Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

bux_ludvig_np

Zlatna sredina

(10)

  • »bux_ludvig_np« je muško
  • »bux_ludvig_np« je zabranjen
  • »bux_ludvig_np« je autor ove teme

Postovi: 532

Datum registracije: 02.01.2003

Lokacija: Prolazni Dunjaluk

  • Poruku poslati

1

Subota, 18. Oktobar 2003

Post i ramazan kao običajni motivi

Pravni propisi o mjesecu ramazanu i postu mjeseca ramazana, tematika je na koju su napisane biblioteke knjiga pravno-fikhskog karaktera. Da ne bismo otišli isuviše u širinu kod obrađivanja ove teme, fokusiraćemo se samo na eksplikaciju onih pitanja koja su predmet običaja kod nas. Naime, post i ramazan su običajni motivi i narodnog pjesništva kao što imamo u pjesmi „Ramazanska brojalica”:
Kad ramazan nastane
svako dobro postane,
meleći se otvore,
šejtani se zatvore.1

To je tematika čak i
ljubavne narodne poezije:

Mislila sam cilog ramazana,
šta bih dragom bajramluka dala.2
Postom i ramazanom se zaklinjalo:
Ah tako mi dina i imana,
i tako mi šehri ramazana!3

Vaj tako mi dina i imana,
i tako mi posta ramazana!4

Ramazan je ušao u narodno blago: narodne pripovijetke, dosjetke i mudre alegorijske izreke:
- Kada neko lijepo kuha, za njega se običajno kaže: „Lijepo kuha kao da je za ramazan”, jer se uz ramazan posebno pazilo na ishranu tako da su se kuhala samo najprobranija i najkvalitetnija jela koja će omogućiti i dati snagu da se isposti ramazanski dan, pogotovo u ljetnom periodu.
- Za ramazan su se čuvale i ostavljale najkvalitetnije namirnice, mrs-maslo i slično, pa se uobičajila mudra dosjetka za onoga ko nije baš u redu da se za njega kaže: „Nije mu maslo za ramazana”5 ,odnosno njegove moralne i ljudske osbine ga ne kandidiraju za „pravog čovjeka”, baš kao što se ni svako maslo zbog svoje slabe kvalitete ne ostavlja za ramazan i sl.
Ne može se oteti utisku da je poznata narodna pjesma „Hej mubarek ramazan”, ustvari, narodni običajni prepjev mnogobrojnih kur’ansko-hadiskih normi koje tretiraju razne odlike i specifičnosti odabranog mjeseca ramazana:
Tvojim sjajem obasjan,
cijeli svemir razdragan,
ko ružičnjak nasmijan,
hej, mubarek ramazan!
Među dvanaest mjeseci,
kao sunce sijaš ti,
Kur’an slazi u tebi,
hej, mubarek ramazan!
Mjesečeva car si ti,
od dženneta ključ si ti,
utočište griješnih,
hej, mubarek ramazan!
Rahmet-prva trećina,
a druga je bereket,
treća vatri selamet,
hej, mubarek ramazan!
Kur’an uče hafizi,
va’z kazuju vaizi,
to su tvoji bulbuli,
hej, mubarek ramazan!
U dušama tvoj je mir,
u kućama tvoj je miris,
veselje si i radost,
hej, mubarek ramazan!
Svjetovima rahmet si,
mom ummetu nagrada,
od Allaha poklon si,
hej, mubarek ramazan!
Šejtanima muka si,
postačima veselje,
vr’jednost ti si velika,
hej, mubarek ramazan!6
Naime, u pravnim zbirkama i hadiskim izvorima navode se kur’ansko-hadiske norme koje su upravo u značenju navedenih stihova pa ćemo citirati one koje to najizrazitije potvrđuju.
Kur’an kaže:
„U mjesecu ramazanu objavljen je Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.”7
Taberani bilježi od Abdullaha b. Mes’uda:
„Odabrani mjesec je mjesec ramazan, a odabrani dan je dan džume (petak).”
Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: „Ko noć Kadra provede u dobrovoljnom vidu klanjanja sa čvrstim vjerovanjem i samokontrolom8, biće mu oprošteni raniji grijesi. A ko isposti ramazan sa čvrstim vjerovanjem i samokontrolom biće mu oprošteni raniji grijesi.”
Ahmed, El-Bezzar i Bejheki od Ebu Hurejre bilježe da je Allahov Poslanik, a.s, rekao:
„Moj ummet je odlikovan ramazanom sa pet stvari koje nisu date ni jednom drugom narodu prije:
1. dah iz usta postača ljepši je kod Allaha od mirisa miska,
2. i ribe u vodi traže oprost za njih sve dok se ne omrse,
3. Allah, dž.š, svaki dan uljepša svoj džennet (raj) govoreći: ,Dobri vjernici samo što nisu odbacili svoj dunjalučki teret i uputili se tebi.’,
4. sputaju se napasni šejtani, tako da ne mogu zavoditi uz ramazan i činiti ono što inače rade u drugim mjesecima i
5. oproste im se (postačima) grijesi u zadnjoj ramazanskoj noći. Rečeno je: ,Allahov Poslaniče, je li to noć Kadra?’ On reče: ,Ne, radnik dobija nagradu za svoj posao kada ga okonča.’”
Muslim bilježi predanje od Ebu Hurejre: „Pet dnevnih namaza (namaz do slijedećeg) , džuma do druge džume, a ramazan do drugog ramazana, brišu grijehe, ako se kloni velikih.”
Hakim bilježi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Uslišaj Bože!”, nakon što je melek Džibril rekao: „Teško onom ko dočeka ramazan pa mu se (zbog ramazana) ne oprosti.”
Ibni Huzejme bilježi od Selmana da je rekao: „Allahov Poslanik, a.s, održao nam je hutbu na kraju mjeseca ša’bana rekavši: ,Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noć vrednija od hiljadu drugih mjeseci. Allah, dž.š, odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju-namaz koji se obavlja u tim noćima - kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu, dž.š, približi kakvim dobročinstvom, tretiraće se kao da je obavio farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), tretiraće se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, za koju je nagrada džennet i mjesec pomaganja kada se povećava opskrba vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to oprost od grijeha i iskup od vatre, a dobiće nagradu kao i postač, bez umanjenja njegove nagrade.’
Rekoše:
,Allahov Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača.’
Muhammed, a.s, odgovori:
,Allah, dž.š, tu nagradu daje i onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka.’
To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj iskup od vatre. Ko olakša nekome u tom mjesecu Allah, dž.š, mu oprašta grijehe i oslobađa ga od vatre…
Ko napoji postača, napojiće ga Allah, dž.š, sa moga Havda (pojilo) tako da neće ožedniti do ulaska u džennet.”
Bilježe Muslim, Ahmed, Nesai i Buharija ali u malo izmijenjenoj verziji, od Ebu Hurejre da je Alahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: „ Allah, dž.š, kaže: ,Svi poslovi čovjeka su njegovi, osim posta. Post je Moj i Ja za njega dajem nagradu.’
Post je štit, pa kada neko posti, neka ne govori ružne riječi i neka ne viče. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže: ,Ja postim, ja postim.’
Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, dah iz usta postača je kod Allaha, dž.š, na Sudnjem danu ljepši od mirisa miska. Postač ima dvije radosti; prva mu je radost kada se mrsi prilikom iftara, a druga kad sretne svoga Gospodara.”
Od Ebu Hurejre se prenosi:
„Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga kao što je olakšica (putniku) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i čitav život postio.”
Od Džabira b. Abdullaha El-Ensarije prenosi se:
„Kada zapostiš, neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari. Ostavi se uznemiravanja i napadanja komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I neka ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.”
Buharija i Muslim bilježe predanje od Ebu Hurejere da je Allahov Poslanik, a.s, rekao:
„Kada dođe ramazan pootvaraju se vrata dženneta (raj), a pozatvaraju vrata džehennema (pakao) i sputaju (povežu) šejtani (đavoli).”
Islamski učenjaci navode razne božanske darove i ni’mete koji se ostvaruju ljudima tokom ramazana, kao što se može razumjeti iz spomenutih i drugih kur’ansko-hadiskih normi:
1. Propis ramazanskog posta je vid izuzetne mjesečne mogućnosti da se dospije do oprosta grijeha.
2. Uzvišeni Allah, dž.š, uvećava vrijednost dobročinstva deseterostruko do sedamstotina puta, pa i više. Međutim, uz ramazan se nagrada za post uvećava nebrojeno puta jer Allah, dž.š, samo za post, od svih ibadetskih aktivnosti, kaže da je Njegov i da On za njega posebno nagrađuje.
3. Post je tajna između Allaha i Njegovog roba, koju niko drugi ne može kontrolisati, jer je čovjek u mogućnosti sakriti mrsenje od ljudi. Međutim, kada neko posti ustežući se od jela, pića i drugih pohota, radi Allahove nagrade, onda taj ibadet biva iskren i u njemu doista nema primjesa licemjerstva.
4. Post je štit, preventiva i zaštita od eshatološke kazne.
5. Postač ima dvije radosti; radost kod iftara zbog završetka jednog dan posta, najvrednijeg ibadeta, nakon čega postaju dozvoljene postom zabranjene stvari kao što su jelo, piće, seksualno općenje i druge pohote; i druga radost: kada sretne svoga Gospodara na Sudnjem danu pa ga nagradi za odricanje i uvede u džennet na vrata Rejjana kroz koja ulaze samo postači.
6. Dah iz usta postača kod Allaha, dž.š, ljepši je od mirisa miska.
7. Allahova stvorenja kao što su meleki, pa čak i ribe u vodi, mole za oprost eventualnih grijeha postača sve dok posti.
8. Šejtani se povežu i onemoguće uz ramazan tako da ne mogu djelovati i uticati na ljude kao što djeluju i zavode van mjeseca ramazana.
9. Obavljanje u’mre (posjeta svetim hadždžskim mjestima, ali ne u periodu hadždža) uz ramazan je na stepenu vrijednosti obavljanja hadždža. Na Sudnjem danu post će biti zagovornik svome vlasniku koji će moći posredovati kod Allaha, dž.š, da mu se oprosti.
10. Ramazanski ibadet može biti raznovrstan i postač se njime približava svome Gospodaru preferirajući Allahovo zadovoljstvo nad svojim pohotama i željama ostavljanjem onoga što voli od hrane, pića i ostalih uživanja, što upućuje na istinski iman (vjerovanje).
11. Postom se ovladava svojim strastima, sputavaju životinjski prohtjevi i postiže duhovna snaga i zdravstveni efekti probavnog trakta.
12. Post je propisan i u ranijim nebeskim religijama.
13. U ramazanu ima noć Kadra koja je vrednija od hiljadu mjeseci u kojima nema te noći.
Dnevni post, noćno klanjanje ili provođenje noći Kadra u ibadetu sa imanom i u ime Allaha, dž.š, mogu biti ponaosob uzrokom oprosta grijeha it :klanja: :klanja: :klanja: :klanja: :klanja:
Rekao je Allahov Poslanik Muhammed,a.s.,: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "

bux_ludvig_np

Zlatna sredina

(10)

  • »bux_ludvig_np« je muško
  • »bux_ludvig_np« je zabranjen
  • »bux_ludvig_np« je autor ove teme

Postovi: 532

Datum registracije: 02.01.2003

Lokacija: Prolazni Dunjaluk

  • Poruku poslati

2

Subota, 18. Oktobar 2003

Četrdeset hadisa o ramazanu i postu

:klanja: :klanja: :klanja: 1.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko posti ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi1 koje je prethodno počinio!2
2.- Ebu Hurejre, r.a., također, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Kada nastupi ramazan, otvore se džennetska, zatovore džehennemska vrata, a šejtani se povežu!3 Tumačeći ovaj hadis Kadi Ijad napominje da se ovdje radi o jednoj vrsti savjesnog odnosa vjernika spram svojih djela, pa u tom mjesecu rade više dobra, što automatski doprinosi smanjenju zla, a uz smanjenje raznih zahtjeva, pohota i strasti onemogućava se pristup šejtanu i na taj način, oni izgledaju povezani!4
3.- Ebu Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah će sedamdeset godina udaljiti Vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu!5
4.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem!6
5.- Ebu Hurejre, r.a., također, od Poslanika, s.a.v.s., prenosi: Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim!7
6.- On, također, kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača kod Allaha je bolji od mirisa miska!8
7.- On prenosi od Poslanika, s.a.v.s., i slijedeći hadis: Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarom!9
8.- On, također, prenosi i ovaj hadis: Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo nagrađuje se od deset do sedam stotina puta, osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!10
9.- Sejč b- Sa’d. r.a., prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s., rekao: U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući! Upitaše se: Gdje su postači?! Oni će ustati i niko drugi na njih, osim postača, neće ući! Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući!11
10.- Talha b. Ubejdullah, r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., došao jedan beduin i, između ostalog, ga upitao: Obavijesti me o onome što mi je Allah učinio obaveznim od posta?! On je odgovorio: Mjesec ramazan, osim ako ti još nešto hoćeš dobrovoljno!12
11.- Huzejfe b. el-Jeman, r.a., prenosi da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kaže: Smutnja za čovjeka može biti u njegovoj porodici, imovini i u komšiji, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekata!13
12.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Zapostite kada vidite mlađak i prestanite postiti kada ga vidite! Ako on bude zastrt oblakom, onda upotpunite ša’ban tridesetim danom!14
13.- Abdullah b. Omer, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., Ne postite dan ili dva prije ramazana, izuzev ko već posti neki post, neka ga onda i dovrši!15 Ovdje se misli, kako tvrde islamski učenjaci, da se ne posti dan-dva prije ramazana i tako dočekuje taj mjesec. Time se želi odvojiti nafila od fard-posta!16
14.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nemojte postiti kada nastupi druga polovina ša’bana!17Neki učenjaci smatraju da je to Poslanikova, s.a.v.s., preporuka kako bi vjernik bio jači i spremnije dočekao ramazan!18
15.- Abdullah b. Amr b. el-As, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: U postu je suzbijanje strasti moga Ummeta!19
16.- Abdullah b. Mes’ud, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko ima mogućnost za brak, neka se ženi, jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zaštićuje polni organ, a onaj koji to nije u mogućnosti, neka posti, jer je post jedna vrsta zaštite!20
17.- Sevban, r.a., prenosi od Poslanika islama, s.a.v.s., da je rekao: Post mjeseca ramazana odgovara postu deset mjeseci, a post šest dana ševvala, nakon njega, odgovara postu dva mjeseca, pa to predstavlja post čitave godine!21
18.- Ebu Ejjub, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., sličan hadis: Ko isposti ramazan zatim to poprati sa šest dana ševvala, kao da je čitavo vrijeme postio!22
19.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i piće!23
20.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Pet dnevnih namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana, iskupljuju grijehe, ako se između njih ne načine veliki grijesi!24
21.- Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur’an. Allahov Poslanik, s.a.v.s.kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu!25
22.- Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, berićet!26
23.- Od Amra b. el-Asa, r.a., prenosi se da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: Razlika između našeg posta i posta židova i kršćana je u ustajanju na sehur!27
24.- Od Sehl b. Sa’da, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ljudi će biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom!28
25.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Allah Uzvišeni je rekao: Moji najdraži robovi su oni koji najviše žure s iftarom!29
26.- Od Selmana b. Amira ed-Dabbija, r.a., prenosi se da je vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada se neko od vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se onda iftari vodom, jer je ona čista!30
27.- Enes b. Malik, r.a., kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi našao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi našao ni suhe hurme, iftario bi se gutljajem vode!31
28.- Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kada od vas neko zaboravi pa nešto pojede, ili se napije, neka dovrši svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio!32
29.- Aiša, r.a., kaže: Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zaticala je zora, a on je od odnosa sa svojim ženama bio džunub, pa bi se tada okupao i postio!33
30.- Zejd b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevabi uopće ne umanje!34
31.- Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao kod Sa’da b. Ubade, r.a., koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo i, nakon toga, proučio dovu: Neka se kod vas iftare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!35
32.- Od Aiše, r.a., prenosi se da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: Ko je umro, a ostao je dužan post, napostiće za njega njegova najbliža rodbina.36
33.- Abdullah b. Abbas, r.a., je rekao: Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., je došao jedan čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, majka mi je umrla, a ostala je dužna mjesec dana posta. Hoću li ja to za nju nadoknaditi?! Da - rekao je on - jer najprječe je da se izvrši dug prema Allahu!37
34.- Od njega se, također, prenosi da je jedna žena došla Vjerovjesniku, s.a.v.s., i spomenula mu da je njena sestra ostala dužna postiti mjesec dana, budući da je, ploveći morem, umrla i nije to izvršila. Poslanik, s.a.v.s., joj je rekao: Posti za svoju sestru!38
35.- Ebu Hurejre, r.a. prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko provede Lejletu-l-Kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi!39
36.- Od Aiše, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio: Tražite Lejletu-l-Kadr u neparnim noćima posljednih deset dana ramazana!40
37.- Aiša, r.a., kaže: Pitala sam Poslanika, s.a.v.s.: Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejtetu-l-Kadr, šta bih u njoj učila?! On je odgovorio: Uči: ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBU-L-’AFVE, FA’FU’ANNI/Allahu, ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!41
38.- Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., provodio bi noć u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji!42
39.- Abdullah b. Omer, r.a., rekao je: Allahov Poslanik, s.a.v.s., boravio je u i’tikafu zadnjih deset dana ramazana!43
40.- Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je neki beduin došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: Allahov Poslaniče, uputi me na djelo s kojim ću, ako ga budem uradio, ući ću u Džennet! On mu odgovori: Da obožavaš Allaha, ne pripisujući Mu druga, da obavljaš namaz, da daješ zekat i da postiš ramazan. Beduin tada reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, ja na ovo ništa dodati neću. Kada se on okrenuo, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Kome pričinjava zadovoljstvo da gleda u jednog od stanovnika Dženneta, onda neka pogleda u ovoga!!! :klanja: :klanja:
Rekao je Allahov Poslanik Muhammed,a.s.,: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "

onajKojiTrazi

Zlatna sredina

(10)

  • »onajKojiTrazi« je muško
  • »onajKojiTrazi« je zabranjen

Postovi: 174

Datum registracije: 07.10.2003

  • Poruku poslati

3

Srijeda, 12. Novembar 2003

Dizdarevic, Zija


--------------------------------------------------------------------------------






Ramazanska noc


Ahmo ima 50 godina, i ima reumu, te cim je oblacno, a ono pritisne sijevati u clanku, "k'o da mi kogod usijanom letvom probija ruku". Ahmo ide polako, kao covjek koji je dotrajao. Ahmina brada je bijela a šalvare Ahmo ne moze da "saleti" ima vec dvije godine i stoga su mu gace oko nogu otrcane i pocrnjele od crnog zivota. Ahmo se promece nekako iz dana u dan, dao bi djecu na škole ("nek njima barem ide potaman, kad meni nije moglo"), ama ne zna kako to ide i ko ce njih tamo u tudjem svijetu odijevati. A nema im ni kod Ahme hljeba, od jedne njive se ne da deverati, a ne mogu citav vijek docerivati kasablijama drva kao što je on; motaju se brige duboko tamo iza Ahminog cela, pogurio se pod njima Ahmo pa se promece iz dana u dan. A sad je ramazan i noc, han je pun, dim, upljuvan pod bez dasaka, s onu stranu duvara rzu konji, štala zaudara kroz otškrinuta vrata i konjski zadah širi se medju ljudima. Cita se pjesmarica, zijevaju prilike u hanu a neko se prisjetio pa Ahmi pored uha tresnuo desetak tabli od kahve, prevrnuo se u zaspalom Ahmi citav svijet, on se trgnuo cutljiv i unezvijeren, nastavivši da prati jednolicno placno nabrajanje stihova što ih je neko iz ugla otezao.


Bajko je svlacio "kalauzu" niz rijeku, citav dan se natezao s mokrim ljudima i capinima, uvijao se i skakao pred zahuktalim balvanima, a postio je i glad ga naoštrila, nije se imao gdje iskaliti, trebalo bi još negdje capinom mlatnuti, dobro mlatnuti - a sve je to još za vecerom utihnulo u njemu i, eto, sad tromo opušten sjedi i njiše se polako u ritmu deseterca.


Camil kako zna za se dolazi svakog ramazana u han, sluša pospano uvijek istu, dobro poznatu melodiju, zapamtio je sve pjesme i sve stihove što su se ikad procitali pa iz noci u noc prati pjevaca zazmurivši, i tek ponegdje prekine:


- Stan' der, dina ti, priskocio si ono: "Dize Halil cordu dimiskiju". Zna Camil napamet sve, a opet se ne bi ni po koje pare rastao od ovih dugih noci uz dim, sivih snova i melodija. Zna Camil šta ce se citati iz rasute Sadikove pjesmarice, on odlucuje kojom da se pocne, on pazi, popravlja i tako zivi kroz otegnute ramazanske noci.


Sluša i Sejid pjesme o Hrnjici i bajraktarima, ledja mu utrnula i sve mu se negdje baš u tim ledjima objašnjava, kako je teško kad insan kupi djubre po sokacima pa ga na sebi u sepetima iznosi na njivicu. I još ledja pricaju Sejidu nerazgovjetne price o tome kako je teško danas kupiti fes pa da imaš trista dimiskija... Sejid sluša i ne sluša, a toplo je tu, medju ljudima, i nekako sve svejedno...


Odmjereno pjevanje. Pokrece se jedva vidljivo vijenac navoranih lobanja. Hamid, Hamdo, Mehmed, Muhamed... Han diše znojem, pjesmom i upljuvcima.


Sa hrastovih greda toci se odjek. Godine, stoljeca, starine, ljudi, podvizi, junaštva. Pjesma se raširila u prostoru, obavila glave, pokrece ih, nosi ih, baca...


...Ahmo je donio svoje brige, Bajko umor. Camil puste zelje, Sejid je donio jade, Muhamed jalov merak na one crvene opanke iz Kasimovog ducana. Hamid je došao okaharen, Hamdo mucan, Mehmed neveseo, ramazan je, post je, posao je a posla nema, ljudi po danu dobro vide tegobe a u noci je gust mrak i šta bi se ucinilo, de? Kupi Ahmo u se, kupi Bajko i Camil i Sejid, pretovaruju se svijet nekakvim kaharom i belajem i valja to zatomiti.


Ahmo je star i suh, a najradije bi plakao od nekakve stoljetne tuge.


Camil po sto puta na dan odhukne i teška mu psovka izleti iz usta i sto put se pokaje pred Bogom, jer se Bog, poslije svake psovke kao za inat smrkne pred njim i od toga Camila uhvati tjeskoba.


Sejida i ne zovu drukcije nego: "Eh, da mi je..."


Bajko lupa po balvanima, kida im meso pa ispod capinovog šiljka voda pišti kao da vri, a njemu se cini da je kriv i izmahuje...


Traze premorene glave zaborav, svrdla melodija kroz uši, drazi i cudno umiruje, a daleki, nestvarni dani ozivljuju iza spuštenih trepavica, meko i toplo miluju otezale misli.


- Boze mili, na svemu ti fala,
Ili grmi il' se zemlja trese?


Tiho, ujednaceno disanje, duga zapijevanja, nepomicnost, sve se to pretvorilo u kadifen pokrivac i blagom tezinom pritiskuje umorne ramazanske dane, što jenjavaju u pognutim mozgovima.


Ahmo se izgubio u maglenim daljinama.


Sejidu drago što Hrnjici niko ništa ne moze, pa zaboravio i djubre i tegobe i sav se u mislima natisnuo za nekakvim nevidljivim djogatom.


Bajko otvorio usta, zaokupila ga ona bezbojna junaštva pa ne umije da se makne. Tale Licanin umjesto njega bije...


Camil kopa po svom praznom i uzaludnom zivotu: "Eh, pusto tursko".


Han se nadvio nad starinsku pjesmu što ispunjava djetinjske, pradavne zelje i hrani se necim lijepim, nepoznatim, cega nema u ovom našem zemanu.


"A što mu je puce pod gr'ocem
Uz njega se vidi vecerati,
U ponoci kao i u podne".


- Eh, pusta zevka, aman jarabi.


Sjede tamo ljudi i puše, neko duhan a neko sasušeno kruškovo lišce, slušaju pjesmu i uspavljuju se. A noc polegla po sokacima, troma ramazanska noc i neciji starinski kao prst debeo sat sjecka tu noc pridavljenim tiktakanjem iza bensilaha.


"Ni brat brata poznati ne moze,
A kamoli Turcin kaurina".


Ponoc. Ljudi su izgubili svoje juce i sutra. Slike sve zivlje, sve brze lete, boje poigravaju, mnogo boja šara razigrane utvare, kovitlaju se sablje i handzari i sve se najzad pocinje da pretvara u tiho i dugo hrkanje. Deseteracka kajda i hrkanje i sipljivi dahovi i onaj neodredjeni šum noci što se u sitne sahate osjecaju svuda po prostoru, stopilo se to u mlak polusan i Sadiku se ispod olovnih ocnih kapaka uporno namece misao da mu je nena pricala nekakvu pripovijetku još dok je bio dijete i da je ta prica sasvim nalik na ovo brujanje, a opet nekako ne moze da potrefi šta li je to u toj prici.


Gluho doba. Rijeci koje više niko ne cuje.


Onda utihnu.


Zaboravljeni i izmišljeni dogadjaji lutaju medju cadavim zidovima, sami. Dah posljednjih stihova treperi negdje gore.


Isprepleli se snovi fantasticno. Prostor je pun ljudi i snova.


- Bajko je trznuo rukom k'o capinom -


Uspavan Sadikov han ide u novo jutro.



Social bookmarks