Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

21

Četvrtak, 23. Septembar 2004

[SIZE=4]Zene u Japanu [/SIZE]

«Aysha» Abid Choudry – njeno prvobitno ime je Harumi – je prihvatila muslimansko ime i vjeru prije cetiri godine, kada je imala 26 godina, da bi se udala za Pakistanca. Dvije godine kasnije, kao i mnoge zene u Japanu koje su udate za muslimane, ostala je pokorna islamskim zakonima.
Onda je jednog dana, otprilike prije dvije godine, odlucila da poslusa intuiciju koja joj je govorila da islam znaci posjedovanje direktne veze sa Allahom. Prvi put je pala na svoja koljena kako bi obavila namaz. Njen muz, pobozni musliman koji nikada nije od nje trazio da prihvati islam, iako je godinama ucio dove za nju, iskreno je plakao kada je ugledao taj prizor.


Nekada dalek i nepoznat u Japanu, islam je pronasao mnoge konvertite medju japanskim zenama. Mnoge od njih su udate za ljude koji su dosli u Japan iz zemalja sa islamskom tradicijom, poput Irana, Bangladesa, Pakistana i Malezije da bi pronasli posao.

Islamski zakon trazi od onih koji zele da udju u brak sa muslimanom, da moraju uzeti makar muslimansko ime, kako kaze R. Siddiqi, direktor Islamskog centra u Japanu. (Zawaj.com, biljeska urednika: obzirom da je malo Japanaca koji su «Sljedbenici Knjige» - krscani ili jevreji – japanske zene bi trebale prihvatiti islam ukoliko se zele udati za muslimana.) Srediste islamske aktivnosti u Tokiju, Islamski centar u Setagayku je zabiljezio preko 80 novih clanova ove godine, a glavninu cine japanske zene.
Iako su se neke zene vratile islamu ne misleci se udati, mnogo ih je vise koje su prihvatile islam da bi se udale za muslimana; podaci u Centru govore o 40 brakova zasnovanih prosle godine izmedju muslimana i japanskih zena koje su se vratile islamu.

«Zene privlaci islam jer one zele slobodu. Islam im daje nezavisnost jer ne moraju biti rob nijednog muskarca. Islam je protiv moralne agresije na zenu. Cednost i cast zene su zasticeni. Nikakvi stetni odnosi nisu dopusteni. Sve ove stvari privlace zene.» - kaze Siddiqi.
Islamski zakon, takodjer, dozvoljava muskarcu da ozeni vise od jedne zene. «Izgleda da ovo nikako ne moze napustiti japanske glave,» kaze Siddiqi. «Objasnili smo hiljadu puta da je stupanje u brak sa cetiri zene dozvoljeno samo u odredjenim neizbjeznim okolnostima kao sto su impotencija, neplodnost i tako dalje. Zbog toga nema prostitucije u Islamu. Ako vam treba jos jedna zena, ozeni je i brini se za njenu djecu.»
Upitan zasto zena ne moze imati vise od jednog muza, Siddiqi objasnjava: «Zato jer ne bi mogla znati cije je dijete. To je zbunjujuce za nju.» (Japanski zakon koristi istu logiku, zabranjuje zeni da se ponovo uda u periodu od sest mjeseci poslije razvoda.)
Japanske zene, koje se udaju za muskarce iz islamskih zemalja se cesto suocavaju sa odbacivanjem od svojih porodica i udaljavanjem od prijatelja; zivot po islamskim pravilima zahtijeva velike promjene u skoro svakom aspektu njihovog zivota.
Muslimanska dnevna molitva (namaz), okrecuci se prema Mekki, prije izlaska sunca, u podne, poslijepodne, poslije zalaska sunca i prije spavanja, na primjer, predstavlja glavnu poteskocu za svakoga ko zeli biti ustrajan. Jedna snalazljiva mlada zena koja radi u glavnoj elektronickoj firmi u Tokiju uspijeva da obavlja namaz u prostoriji gdje se presvlaci odjeca. (Pisac ovoga teksta, zaposlenik u drugoj elektronskoj kompaniji, Sharpu, smatra da namaz nije prepreka da bi bili ustrajni.)

Novi muslimani takodjer moraju uvesti velike promjene u svojoj ishrani. Muslimani koji cvrsto slijede Kur'an ne smiju konzumirati svinjetinu, alkoholna pica i proizvode od zivotinjskog mesa, ukoliko nisu halal.
Sokovi i tsukemono mogu sadrzavati konzervanse sa malim postotkom alkohola; cokolada, sladoled, kolaci i ostale poslastice mogu sadrzavati zivotinjske masnoce, a zelatinu je moguce proizvesti iz zivotinjskih kostiju.
Iako su halal - proizvodi postali uveliko dostupni u prodavnicama u kojima se prodaje samo takva vrsta hrane, mnogi osnovni proizvodi koji se mogu kupiti u supermarketima nisu dozvoljeni muslimanima.
«Na pocetku je bilo tesko znati koja je hrana dozvoljena, pa se okupila grupa nas i zvali smo proizvodjace sojinog sosa, sokova i kolaca kako bi saznali koji su proizvodi uredu, a koji nisu. Napravili smo veliku listu provjerenih proizvoda, i te informacije prenosili jedni drugima.» - kaze Aysha.
Druga zena, koja je udata za Pakistanca kaze: »To nama ne predstavlja problem. Postoji prodavnica halal-hrane u Saitami pa narucujemo, a jedemo i ribu. Sto se tice kolaca i sokova, obicno ih sama pravim.»

Najocigledniji simbol zene muslimanke je veo (hidzab) koji pokriva njenu glavu, dugi rukavi i pantalone koje prekrivaju noge. U zemljama postoje razlike po ovom pitanju; zene u Saudijskoj Arabiji prekrivaju i usta i nos, dok Malajke nose kratke salove preko glava.
Energicno lice, uokvireno crnim hidzabom, Aysha, kaze: «Nisam rodjena kao muslimanka, tako da sam veoma stroga kada je u pitanju islam. Prije nego sam postala muslimanka, bila sam sekretarica predsjednika jedne kompanije, tako da sam pila alkohol, plesala, nosila kratke suknje, svasta. Nakon sto sam postala muslimanka, sve se promijenilo. Bacila sam i podijelila pet torbi odjece. Da bi postali dobar musliman, ipak treba vremena.»

Iako strogi islamski zivot moze da ne bude uskladjen sa stilom zivota u Saudijskoj Arabiji ili Iranu, u Japanu islam znaci prihvatanje zivota koji je skroz drugaciji od uobicajenog zivota Japanaca. Mozda za neke, ovdje lezi privlacnost.
«Prije nego sto sam postala muslimanka nisam znala zbog cega sam na Zemlji. Mislila sam da je svrha rada da ljudi imaju visoko misljenje o meni. Vjerovala sam da je covjekova vrijednost utemeljena na fakultetu koji je zavrsio i kolicini novca koju zaradi. Sada znam da je rad hrana za moje tijelo i da ovdje zivim da bih svaki dan hvalila Allaha. « - kaze 20-godisnjakinja, udata za Pakistanca koji je vozac kamiona.

Noureen je 30-godisnja nastavnica bolnicke njege na univerzitetu u Saitami, koja je probala i druge religije, ukljucujuci i krscanstvo koje je nije zadovoljilo, dok nije otkrila islam. Svog muza, 29-godisnjeg Pakistanca koji radi u fabrici je upoznala za vrijeme dok je pohadjala predavanja u Islamskom centru (vracali su se istim putem kuci), a zvanicno je postala muslimanka prije cetiri godine, prije njihovog braka.
Ona i njen muz su se dogovorili da je islam na prvom mjestu, a posao dolazi kao drugi. «Moj muz mi je rekao da trebam promijeniti posao ako tamo ne mogu biti dobra muslimanka.»
Sve vise muslimana u Japanu, ipak, saznaje da moraju uskladiti religiju sa stvarnoscu zivota u Japanu. 28-godisnja urednica u maloj izdavackoj kusi priznaje da ne nosi mahramu osim kada se treba sresti sa ostalim muslimankama i da je njen post u Ramazanu bio pokvaren kada su je kolege natjerale da pojede komad rodjendanske torte.
Takodjer, za mnoge muslimane u Japanu koji otvaraju indijske restorane, sluzenje alkohola predstavlja bolnu dilemu. Iako je to zabranjeno u Kur'anu, nemoguce je voditi restoran u Japanu bez toga.

Dok odrasli muslimani nekako prelaze preko poteskoca koje donosi zivot po islamskim principima u Japanu, za djecu je to u sustini nemoguće.
Noureen nije vidjela svog 2-godisnjeg sina vec sest mjeseci jer su ga poslali u Pakistan da zivi sa dedom i nanom kako bi ga odgojili na islamski nacin.
(Rodica od moje prijateljice iz Iraka je u braku sa Japancem, i koliko znam, njihova djeca u shogakko-dobu (osnovna skola) zive sa njima u Japanu.)
Pokusala ga je slati u jaslice godinu dana, u Japanu, i zamolila je osoblje da ga ne hrani. Ipak se brinula da bi mogao uzeti hranu od ostale djece. «Kada postane stariji, opet cemo se brinuti hoce li prisustvovati rodjendanima i krscanskim zabavama, a za njega ce biti tuzno i tesko da pronadje prijatelje.»
Trenutno ne postoje islamske skole u Japanu. Noureen kaze: «Problem nije samo hrana, problem je misljenje: ljudi u Japanu misle da je njihovo (djecije) tijelo - njihovo vlastito, i da dijete treba ostati budno cijelu noc uceci i misleci samo na ispite.»
«Ali, mi vjerujemo da svacije tijelo pripada Bogu i da prema njemu treba postupati s postovanjem.»

Brakovi uvode zene u islam
Lynne Y. Nakano, kolumnista

„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

22

Petak, 24. Septembar 2004

[SIZE=4]Moj povratak islamu: 'Da,da,da, to je ono sto trazim!' [/SIZE]


Rodjena sam 1977. godine, u pobožnoj katoličkoj obitelji u Tuzli. U djetinjstvu sam pohadjala redovnu katoličku vjeronauku i proučavala Bibliju i mnoge stvari u Starom Zavjetu, tj. 5 knjiga Mojsijevih. Naravno kao Kršćani i Katolici morali smo naučiti 10 Zapovijedi i prva od tih zapovijedi je da je Gospod Bog jedan i da mu se klanja (licem na tlo pada i služi). Druga stvar ili zapovijed je: "Ne gradi sebi lika rezana onog sto je na nebu ni na zemlji nit mu se klanjaj nit mu sluzi", itd.



Čovjek kad se nalazi u crkvi i pogleda oko sebe, šta vidi? Vidi ikone likova Isusova i Marijina i križeve i njima se molitve obavljaju. Zapitala sam se gdje je tu logika? Druga stvar koja je spomenuta je ta o padanju licem na zemlju, a mi smo obavljali molitvu stojeći; opet pitanje zašto ne padamo licem na tlo prilikom molitve?

Zatim doktrina Trojstva koja uopće nema logike, zatim predskazanje u knjizi proroka Izaije koja govori o viziji u kojoj vidi dva jahača, jahača na magarcu, a iza njega jahača na DEVI!!! Ta vizija se odnosila na Isusa Krista, tj. na Isaa a.s. jer je on u Jerusalemu ili Qudsu ujahao na magarcu, međutim iza njega se pojavljuje jahač na devi i pitanje je tko je taj poslanik iza Krista? Ja kao Kršćanka sam tada učila da je Isus ili Isaa a.s. pečat poslanika, da iza njega nema poslanika, medjutim proročanstvo kaže da ima - jahač na devi.

Razmišljala sam o tome i postavila pitanje svećeniku na šta mi je bilo odgovoreno - 'sveta tajna'. Nakon toga, naravno čitajući Bibliju detaljno, uvidjela sam proturiječnosti u Novom Zavjetu (Matej, Marko, Luka, Ivan) i kad bi se nabrajalo mozda bi se knjiga o tome mogla napisati. Željela sam se ispravno moliti Bogu, a u svojoj religiji to nisam našla, jer sam vidjela da nešto nije u redu. Čovjek ako malo razmisli, postavlja sebi mnoga pitanja na koja tu ne nalazi odgovora...

A Allah uputi onoga koga On hoće. Allahu Ekbar!

Bio je mjesec Ramazan i otišla sam kod prijateljice koja je bila muslimanka. Sjedili smo u dnevnom boravku i na polici sam ugledala knjigu na čijim koricama je bila slika dva čovjeka (jahača na devi) u sahari, a iznad njih je velikom slovima pisalo: MUHAMMED A.S. Pogled mi se zadržao na toj knjizi, u glavi mi je bila misao: JAHAČ NA DEVI!

Zamolila sam prijateljicu da mi pozajmi knjigu, a ona je bila jako iznenađena. Tad sam se zvala Nataša. Rekla mi je: "Nataša, to je knjiga o Islamu, ne znam jesi li sigurna da želiš da je čitaš?" Odgovorila sam: "Da, molim te da mi je pozajmiš." Uzela sam knjigu i krenula k doma i tu noć sam je pročitala. Knjiga je govorila o životu našeg časnog Poslanika s.a.w.s.

SubhanAllah!

Odgovori na moja pitanja! Našla sam odgovor na pitanje ko je iza jahača na magarcu (Isaa a.s.) jahač na devi: Muhammed s.a.w.s. Zatim, molitva Allahu dž.š. padanjem licem na tlo (sedžda), zabrana ikona i slika... Da, da, da, to je to što tražim, to je prava vjera.

Nakon toga je počelo moje proučavanje islama. Učila sam namaz, posjećivala mesdžid, srce mi se svakim danom sve više otvaralo ka islamu. Napustila sam crkvu i roditeljima navela neki izmišljeni razlog. Učila sam Islam tajno. Bilo mi je oko 17 godina i plašila sam se njihove reakcije. Pomagao mi je jedan imam i učio me islamskim šartovima. 1995. sam zvanično primila islam i stavila hidžab.

Nakon toga roditelji su me naprosto izbacili iz kuće zato što sam stavila hidžab i napustila vjeru svojih predaka. Sjetila sam se iskušenja kroz koja je prosao naš Poslanik s.a.w.s, koji je bio odbačen od najbližih zato sto je svjedočio o Islamu. Da, muslimani su imali jaka iskušenja i bili odbačeni od najbližih.

A hidžab je farz, ja volim Allaha i kako da izlazim bez hidžaba i da ne udovoljim Allahovim propisima? Nisam mogla podnijeti da zanemarim taj farz i stavila sam hidžab i bila izbacena iz doma. A Allah ne ostavlja njemu predane robove!

Nakon toga sam prešla u Sarajevo. Pomogla mi je jedna muslimanska obitelj, bila sam kod njih k doma. Nakon toga Allah mi je dao da nađem posao i mognem da iznajmim sobu. Učila sam o islamu sve više i naravno imala sam i dalje teška iskušenja nakon kojih mi se iman sve vise povećavao.

Pokušala sam stupiti u kontakt sa roditeljima jer mi Allah dž. š. propisuje da poštujem roditelje iako nisu muslimani. A islam je i to da musliman svojim ponašanjem pokaže ljudima islam. Rekla sam sebi: ako im se ne javim reći će da me tako moja vjera uči, a ako im se javim i pokušam možda, možda da počnu razmišljati o islamu. Uglavnom, bilo je problema, ali sam uspjela stupit sa njima u kontakt.

Danas se alhamdulillah nalazim u Jordanu. Allah mi je dao blagodat koju sam uvijek željela, a to je ta da naučim jezik Kur'ana kako bi više naučila o islamu. Hvala Allahu koji ne zaboravlja niti ostavlja svoje robove, a nas džihad je u tome da se borimo za islam pa makar morali ostavit svoje zemlje i roditelje na tom putu.

Allah mi je, elhamdulillahi, dao i familiju koja me pomaže i kod kojih sam trenutno i koji me školuju, da ih Allah nagradi nagradom koju najviše žele. Molim Allaha dž. š. da uputi sve one koji su zalutali i da očvrsti iman onih koji su se vratili Islamu i da ojača i sačuva sve muslimane u svijetu i uputi one koji su zalutali. Promijenila sam ime Nataša u Sadžida (Ona koja na sedždu pada) i tim imenom sam označila svoju pripadnost Islamu.

Sadžida Mohammad Yahya
prilozila nasa clanica, sajeda
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

23

Subota, 25. Septembar 2004

[SIZE=4]Moje srce se ispunilo ljubavlju prema Allahu [/SIZE]



U minulim godinama, prije 2000., nisam imala posebno puno znanja o islamu, osim da muslimani vjeruju u drugog poslanika, da cesto klanjaju i da obavljaju hadz. Vise od ovoga mi nije bilo poznato. Moglo bi se reci da ustvari nikada nisam ni razmisljala o toj vjeri. Izgledalo je kao da je ona na nekoj drugoj planeti. Meni, prosjecnoj Evropljanki ta vjera ustvari nije nista ni predstavljala. Godine 2000., tokom studiranja u inostranstvu, upoznala sam muslimane koji su u meni pobudili znatizelju za njihovu vjeru.


Bila sam duboko ganuta. Na pocetku je moje srce slusalo, ali se razum protivio. Mnoge predrasude i negativnosti koje se povezuju sa islamom otezavaju covjeku da se u potpunosti otvori za islam i na nivou inteligencije upusti u razmisljanje o toj vjeri. Na samom pocetku sam bila okupirana prvenstveno arapskom kulturom i politikom koje sam povezivala sa islamom ili takoreci brkala sa islamom. Prilaz samoj vjeri sam nazalost tek kasnije pronasla, a sve zbog straha da se ne izgubim, zbog straha od ljudi, zbog okorjelosti moga srca ili jednostavno zbog same nesposobnosti.

Mnogo sam citala i cesto razgovarala sa muslimanima. Moje zamjerke islamu su u pocetku bile beskonacne, te sam se svom snagom borila, dok napokon nisam samoj sebi priznala da islam moram uzeti za svog zivotnog vodica. Moram ga prihvatiti uprkos svim predrasudama koje su duboko urezane u psihu svakog Evropejca i na zalost mnogih “rodjenih” muslimana.
Ja sam bila u potrazi za smislom zivota, kao sto je to svaki covjek na ovoj Planeti.
Na pocetku sam se bojala definisanja i potpunog upustanja u pripadnost samo jednoj vjeri, medjutim, kasnije sam odlucila ili bolje reci spoznala da bi bilo bolje da napokon u svom zivotu prihvatim pravu istinu, nego da cijeli zivot uokolo tumaram i isprobavam takozvane “istine” jednu za drugom.
To je prvenstveno bila razumna odluka ili drugim rijecima receno svjesna odluka zbog odgovornosti prema samoj sebi.
Dosao je momenat kada sam shvatila da religioznost ne iskljucuje razmisljanje, kritiziranje kao i tolernatnost. Rijec vjera i islam su ubrzo za moje shvatanje dobili jedno znacenje, s tim da prije toga nikada nisam mogla vjerovati u katolicko ucenje.
Prihvatila sam cinjenicu da je Poslanik Muhammed s.a.v.s. dostavio posljednju Allahovu s.v.t. Objavu. Ja sam misljenja da smo mi ljudi stvoreni sa dubokom vjerom u sebi, sto znaci da pokoravajuci se Allahu nista ne gubimo, naprotiv, odgajamo se i dobivamo mogucnost da postanemo onakvi kakvi smo prvenstveno stvoreni, u cistoj fitri.
Moja familija kao i prijatelji upozoravali su me na prebrzo zalijetanje u nesto sto ne poznajem. Receno mi je da sam glupa, da mi je ispran mozak i da cu izgubiti svoje zvanje. Zacudjujuce, ali meni je svaki put sve manje i manje smetlo da slusam ovakve izjave. Osjecala sam da se u meni radja neka snaga koja me cinila otpornom na ovakvu vrstu napada.
Kada sam prostudirala Kur´an, osjetila sam i shvatila da je on istina. Njegove rijeci su mi dopirale direktno u srce, tako da se tom dejstvu vise nisam mogla odupirati. Bila sam duboko ganuta. Spoznala sam da sam samoj sebi odgovorna i obavezna da prihvatim islam, da prihvatim istinu i pokorim se Allahu.
Citajuci o islamu, razgovarajuci o njemu sa svojim sestrama u islamu i klanjajuci sve vise sam uvidjala da i dalje moram slijediti taj put.
Moj zivot, nakon sto sam krenula prema Allahu ne moze se vise porediti sa zivotom koji sam prije toga zivjela. Ne zelim reci da svoj prijasnji zivot smatram losim, nego sam sada ubijedjena da idem pravim putem, u sto sam prije neprestano sumnjala. Jednostavno, pronasla sam svoj mir.
Prisjeticu se jednog kljucnog dozivljaja.
Prije otprilike godinu dana nalazila sam se par mjeseci u neizvjesnosti po pitanju mog zdravstvenog stanja. Na kraju se, hvala Allahu, ispostavilo da je sve uredu i da sam «uhvatila» sasvim bezopasan virus. Medjutim, moglo je da bude i drugacije. Ko odlucuje o tome hocemo li biti zdravi i uopste koliko cemo zivjeti?
Duboki osjecaji u namazu, citanju Kur´ana, razmisljanju o Allahu ukazli su mi da sam naisla na istinu!
Svakodnevni dozivljaji, kao mali i veliki problemi covjecanstva dokazali su da je islam rjesenje za ovaj svijet.
Prelazak na islam jedne sestre me tako dirnuo da sam pozeljela da budem na njenom mjestu. Cinjnica da sam cijeli zivot zudila za cinjenjem dobrih djela pomogla mi je da nadjem samu sebe u islamu. I zasto bih se zadovoljila sa tim da radim dobra djela, a da ne vjerujem u Allaha, a On nasa dobra djela prihvata samo onda kada u Njega vjerujemo i dobra djela u Njegovo ime cinimo?!
Zahvaljujem se Allahu s.v.t. koji je otvorio moje srce.
Citajuci Kur´an, kao i ostalu islamsku literaturu, klanjajuci i pricajuci sa svojim dragim sestrama, moje srce se sve vise i vise punilo ljubavlju prema Allahu dok nisam osjetila da jos nesto moram uciniti kako bih mogla ici dalje. Sve sam vise osjecala da trebam postati muslimanka, da trebam javno potvrditi svoju vjeru u Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s. Prije zvanicnog prelaska na islam preko devet mjeseci sam klanjala i postila mjesec ramazan. Prilikom prelaska na islam jedne sestre (dvije sedmice prije mog), tako sam zeljela da sam ja na njenom mjestu. Ovaj prelazak na islam mi je ulio osjecaj zrelosti da i sama ucinim taj veliki korak.
25. ramazana 2002. godine sam, hvala Allahu, zvanicno izgovorila sehadet. Od tada pokusavama da korak po korak ispunim duznosti prema Allahu.
Moj nacin zivota se temeljito izmijenio. Postala sam zadovoljna, osjecam se jakom i znam sta moram ciniti.
Beskonacno sam zahvalna Allahu s.v.t. koji me je odabrao da Mu se pokorim i da spoznam sta je razlog mog bivstvovanja. Elhamdulillah!

O Gospodaru, oprosti nam grijehe nase i smiluj nam se. Uputi nas na pravi put i ulij nam snagu pred iskusenjima koja nas ocekuju.
O Gospodaru, otvori nasa srca i ucini da spoznamo Tvoju beskonacnu milost.
O Gospodaru, pokloni nam ljubav prema Tebi, ljubav prema onima koji Tebe vole i ljubav prema svemu onome sto ce pojacati nasu ljubav prema Tebi.
O Gospodaru, ucini da nasa ljubav prema Tebi bude veca od ljubavi zednoga prema vodi.

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berakatuh!

mr. Shaima Gschiel
Prevela, Umm Sulejman

Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

24

Nedjelja, 26. Septembar 2004

[SIZE=4]Pismo iz Mekke - Malcom X [/SIZE]


Nikada se nisam uvjerio u iskrenu gostoprimljivost i tako jako duhovno bratstvo kao sto ga praktikuju ljudi svih boja koze i svih rasa u ovom svetom gradu, domovini Ibrahima, Muhammeda s.a.v.s. i svih drugih poslanika spomenutih u Kur´anu. Pocascen sam posjetom svetog grada Mekke. Napravio sam sedam krugova oko Kabe sa vodicem koji se zvao Muhammed. Pio sam vodu sa Zemzem izvora. Sedam puta sam trcao izmedju brezuljaka Safe i Merve. Klanjao sam na Mini i na brdu Arefat.

Bilo je na desetine hiljada hadzija iz svih krajeva Svijeta. Bilo ih je raznih boja koze, od plavookih bijelaca plave kose do crnih Afrikanaca. I svi smo ucestvovali u istim obredima, pokazali duhovnu jednakost i bratstvo, za koje mislim, shodno mojim iskustvima, da u Americi nikada medju bijelcima i crncima necu vidjeti.

Amerika mora islam razumjeti, jer to je jedina vjera koja rjesava problem rase.
Tokom svog putovanja kroz muslimanski svijet sretao sam ljude, sa njima pricao, pa cak sa njima i jeo, a isti ti ljudi bi u Americi bili posmatrani kao bijelci, medjutim, ovim ljudima je islam iz njihovih misli uklonio razmisljanja o prefektnim osobinama bijelaca. Nikada prije ovoga nisam dozivio iskrenost, kao ni iskreno bratstvo koje se neovisno o boji koze ovdje praktikovalo.

Vjerovatno cete biti iznenadjeni ovim rijecima koje vam upucujem. Medjutim, ono sto sam na ovom hodocascu dozivio i vidio, presudno je uticalo na promjenu mnogih mojih misljenja koja sam prije zastupao kao i odbacivanje mnogih prijasnjih zakljucaka. To mi i nije bilo tako tesko. Uprkos mom cvrstom ubjedjenju, uvijek sam bio covjek koji se suocava sa cinjenicama i prihvata zivotnu realnost kao novo iskustvo i novo znanje.

Tokom mojih posljednjih 11 dana u ovom muslimankom Svijetu jeo sam sa iste table, pio iz iste case i spavao na istom tepihu kao i moji muslimanski saputnici cije su oci bile plave nad plavim, cija je kosa bila plava nad plavom i cije su koze bile bijele nad bijelom. U rijecima i djelima muslimana bijelaca osjetio sam jednaku iskrenost kao kod tamnoputih muslimana iz Nigerije, Sudana i Gane.

Uistinu smo svi bili isti, jer je vjera u jednog Boga iz njihovih misli, ponasanja i stavova uklonila ono «bijelac».
Iz toga sam mogao zakljuciti da kada bi «bjelacka» Amerika prihvatila vjeru u jednoga Boga, onda bi prihvatila i realitet svakog pojedinca i kanila se podjele i nanosenja stete ljudima zbog njhove boje koze.

Svaki sat u ovoj svetoj zemlji pomaze mi da dobijem sve religiozniji pogled na zbivanja medju bijelcima i crncima u Americi. Ne moze se americki crnac kriviti za rasisticko neprijateljstvo, jer on samo reaguje na cetiri stotine godina dug svjesni rasizam americkih bijelaca. S tim da rasizam vodi Ameriku ka putu samounistenja, smatram, shodno mojim iskustvima koja imam sa americkim bijelcima, da ce mladje generacije koje pohadjaju vise skole i univerzitete procitati natpise (poruke) na zidovima i da ce se mnogi od njih okrenuti pravom putu, vjeri Islamu, a to je jedini put koji Ameriku moze spasiti od katastrofe rasisma.

Nikada me nisu ovako postovali. Nikada se do sada nisam osjecao ovako skromno i dostojanstveno. Ko bi rekao da se ovakva blagodat moze desiti jednom americkom crncu?! Prije par noci mi je jedan diplomata UN-a, inace ambasador i prijatelj Kralja, koji bi u Americi bio odlikovan titulom bijelca, ustupio svoju sobu u hotelu, svoj krevet. Nikada nisam ni sanjao da bi mi se nekada mogla ukazati ovakva pocast, pocast koja bi u Americi bila ukazana samo kralju, ali nikako crncu.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova.

El-Hajj Malik El-Shabazz – Malcolm X

Napomena: Ovo je dio pisma kojeg je napisao svojoj porodici tokom hadza u aprilu 1964. godine.

Prevela Umm Sulejman
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

25

Srijeda, 29. Septembar 2004

[SIZE=4]Kako je Amerikanka Jewellee presla na islam [/SIZE]


Ja sam nova muslimanka. Želim da vam ispričam ‘zašto’, ali više ću govoriti o tome ‘kako.’ Prošle godine, kada sam imala 23, pokušavala sam otvoriti kompaniju za uvoz/izvoz da bih prodavala dječije knjige u inostranstvu. Mnogo sam razmišljala dok nisam odlučila da radim sa Saudijskom Arabijom. Nakon kontaktiranja njihovog Trgovačkog ureda u Kraljevskoj ambasadi u Washington D.C-u, shvatila sam da svi moji ugovori sa sponzorom moraju biti na arapskom jeziku da bi bili obavezujući. To me podstaklo da učim arapski da bih mogla znati šta potpisujem.

Otišla sam u lokalnu školu jezika gdje sam uzimala časove kod privatne instruktorice po imenu Suad. Ona je bila ne samo jedna od najreligioznijih ljudi koje sam upoznala u životu, nego i jedna od najljubaznijih. Sve knjige, kasete i video kasete iz kojih sam učila bile su zapravo islamske, tako da sam nesvjesno sve vrijeme učila i o islamu! Nisam odgojena religiozno. Znala sam osnove, ali nikad nisam bila u crkvi.

U isto vrijeme dok se ovo dešavalo, ja sam prolazila kroz najteži period svog života. Živjela sam na istočnoj obali, dok je moja porodica bila na zapadnoj; prijatelji s kojima sam se družila nisu bili najbolji za mene, a imala sam i finansijskih problema (a ko nema). Plakala sam skoro svaki dan. Nikad se nisam osjećala usamljenijom. To je utjecalo na moj posao i na moje časove arapskog. Suad je to primjećivala i uvijek je bila tu da me sasluša. Uvijek je davala najbolje (islamske) savjete i uvijek je bila u pravu. Rekla mi je da ako se potpuno predam Bogu, On će mi olakšati moj bol i usamljenost koju sam osjećala. To je bilo u četvrtak. Te noći, zamolila sam Boga da mi pomogne, a kada sam se probudila slijedećeg jutra, osjećala sam da sam u potpunosti oslobođena boli. Uspjela sam reći “Bog se brine o tome” naglas i zaista vjerovati u to. Taj vikend sam provela pričajući sa Suadom o islamu i shvatila da znam više o islamu nego što sam mislila!

U nedjelju, donijela sam šehadet na sastanku Islamske ženske grupe. Slijedećeg petka, 20.januara, 1995 godine, nakon podnevskog namaza, javno sam donijela šehadet u džamiji Dal Hidžra u Falls Churchu, Virginia. Ubrzo nakon toga došao je ramazan, i ja sam otišla u Mekku na umru na kraju ramazana (posljednjih 10 dana). To je bila najbolja stvar koju sam uradila u životu. Nikad se nisam pokajala.

Moje iskustvo sa islamom pokazalo mi je da ako slijediš Božije uputstvo (neobično mi je da ga nazivam zakonom, jer ono je mnogo više od zakona), imat ćeš sve što ti je potrebno i što često želiš, inšaAllah. Vjera u Allaha je najbolja prilika koju čovjek može dati sam sebi!

Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

26

Četvrtak, 30. Septembar 2004


[SIZE=4]Prica prelaska na Islam Karime Burns [/SIZE]

Sjedila sam u španskoj Alhambra džamiji u Granadi, i posmatrala sam slova koja su bila ispisana na zidovima. To je bilo najljepše pismo koje sam ikada vidjela. "Koji je to jezik?" upitala sam španskog vodica?. "Arapski" odgovorio je.
Sljedeći dan, kada me je on pitao na kojem jeziku želim da uzmem knjigu o svojoj posjeti Španiji, odgovorila sam "na arapskom". "Arapskom?" upita me iznenađeno. "Govorite li arapski?" "Ne," odgovorih. "Ali možete mi dati i jednu na engelskom."


Do kraja moga putovanja po Španiji skupila sam punu torbu knjiga na arapskom o mjestima koje sam posjetila. Torba je tako bila puna, da sam izvadila odjeću da bi knjige mogle stati unutra. Te knjige sam cjenila kao da su bile od zlata. Ja bi ih otvori svaku noć i posmatrala sam slova tog jezika koja su tekla preko stranica. Zamislih sebe da i ja umijem pisati tako lijepim pismom i počeh misliti da mora nešto postojati vrijedno u toj kulturi koja je proizvela tako lijepo pismo. Obećah sama sebi da ću početi izučavati ovaj jezik kada počnem sa studijom na jesen.

Samo prije dva mjeseca, napustila sam svoju porodicu u Iowi da bih sama poduzela putovanje kroz Evropu. Bilo mi je samo 16 godina i u septembru te godina trebala sam da započnem studije na "Northwestern University". Ali ja sam prvo htjela da "vidim nešto od svijeta." Barem sam ovo rekla svojoj porodici i prijateljima. U stvarnosti, tražila sam odgovore na pitanja života. Nekoliko mjeseci ranije napustila sam crkvu i nisam znala kome da se okrenem. Uvjek sam se protivila onome čemu su me učili, ali nisu mi bile poznate nikakve alternative.

Kada odrastete u zapadnoj Americi ne možete sebi priuštiti nikakve nedoumice - ili ćeš biti dio crkve ili ne. Ali ja sam slutila da mora postojati nešto drugo. Svoje putovanje po Evropi započela sam sa ovom namjerom - da pronađem to 'nešto drugo'.

U mojoj crkvi nam nije bilo dozvoljeno da se molimo Bogu. Jedino što je bilo u redu, bila je molitva Isusu i nada da će on te molitve 'prosljediti dalje'. Automatski sam osjećala da je to pogrešno i ja sam, bez da sam ikome išta rekla, potajno se molila "Bogu." Iz svog srca sam bila ubjeđena da se samo Bogu upućuju molitve. Ali osjećala sam se krivom jer to nije bilo ono čemu me je moja crkva učila. I napokon, mnogo me je zbunjivalo kako da postupam u stvarima svakodnevnog života.

Savjesno sam išla svake nedjelje u crkvu i bila sam veoma iskrena u slijeđenju onoga što bih tamo naučila. Ali bila sam zbunjena kada bih vidjela da se ljudi tokom hefte drugačije ponašaju. Zar ne postoje pravila ponašanja tokom hefte? Tražila sam nekakav priručnik kako da se ponašam, ali... nisam ništa našla. Postoje 10 zapovjesti, ali one govore o stvarima koje su same po sebi jasne; zabrana ubijanja, krađe i laži. Pored toga nema nikakvih uputstava kako se ponašati u svakodnevnom životu. Sve što sam znala bilo je: možda je pogrešno nositi mini-suknje prilikom posjete crkvi i da sigurno nije u redu ići na vjersku pouku samo zbog toga što se tamo nalaze lijepi momci.

Jednog dana sam ušla u kuću svog učitelja i vidjela sam na jednoj rafi mnoge Biblije. Upitala sam ga šta to znači. "To su različite verzije Biblije," odgovorio je on. Njega izgleda nije smetalo što postoje brojne verzije te knjige. Ali mene jeste. Neke su bile od drugih do te mjere različite da su pojedina poglavlja nedostajala. Ovo me je jako zbunilo.

Na univerzitet sam se vratila puna razočarenja, jer u Evropi nisam našla odgovore kojima sam se nadala. Ali u sebi sam imala poleta da naučim jezik sa kojim sa se tamo susrela - arapski. Ironija je da sam u Alhambri posmatrala odgovore na pitanja koje sam tražila. Ali trebalo mi je dvije godine da ovo shvatim.

Prva stvar koju sam uradila kada sam pristigla na univerzitet je bilo to da sam se upisala na kurs arapskog. Bila sam jedna od troje učenika u ovom krajnje omrženom kursu. Udubila sam se u studije arapskog sa takvom ozbiljnošću da je moj profesor bio zbunjen. Zadaće sam pisala sa kaligrafskom olovkom. Išla sam u mahale Chicaga gdje žive arapi, samo da vidim kako se "Coca-Cola" piše na arapskom. U međuvremenu približavao se je kraj moje druge godine studija i ja sam se igrala sa pomišlju da započnem studirati Bliskoistočne nauke. Upisala sam se u neke kursve koji su izučavali tu regiju. U jednom kursu tema je bila Kur'an.

Jedne noći sam otvorila Kur'an da uradim "domaću zadaću" i nisam mogla prestati da ga čitam. Bilo je kao da sam izabrala dobar roman. Pomislila sam u sebi: "Ovo je prava stvar. Ovo je u šta sam uvjek vjerovala. Ovdje su odgovori na sva moja pitanja kako da se ponašam u toku hefte i ovdje je poruka jasna da postoji samo jedan Bog."

Sve je tako bilo skladno. Bila sam ushićena, jer je tu bilo sadržano sve u šta sam vjerovala. I ono za čima sam žudila. Sljedeći dan sam otišla na čas i upitala sam profesora da mi kaže ime pisca ove knjige da bih mogla pročitati još više njegovih knjiga. U knjizi koju sam čitala bilo je napisano neko ime. Mislila sam da je to pisac te knjige, slično evanđeljima koja imaju različite pisce.

Moj profesor me je obavjstio da to ime nije bilo ime autora nego prevodioca jer "prema muslimanima niko nije napisao tu knjigu. Kuran je prema NJIMA ( misleći na muslimane, on je bio kršćanin ) Božja rječ i nije bio promjenjen od kada je napisan." Ne treba reći da me je ovo duboko dojmilo. Poslije ovoga nastavila sam učiti arapski sa još većim elanom, a pored toga počela sam da učim o Islamu.

Moju završnu godinu studiranja konačno sam otišla u Egipat da nastavim studije. Moje najdraže mjesto tamo postao je "islamski Kairo", gdje su mi džamije davale osjećaj lagodnosti i poštovanja. Osjećala sam da boravak u njima daje osjećaj Allahove ljepote i moći. I kao i uvjek uživala sam posmatrati lijepe kaligrafije na zidovima.

Jednog dana jedan prijatelj me upita zbog čega ne pređem na Islam ako ga toliko volim. "Ali ja sam već muslimanka," rekoh mu. Moj odgovor me je samu iznenadio. Ali onda sam shvatila da je to samo stvar logike i zdravog razuma. Islam daje smisao stvarima. Islam me inspiriše. Bila sam ubjeđena da je Islam istina. Zbog čega moram preći na Islam? Moj prijatelj mi reče da je dovoljno da izgovorim šehadet pred dva muslimanska svjedoka. Tako sam i uradila. Ali kada su mi dali tapiju da sam muslimanka, ja sam je stavila među svoje druge dokumente. Jer ja sam uvjek bila muslimanka. Ne treba mi komad hartije na zidu da mi to potvrdi. To sam znala onog trenutka kada sam uzela Kuran u ruke. Kada sam ga otvorila, osjećala sam se kao da sam našla svoju davno izgubljenu porodicu. Umjesto tapije da sam muslimanka na mom zidu visi slika Alhambre.

Preveo: Sejfudin
http://www.islamfortoday.com/karimaburns.htm
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

27

Petak, 01. Oktobar 2004

[SIZE=4]Pokajanje Sejjida Kutba [/SIZE]

Njegovi roditelji su pridavali posebnu paznju njegovom ucenju plemenitog Kur´ana jos od njegove rane mladosti i nije imao ni punih 10 godina, a vec je znao Kur´an napamet. Od 19. godine svoga zivota zivio je jedan period izgubljenosti kojeg je sam nazvao «period izgubljenosti i nemara», kao sto kaze: «Proveo sam 19 godina u ateizmu, sve dok nisam naisao na put koji vodi ka Allahu i spoznaji smiraja vjere.»

Godine 1948. Sejjid Kutb napusta Kairo uputivsi se ka Americi, poslan od strane tadasnjeg Ministarstva obrazovanja. To putovanje je bilo pocetak novog puta na kojeg ga je Allah uputio i olaksao mu da kroci njime.
Putovao je brodom koji je plovijo preko Sredozemnog mora i Atlanskog okeana. Na tom brodu desilo mu se nekoliko dogadjaja koji su ostavili trag na njegov zivot u buducnosti i koji su mu trasirali put. Cim se iskrcao iz broda u americkoj luci u koju je pristigao i cim su njegove noge krocile na americko tlo, on je vec spoznao svoj put i odredio svoju misiju.
A sada govor prepustamo Sejjidu da nas on licno obavijesti o onome sto mu se desilo na brodu:
«Prije 15 godina, nas sestorica pripadnika islama, medju 120 putnika nemuslimana, ukrcali smo se na palubu egipatskog broda koji je plovio ka Americi, sijekuci valove okeana. Naumpalo nam je da na palubi broda obavimo dzumu namaz. Allah najbolje zna, ali nije nam bilo toliko stalo do namaza, koliko se u nama probudio vjerski zanos kojeg smo osjecali prema krscanskom misionaru koji je ustrajno pozivao na brodu, pa cak je i nas pokusao da pozove u krscanstvo. Kapetan broda koji je bio Englez, omogucio je da obavimo dzumu namaz dozvolivsi to i putnicima broda, kao i posluzi i kuharima koji su bili muslimani, a nisu bili zauzeti obavezama u vremenu namaza. Mnogo su se obradovali tome, jer je to bio prvi put da klanjaju dzumu namaz na palubi broda. Odrzao sam govor i klanjao namaz, a vecina stranih putnika posjedala je oko nas posmatrajuci nas namaz. Nakon obavljenog namaza, mnogi od njih su nam prisli, cestitajuci nam na uspjesno obavljenoj molitvi, jer je to bilo najvise sto su razumjeli od naseg namaza. Ali jedna zena iz ove skupine, za koju smo poslije saznali da je Jugoslovenka krscanka, koja je pobjegla pred Titovom komunistickom torturom, duboko je bila ganuta. Njene oci se ispunise suzama, nije mogla savladati svoje emocije. Prisla nam je srdacno nam stisnuvsi ruke, govoreci na slabom engleskom jeziku da su nas namaz, skrusenost, sklad i duhovnost ostavili dubok uticaj na nju.
Nakon svega toga, u trenutcima tog vjerskog osjecaja i zanosa, Sejjid poce da se obraca samome sebi: «Zar da idem u Ameriku kao jedan od obicnih izaslanika koji samo znaju za jedenje i spavanje, ili se moram isticati odredjenim vrlinama i odlikama? Zar bez islama, lijepog islamskog ponasanja i njegovog zivotnog programa u sred ovih rastrkanih skupina ljudi naviknutih na raskos i lagodan zivot, kojima su na dohvat ruke sva ona sredstva za udovoljavanje strasti i zabranjenih uzitaka?
Zelio sam da budem sasvim drugi covjek, musliman koji se cvrsto drzi svoje vjere, pa je Allah htio da me provjeri da li sam se iskreno okrenuo Njemu ili je to samo puka zamisao.
Allahovo iskusenje uslijedilo je nakon nekoliko trenutaka nakon mog izbora da krenem putem islama. Samo sto sam usao u sobu kada neko pokuca na vrata. Ja otvorih i odjednom se nadjoh pred zgodnom, lijepom, vitkom i plugolom djevojkom, cije tijelo je otkrivalo sve one zavodljive ukrase. Pocela je da mi se obraca na engleskom jeziku rekavsi mi: «Da li mi gospodin dozvoljava da mu budem gosca ove noci?» Nasao sam izgovor da je soba namijenjena za jedan krevet, a i krevet je takodjer samo za jednu osobu. Ona rece: «Cesto krevet za jedno bude dovoljno sirok i prostran za dvoje.» Bio sam prinudjen da joj, pred njenom bestidnoscu i nasilnim pokusajem da udje, zalupim vrata pred nosom da bi joj sprijecio ulazak u sobu. Cuo sam je kako je tresnula od drveni pod brodskog hodnika. Bila je pijana. Rekoh: «Hvala Allahu dz.s., ovo je moje prvo iskusenje.»
Osjetih snagu i odusevljenje zbog pobjede nad samim sobom, zbog pobjede nad mojom dusom koja nakon ovoga krenu putem kojeg sam zacrtao.»

Nakon toga Sejjid Kutb se suocavao sa mnogim iskusenjima, ali je iz njih izlazio kao pobjednik, savladjujuci tako svoju dusu koja je kao i svaka druga dusa sklona zlu.
O svom dolasku u Ameriku i onome sto je tamo vidio kaze:
«U toku svog boravka u Americi, svojim ocima sam vidio istinitost Allahovog govora:
«I kada bi zaboravili ono cime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kada bi se onome sto im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.» (Kur´an)
Prizor kojeg oslikava ajet je prizor neizmjernog bogatstva i opskrbe kojeg je tamo bilo toliko mnogo da se takvo nesto jedino moglo vidjeti na citavoj Zemlji. Vidio sam obmanutost tog naroda udobnoscu zivota u izobilju u kojem su zivjeli, njihovu zaslijepljenost osjecajem da je to vlasnistvo «bijelog» covjeka. Vidio sam njihovo ophodjenje sa ljudima drugih boja, uobrazenost, preziranje, brutalnost i ruzno njihovo uzdizanje i hvalisanje nad svim ostalim ljudima.
Sve sam ovo gledao svojim ocima sjecajuci se ovog ajeta i ocekujuci Allahovu kaznu i kao da sam vidio njene korake kako se polahko primicu nemarnim.»

Nakon 2 godine provedene u Americi, Sejjid se vratio u Egipat, ali kao sasvim drugi covjek, kao iskreni vjernik, kao misionar islama sa jasnim ciljevima.

Neka se Allah smiluje Sejjidu Kutbu, neka ga nastani u dzennetskim prostranstvima i neka oprosti njemu i nama. Amin!

Preuzeto sa audio kasete «Pokajnici», izdavac: «Studio Sebil»
Umm Sulejman


Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

28

Nedjelja, 03. Oktobar 2004

[SIZE=4]
Prica o istinskom pokajanju [/SIZE]

Ovo je interesantno kazivanje o snazi tevbe, iskrenog pokajanja Allahu, dž.š. Marokanka Layla Al Helw oboljela je od raka i ljekari više nisu bili u mogućnosti da je liječe. Najbolji specijalisti Evrope nisu imali nade u njeno ozdravljenje, čak je i sama Layla izgubila svaku nadu, međuim, Allah, Hvaljen i neka je Uzvišen On, proviđa.


Prepuštamo vas sestri Lejli da vam kaže sve o sebi.
Prica o povećanju imana, ispričana vlastitim riječima, preuzeta je iz knjige “Oni koji su se pokajali Allahu”, obljavljena je na francuskom jeziku a autor je Ibrahim Abdullah el Hazemi.


Lejla kazuje:
Prije devet godina saznala sam da imam veoma opasnu bolest – rak, svako zna da je i samo spominjanje imena te bolesti zastrašujuće. Moje vjerovanje u Allaha bilo je slabo. U potpunosti sam zastranila od sjećanja na Allaha, dž.š, i smatrala sam da će ljepota i zdravlje trajati cijeli život. Nikada nisam ni pomišljala da ću oboljeti od bolesti poput raka. I tako, kada sam saznala za bolest koja je u meni, to me tako jako potreslo, iz dubine duše. Razmišljala sam o bježanju. Ali gdje? Gdje mogu pobjeći od bolesti koja se nalazi u meni? Čak sam pomišljala na samoubistvo! Međutim, mnogo sam voljela svog muža i djecu. Nisam ni razmišljala o Allahovoj kazni ako počinim takav grijeh, jer, kao što sam rekla, bila sam daleko od sjećanja na Allaha. Allahova je volja bila da ta bolest bude razlog mojoj uputi, također i razlog za uputu mnogo ljudi.
Otišla sam u Belgiju gdje sam posjetila mnoge ljekare. Oni su kazali mom mužu da mi prvo moraju ukloniti dojke, potom da moram ići na određene terapije. Znala sam da će te terapije uzrokovati opadanje kose, da će moje trepavice i obrve nestati, da će to uzrokovati pojavu brade na mom licu i učiniti da mi nokti i zubi počnu otpadati. Tako sam u potpunosti odbacila tu soluciju. “Radije ću umrijeti sa svojim dojkama, zubima i sa svime onim s čime me je Allah stvorio nego živjeti bez toga.” – kazala sam. Zamolila sam ljekare da mi dadnu drugu terapiju koja je manje efketna i oni su to i učinili.
Vratila sam se nazad u Maroko. Išla sam na terapiju i nisam imala nikakvih posljedica na svom tijelu što me je činilo veoma sretnom. Razmišljala sam: možda su ljekari pogriješili i možda ja nemam rak. Međutim, nakon šest mjeseci, počela sam naglo mršaviti, moja boja se počela mijenjati i osjećala sam konstantni bol. Moj ljekar u Maroku savjetovao mi je da se vratim u Evropu, i to sam i učinila. Tamo u Belgiji sam naišla na katastrofu! Ljekari su rekli mom mužu da se bolest raširila cijelim mojim tijelom, da su pluća u potupnosti inficirana, i da sada nemaju nikakvog rješenja za moj slučaj. Kazali su: “Bolje vam je da odvedete svoju suprugu nazad u svoju zemlju da tamo umre.” Moj muž bio je šokiran... i, umjesto, odlaska nazad u Maroko, otišli smo u Francusku, miseći da ćemo tamo naći neko riješenje. Ali, u Francuskoj ništa više od onoga na što smo naišli u Belgiji. Konačno, odlučili smo da odemo u bolnicu i da odem na operaciju odstranjivanja dojki i da nastavim s jakom terapijom (koju su ljekari ranije propisali).
Međutim, moj suprug je razmišljao o nečemu na što smo uvijek zaboravljali – žalosno, na nešto što je uvijek bilo previše daleko od naših misli. Allah, dž.š, je nadahnuo mog supruga da me odvede Allahovoj Svetoj kući u Meki. Možda možemo stati pred Allaha i zamoliti ga da nam pomogne da pronađemo izlaz iz tog problema.
Napustili smo Pariz izgovarajući: “Allahu Ekber, La ilahe illallah” (Allah je najveći, Nema boga osim Allaha). Bila sam veoma sretna jer bilo je to prvi put da posjetim Allahovu Svetu kuću i da vidim Kabu.
Ponijela sam primjerak Kur'ana iz Pariza, prije ga čak nisam ni imala sa sobom. I krenuli smo za Meku. Kada sam ušla u Svetu džamiju i prvi put vidjela Kabu mnogo sam plakala – prizor, mjesto na kojem su klanjali Allahovi poslanici, Sveta džamija, mnoštvo muslimana, Veličanstvenost, Darežljivost i Čista Milostivost mog Gospodara, Allaha...
Plakala sam jer se sa svim tim nisam mogla lahko suočiti, jer sam žalila za svim prošlim godinama koje sam provela bez obavljanja namaza i traženja Allahove pomoći.
Kazala sam: “O, Gospodaru, ljekari su bili nemoćni da me izliječe....Ti imaš lijek za svaku bolest, sva vrata su ispred mene zaključana. Ništa mi nije ostalo nego da tražim pred Tvojim vratima, Molim te Gospodaru, ne zatvaraj mi Svoja vrata!” Nastavila sam klanjati i upućivati Allahu dove dok sam obilazila Kabu. Molila sam ga da me ne razočara i vrati praznih ruku. Kao što sam ranije kazala, u potpunosti sam zastranila kada je bila u pitanju Allahova vjera. Tamo sam otišla i do učenjaka i zamolila ih da me upute na neke knjižice i dove koje lahko mogu čitati. Savjetovali su mi da učim što više mogu iz Kur'ana. Također su mi savjetovali da što više činim “tedhallu” sa zemzem vodom. (Tedhalla: je piti velike količine vode dok voda ne dođe do rebara). Također su mi savjetovali da mnogo spominjem Allaha i da donosim salavate na Poslanika, a.s. Na Allahovom svetom mjestu sam se osjećala veoma mirno i opušteno. Zamolila sam supruga da mi dopusti da se ne vraćam nazad u hotel i da ostanem u Haremu cijelo vrijeme. On mi je dao svoje dopuštenje. U Haremu su pored mene bile neke sestre iz Egipta i Turske koje su vidjele kako mnogo plačem. Pitale su me za razlog. Kazala sam im da prije nego što sam došla u Allahovu kuću, nikad nisam mislila da ću je toliko mnogo zavoljeti. Također sam im kazala da imam rak. One su bile uz mene cijelo vrijeme i nisu me napuštale. Također su dobile dozovole od svojih muževa da ostanu sa mnom u džamiji.
Rijetko smo spavale. Jele smo male količine hrane, ali smo pile mnogo vode zemzem. I kao što je Poslanik, s.a.v.s, kazao: “Zemzem voda je za ono zašto se pije, ako je piješ s namjerom da se izliječiš, Allah, dž.š, će te izliječiti. Ako je piješ zbog žeđi, Allah, dž.š, će ti ugasiti žeđ... itd.” Tada nisam osjećala glad. Nastavila smo obavljati tavaf i mnogo učiti Kur'an. Na taj način provodila smo dane i noći. Kada sam došla u Allahovu kuću bila sam veoma mršava, a gornji dio mog tijela i moje grudi bili su ispunjeni oteklinama od krvi i gnoja. To je bilo zbog toga što se rak proširio po čitavom gornjem dijelu mojih grudi. Sestre su me neumorno molile da operem gornji dio svog tjela zemzem vodom, ali ja sam se čak bojala da taj dio tijela i dodirnem. Bojala sam se podsjećanja na svoju bolest, jer će tada bolest okupirati moje misli, umjesto da se sjećam Allaha i da mu se predam u potpunosti.
Od tada sam stalno prala svoje tjelo, bez direktnog doticanja dijela koji je bio pogođen rakom. Nakon pet dana, moje prijateljice insistirale su da cijelo tijelo polijem i operem zemzem vodom. Na početku sam odbila. Međutim, osjetila sam da me nešto tjera da to učinim. Polahko sam pokušavala preći preko dijelova koje sam uvijek izbjegavala, preko grudi. Ponovno sam se uplašila, ali sam opet osjetila silu koja me tjera da još jednom pokušam. Oklijevala sam. Nakon trećeg pokušaja, prisilila sam svoju ruku da pređe preko gornjeg dijela tijela i, konačno, preko grudi! Nešto nevjerovatno se desilo – nije bilo oteklina od krvi i gnoja.!!!
Nisam mogla vjerovati u ono što sam osjetila. Prešla sam preko svojih grudi još jednom, bila je istina! Da, to je bila istina! Zadrhtala sam. Sjetila sam se da je Allah kadar učiniti što god On hoće. Zamolila sam jednu prijateljicu da dodirne moje tjelo svojom rukom i pogleda ima li oteklina. Ona je to učinila i one su potom povikale: «Allahu Ekber! Allahu Ekber!» Otrčala sam svom suprugu u hotel, podigla sam svoju košulju i kazala:
“Pogledaj Allahove Milosti!” Rekla sam mu šta se desilo i on nije mogao da u to povjeruje. Plakao je neprestano. Kazao je: “Znaš li da su se ljekari zaklinjali da ćeš umrijeti u roku od tri sedmice?” Ja sam im odgovorio: “Sudbina je u Allahovim rukama, neka je On Hvaljen, niko ne zna šta nam budućnost donosi osim Njega. Ostali smo u Svetoj Allahovoj kući jednu sedmicu, zahvaljivala sam Mu za Njegovu nemjerljivu Milost. Potom smo otišli da posjetimo Poslanikovu džamiju u Medini.
Nakon toga smo otputovali u Francusku. Tamo, ljekari su bili zbunjeni i iznenađeni do ludila. “Jesi li ti ista ona osoba” – pitali su me. Ponosno sam odgovorila: “Da, a ovo je moj suprug, mi smo se vratili Allahu, i sada se ne plašim ničega osim Allaha, dž.š. Sudbina dolazi od Njega. Kazali su mi da sam ja veoma čudan slučaj. Oni su izrazili želju da me ponovno pregledaju.
Uradili su to ponovno, i nisu ništa našli. Prije, jedva da sam mogla disati od nateklina. Međutim kada sam otišla u Allahovu Svetu kuću i zamolila ga da me izliječi, rak je u potpunosti nestao. Potražila sam knjige iz Poslanikove biografije, čitala sam ih i mnogo plakala. Plakala sam žaleći za svim što sam propustila u životu. Propustila sam imati ljubav spram Allaha i Njegovog Poslanika. Ja, ponizni rob Allahov, koji je trabalo da voli Allaha cijelom svojom dušom, trošila sam svoju ljubav, kroz sve ove godine, na beznačajne stvari ovoga svijeta. Plakala sam za vremenom koje sam protračila daleko od Allaha, mog Stvoritelja, za vremenom koje svi treba da utrošimo u obožavanje Allaha, istinski Ga voleći, izražavajući ljubav spram Njegovog Poslanika, slijeđenjem njegovog plemenitog uzora, njegovog sunneta.
Molim Allaha da oprosti meni, mome suprugu i svim muslimanima i da me prihvati kao iskrenog roba. Amin!

Mirnes Kovač
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

29

Ponedjeljak, 04. Oktobar 2004

[SIZE=4]Moje tijelo je moj biznis [/SIZE]

Par vremena unazad, par djevojaka iz Montreala bile su izbacene iz skole zbog nosnje kao sto je moja. Izgleda stvarno neobicno da mali komad platna moze izazvati toliko nesuglasica. Mozda je strah jer krijem Uzi . Ne mozete nikad znati sa tim muslimanskim fundamentalistima.Naravno cin na djelu je vise od pukog komada platna. Ja sam zena muslimanka kao milioni drugih muslimanki sirom globusa izabirem da nosim hidzab. Ima mnogo nacina da ga nosim ali u biti sta cinim, jeste, da pokrijem cijelo svoje tijelo osim ruku i lica.


Ako ste vrsta osobe koja je gledala dosta popularnih filmova sigurno cete razmisljati o harem djevojkama i trbuh-plesacicama, zena koje se drze povucene, osim za privatno zadovoljstvo njihovih muskih gazdi. U istinskoj islamskoj vjeri, nista ne moze biti povrh istine. A koncept hidzaba suprotno vecinskom misljenju je odista jedan od fundamentalnih aspekata zenskog napretka.
Kada sam se ja pokrila zbilja sam mislila nemoguce je za ljude da mi sude prema izgledu. Ja ne mogu biti ketegorisana zbog moje atraktivnosti ili pomanjkanja sta je iza. Uporedite ovo sa zivotom u danasnjem drustvu: Konstantno mjerimo jedni druge na bazama nase odjece, nakita, kose i sminke. Kakva je to vrsta ostroumnosti u svijetu kao sto je ovaj?
Da, ja imam tijelo, fizicku manifestaciju na zemlji. Ali, je li to posuda inteligentnog mozga i jake duse. Nije na posmatracu da prijeca ili koristi ga kao razglas u prodaji svega od auta do piva. Zbog povrsnosti svijeta u kojem zivimo vanjski izgled je toliko naglasen da individua skoro nista ne kosta.
Mit je kako je danasnja zena emancipovana. Kakva vrsta slobode je to ukoliko zena ne moze proci ulicom bez da bude sa svih aspekata njene fizicke pojave 'ispitana'?
Kada zato obucem hidzab osjecam sigurnost od svega ovoga. Mogu se odmoriti uvjerena da niko ne gleda u mene i cini pretpostavke o mome karakteru na osnovu duzine moje suknje. Nalazi se barijera izmedju mene i onih koji bi da me iskoristavaju. Ja sam kao prvo i prije svega ljudsko bice, ekvivalentna svakom muskarcu i nepovrediva zbog moga spola. Jedna od kukavnih istina nasih vremena je pitanje mita ljepote i zenske licne predodzbe. Citajuci popularne tinejdzerske magazine mozete smjesta pronaci kako vrsta predodzbe tijela je 'unutra' ili 'vani' .Ukoliko imate pogresnu 'vrstu' tijela onda samo treba da idete i da ga mjenjate zar ne? Nakon svega nema nacina da budete debele i jos lijepe.
Pogledajte bilo koji oglas. Je li se to zena koristi da se prodaju proizvodi? Koliko joj je godina? Koliko je atraktivna? Sta je to obukla? Vise cesto nego ne, ta zena nece biti starija od njenih ranih dvadesetih, vitkija, mrsavija i vise privlacnija nego prosjecna, obucena u skimpy odjecu.
Zasto mi sebi dopustamo da budemo manipulisane ovako? Iako zene devedesetih zeljele da vjeruju u to ili ne, biva satjerana u kalup. Biva iznudjena u prodaju tijela u licnu sramotu. Zbog ovoga imamo trinaestogodisnjakinje stavljaju prste oko vrata a prevaga mladalackog zara ih vjesa. Kada me ljudi pitaju jesam li potlacena mogu cestito reci -NE! Ucinila sam ovu odluku kao licni izbor. Ja volim cinjenicu da drzim kontrolu nacina kako ce me drugi ljudi zapazati. Uzivam u cinjenici da ne dajem nikome nista za gledanje i da sam se rijesila zakovitlanog jarma fashion-industrije i drugih institucija koje iskoristavaju i eksploatisu zensko tijelo.
Moje tijelo je moj licni biznis. Niko mi ne moze reci kako bih ja trebala izgledati niti jesam li lijepa ili nisam. Ja znam da postoji nesto vise za mene od toga. Takodje, mogu reci - NE! udobno kada me ljudi pitaju da li osjecam kao da moja seksualnost biva savladana. Ja drzim kontorlu nad mojom seksualnoscu. Zahvalna sam da nikada necu trpjeti sudbinu pokusaja smanjivanja/povecavanja tezine niti pokusaja trazenja tacnog ruza za usne koji bi pario uz boju moje suknje. Izabrala sam sta su mi prioriteti a nisu sigurno medju ovim.

Zato kada me vidis slijedeci put, ne gledaj na mene samilosno! Ne trpim niti sam zatocenik u obozavanju muskarca. Ja sam se oslobodila.
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

30

Subota, 09. Oktobar 2004

[SIZE=4]Vise od telefonskog broja [/SIZE]

Molim te Dzenifer, ne dopusti im da me vrate ponovo mojoj majci” Njegove male ruke uhvatile su moju ruku i cvrsto je drzale. Ostajuci zarobljena u njegovim rukama, duboko pogledah u njegove oci. “Necu Brajane, ucinit cu sve sto mogu da je zadrzim daleko od tebe.” Stiscuci njegove ruke jako, “obecala sam.”



Okrenuo se i pogledao na njegove male sestre kaceci se o vrata u prostoriji gdje je policija ispitivala njihovu majku. Pogledao je okolo i odsetao tiho do malog prozora. Oboje smo buljili na ulicu gdje su se dva 'drag-dilera' okomila na starog pijanicu.

Brajan se okrenuo skoro posramljen koje je imao misljenje o sebi. Njegove oci su se zaustavile na mojim crnim cipelama, promrmljao je, “Ali sta sa njima?” Okrenuo je svoje rame da pokaze na njegove sestre. “Vidio sam na TV da socijalni radnici nisu mogli zadrzati dvije sestre zajedno, zatim su ih stavili u sirotinjski dom.” Znala sam, nisam ga mogla zadovoljiti, jer je ovaj aspekt legalnog sistema bio van mojih mogucnosti. Polahko, prinijevsi ruke licu i pokrivsi ih rukama, jadila sam se. Nije bilo rijeci. Iznenada, vrata se otvorise i Brajanova majka dodje prolamajuci tisinu sobe sa lisiciama na rukama.

Djevojcice joj se omotase oko nogu jadikujuci. Brajan se vise pribijao uz mene kako su ga oci njegove majke probadale tupim pogledom. Okrenula je pogled polahko prema meni kao jastreb koji ispituje metu. Brajanova mokra ruka se obavi oko moje. Pogledah nastranu u nemogucnosti da izdrzim njen pogled. Policajac je odvede niz stepenice dok su druga dva socijalna radnika drzala djevojcice. Soijalna radnica izadje sa crnom aktovkom. Brajan pogleda okolo, uzasavajuci se shvatajuci da se trenutno cijeli njegov zivot mijenja. Osjetila sam da njegova crna vrtoglavica zahvata i mene. Pobjegla sam ka izgrebanom drvenom stolu u kancelariji i izvadila vani pero.

Pronalazeci da nema u njemu tinte, bacih ga na pod i uzeh skolsku suhu zutu olovku, vrsta koja vraca nazad u skolske uspomene. Izskrabala sam moj broj telefona i savila ga napeto u svoju ruku. Polahko sam neprimjetno dosetala do Brajana. Socijalna radnica je primijetila moju kretnju i radoznalo ispitivala moje radnje. Njene tanko iscrtane obrve su se izvijale. “Nece biti vise kontakata sa djecom od kada se prebace u foster-dom.” Klimnuh glavom. Pokusavajuci ostati nepristrasna upitah, “Mogu li djeca ostati zajedno?” Djevojcice su prestale da se guraju oko radnika i gledale su nas. Nada i strah se sirio njihovim licima razmisljajuci o ostanku zajedno ili cak odvojene od njihove majke. Socijalni radnik je pogledala na djevojcice, zatim na Brajana i rece: “Mozda djevojcice, ali ne i djecak.” Veliki oblak zle sudbe obuze Brajana, uhvatih njegovu malu ruku i dok je socijalna radnica pitala direktora zastitnog doma (foster home) neka posljednja pitanja viknuh:" Brajane, ja ne smijem ovo ciniti, ali ovo je moj kucni broj, nazovi me.”
Prilazeci blize njegovom uhu drzala sam oba njegova ramena i rekla mu:-“Nikada te necu zaboraviti.” Djeca su bez vjere kao bez icega da se uhvate za to. Gdje rijec 'normalnost', nema znacenja. Brajan je samo jedno dijete sa kojim sam radila na besckucnickom i kucnom nasilju Zastitnog Doma u Americi. Ljudi gledaju pasivno dok se zivoti burkaju oko njih a zlo puneci drutvo zahvata mnoge od njih. Kao djeca Adema i Have, mi smo drustvena stvorenja, koja trebaju konstantnu konfirmaciju da nismo sami i nema veze kroz kakve teskoce prolazimo znamo da je Allah sa nama.

U muslimanskoj zemlji (cak iako nasi roditelji bili nefunkcionalni) dzamija je samo nekoliko koraka dalje. Moze se cuti poziv za namaz, stajuci u saff tretiran kao isto bice sa ostalim Allahovim stvorenjima. Mogao bi uspostaviti veze sa imamom i sa drugim ljudima koji bi mu pruzili ugodjaj. Idealnije, postali bi njegova sira porodica i aktivirali bi se za njega. Zivot nije nista drugo do drugo ime za molitvu. Poslanik Mojsije (Musa) je naredio organizovanje zajednice na cvrstom tlu u cilju ukostavanja sa dobro organizovanim i snaznim neprijateljem, egipatskim faraonom, uspostavom regularne molitve: “...” (Qur’an 10:87) “Kada se takvi ljudi susretnu, gledaju druge kao prijatelje; siromasi, bogatasi, hromi, sepavi i slijepi, svi se sastanu zajedno i pregledaju uslove jedni drugim.

Prirodno, ovi prijatelji i braca po vjeri osjecaju podjelu bolova jedan drugog. Bogati ce imati priliku da sretne njegovu bracu, a siromasni i sepavi ce imati priliku da sretnu bogate clanove islamskog drustva i saopce im svoje potrebe. Ovi raznoliki clanovi drustva se sastaju i razmjenjuju jad i zalost jedni drugih. Ovo pomaze u razvitku ljubavi i paznje i cini ih bliskijim jednih drugim.” [Afzalur Rahman; pg. 143)

Za ovoga malog djecaka, jedan takav skup bi mu pomogao da prebrodi svoje probleme. Oni mu cak mogu naci dalje rodjake sa kojim bi nastavio zivjeti. Ukoliko se Brajan ne pojavi na namazu-molitvi, oni ce mu otici kuci da bi se upoznali zasto je izostao iz dzamije. Ova posjeta moze stvoriti drustvenu obavezu prema njegovoj porodici. Dokumentovano je da drustva koja su ostala bliska u cehri, manje imaju drustvenih nepravdi. Zajednicki namaz u islamu, veza koja spaja zajedno jake i slabe, tako stvara bezbjedonosnu vezu za djecu kao sto je Brajan i njegove sestre da ne padnu. Poslanik, neka je Allahov mir na njega, kaze da su muslimani kao jedno tijelo-ukoliko je jedan dio slab, cijelo tijelo osjeca bol (Bukhari & Muslim).

Abu Hurairah (Allah mu se smilovao) prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao, “Ko god otkloni brigu od muslimana, Allah ce otkloniti jednu njegovu na Sudnjem Danu. Ko god zastiti muslimana, Allah ce zastiti njega na ovome i na buducem svijetu. Allah ce pomoci svoga roba toliko dugo koliko njegov sluga pomaze svoga brata.” (Cetrdeset hadisa. 114)

Sta se desilo sa Brajanom? Nazvao me jednom, ali su mu oni sigurno oduzeli moj broj telefona. Da sam tada bila muslimanka mogla sam mu dati nesto vise zasto bi se podrzao. Da sam tada bila muslimanka, mogla sam mu reci zasto je bio ovdje i da se prihvati onoga sto je ispravno. Nalazi se nagrada za svaku dobru akciju, ako ne na ovoj zemlji onda u Dzennetu. Ali ne znam gdje je on, to je bilo prije deset godina, u veoma dalekom mjestu.

Pise Jennifer Dwyer
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

31

Subota, 09. Oktobar 2004



Veoma zanimljiva prica...

[SIZE=4]Manekenka Sara [/SIZE]


Navodi se u knjigama selefu-s-salihina predaja da je za vrijeme Musa, alejhisselam, živio čovjek koji je činio grijehe 40 godina. Jedne godine je zavladala velika suša i izišli su svi zajedno sa Musa, alejhisselam, i dovili Allahu da spusti kišu, ali kiša nije silazila. Zatim se Musa, alejhisselam, obrati Allahu dž.š. sa riječima: Gospodaru, navikao si me da mi uslivaš moje dove. (Kao da je svojim riječima rekao: Gospodaru, Ti si toliko milostiv i plemenit) Allah dž.š. mu je odgovorio: O Musa, kišu nisam spustio jer između vas ima moj rob koji je činio grijehe 40 godina i zbog njegovog griješenja ste bili uskraćeni kiše. Gospodaru, šta da uradimo? Neka iziđe i napusti vas, jer njegovo prisustvo zabranjuje milost. Zatim se Musa, alejhisselam, obratio svome narodu: O sinovi Israilovi, među nama se nalazi neko ko čini grijehe 40 godina i zbog njegovog prisustva, Allah nam neće spustiti kišu, pa neka nas napusti kako bi nam Allah spustio kišu. Taj čovjek je pogledao sa lijeve, pa sa desne, niko nije izlazio i shvatio je da je on taj jedini koji je veliki griješnik. Šta je uradio?

Otpočeo je dozivati svoga Gospodara govoreći: Gospodaru moj, ako iziđem osramotiću se, a ako ostanem umrijet ćemo od gladi. Gospodaru, pokrij moju sramotu, a ja Ti obećavam da se nikad više neću vratiti na svoj grijeh! Ja Ti se kajem, Gospodaru moj! Nije ni izgovorio te riječi, a jaka kiša je otpočela padati i sve tako dok nije prestala. Kada je prestala, Musa, alejhisselam, se obratio Allahu: Moj Gospodaru, zar mi nisi rekao da nećeš spustiti kišu sve dok ne iziđe griješnik i ne napusti nas, a to se nije desilo?. Allah dž.š. mu odgovara: O Musa, kišu sam spustio iz radosti zbog tewbe/pokajanja Moga roba koji je činio grijehe 40 godina. (Samo trenutak je trebao da se njegov život promjene, trenutak da svi ožive nakon velike suše, da ostavi grijeh koji je činio 40 godina...) Musa, alejhisselam, reče: Gospodaru, reci mi ko je on da se veselimo zbog njega. Allah dž.š. odgovara Musa, alejhisselam: «O Musa, 40 godina je griješio i ja sam ga prikrivao, a na dan njegova pokajanja da ga osramotim»

Tema današnje khutbe je Sara. Sara supruga Ibrahima, aljehisselam?? Ne. Sara, neka sahabijka? Ne. Onda, koja Sara? Sara manekenka, djevojka koja se natjecala za miss države u kojoj je živjela. Sara, koja je bila konobarica u noćnom baru. Sara, koja nije imala ama baš ništa sa islamom. Otvori uši i srce i uputi se sa mnom u tu prelijepu oazu Allahove milosti.

Sara je porijeklom libanka, ali od njene desete godine živi sa roditeljima u Novom Zelandu. Nije prošlo nekoliko godina, njeni roditelji su se razveli i našli svoje nove saputnike, a ona je ostala sama i nakon završene srednje škole upisala je fakultet, stanovala u domu itd.. Radila je u noćnom baru da bi sebi zaradila da ima za lične potrebe, jer za majku i babu nije ni čula nakon njihovog razvoda, niti su se oni interesovali za nju. Priča o sebi i kaže: Bila sam jako opuštena djevojka, hodala sam sa svakim, družila se sa svakim i nema tog, islamom zabranjenog, grijeha kojeg nisam učinila. Oblačila sam se eto tako da sam prikrivala sramna mjesta. Kada su moji roditelji bili sa mnom, nikada nisam čula nešto što me podsjeća da sam muslimanka... Inače, Sara se odlikovala izrazitom ljepotom. Znači, bila je ljepotica. Nakon pritiska njenog društva, odlučila se kandidovati za natjecanje za miss svoje pokrajine i na kraju je i izborila prvo mjesto i postala zvanično najljepša djevojka u svojoj pokrajini. Kandidirala se i na državno natjecanje za Miss države i tu je pobjedila. I u tom vremenu, kada se spremala za natjecanje za Miss svijeta, otišla je kod svojih sugrađana libanaca, koji su imali satelitsku antenu i pratili arapske programe, kao što mi u dijaspori žudimo za našim programom, lijepim emisija...., iako mi za našu vlast nismo zaslužni za jedan dobar i kvalitetan program koji će nas podsjetiti da imamo državu, da imamo i lijepih stvari u našoj zemlji, da naša zemlja napreduje, da naša zemlja ima perspektive.... i tako kada je došla kod njih, ova žena domaćica je listala kanale i zaustavila se na jednom predavanju prof. Amra Khalida. To je čovjek koji ima stila, znanja i iskrenosti da čovjeka oraspoloži ako je najtužniji, da mu srce napuni imanom... Ta žena je pratila njegove emisije i Sara uz nju, eto da i ona vidi šta taj čovjek priča o vjeri. Tema je bila «Čednost ili Čast». U toku emisije, Sara je shvatila da je ona daleko od osobina koje se nalaze u osobi koja ima čast. Pogledala je na svoju odjeću i shvatila da kada krene od svog izgleda, ona je djevojka koja nema časti.... Ja se samo pitam da li se ikada roditelji onih Miss u Bosni zapitaju imaju li časti gledati svoje kćerke kako ispred malih ekrana hodaju u kupaćim kostimima? Imaju li časti kada znaju da je njihova kćerka jeftina roba u rukama zvijeri koji budu razlogom zašto ta djevojka izgubi nevinost na pripremama za natjecanje....

Nastavlja Sara i kaže: Nešto mi se u glavi zamantalo od te zamisli, pogledala sam u svoj život i poredila ga sa onim što je profesor pričao i našla sam se u velikoj provaliji. Vratila sam se kući i napisala pismo preko interneta prof. Amru Khalidu. Napisala mu je svoje stanje i imala jedno pitanje za njega. On priča i kaže: Bio sam jako zauzet u tom periodu, trebao sam putovati, pripremati neke papire... i došlo mi je mnogo E-mailova. Nije mogao sve da ih pročita, već ih je stavio na svoj radni sto i imao namjeru da ih prelista kada se vrati sa puta iz Velike Britanije. Nešto je radio oko stola, i rukom je zahvatio listove na kojima su se nalazila pisma i listovi su pali na zemlju. Kupeći te papire, za oko mu je zapelo pismo koje dolazi od Sare iz Novog Zelanda. Nije mogao odoliti, uzeo je i pročitao pismo u kojem je ona opisala svoj život i na kraju mu rekla: Sve ovo sam ti napisala da bi te upitala: Da li će mi Allah primiti moje pokajanje ako se pokajem? Jedva je dočekao i poslao joj pismo u kojem je rekao: Naravno da hoće, Allah je milostiv, mnogo prašta, Plemenit je...Poslao joj je to pismo i mislio stvar je završena. Poslije tri dana dolazi pismo od Sare u kojem piše: Ostavila sam posao u noćnom baru. Poslije dva dana poslala pismo u kojem kaže: Otkazala sam natjecanje za Miss, nakon dva dana poslala pismo u kojem piše: Slušala sam predavanje o pokajanju i shvatila sam da je veliki Božiji dar da se čovjek vrati svom Gospodaru. Nakon toga, priča prof. Amr: Dobili smo od nje broj telefona i ja, moja žena i moj mali sin smo pričali sa njom telefonom, a njen arapski je bio jako slab. Koliko godina imaš Sara? Rekla je 21. Poslije je poslala pismo u kojem moli da joj pošalju fatihu transkripcijom napisanu, jer ona nema Kur'ana i ne zna čitati arapski. Poslije je nazvala i zamolila da je nauče klanjati. (Prof. Amr se kune Allahom da je ova priča istinita, a njena prijateljica je potvrdila sve ovo i njena pisma su bila dostupna mnogima koji su se uvjerili.) Našli smo joj stranicu na interentu preko koje je mogla naučiti klanjati... Nakon dva tri dana poslala je pismo: Ja sam počela klanjati i moram vam priznati da sam osjetila da sam najsretnije trenutke svoga života osjetila upravo u prvom namazu kojem sam radi Allaha klanjala. Poslala je poslije pismo u kojem moli da joj pošaljemo neke kasete Kur'ana da sluša Kur'an i odmah su joj poslali nekoliko kaseta od učača koji zaista mame ljudske uzdahe od ljepote glasa i melodije Kur'anske. Prošlo je tri dana nije se javljala, onda zove sva sretna i uzvikuje: Naučila sam suru Amme, zatim nije prošlo par dana piše naučila sam suru Rahman, poslije toga naučila sam suru Jusuf... Jeste li u životu čuli za nekoga ko je bio toliko daleko od Allaha a ovako mu se brzo vraća? Nekoliko dana je prošlo, zove Sara i sva vesela uzvikuje: Ja sam otpočela klanjati noćni namaz. U njemu sam osjetila toliku slast imana i toliko se osjećam blizu svoga Gospodara kada klanjam taj namaz. (Braćo, sestre..rođeni smo u islamu, a jesmo li osjetili slast imana i slast noćnog namaza kojeg je osjetila Sara nakon mjesec dana njenog povratka u islam?) Priča kako je naveliko zavolila slušati Kur'an, osjetila je neku posebnu slast u njemu tako da nije mogla da ga napušta. Nije prošlo dva dana zove nas i kaže: Ja se hoću staviti hidžab. Kaže prof. Amr Khalid: Ja sam se sledio. Ne mogu joj kazat nemoj, a ne mogu je pustiti da ovako brzo prima stvari iz bojazni da joj ne dosadi i na kraju sve polahko ispusti. (Koliko naših djevojaka i žena se «sažaljava» na pokrivene djevojke: Vidi ih, jadne one, skuhaše se... i kada se govori o Allahovom farzu hidžabu toliko se sa oprezom govori kao da je neka eto tamo nafila, a ne Allahov farz!) Prof. Amr joj je poslao pismo: Moj ti je savjet da ne žuriš, jer sam imao iskustva sa djevojkama koje su tako brzopleto postupile i poslije se otkrile... Vratila mu je pismo i rekla: Ja ne mogu čekati, u mom srcu gori čežnja da budem i u vanjskom izgledu muslimanka.
Obukla je hidžab nesuđena missica svijeta. Umjesto razvrata i golog tijela, obukla je nešto najljepše što može ženu učiniti još ljepšom nego je inače, a to je hidžab. U tom istom pismu je rekla: Ja želim da nešto uradim za islam!!!
Allahu jedini, neka je Tebi hvala. Koliko nas je i život prošao a nije nikada rekao ovu rečenicu niti učinio korak da ova rečenica bude zapisana i u njegovu biografiju: Ja želim da nešto uradim za islam! Nakon pedest godina u islamu, mnogi od nas je ne izgovore, a Sara ju je izgovorila nakon tri sedmice od prvog susreta sa Islamom.

Ako Bog da Sara, uradićeš ti dosta za islam, nemoj žuriti.- poručio joj je prof.Amr

Nastavice se...
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

32

Subota, 09. Oktobar 2004

...nastavak...

Prošla je sedmica dana ni glasa od Sare. Nakon toga zove i kaže: Bila sam jako bolesna prošle sedmice. Kako bi mogla učestvovati na natjecanju za Miss, na prsima sam napravila plastičnu operaciju, da uljepšam još više svoje tijelo. Doktori su mi utvrdili da je rak. Moram podlegnut operaciji koja je neminovna, jer ako je ne pristanem, moguće je da mi se cijelo tijelo paralizuje i strašna bolest da me snađe, a ova operacija ponekad i urodi plodom. Pitala je za savjet: Da li da se vrati u svoj rodni kraj i tamo učini nešto za svoju vjeru i svoj narod? I na kraju je odlučila da će se poslije operacije, ako joj Allah da života, vratiti u svoj rodni kraj. I na kraju pisma je pitala: Je li moguće da će mi Allah oprostiti 20 godina moga lutanja u tri sedmice??
Kada sam pripremao hutbu, zacrvenio sam se od ove Sarine rečenice: Kad sam ja tako nešto pomislio i kada su mene moji grijesi toliko brinuli??
Nastavlja Sara u drugom pismu i kaže: Trenutno nisam u stanju da uradim za islam bilo šta korisno, ali ću ove kasete što sam ih dobila od vas dati svojoj prijateljici i reći ću joj da je to nešto što mi je najdraže od svega što posjedujem. Otišla je u bolnicu i tu je prestalo kucati srce ljepotice koja je postala još ljepša i privlačnija svojim islamom, hidžabom, svojom dušom koja je kucala za islam za to veoma kratko vrijeme. Znate koliko je živjela u islamu? Od prvog Redžeba do prvog Ša'bana, tj. samo mjesec dana.

Dozvolite mi da vam ubrzo pročitam neke isječke iz njenih pisama:

1. Esselamu alejkum Ja imam za vas jedno iznenađenje. Naučila sam suru Amme. Ja je mogu sada učiti bez da gledam u mushaf. Ja je sada učim na namazu.
2. Esselamu alejkum Ja bih željela da doprinesem za islam koliko mogu, ali izgleda da moj Gospodar želi nešto drugo. Hvala Allahu na svemu što On odluči.
3. Esselamu alejkum Da li vjeruješ da će mi Allah oprostiti? Da li vjeruješ da ću ući u Džennet ili ipak da će moj svršetak biti Džehennem. (Nalazimo li se mi ovdje negdje u ovim riječima, ili mi imamo rezervisanu kartu za Džennet? )
4. Ja ne znam hoću li ikada vidjeti svoju majku koju nisam vidjela punih 6 godina
5. Poslala je SMS poruku gdje kaže: Ja sam u bolnici
6. Poslala SMS gdje kaže: Ja ne mogu da spavam, bojim se.
7. Operacija počinje za nekoliko minuta, neka mi uče dovu moja braća i sestre.
8. I zadnja poruka je stigla od Sarine prijateljice za koju je Sara rekla da će njen telefon biti kod nje poslije operacije: Nažalost, Sara je umrla.
Neka joj se Allah smiluje i uvede je u lijepi Džennet, a nama podari njenu iskrenost, odlučnost i ljubav koju je nosila prema ovoj vjeri.

Nakon ovoga želim komentarisati ovu priču sa jednim, nama svima dobro poznatim hadisom: «Tako mi onoga pored kojeg drugog boga nema, neko od vas će raditi djela stanovnika Džennete sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano, pa će raditi djela stanovnika vatre i ući će u nju. I neko od vas će raditi djela stanovnika vatre, sve dok između njega i vatre ne ostane koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano pa će raditi djela stanovnika Dženneta i ući će u njega» (Buhari i Muslim)

Nemojte se nikada siliti zato što idete u džamiju, već budite ponosni. Sila i ponos su dva različita pojma. Siliš se i potcjenjuješ druge svojim namazom, svojim stažom u islamu, svojim sedždama..., ali ponosan čovjek to ne radi. On klanja radi Allaha, ide u džamiju radi Allaha i on smjelo i ponosno svima dokaziva da je musliman. Budimo oprezni da ne preselimo kao nevjernici, Allah nas sačuvao od te kazne. amin

Sada na trenutak ostavimo Saru, dođite da govorimo o Gospodaru Sare i Gospodaru svih svijetova koji nas je počastio imanom, vjerom, dao nam sve blagodati Njegove, dođi da o njemu pričamo.

SubhanAllah, 20 godina grijeha, 20 godina daljine od Allaha i smiluje se svome robu u mjesec dana i preseli kao musliman. Kao da Allah dž.š. nam želi reći: Kad god mi se obratiš, ja ću te primiti. Bez termina, stalnoooo!! Danu, noću, zimi, ljeti... Ako mi dođeš a budeš griješnik primiću te, ako budeš mafijaš primit ću te, ako budeš drogeraš primit ću te. ON, subhanehu we te'ala je moćan i milostiv da to sve uradi.
• Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.
• On prima pokajanje od robova Svojih i prašta rđave postupke i zna šta radite;
• koji oprašta grijehe i prima pokajanje
• O sine Ademov, koliko god mi se obraćao i molio Me, oprostiću ti tvoje loše postupke bez obzira na njih. O sine Ademov, da ti grijesi dopru do nebesa, a poslije toga zatražiš od mene da ti ih oprostim, oprostiću ti. O sine Ademov, kada bi mi došao sa grijesima kolika je zemlja, a ne budeš mi pripisivao druga, susrest ću te sa isto toliko oprosta. (Tirmizi)
• Ko mi se približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan aršin. Ko se meni približi za jedan aršin, Ja se njemu približim za jedan hvat, a ko Meni ide hodom, Ja njemu idem trkom. (Buhari i Muslim)
• Svake noći kada prestane zadnja trećina noći, naš Gospodar, slavljen i uzvišen neka je On, silazi na najbliže nebo i kaže:Ima li ko da Me moli pa da mu molbu udovoljim? Ima li ko da od mene traži pa da mu dam? Ima li ko da traži oprost, pa da mu oprostim? (Buhari i Muslim)
• Allah pruža svoju milost noću kako bi se pokajao onaj ko je zgriješio danju i pruža Svoju milost danju kako bi se pokajao onaj ko je zgriješio noću. (Muslim)
• Ispod Njegovog Arša piše: «Moja milost nadvladava Moju srdžbu « (Buhari i Muslim)

Ima mnogo Sara koje su se vratile Allahu i koje sada žive dostojanstven život, a bile su glumice, pjevačice, manekenke... Samo učini korak i vidjet ćeš kako Allah čini prema tebi mnogo više. Samo odluči da nećeš više griješiti i vidjećeš da će ti Allah pomoći.
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

33

Nedjelja, 10. Oktobar 2004

[SIZE=4]Indijac[/SIZE]


Covjek, koji je zivio u Saudi Arabiji, rodom iz Indije, bio je sikh. Imam (Muhammed Farraq) cesto ga je pozivao u islam. Ovaj nije ni odbijao niti prihvatao tu ideju, zbog familije.

Zatim je, jednog dana, Allah otvorio njegovo srce prema islamu. Otisao je u dzamiju, da prihvati islam. Imam je bio zauzet ucenicima i nekoliko daija. Imam nije znao da je covjek zelio primiti islam, tako da mu nije posvetio paznju, nego je izasao s ucenicima.

Covjek koji je zelio prihvatiti Allahovu vjeru ostao je stajati pred vratima dzamije, gledajuci kako imam sa ucenicima sjeda u kola i odlazi. Na taj prizor on se nije mogao savladati da ne brizne u plac i suze su mu potekle.

Dok je tako stajao placuci, naisao je jedan mladic, koji je stanovao u istom kvartu. Zapitao ga je zasto place i Indijac je odgovorio, da je zelio postati musliman. Mladic (Allah ga nagradio najboljom nagradom) ga je poveo svojoj kuci. Tu mu je omogucio da uzme abdest i kaze sehadet (Nema boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik). Nakon toga Indijac je otisao a to je bilo u vrijeme aksama. Kad je dosao u svoju sobu, poceo je trpiti zestoke bolove u stomaku. Mladic je otisao imamu Muhammedu i ispricao mu cijelu pricu. Hodza je zazalio zbog svog postupka.

Sutradan je otisao u sobu Indijca, ali su mu stanari rekli da je on umro prosle noci i da je sada u zamrzivacu u centralnoj bolnici. Imam je, sa nekolicinom daija otisao u bolnicu, da preuzmu njegovo tijelo, ali je odbijen.

Rekli su mu da je ambasada javila njegovoj familiji u Indiju, da bi preuzeli njegovo tijelo i tamo ga spalili. Imam je dao primjedbu da je covjek postao musliman i da imaju svjedoci za to ali je opet odbijen. Imam Muhammed je otisao kod imama Abd Al Aziz Bin Baza (Da mu Allah podari mir i svoju milost) i ispricao mu cijelu pricu. Imam Abd Al Aziz je tada rekao, da Indijac ne treba biti predat familiji, buduci je postao brat u islamu. Oni trebaju klanjati dzenaza namaz i ukopati ga.

Zatim je trazio od Emirata da narede predaju tijela doticnom Imamu. Emirat je tako naredio bolnici i hodza Muhammed je preuzeo tijelo. Ogasulili su ga i polozili u tabut. Vrijeme dzenaze se podudarilo sa dzuma namazom. Imam je odrzao lijep govor o onome, ko je prihvatio islam, pa umro cist od grijeha. Naveo je takve primjere iz historije islama, a onda je ispricao o Indijcu, kome ce klanjati nakon dzume. Klanjali su mu dzenaze- namaz, a zatim su ga nosili na ramenima do mezarja.
Bio je to dirljiv prizor. Da Allah primi njegova djela i da mu se smiluje.

Pisao : Meteor na Clouds
Site. Preuzeto sa IslamWay"
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

34

Petak, 15. Oktobar 2004

[SIZE=4]Kristiane Backer [/SIZE]


''Otkrila sam da je islam pro-zenski i pro-muski; u islamu, zene su imale pravo na glasanje jos godine 600. Muskarci se oblace skromno a i zene se oblace skromno. Niko ne smije koketirati ocima vec pogled moraju oboriti. Mislim da se nije zdravo sepuriti svojom ljepotom (seksualnoscu) jer to privlaci pogresnu energiju ka osobi koja se istice. ''

Kristiane Backer se rodila u protestantskoj porodici i odrasla u Hamburgu, Njemacka. Kada je imala 21, zaposlila se u Radio Hamburg kao novinarka. Dvije godine kasnije biva odabrana izmedju hiljada aplikanata za novog prezentera 'MTV Europe' i odlazi za London. "Bilo je izvrsno – bila sam u mojim dvadesetim, zivjela u Notting Hill, nova djevojka u gradu, pozivana svugdje i fotografisana sa ‘paparazzi’, djelima.

Upoznala sam mnogo poznatih ljudi (od Robbie Williams do Lenny Kravitz) i imala velicanstveno vrijeme. Vecinu moga novca sam trosila na odjecu. Putovala sam po Evropi, uvijek ka najboljim mjestima - Barcelona, Istanbul, Paris; tako sam jednom otisla u Boston da intervjuisem ‘Rolling Stones’, I otisla sam vani sa Princom na sedmicu. Uvijek sam bila zena broj jedan na MTV i literalno sam bila na televiziji: Prezentirala sam Coca-Cola izvjestaj kao i 'European Top 20', intervjuisala sam bandove i milioni ljudi su me prepoznavali sirom Evrope. Na jednom sam rok koncertu stala ispred 70,000 ljudi." Kasnije 1992, pomocu "ciste prilike ili sudbine" srela se sa Imran Khan, kasnijim kapitenom pakistanskog bejzbol tima. To je bio prvi puta kada se srela sa muslimanom. Ona i Khan, koji je takodje izucavao njegovu vjeru, imali su mnogo diskusija o islamu.

Dao joj je par knjiga o islamu i ona je pocela da ga izucava. "Pocela sam osporavati moje predrasude i gledati iza naslovnica. Procitala sam Kur’an i sve je pocelo da ima smisla." Kako je izucavala islam, pazljivo je gledala na neke izdatke, kao sto su prava zene u islamu. "Kao moderna zapadnjakinja sa karijerom, naravno morala sam gledati na islam. Prestala sam nositi mini suknjice i pocela oblaciti duge haljine na TV ... Sokirana sam kako mnogo zena nosi tako malo odjece da bi dospjele na naslovnice i na prve stranice – to je stvarno degradirajuce stanoviste za zenu. '' Otkrila sam da je islam pro-zenski i pro-muski; u islamu, zene su imale pravo na glasanje jos godine 600. Muskarci se oblace skromno a i zene se oblace skromno.

Niko ne smije koketirati ocima vec pogled moraju oboriti. Mislim da se nije zdravo sepuriti svojom lljepotom (seksualnoscu) – jer to privlaci pogresnu energiju ka osobi koja se istice. '' Napokon, ona prihvata islam. Ona sada klanja pet puta dnevno i posti mjesec Ramazan. "Pila bih sampanjac na zurkama svake noci, ali sada nemam dodira sa istim nikako." Godine 2001. ona odlazi za Mekku. "Bilo je velicanstveno, vratila sam se nazad osjecajuci sretan kraj i tisinu." Nakon sto je uzivala u svjetskom ‘show’-u zvanom " to the max", shvatila je da za nju tamo nema nista nova i da to nije bio stvarni cilj zivota. Pocela se zanimati za ostale oblasti. Odlazi na Westminster University i izucava prirodnu medicinu ukljucujuci biljke, aromaterapije, ‘qui gong’, kinesku medicinu, boje ruza, kao i ‘homeopathy’. "Ovaj kurs (bila sam na vrhuncu moje karijere, ali to je bilo razarajuce po dusu. Nisam mogla vise to raditi nikako) otvorio je vrata novog fascinirajuceg svijeta za mene – svetiji nacin vidjenja covjeka i prirode, zdravlja i bolesti, kako su stvari u konekciji."

Ona trenutno ima svoju licnu ‘homeopathy’ kliniku u Njemackoj. Takodje se ukljucila u projekat razvoja prirodne kozmetike i opskrbljivanja hranom koristeci tradicionalne ljecive substance i egzoticna ulja pronadjena u zemljama Arapa. Takodje je studirala na Birkbeck University; odsjek- Religijska Ucenja, ukljucujuci islamsku umjetnost , islamsku medicinu i socijalno politicka stanja u islamu. Backer se takodje ukljucila i u humanitarne akcije. Godine 1998. organizovala je i koordinirala veoma korisnim planom ‘Art Exhibition & Concert’ u asocijaciji sa Bosanskim Ambasadorom pri UN-u, Mohammedom Sacirbegovicem u prisustvu predsjednika Bosne i Hercegovine kao dio ‘Bridge Project’ koji je bio namjenjen ujedinjavanju tri razlicita naroda Bosne i Hercegovine. Bila je izvrsnicki clan humanitarne organizacije "Learning for Life". Godine 2001. 'Learning for Life' organizuje dogadjaj gdje se sakupljao prihod izbjeglicama iz Afganistana, gdje ona biva domacinom. Posjetila je Pakistan mnogo puta sa prijateljima i izucavala zivot i sistem koji je mnogo bio drugaciji od onoga kojega je poznavala na zapadu. Vidjala je nemoguce siromasne ljude, koji su bili tako fini, gostoljubivi i kulturni. "Otisla sam setajuci u planine Pakistana i vidjela mnogo siromasne ljude koji su imali osmjeh na licima i zadivljujuci sjaj u njihovim ocima; taksista je ostavio cak cetiri sata preko da bi se samo uvjerio da sam sigurno stigla kuci.

Na zapadu ljudi su tako skrti sa vremenom i novcem i nikako ne bi gubili vrijeme da vam pomognu – uzimali bi i pica i droge mnogo, ali nikoga nisam vidjela da je stvarno sretan.’’ I dalje nastavlja da pokrece mnoge dogadjaje u Evropi. Ona govori jasno Engleskim i Njemackim Jezikom a takodje zna i Talijanski i Francuski. U islamu, pronasla je cijeli novi zivot. "To je bio najveci poklon koji sam ikada primila."

By Mushfiqur Rahman.
Izvor: Welcome Back to Islam

„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

35

Ponedjeljak, 18. Oktobar 2004

[SIZE=4]Slovenka [/SIZE]


Receno mi je bilo, da napisem zasto sam primila islam. Ali kako da opisem svoje osjecaje od prvog kontakta sa islamom, do spoznaje da je islam ono pravo, pa sve do danas - kada evo sa velikom radoscu i veseljem dozivljavam svoj prvi mjesec Ramazana.
Odgojena sam kao katolikinja i nikada nisam sumnjala da nema Boga. Vec u pocetku svojih studentskih godina dobila sem osjecaj da crkva u Sloveniji igra ulogu servisne aktivnosti. ( kao sto je to dobro opisao moj profesor na fakultetu) sto znaci da ljudi izabiraju vjeru radi obicaja…( sv. obhajilo, birma, svadba…) i vesele se vjerskim praznicima a ustvari i neznaju zasto to cine. Na kraju sem uvidjela da sam i ja jedna od tih koja slijepo slijedi bez ikakvog znanja. A zasto?

Jer sam izgubila vjeru. Bas u tom vremenu sam preko Interneta, stupila u kontakt sa muskarcem koji je dolazio iz sasvim drugacijeg zivota i kulture nego sto je bio moj zivot i moja kultura. Ubrzo sam saznala da je bio i drugacijeg vjerskog opredjeljenja. Bio je musliman.

To sto je bio drugaciji mi nije smetalo, jer ustvari nikad nisam imala problema sa prihvacanjem » drugacijih« ( u bilo kojem pogledu) ljudi. Doslo je vrijeme 'otkrivanja' islama preko televizije, novina i kao zadnje upoznavanje sa tom osobom ali na pocetku uopce nije bilo zelje za prihvacanjem islama. Pola godine kasnije otisla sem u drzavu gdje muslimani predstavljaju vecinu.

Nocni pogled na osvjetljene dzamije ( munare) je nezaboravan. Mjesto kojeg sam posjetila me je ocaralo sa svom svojom karizmaticnoscu i jednostavnoscu… preuzelo me je toliko da sam za godinu dana vratila se opet ali ovaj put sama. Zaostravanjem situacije na Bliskom Istoku uzeta mi je moja najveca ljubav ( koja ce ostati u mom srcu). Dok sam bila u posjeti meni posebno lijepom gradu osjetila sam u srcu da je islam ono pravo i ono sto mi je nedostajalo u zivotu, ta neizmjerna sreca.

Ubrzo po dolasku u Sloveniju otisla sam u inostranstvo, ovaj put u 'razvijenu' drzavu zapadne Evrope gdje muslimani u vecini imaju podjednaka prava kao i ostali drzavljani te drzave. Taj period zivota, je bio za mene jako poucan i bitan. Prvenstveno iz dva razloga - radi bivanja kod familije 'visokog drustva'. Gdje sam vidjela da materijalne stvari ne donose ljudsku i unutrasnju srecu. I kao drugo u svom srcu dok sam boravila tamo sam osjetila da sam muslimanka. Kada sam se vratila u domovinu Sloveniju stupila sam u kontakt sa muslimanima iz Slovenije zapravo sa sestrama u islamu, koje su me prihvatile medju sebe i bile mi spremne pomoci kad mi je pomoc trebala. Poslije nekoliko mjeseci sa svojim srcem i jezikom posvjedocila sam da nema boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Izgovorila sem sehadet.

Od prvog kontakta sa islamom pa sve do danas prosle su 3 godine i ono sto se nemuslimanima cini strogo vjerska pravila i obaveze, se meni cini samoprihvatljivo i normalno. Za uzi krug prijatelja moje prihvacanje islama nije bilo iznenadjenje jer su to vec i ocekivali. Mogu reci za moju familiju da je (koja je ipak na situaciju kakva trenutno jeste) relativno razumna.

Sestra Slovenka - Aisa
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Chechenac« je muško

Postovi: 140

Datum registracije: 30.10.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

36

Utorak, 19. Oktobar 2004

[SIZE=4]Aisha Bhutta, zena u misiji [/SIZE]


Za dobru krscansku djevojku da konvertira u islam i uda se za muslimana je ekstra previse! Ali jos vise od toga, ona je bila uzrokom konvertiranja i njenih roditelja, otprilike ostatak citave njene porodice i oko 30 prijateljica i komsija.

Aisha Bhutta. Sjedi na fotelji u prednjoj velikoj sobi njenoga stana u Cowcaddens, Glasgow. Zidovi su ukraseni ajetima iz Kur'ana, poseban sat koji ima svrhu napominjanja porodice o vremenu namaza i posteri Casnoga Grada Mekke. Aisine plavo svjetlucave oci svjelucaju svjetlom koje samo vjernik posjeduje. Njeno lice je bas onakvo kakvi su Skoti – ne bezosjecajno, humoristicko, dobro, ali njezno prekriveno nikabom.

Za dobru krscansku djevojku da konvertira u islam i uda se za muslimana je ekstra previse! Ali jos vise od toga, ona je bila uzrokom konvertiranja i njenih roditelja, otprilike ostatak citave njene porodice i oko 30 prijateljica i komsija. Njena porodica je bila krscanska sa kojom su Rogerovi ragularno posjecivali Salvation Army sastanke. Kada su svi ostali tinejdzeri Britanije ljubili svoga George Michael postere, Rogerovi su imali slike Isusa na zidu.

Ipak, otkrila je da krscanstvo nije bilo potpuno zadovojavajuce, da je imala toliko neodgovorenih pitanja i osjetila se nezadovoljnom zbog manjka disciplinovane strukture za njena vjerovanja. Aisha je prvi puta srela njena buduceg muza, Muhammad Bhutta, kada je imala 10 godina, i redovni kupac u prodavnici koju je drzala njegova porodica.

Vidjala bi ga u pozadini kako klanja. "Postojao ne mir u onome sto je on cinio. Rekao mi je da je on musliman. Rekla sam: "Sta je musliman?" Kasnije, uz njegovu pomoc pocela je dublje gledati u islam. Kada je napunila 17, procitala je cijeli Kur'an an Arapskom Jeziku. ''Sve sto sam procitala,'' kaze ona ''imalo je smisla.'' Odlucila je prijeci na islam kada je imala 16 godina. "Kada sam izgovorila sehadetkao da mi se tezak teret svalio sa ramena i bacen daleko od mene. Osjetila sam se kao da sam novorodjena beba." Uprkos njenom prelasku na islam, Muhammedovi roditelji su bili protiv toga vjencanja.

Gledali su na nju kao na zapadnu zenu koja ce im sina zavesti i odesti na krivi put; ona je bila, kako je Muhammedov babo vjerovao, "najveci neprijatelj." Kako god, par se vjencao u lokalnoj dzamiji. Aisa je obukla islamsku odjecu sasivenu rukama njene svekrve. Sestre su prisustvovale vjencanju ali otac je odbio da to ucini. Ali uz pomoc njegove nane koja je bila impresionirana Aisinim ucenjem Kur'ana i pamcenjem Punjabi jezika tako da je Aisa, sada 32, ubrzo postala clan ove porodice.

Aisini roditelji, Michael i Marjory Rogers, prisustvovali su vjencanju ali su bili vise zabrinuti za nacin na koji im se kcerka oblacina (pakistanska tradicionalna nosnja) nego sta li sce komsije reci. Sest godina poslije, Aisa se prihvatila misije da upozna roditelej o islamu dok za svoju sestru kaze 'jos radim na njoj'. "Moj muz i ja smo radili na mojim roditeljima da bi ih upoznali o islamu i oni su vidjeli promjene na meni kao sto je odgovaranje na njihovu rijec, itd. '' Njena majka ubrzo slijedi njenim stopama. Marjory Rogers je promijenila svoje ime u Sumeja i postala vjerna muslimanka. 'Obukla je hidzab i uvijek klanjala na vrijeme i nista je nije vise zanimalo do njena veza sa Bogom.'

Aisin otac prosao je malo tezu fazu, ali je ona iskoristila pomoc njene tek novopecene muslimanke. "Moja majka i ja smo znale sjesti na krevet i pricati mome ocu o islamu a tako smo jednom sjedile na krevetu u kuhinji i on nam rece:''Koje rijeci se izgovaraju kad se postaje musliman?'' Moja majka i ja smo jednostavno skocile na njega od radosti. Tri godine poslije, Aisin brat je konvertirao "preko telefona – hvala BT-ju*", zatim su slijedili njegova supruga i djeca, zatim sin njene sestre. Nije se zaustavilo ovdje. Kada je njena porodica konvertirala, Aisa prelazi na Cowcaddens. Svakog mjeseca, u citavih 13 godina, Aisa je drzala predavanja za Skotkinje. Bila je sebebom prelaska na islam oko 30 osoba.

Dolazile su zene sa veoma divljom prosloscu. Interesantno je napomenuti da je dama sa University of Glasgow i prijasnja katolikinja prisustvovala Aisinim predavanjima samo iz radoznalosti jer je trebala uraditi neka istrazivanja. Nakon sest mjeseci ona je presla na islam zakljucujuci da je krscanstvo puno logicnih propusta. Ne kao Aisa, Trudy je ipak odabrala da ne obuce hidzab smatrajuci to kao misinterpretacijom Kur'ana. Njena pprodica takodje ne zna da je ona konvertirala. Njen muz, Mohammad Bhutta, sada 41, nema iste mogucnosti u pogledu Aisinih.

Ponekad pomaze u porodicnom restoranu, ali mu je glavni cilj u zivotu da osigura da njegova i Aisina djeca, njih petero, odrastu kao ispravni muslimani. Najtarija ker, Safia, cetrnaestogidisnjakinja, alhumidlillah, jednoga dana je srela zenu na ulici i pomogla joj ponijeti stvari. Zena je prisustvovala Safijinim predavanjima i presla na islam. "Nikada se nisam pokajala iskreno da kazem", kaze Aisa o svome prelasku na islam. "Svaki brak ima svojih uspona i padova i ponekada trebate nesto da vas pogura naprijed. Ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Svaka teskoca ima kraj.' Zato kada prolazite kroz tezak period, cekate njegov kraj." Muhammed je romantican: "Osjecam da smo do sada prozivjeli stoljeca zajedno i da se nikada ne smijemo razdvojiti.

Prema islamu, niste samo partneri i saputniciu zivotu, nego i u dzennetu takodje, zauvijek! To je lijepa stvar, znate...''

Guardian,
Kaže Allahov Poslanik a.s.:"Gotovo da je došlo vrijeme u kojem će na vas navaliti razni narodi, kao što divljač navali na svoju žrtvu (cinjiu)." A ashabi upitaše: "Hoće li nas u to vrijeme biti malo, o Allahov Poslaniče?" Poslanik a.s. odgovori: "Ne, u to vrijeme će vas biti puno, ali ćete biti kao pjena na vodi. Allah će isčupati strah iz srca vaših neprijatelja, a u vaša srca će ubaciti vehen". Rekose: " A šta je to vehen, o Allahov poslaniče? Reče: "Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!".


Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško
  • »Muhammed_Alim« je autor ove teme

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

37

Petak, 22. Oktobar 2004

[SIZE=4]Moj najbolji izbor [/SIZE]


Kada sam prvi put dosla na ostrvo Zanzibar kod Tanzanije 1984. god. bila je samo jedna stvar koja mi se nije svidjela - 95% stanovnistva bili su muslimani. Od moje 8. do 11. godine zivjela sam sa svojim roditeljima u Botswana.

Kad mi je uspjelo da se vratim u Afriku u mojoj 25. god. nasla sam nanovo africku kulturu koja mi je mnogo znacila dok sam bila mala. Ali, ne da bi se usidrila na mjesto dominantne arapske kulture. Bog je Velik i zna sta je najbolje po nas sto se cesto razlikuje od onoga na sto smo mi racunali.

To sam iskusila za vrijeme tih 8 godina gdje sam zivjela i radila kao stolar. Gostoprimstvo i toplina To gostoprimstvo i toplina kojom me je narod prihvatio ucinio je poseban utisak na mene. Ubrzo sam primijetila da podpomaganje i briznost su praktikovali i medjusobno.

Hrana se dijelila sa bilo kim ko bi navratio i stariji su se postovali. Muskarci i zene zivjeli su jednako i pomagali i davali novac u nevolji, iako mnogi od njih ni sami nisu znali kako da nabave hranu za sutrasnji dan. Ljudske greske bi se ostavljale na Boziji racun, umjesto da sami prave osvete itd. Iskusila sam da sto je narod bolje poznavao svoju vjeru islam, to su sve vise posjedovali bolje osobine. Sta mi je nedostajalo? Afrikanci su uvijek imali naviku pomagati se medjusobno i biti zahvalni za ono sto imaju.

Zato su mogli, kako sam ja to vidjela da mnogo bolje sacuvaju svoju kulturu. Muslimani na Zanzibaru su medjutim ipak bili malo drugaciji i imali jos bolji nacin zivota, osjecala sam. Predpostavljam to je zato sto su bili ostrvsko-drustvo gdje su muslimanska pravila zivota siroko rasprostranjena. Unutra na kopnu gdje su vecina bili krscani evropski je nacin zivota bio uzor i teznja za meterijalizmom vise nego kod muslimana. Sta je to sa tom religijom, zvanom Islam, koja je u toj mjeri obuzela narod? Kakav je to unutrasnji mir koji ovi spokojni ljudi pronadjose a koji mi je i samoj trebao? Pitala sam komsiju dali je imao nesto da procitam o Islamu. Pocela sam postepeno ozbiljno razmisljati da predem na Islam.

Snovi

Onda sam usnila dva jaka sna. U prvom sam sanjala da sam sama u jednoj crkvi i klecim pred oltarom. Iznenada sam olaksala i poletjela gore do ispod krova, gdje sam sletila usred crkve. Zatim jedan covjek, jedna zena i pop su usli u crkvu. Pop se iznenadio i pitao da li zelim nesto nauciti o religiji. Ja sam odgovorila:" Zelim, ali ne o ovoj religiji."

U drugom snu, par dana kasnije, sanjala sam da sam izasla da kupim muslimansku sedzadu za klanjanje. Ja sam uvjerena da su me ova dva sna vodili da donesem najvisu i najbolju odluku u svom zivotu; presla sam na Islam. I sto sam vise citala o vjeri, sve sam sigurnija bila da sam posla pravim putem. Savrsen put, koji se jos uvijek s naporom pokusavam pratiti sve vise i vise. Nisam zurila da nadjem muza, jer sam nazalost vidjela i losih primjera muslimana, koji nisu vodili brigu o svojoj religiji, a takav me covjek nije interesovao.

Tada nisam osjecala da bi mogla dobiti sva ta prava i zastitu koju islam naredjuje covjeku da da svojoj zeni. U ovom slucaju, osjecaji ne bi trebali nadvladati razum. Tako sam tek nekoliko godina poslije, pronasla dobrog, praktikanta covjeka-vjernika, za kog sam sada udata.

On je sa "moga" ostrva Zanzibar i sta vise jedna zena moze pozeliti nego da se uda za covjeka koji cini sve najbolje da izvsrava duznosti i obaveze koje mu vjera nalaze i time voli svoju zenu? Zahvaljujem Allahu, Elhamdulillah.

Zuwene Marstrand
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

  • »Talibul-ilm« je muško
  • »Talibul-ilm« je zabranjen

Postovi: 41

Datum registracije: 23.10.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

38

Četvrtak, 28. Oktobar 2004

[SIZE=4]Prica jedne Ruskinje[/SIZE]

Zbilo se u ovome vremenu. Dogadjaji o kojima pisemo izgledaju nevjerovatno ali je sve istinito do najsitnijeg detalja.

Prevod Hakija Rijad Prica pocinje u jednoj od drzava Arapskog zaljeva u koju je dosao Rus sa grupom djevojaka. Namjera im je bila da kupe elektricne uredjaje I unesu ih u Rusiju kao privatne stvari. Tako su oslobodjeni poreza I placaju male dazbine. Ruski trgovac preuzima robu I prodaje je po znatno vecoj cijeni, tako da plati I djevojkama za njihov trud. Ovakva trgovina veoma je rasirena medju Rusima.

Helem, ovaj Rus posao je na put sa grupom djevojaka no medjutim stigavsi tamo gdje je bio naumio, ponudi je djevojkama drugaciji plan:” Dosle ste ovdje da biste mizerno zaradile a ova zemlja je bogata I u njoj zive ljudi koji dobro placaju. Sta mislite kad biste se…” I tako im je ponudio bavljenje pokvarenim poslom- prodaju tijela I casti. “Ko pristane neka se raduje brzoj zaradi.”

Govorio im je dok ih nije nagovorio. U njihovim srcima nema imana, niti postoji moralna smetnja koja bi ih sprijecila od takvog djela. Odbila je samo jedna a onaj joj priprijeti I rece da je izgubljena u ovoj zemlji. Djevojka je zgrabila svoj pasos I pobjegla na ulicu. Nije imala nista osim onoga sto joj je pokrivalo tijelo a I to je bilo vrlo oskudno. Bila je izgubljena. Nije znala kuda bi… Kazuje onaj koji nam prica ovaj dogadjaj:”Isao sam ulicom zajedno sa majkom I dvije sestre. Iznenadi nas djevojka koja je zurno isla ka nama. Obradovala se kada je saznala da govorimo Engleskim I ispricala sta joj se zbilo. Odlucili smo je primiti. Pokusavala je telefonirati, ali bez uspjeha…Moje sestre su se prema njoj odnosile kao prema rodjenoj sestri. Pocele su je upoznavati sa Islamom.

Ona je to uporno odbijala. Otkrili smo da je iz ekstremno ortodoksne porodice koja mrzi Islam I muslimane. Ipak, pomagao sam sestrama I podsticao ih a ponekad se I sam ukljucivao u raspravu. Jednog dana sam donio knjigu o Islamu na Engleskom Jeziku.” Pricu nastavlja knjizar:” Drugi put je dosao sa cetiri zene. Tri su imale hidzabe,dok je cetvrta,ljepotica,bila otkrivenog lica. Muskarac je rekao da je ona Ruskinja I da je pocela prihvatati Islam I da zeli to obznaniti. Trazio sam da procita neke knjige, jer vlasti u toj zemlji zahtijevaju ispit.Procitala je, pa je dosaosa njom kod mene I ona je polozila ispit. Nakon sto je to javno obznanjeno, prijatelja sam uputio na zene koje poducavaju Kur’anu…Poslije izvjesnog vremena svrati je do menezajedno sa svojom zenom.

Sretan je I kaze da mu je hvala Allahu dobro… Iznenadilo me da je ta zena bila potpuno pokrivena, ne onako kao njegova mati I sestre, vec se na njoj nije nista vidjelo. On rece:” Nakon zenidbe otisao sam sa njom na pijacu, da kupimo neke potrepstineMoja zena je ugledala potpuno pokrivenu zenu. Zacudila se tome izgledu, pa upitala zasto je tako, je li radi neke mahane. Odgovorio sam:”Ova zena pokrila se onako kako je Allah zadovoljan sa njom I Njegov Posalnik savs.”Poslije mi je rekla kako se cudila kad god bi usla u prodavnidu jer oci prodavaca nisu silzile sa njenog lica. “Dakle, ovo je zastiia za moje lice I ono se mora pokriti. Ono mora biti samo za moga muza. Necu izici sa pijace bez hidzaba!” Dalje prica njen muz:” Bio sam prisiljen kupiti joj hidzab. Obukla ga je.” Knjizar pripovijeda:”

Pokrenule su se vijesti o Ruskinjinom muzu. Mislim da je Palestinac.Pojavio se sest ili sedam mjeseci poslije I objasnio da ga nije bilo zato sto mu je suprusi istekao pasos, pa su morali izvaditi novi, u istom gradu u kojem ga je I dobila. Ona je htjela krenuti u hidzabu. Upozorio je da ce im to donijeti probleme. Ona je pak rekla da odbija pokoriti se nevjernicima, grijesnicima koji su dzehennemsko gorivo I da ne zeli biti nepokorna Allahu dz.s.

Njen muz pripovijeda:” Usli smo u avion. Ljudi su gledali u nas. Posluga je dijalila hranu a sa hranom I alkohol koji je uskoro poceo djelovati. Glasno su se smijali I pokazivali na nas.Moja zena se ravnodusno smijala I prevodila mi sta govore o njoj. Osjecao sam kao da mi strijela ulazi u srce I ne izlazi iz njega.Ona me tjesila:” Ovo je nista u usporedbi sa onim sto su dozivjeli ashabi!” Stigli smo u taj grad u koji smo krenuli. Mislio sam da cemo otici njezinoj kuci I smjestiti se kod njezinih, pa zatim obaviti poslove. Moja zena je razmisljala drugacije.”Ne moja porodica je izrazito ortodoksna I ne zelim sada ici njima.Prvo cemo unajmit isobu, zavrsiti poslove oko pasosa I onda posjetiti moje.” Shvatio sam da je to ispravno.Sutradan smo otisli u ured za izdavanje pasosa.Sluzbenik je trazio stari pasos I slike.Moja zena je dala crno bijele slike, sa hidzabom I vidi joj se samo lice. Oni su trazilifotografiju na kojoj se vide lice, vrat I kosa. Zatim bi nas svaki sluzbenik slao sljedecem, sve dok nas nisuposlali direktoru ureda a direktor je bila zena. Nije nam izisla u susret.Bila je krajnje neljubazna. Rekla je:”Niko vam nece rijesiti taj problem, osim glavnog direktora u Moskvi!” Moja zena se okrenula I rekla:” Halide, putujemo u Moskvu!”Pokusavao sam je ubijediti:” Pasos ce vidjeti smao odredjene osobe I to iz prijeke potrebea zatim ga niko nece gledati makar dok ne istekne godina dana!” Odgovorila je:” Nemoguce je da se pojavim sa takvom slikom nakon sto sam upoznala Aallahovu vjeru. Ako dobijes putovati sa mnom, mozda cu sama otputovati, drzeci se propisa koji vazi u daruri!”(iznimna situacija) Otputovali smo u Moskuvu. Ali ponavljalo se isto. Tako smo stigli kod glavnog direktora.

Bio je od najodvratnije sorte ljudi. Upitao je:” Ko ce meni dokazati da su ovo tvoje slike!?” Trazio je da ona otkrije lice, ali je moja supruga insistirala da ce to uciniti samo pred nekom sluzbenicom. To ga je naljutilo. Pasos I fotografije zakljucao je u ladicu.”Nemas ni starog ni novog pasosa, sve dok ne dodjes sa slikama koje potpuno odgovaraju!” Pokusao ju je ubijediti, ali bezkoristi. Nastavio sam je ubjedzivati-da Allah ne duzi nikoga preko njegovih mogucnosti, ali mi je odgovorila ajetom:” Ko se Allah bude bojao On ce mu izlaz naci I opskrbit ce ga odakle se I ne nada.” Direktor nas je istjerao iz kabineta… Mi smo nastavljali medjusobno ubjedzivanje sve do noci. Klanjali mso jaciju, pojeli ono sto se naslo a onda sam htio spavati. Rekla mi je:” Halide mi smo u situaciji kada se trebamo Allahu obratiti. Ustani!” Ustao sam I klanjao koliko sam mogao a zatim legao.

Ona je nastavila klanjati. Tako do jutra. Probudila me da zajedno klanjamo sabah a zatim pozvala u ured za pasose. “A slike?-upitao sam. “Idemo probati. Ne gubi nadu u Allahovu Milost!” Otisli smo… I u prvi biro nas pozva sluzbenik. Pitamoju zenu je li ona ta I ta. Odgovorila je. “Uzmi svoj pasos!” rece joj. Bi je vec gotov. I to bas onakav kakav je ona trazila. Platili smo taksu I uzeli pasos. Izlazeci, ona mi kaza:”Nisam li ti rekla da ce Allah naci izlaz onome ko se Njega bude bojao.” Ove rijeci ostavile su veliki dojam I trag u mome srcu. Nesto takvo nisam dozivio kroz sva predavanja I poducavanja koja sam prosao. Sluzbenik je jos rekao da se pasos mora ovjeriti u gradu u kome je moja zena rodjena.

Smatrali smo to Iprilikom da posjetimo njenu porodicu. Stigli smo tamo, iznajmili sobu, zatim ovjerili pasos I otisli smo u posjetu njezinoj familiji. Vrata je otvorio mladic. Njezin brat. Obradovao se sestri I zacudio njezinom licu. Ona je usla smijuci se I grleci brata. Usao sam iza nje… Stan je bio skroman. Osjecali su se tragovi neimastine. Svi su govorili na Ruskom I nista nisam razumio, ali sam primijetio da se ton dize. Galama se povecavala.Izidjose tri mladica I starac. Medjutim, dobrodoslica zetu pretvorila se u uderanje. Pomislio sam da cu se oprostiti sa dunjalukom. Nisam imao izbora:otvorio sam vrata I pobjegao na ulicu a oni za mnom.Pomijesao sam se medju ljude I pobjegao im. Uputio sam se ka hotelskoj sobi, nedaleko od zenine kuce…

Na celu,nosu I obrazima vidjeli su se tragovi udaraca. Iz usta mi je tekla krv, odjeca mi je bila pocijepana. Mislio sam:” Spasio sam je ali kako je sada mojoj zeni!?” Mj problem je to sto ne mogu bez nje.. Veoma sam je zavolio. Razmisljao sam:” Mozda ce se ubiti, ostaviti me, sigurno ce se odreci Islama, sigurno…sejtan je radio svoj posao. Misli su mi se vrtile po glavi, sve dok se nisam pomirio s time da vise nemam zene. Sta da radim? Da idem njenoj kuci?Nemoguce! Glava u ovoj zemlji je jeftina. Moguce je za deset dolara iznajmiti covjeka koji ce me ubiti. Dakle, moram ostati u sobi… Ostao sam sve do sabaha. Promijenio sam odjecu I izisao da izvidim situaciju. Izdaleka sam prati osta se dogadja ispred njihove kuce. Vrata su se otvorila I izisla su trojica mladica I starac. Oni koji su me udarali. Vrata se zakljucase. Gledao sam nadajuci se da cu ugledati lice svoje zene… Nakon nekog vremena, oni ljudi se vratise. Satima sam hodao ulicom.

Drugi dan sam cinio isto. I treci.Gubio sam nadu. Mislio sam da me zena zamrzila. Ili da je mozda ubijena. Ali… da je mrtva morao bih primijetiti kretanje u kuci ili posjete bliznjih. Znaci ziva je! Cetvrti dan, nakon sto su muskarci otisli na posao, vrata se otvorise I pojavi se moja zena. Gledala je lijevo-desno.

U svom zivotu nisam vidio ljepseg prizora! Medjutim njeno lice je bilo potpuno crveno I krvavo. Prisao sam I prepao se. Nista nije imala na sebi osim krpe koja ju je pokrivala. Noge su joj bile vezane lancima a I ruke iza ledja. Gledao sam je I plakao. Nisam se mogao kontrolirati. Obrati mi se:” Halide, slusaj! Prvo, ne brini se za mene. Ustrajala sam na Islamu. Tako mi Allaha ono sto sada dozivljavam nije ravno dlaki spram onoga sto su podnijeli ashabi I Poslanik savs. Kao I vjerovjesnici prije njega. Drugo, molim te, Halide, ne mijesaj se izmedju mene I mojih. Trece, cekaj me u sobi dok ti ne dodjem, ako Bog da! Dovi sto vise I klanjaj nocu, jer je namaz najpribraniji tada.
Otisao sam u sobu…
Prosao je dan.
Drugi…
Treci…
Krajem treceg dana, neko zakuca na moja vrata. Ko li je to u ova doba?Tisinu je probio glas moje zene:” Ja sam, otvori! Otvorio sam vrata. Rekla je da idemo. Obukla je rezervni hidzab koji smo imali I usli smo u taksi. Rekao sam na Ruskom jeziku:” Aerodrom,” jer sam tu rijec naucio. Ona je rekla:”Ne! Moji ce me traziti na aerodromu. Zato idemo na selo, pa u drugo, u trece, cetvrto,peto pa u neki grad u kome ima aerodrom.” Tako smo stigli na aerodrom I rezervirali karte. Polazak je bio kasno. Zakupilismo sobu. Gledao sam suprugu trazeci dio tijela koji nije bio krvav. Nisam ga nasao. Pricala je sta se dogodilo. Prvo su je pitali o odjeci. Rekla im je da je to islamska odjeca da sam ja njezin muz i da je primila Islam. Nisu povjerovali, pa je ispricala sta se sve zbivalo, od pocetka, kako ju je onaj covjek htjeo uvuci u prostituciju. Rekli su joj:” Da si postala prostituka i prodala svoju cast, bolje bi ti bilo i bilo bi nam draze, nego sto si nam dosla kao muslimanka!

nastavice se...
Sve vrste pojedinacnih neprijateljstava covjeka bilo kad ce se pretvoriti u prijateljstvo i ljubav, osim neprijateljstva koje nastane iz zavidnosti (haseda). Ne mogu ga oprati sve vode, ni ublaziti sve ljubavi svijeta. On uvijek ostaje crna tacka, cekajuci momenat da eksplodira.

Parali su stomake trudnica, potom vadili zivu djecu koju su poslije pekli u sporetima i tjerali majke da piju djecju KRV!!! X( X( X(- Muderris

SVE SMO ZABORAVILI...I ZGARISTA...I RAT. ZABORAVILI BORBU DOBRA PROTIV ZLA, BORBU PRAVDE PROTIV NEPRAVDE, BORBU TESKU I KRVAVU. ZABORAVITI NE SMIJEMO. PROKLET BIO KO ZABORAVI IZGLADNJELU NANU, OSAKACENOG BABU, ZAKLANO DIJETE, SILOVANU SESTRU! ;( ;( ;(
Allahu ti pomozi mudzahidima u Ceceniji, Allahu , ti pomozi mudzahidima u Afganistanu, Allahu, ti pomozi mudzahidima u Iraqu, Allahu, ti pomozi mudzahidima u Palestini, Allahu ti pomozi mudzahidima sirom svijeta ma gdje se nalazili, podari im pobdjedu na ovom i dzennet na buducem svijetu. Amin! ;( ;( ;(

meSSko

Zlatna sredina

(10)

  • »meSSko« je muško

Postovi: 345

Datum registracije: 26.06.2003

Lokacija: D - Münster

  • Poruku poslati

39

Četvrtak, 28. Oktobar 2004

selam ,.... ahbabu

Podsjetio si me na zapadno-evropsku televiziju,...
Kad je najjinteresantnije,...a ti onda prekineš i,... pausa ili reklama ! 8)

Al gledaj što prije nastavi,...nestrpljivi smo !


[SIZE=1]>Selam< [/SIZE]
[SIZE=1]Šta god ko čini,..ono sve sebi !!! ;) [/SIZE]

  • »Talibul-ilm« je muško
  • »Talibul-ilm« je zabranjen

Postovi: 41

Datum registracije: 23.10.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

40

Petak, 05. Novembar 2004

We alejkumusselam brate

halalite zbog cekanja...

...nastavak...


Rekli su joj: ´Da si postala prostitutka i prodala svoju čast, bolje bi ti bilo i bilo bi nam draže nego što si nam došla kao muslimanka. Znaj da nećeš izići iz ove kuće osim kao pravoslavka ili mrtva!´ Svezali su je. Vezana je slušala kako me biju. Zatim su nju udarali bičevima od ikindije sve dok nije došlo vrijeme za spavanje. Ujutro su otišli na posao, a ona ostala sa majkom i 15-godišnjom sestrom. Ona se bolje osjećala. Ponekad je, onesviješćena, spavala. Zatim su jer bičevali dok ne bi izgubila svijest. Samo su tražili da se odrekne islama, a ona odbijala.”

Supruga, dalje, priča svome mužu: ´Moja sestra je dolazila kod mene i pitala zašto ostavljam vjeru svoje majke i svoga oca, vjeru svojih djedova. Ja sam joj odgovarala i objašnjavala. Ona je počela prihvatati. Počele su se razjašnjavati laži u kojima živi. Sestra mi je rekla: ´Ti si u pravu! To je prava vjera. To je vjera koje se i ja trebam držati!´ Predložila je da mi pomogne. Tražila sam da omogući da vidim tebe. Ona te ugledala na ulici i rekla mi. Otključala mi je vrata, i tako sam razgovarala s tobom… Dodatni problem bio je u tome što sam bila vezana sa tri lanca. Jednim za ruke, drugim za noge, a trećim za stub. Ona je imala ključ od stuba, u slučaju da moram obaviti potrebu… Sljedeća tri dana sestra je prihvatila islam. Odlučila se žrtvovati i pomoći mi da pobjegnem… Ključevi od drugih lanaca bili su kod brata… Tog dana je sestra braći pripremila jakog alkohola, te su se okupili da piju. Ubrzo braća i otac više nisu znali za sebe. Sestra je uzela ključ iz bratovog džepa, otključala lance, pa sam pobjegla do tebe… Od sestre sam tražila da ne pokazuje javno islam i da to taji dok se ne ukaže prilika da nešto učinimo.

Muž završava ovu priču iz života: ´Vratili smo se u našu zemlju. Odveo sam ženu u bolnicu. U njoj je ostala podugo liječeći tragove udaraca i mučenja. Uglavnom, to je i završetak ovoga kazivanja. Ima tu mnogo detalja nad kojima treba stati, porazmisliti i izvući pouke. Međutim, to ću prepustiti vama i vašim srcima - da biste shvatili pouku i primili savjet”.



a posto cekaste, onda evo jos jedna ispovijest...


[SIZE=4]Lejla sarajka[/SIZE]

Esselamu Alejkum,mislila sam da bi bilo lijepo da i ja podijelim sa vama svoju pricu o prelasku na Islam. Utoliko vise jer sam ja bosanka koja je presla na Islam sedamdesetih godina, dok sam bila student. Tada je u nasoj Bosni jos na vlasti bio komunizam. U to vrijeme culo se vrlo rijetko da je neko pressao na Islam i ja sam znala za jos samo jednu Hrvaticu koja je to ucinila.Rodila sam se i odrasla u Sarajevu, okruzena svim nacijama i vjerama koje postoje u Bosni. Bila sam dijete iz mjesanog braka, otac Hrvat, majka Srpkinja. Oni su se ozenili 1940 god. kada su hrvati i srbi ratovali jedni protiv drugih i do kraja zivota su zivjeli u slozi i ljubavi, stujuci jedno drugo. Nisu bili komunisti, a ni previse religiozni.





Vjera se svodila na slavljene vjerskih praznika i na slijedjenje pravila morala i dobrote koje svaka vjera nalaze. Nisu bili nacionalisti i mene i sestru su ucili da ne pravimo razliku medju ljudima prema vjeri ili naciji i moj je otac uvijek govorio da postoje samo dvije vrste ljudi: dobri i losi. Od malena sam bila okruzena muslimanima komsijama sa kojima su se roditelji lijepo pazili, a otac je takodje imao dosta licnih prijatelja muslimana sa kojima smo se cesto posjecivali. Kad god sam bila kod njih u kuci kao dijete, a posebno kad bih vidjela nene kako klanjaju obuzeo bi me poseban prijatan osjecaj koji nisam tada razumjela. Samo sam znala da imam neku naklonost prema ljudima koji zive islamski.Kroz srednju skolu, gimnaziju i fakultet moje su najdraze prijateljicebile muslimanke.

Ja licno sam uvijek vjerovala u postojanje Boga, ali je to vjerovanje bilo konfuzno i nije imalo nikakvu dubinu. Nisam nikad mogla razumjeti niti prihvatiti "Sveto Trojstvo", niti bozanstvo Isusa. Kad sam izgovarala molitve (vrlo rijetko) kao"Sveta Marijo, majko bozija", estagfirullah, to je bilo samo mehanicki, bez dubljih osjecanja. Osjecam veliku zahvalnost da me dragi Allah dz. sh. spasio od toga i uputio na pravi put. Neki dan cujem na televiziji kako Whitney Huston zahvaljuje nakon svog muzickog nastupa, pa izmedju ostalog kaze:" Thank you to my creator Jesus". Dotle su oni zalutali da potpuno poistovjecuju Boga sa Isusom.

Zaista grozno i zalosno, jer mnogi ljudi zele da budu dobri vjernici, ali ih njihova crkva uci sirku. Sjecam se, dok sam bila student, mislila sam da bi najbolji muz za mene bio samo iskreni musliman-mumin, jer sam sama tezila cistoti i moralnosti. Znala sam da Islam uci ljude da drze do morala, pravednosti i duhovnog uzdizanja.Takve mlade ljude nije bilo lako naci u komunistickoj Jugoslaviji, ali sam imala srecu da sretnem jednog takvog mladica, upravo kad smo oboje bili zreli za brak.

Bila je to, kako se kaze, "ljubav na prvi pogled" i nije bilo te sile koja nas je mogla rastaviti. Moja svekrva nije bila previse sretna da joj sin ozeni "nevjernicu", a poslije je govorila da sam joj ja najbolja snaha, jer sam ubrzo nakon udaje pocela intenzivno izucavati Islam i praktikovati vjeru u svakodnevnom zivotu. Jos u toku prvog citanja Kur'ani Kerima osjetila sam spokojstvo u dusi i sve sto sam procitala uvjeravalo me da je to pravi nacin na koji treba vjerovati.

To je uklonilo konfuziju koju sam prije imala i prvi put sam osjetila da te rijeci duboko prodiru u moju dusu i da ce me zauvijek promijeniti i ucvrstiti na putu vjere u samo jednog Boga. Bilo bi mi nezamislivo ikada vise vjerovati drugacije. Moji roditelji su odmah prihvatili moga muza i njegovu porodicu i bili u vrlo bliskim odnosima. Ipak, ja nisam sa njima dijelila detalje naseg vjerskog zivota i oni se u to nisu mijesali. Oni su to vise tolerisali nego razumjeli, jer u to vrijeme, inace, u Jugoslaviji nije niko previse ispoljavao javno svoja vjerska osjecanja i to je bila privatna stvar svakog covjeka.

Tada sam radila u Sarajevu na vrlo prominentnom radnom mjestu i naravno skrivala da postim Ramazan i klanjala tajno na radnom mjestu. Samo su moje najblize prijateljice znale o tome. To su bila prilicno teska vremena za muslimane u Bosni (osamdesete godine) i mnogi, koji su na bilo koji nacin javno ispoljavali svoju vjeru su imali problema sa vlastima.To je bio jedan od razloga da smo se preselili u Ameriku krajem osamdesetih.

Ovdje u Americi ima dosta raznoga zla, ali ima i vjerske slobode kao u malo kojoj zemlji na svijetu. Moje dijete je uvijek moglo klanjati namaz u skoli u Americi i Kanadi, a vidim da cak i danas u Sarajevu djeca imaju problema da klanjaju namaz u skoli. Evo i danas, elhamdulillah, svoje islamske obaveze stavljamo na prvo mjesto, nastojimo da budemo dobar primjer ljudima oko sebe, da budemo dobri roditelji, komsije i prijatelji.

Islam me je definitivno promjenio u pozitivnom smislu. Pazim na svoje rijeci i postupke i uvijek mislim da li je islamski ispravno kad donosim neku odluku. Uzela sam ime Lejla kao sjecanje na moju najdrazu prijateljicu iz gimnazije sa kojom sam jos u kontaktu. Lejla, nikad te necu zaboraviti! ZA TEBE LEJLA Jos se sjecam moje Lejle iz bezbriznih skolskih dana u srcu mi ostala je do danasnjeg ovog dana. A mnogo je dana proslo, mnogo dana i godina zivot nas je udaljio, al' ostala uspomena. Uspomena na drugarstvo, na minule skolske dane na prijatne razgovore i na slatke tajne male.

Sjecam te se Lejlo moja kao da je juce bilo tvoga glasa razdragana, tvog osmjeha bisernoga tvoga oka zelenoga, ko' Neretva dubokoga. Bila si mi drugarica, ali draga ko sestrica da mi bogdo moja nana jednu takvu Lejlu dala. Zivot nas je udaljio, al' nas nije rastavio i jos uvijek ima nade seka seku da pronadje. Godine su mnoge prosle, ratni vihor skrsi nadu al' te ipak ja pronadjoh u Mostaru lijepom gradu. Vidis moja Lejlo mila nema snage te na svijetu koja moze da izbrise sjecanje na dragu seku. Prilazem i ove stihove koji su odraz mojih osjecanja:


SVJETLO ISLAMA

Kao sunce kada grane,
kao zora kada svane,
kao suza radosnica kad iz sretnog oka kane,
kao da se dusa budi,
kao da smo novi ljudi,
kao da je zivot drugi,
isti jesmo, ali nismo.


U nama se nesto slomi,
kao teska crna stijena sto je dusu pritiskala
pa se zdrobi i odroni,
da u bezdan crni padne,
mrveci se dok nestane.
Kako dusa tad odahne,
lomec' lance nevjerice,
probudjena, podmladjena,
obasjana svjetlom svetim,
koje novu nadu daje,
brisuc grijehe,
prastajuci svakom onom sto se kaje.
To je samo zbog milosti,
zbog ljubavi i dobrote Jedinoga Stvoritelja
sto uputu svoju salje
i na pravi put izvodi cak i duse zalutale,
ako zele da se vrate pod okrilje vjere prave,
sto najtvrdja srca slama kad ih takne
i zaplavi Nur prelijepog Din Islama.

Selam i sve najbolje,
Lejla Sarajka

)o( )o(
Sve vrste pojedinacnih neprijateljstava covjeka bilo kad ce se pretvoriti u prijateljstvo i ljubav, osim neprijateljstva koje nastane iz zavidnosti (haseda). Ne mogu ga oprati sve vode, ni ublaziti sve ljubavi svijeta. On uvijek ostaje crna tacka, cekajuci momenat da eksplodira.

Parali su stomake trudnica, potom vadili zivu djecu koju su poslije pekli u sporetima i tjerali majke da piju djecju KRV!!! X( X( X(- Muderris

SVE SMO ZABORAVILI...I ZGARISTA...I RAT. ZABORAVILI BORBU DOBRA PROTIV ZLA, BORBU PRAVDE PROTIV NEPRAVDE, BORBU TESKU I KRVAVU. ZABORAVITI NE SMIJEMO. PROKLET BIO KO ZABORAVI IZGLADNJELU NANU, OSAKACENOG BABU, ZAKLANO DIJETE, SILOVANU SESTRU! ;( ;( ;(
Allahu ti pomozi mudzahidima u Ceceniji, Allahu , ti pomozi mudzahidima u Afganistanu, Allahu, ti pomozi mudzahidima u Iraqu, Allahu, ti pomozi mudzahidima u Palestini, Allahu ti pomozi mudzahidima sirom svijeta ma gdje se nalazili, podari im pobdjedu na ovom i dzennet na buducem svijetu. Amin! ;( ;( ;(

Social bookmarks