susrete istina , da moja nećeš biti .
Ali moje misli , moji najcrnji vranci tugom osedlani , i ove noći drumove daleke pohode , pohode ali nikuda ne stižu već umorni meni se vraćaju , a tebe nema , trnje samoće drumom da raskrčiš .
Zato sam još uvjek ovdje , vrijeme stalo ne miče , a moja mladost ništavna uporno otvara bijele prozore od sjećanja , još joj je sedamnaest jer neće da prizna da mrijet mi je vrijeme , i da mi bez tebe lijeka nema .
Sinoć kada te samo na tren s uma smetnuh , duša mi moja zadrhta . Da li to nečija ruka tebe mi dirnu , harfo moje duše , ptico moja nemirna , je li to istina , da sa tvojih usana a sa mog izvora života , neko drugi noćas ljubavnu merdžanu ispija .
Znam , nemožeš ti ni svome bolu ništa , a kamo li mome , ali te molim , sjutra kada se probudiš sa prve zore skini svilu pokrij se , da te vid moga srca sa njim ne ugleda , spasi mi život jer bez tebe ni mrtav nemam kud , cvijete moj , prvi put zapupoljen na polju moga nemira .
Eh da ga barem voliš , lakše bih usnijo kraj i bez imalo bola starost dočekao , sam na bijeloj lađi hladne vjetrove odriješio i otplovijo morima , na ostrvu pustom dane da odbrojim , ali sam još u tebi , i dok me god u tebi ima , ja sam tvoj , kao i ti moja što si .
Šta li pomisliš kad' starom terzijom dodirnu strune , pa tihani poj obljubi sokake kuda smo ašik prolazili , pomisliš li na mene , ili ti samo tuga blagijem plaštom srce pokrije ,kao bezimen uzdah kada se ponovo smiri , poslije ružnoga sna , Ili samo odšetaš do prozora , da zamišljena puteve osmotriš kao šare sudbine na dnu bijelog fildžana .
Ne ,nemoj da zaplačeš ,čuvaj te suze od bisera , ako mi suđeno bude bolan da ih popijem , kao što mene noćas ovaj sevdah opija , pa dane od noći ne razaznajem

Vilo moja tanana harfo moje duše što bez tebe lijeka joj nema , izvezi na jastuk dva imena , slijeva moje i tvoje do mene , pa neka i on znade kome si pripala , a ja , evo , stope ti ljubim kuda si hodila i svaku stopu suzama zalivam .
Da se na polju moga nemira ponovo zametneš , cvijete moj , umoran sam ti , odoh , da te ponovo sanjam ....

Social bookmarks