Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Administrator

Urednik foruma

(121)

  • »Administrator« je muško
  • »Administrator« je autor ove teme

Postovi: 2.598

Datum registracije: 21.07.2002

Lokacija: Frankfurt

  • Poruku poslati

1

Srijeda, 02. Februar 2005

Refik Licina

Dragi posetioci, cast nam je i zadovoljstvo predstaviti Vam naseg knjizevnika, pesnika i publicistu gospodina Refika Licinu.


Refik Licina, rodjen je 1956 u Radmancima kod Berana, a od djetinjstva zivi u Novom Pazaru gdje je dugi niz godina radio kao bibliotekar. Od 1992. godine zivi u Lunu, Svedska.

Prvu knjigu poezije "Poznavanje prirode", objavio je u Zagrebu 1980. god. za koju je dobio Goranovu i Brankovu nagradu.
Clan je svedskog PEN-a, Saveza knjizevnika kao i Drustva pisaca Bosne i Hercegovine. Poeziju objavljuje u vodecim svedskim i domacim casopisima.
Intenzivno se bavi prevodjenem skandinavske knjizevnosti.

Na intrenet stranicama Kitabhane i Sanoptikuma, mozete citati poeziju, price za djecu, kao i prijevode sa svedskog jezika, naseg cenjenog gosta.

Bibliografija

1. Poznavanje prirode. Pjesme. Goranovo proljece. Zagreb, 1982.
2. Pcele. Pjesme. Matica Srpska. Novi Sad, 1987.
3. Skonski epigrami. Kratka proza. Damad. Novi Pazar, 1998.
4. Posmrtne pocasti. Pjesme. Damad. Novi Pazar, 1999.
5. EX SOLIO. Pjesme. Bosanska rijec. Wuppertal-Tuzla, 2001.
6. April je mjesec mrtvih. izabane jesme. OKO. Sarajevo, 2003
7. Staklenici. Price. OKO. Sarajevo, 2004

Pitanja nasem i Vasem gostu mozete postavljati do 11.02.2005. Izvolite...

Sve je ovo samo igra! Nema tog foruma koji je vrijedan Vasih zivaca! / Dokoni umovi - Sejtanska igralista

press

Učenik

(10)

Postovi: 82

Datum registracije: 13.08.2003

Lokacija: Bosna

  • Poruku poslati

2

Četvrtak, 03. Februar 2005

CASOPISI ZA KULTURU

Postovani kolega Licina,
drago mi je da su te smjestili ovdje da makar na ovkav nacin mogu da te pozdravim. Medjutim, zelim iskoristiti priliku da te zamolim za nešto jako bitno, mozda korisno i za mene i za druge. Naime, koga sam god zamolio da mi posalje neki strani casopis za kulturu i umjetnost iz bilo koje evropske zemlje, niko nije znao. Tebe dakle molim da ne saljes casopise, vec da nam ovdje upises web stranice i e-mail casopisa iz Svedske ili neke druge zemlje koje znas.
Nadam se da ti ovo nece predstavljati problem. Što se našeg kontakta tiče moj e-mail je: nedzibv@yahoo.com. Bice mi drago ako se javiš, a ako te put nanese kroz lijepu Krajinu bujrum, sto bi nas narod rekao:-kucile ili sa cijelom kucom.
Zelim ti uspjeh u zivotu, a posebno na knjizevnom planu.

Refik Licina:
Hvala ti, Nedžibe na ponudi. U maju mjesecu su Sarajevski dani poezije, pozvan sam i ako se bude, po starome običaju, išlo u Krajinu, e pa, šta znam, možda se i vidimo. Što se tiče švedskih časopisa, sve ih možeš naći na ovoj adresi: www.tidskrift.nu, otvoriš je, sa lijeve strane ćeš vidjeti nekoliko rubrika - pod «Katalogen» odabereš «tidskrifter». Na dnu nove strane imaš časopise razvstane po oblasti. Idi na «litteratur» i doći ćeš do onih iz te oblasti. Preporučujem ti, takođe, www.eurozine.com – tu ćeš naći dosta dobrih časopisa iz čitave Evrope.


hadalj

Profesionalac

(10)

  • »hadalj« je muško

Postovi: 1.445

Datum registracije: 26.07.2002

Lokacija: Paris

  • Poruku poslati

3

Četvrtak, 03. Februar 2005

Veliki pozdrav za naseg gosta.

Pitao bi te kao pisca kako ti pada tudjina. Vidim da pises i na svedskom, jel tesko pisat poeziju na tudjem jeziku? Koliko te daljina otudjila od maternjeg jezika i na kom jeziku Sanjas?

Refik Licina:
Uzvraćam ti takođe velikim pozdravom. I ti se javljaš iz daljine i onda znaš i sam kako to ide: preko dana neki jadi, ali obnoć i izjutra dođe ti da sve batališ i ujašeš na prvo vozilo koje ide prema jugu. «Što se više navikavam, sve mi teže pada. Glava mi ovdje, duša dole» rekao mi je skoro jedan naš čovjek iz Malmea. Tako se nekako i sam osjećam. Ne pišem na švedskom ni poeziju ni prozu. Napišem, ako baš moram, kakvu kritiku ili esej i to prvo na maternjem pa onda prevedem. Mislim da se istinska poezija ne može pisati na drugom, nematernjem jeziku. Dozvoljavam, ipak, mogućnost da neko, ko savlada drugi jezik u djetinjstvu ili u mlađim godinama, može pokušati sa pisanjem proze, uzmi primjer A. Hemona, ali, velim, ja ne mogu. Naravno da je tuđina uticala na moj jezik – čini mi se da on više nije onako tečan i slikovit. Polagano se konzervira. Spašavam ga čitanjem, razgovorom sa ljudima, putovanjima u naše krajeve i, naravno, pisanjem.

malo za promenu

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

4

Četvrtak, 03. Februar 2005

Uvijek mi bude drago kada sretnem lice koje nisam godinama vidio, pa makar to bilo i putem interneta. Sada je u pitanju moj bibliotekar kojega se odlično sjećam.

No ne vjerujem da će tako biti i obratno: tada sam, sa nekih 11-12 godina, bio vrlo mlad član gradske biblioteke. Taze mi je ostala u sjećanju situacija kada mi je g. Ličina na dječijem odjeljenju preporučio roman OTAŠ (u tvrdom povezu, osrednje debljine :O, imena se pisca baš i ne mogu sjetiti), a koji je tretirao neku historijsku tematiku iz perioda "turskog ugnjetavanja".

Taj roman mi se već na samom početku nije svidio. Odmah sam pokušao da zamijenim knjigu, bez da sam je pročitao (sada mogu priznati ;) ), ali uzalud - bibliotekar je ostajao neumoljiv, nepokolebljiv, i, ono što je meni najteže palo, vrlo uporan.

Da skratim priču: ja sam bio uporniji! :D


A sada i pitanja za našeg musafira:

1. Za kakvim se on kriterijima, kao književnik, povodi kada mladim naraštajima preporučuje književnu literaturu?

2. Šta bi on, kao književnik, preporučio svojoj djeci za čitanje?

3. Zašto je po njemu, kao književniku, roman Otaš tako bitan za taj čovjekov stadijum razvoja?

4. Da li bih još jednom trebao probati da pročitam ovaj roman?



Hvala Vam na odgovorima i Vašem gostovanju.

Refik Licina:
Ova je tvoja stvar poprilično zapetljana. Nudim ti nekoliko varijanti odgovora a ti vidi koji je najbliži istini.
Prvo, onako, ovlašno:
1. Nemam, ni kao književnik ni kao bibliotekar, nekih posebnih kriterija osim ovog: dovesti mladog čitaoca do prvoga dobrog pisca. Ovaj će ga, zatim, uputiti dalje.

2. Šta god hoće, samo nek čitaju. Čitanje knjiga nema veze sa pedagogijom, obrazovanjem, itd. Čitanje spada u rijetke duhovne užitke.

3. Zašto bi meni, kao književniku, ova tvoja tvrdnja mogla dopasti na pamet?

4. Sam odluči. Ne bi valjalo da te ja opet na to prisiljavam.

Druga varijanta: Roman Otaš, koji ni ti ni ja nismo pročitali, napisao je izvjesni Rabrenović Rade, a objavile Dečje novine iz G. Milanovca, 1986. godine. Dok je ta knjiga ušla u prodaju, dok je novopazarska biblioteka kupila i ubacila u fond, morale su proći dvije godine. I dakle, u času kad je ti držiš u rukama, godina bi mogla biti 1987, 1988. U to se vrijeme već «događa narod», srpske institucije u kulturi čiste se od nepodesnih kadrova i ja sam, uz još jednu koleginicu, proglašen tehnološkim viškom i čekam da me izbace odatle( govorilo se da ću završiti u onom stovarištu u Selakovcu). Ovo ističem tek da bih odbacio tvoju tvrdnju kako sam ti Otaš dao zato što je govorio o «turskom ugnjetavanju.» I iz tvog opisa vidi se da je knjiga bila nova, da je objavljena kod Dječjih novina, najboljeg ondašnjeg dječjeg izdavača i ja držim da se ovdje kriju razlozi zbog kojih sam ti je ponudio. I još ovo: spiskovi sa knjigama koje sam ja davao «omladini» nosili su se upravniku, a odatle dalje, onamo «gdje treba» i da je tu bilo poviše «turskog ugnjetavanja» ubijeđen sam da me ne bi iz biblioteke izgonili.
Treća varijanta: U novopazarskoj biblioteci radio sam nešto više od deset godina. Jedina stvar na koju sam i sad ponosan, bila je jedna mala grupa sjajnih čitalaca koju sam stvorio na dječjem odeljenju. U nju su ulazila djeca od 9 godina. Trudio sam se da pročitaju sve što je bilo vrijedno čitanja i ističem, ne bez zadovoljstva, da je među njima imalo dosta istinskih bisera. Kad bi neko od njih preraslo dječji uzrast i prešlo na odraslo odeljenje, dočekivao bih ga sa još težim čitalačkim zahtjevima. Dobro, da ne dužim. Ti sjajni mali čitaoci imali su, uz ostale, i ovakvu obavezu. Došle bi nove dječje knjige i kako ja, razumljivo, nisam stizao pročitati svaku, davao bi ih njima njima na provjeru. Jednu bi knjigu pročitalo nekoliko čitalaca i ako bi se ona većini svidjela, uvrstio bih je u dobre i dijelio, potom, dalje. E, pogledaj sad. Ti sam veliš «moj bibliotekar», veliš kako ti je milo da me i ovako sretneš, a vidi se i «iz aviona» da te duboko pogodio čitav taj događaj sa knjigom – i ja ti se ovdje izvinjavam i doista žalim što si tu stvar tako doživio, sličnih ožiljaka imam i sam i znam koliko su mučni i pogani – te ja, čini mi se s pravom, zaključujem da si ti bio dobar čitalac i da si ulazio u tu probranu dječju grupu. Pa si zbog toga dobio Otaša i kako ti se s početka nije dopao pokušao si da izvrdaš a ja sam ti to branio. I ne velim, znao sam biti surov, nije bilo lako sa mnom deverati, ali sam vas sve volio i srećan sam što su se u nekim od tih mojih malih čitalaca krili i budući sjajni umjetnici, glumci i pjesnici.
Jedan od njih je Asmir Kujović, najtalentovaniji bosanski pisac mlađe generacije, rođen inače u N.Pazaru, o mom «teroru» ovako svjedoči:


Kao dječak sam išao u biblioteku skrivajući knjige pod jaknom, jer sam se stidio svojih vršnjaka koji su uvijek sa prezirom gledali na one koji čitaju. U biblioteci je radio čovjek koga smo zbog frizure i bradice zvali Robin Hud, a koji je uvijek bio u vojničkoj uniformi, sa opasačem i teškim čizmama, kao onaj pjevač iz Galije. Od njega sam uvijek tražio da mi sam preporuči knjige za čitanje i on je uvijek pogađao šta mi treba, premda ja sam to nikad nisam znao. U mojoj uobrazilji on je bio i ostao Robin Hud, i tek sam mnogo godina kasnije saznao da je njegovo pravo ime - Refik Ličina.



"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Utopljena u Casi

Zlatna sredina

(10)

  • »Utopljena u Casi« je žensko

Postovi: 242

Datum registracije: 01.05.2004

  • Poruku poslati

5

Ponedjeljak, 07. Februar 2005

Redovni sam posjetilac "kitabhane" i ima podugo kako sam prochitala vashe pjesme. Svidjaju mi se manje-vishe, a pjesma "Suton" mi je posebno privukla paznju.

Chitala sam je vishe puta i svaki put sam si postavila jedno te isto pitanje:" Chovjek ili je pisao po sjechanju na djetinjstvo ili je pedofil"


Umjetnichka sloboda i izrazavanje je jedno, ali ne mislite li da je pjesma malo pojaka za nashe podneblje?


Refik Licina:
Ti gledaš u pjesmu kao u kafenu šolju. Takav pogled isključuje stvarno i logično i stoga ti znaš, kao da si me odnjivila, čega se sjećam iz djetinjstva, i znaš od čega bolujem, kao da si mi ti liječila. I džabe je sad da ja ovdje pričam o lirskom subjetu, o književnom tekstu koji je dobija značenje u trenutku kad se sretne sa očima čitatelja. Bolje mi je, mislim, da potvrdim - e sve si mi, vala, pogodila i ja sam tih zahvalan na tome.

Tu sam…tu sam gdje jesam. Takva kakva jesam. Moje meso. Moja krv. Moj glas. I, tudja presuda – na život. .

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

6

Ponedjeljak, 07. Februar 2005

  • Pjesmu Putni red ste posvetili Sinanu Gudzevicu. Za to postoji neki poseban razlog?[

  • Saban Sarenkapic kaze u intervjuu za RFE:

    Citirano

    RFE: Šta te vezuje za Sandžak? Zašto odatle nisi otišao, niti imaš nameru da odeš?

    ŠARENKAPIĆ: Nemam nameru, ali i pitam se gde da odem. Ne znam kako to ljudi sebi mogu dati za pravo da biraju. Šta da biram? Zar se domovina bira? Može se birati nešto drugo, ali domovina ne. Mogu otići negde i naučiti jezik da bih kupio hleb, ali naučiti jezik da bih pisao, vrlo je teško. Biranje domovinstva jeste biranje nečega što je suptilnije i teže od domovine, a to je jezik. Muzičaru je lako, on sa svoje dve ruke može raditi bilo gde ono za šta ga je bog dao. Pisac bez jezika je čovek bez glave.

    Obzirom da Vi pisete i na svedskom, kako komentarisete ove njegove rijeci?



Refik Licina:
Sem onih zanatskih, nema nekih drugih specijalnih razloga.
Ne pišem na švedskom već na bosanskom, ali nema veze, razumio sam šta me pitaš. Dakle, Šarenkapić veli da se domovina i jezik ne mogu birati. I ja bih se sa tim mogao složiti, budući da se te stvari stiču rođenjem koje se, takođe, ne može birati. Može se, srećom, napustiti. Jer, domovina može biti svakojaka. Uzmi, na primjer Jugoslaviju (prvu, drugu, treću ili ovo čudo pod imenom Srbija&Crna Gora) i Bošnjake. Uvijek bezimeni, uvijek grešni, uvijek sa boščom na ramenu. I tako, imaš danas više Bošnjaka u Stambolu, no u cijeloj domovini. Da skratimo, stoga, ovu neveselu priču, citiranjem još jednog pjesnika (M. Pejića). A on kaže: «Kad nemaš domovinu svejedno je da li živiš u njoj» i ja se sa njim apsolutno slažem.

Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

Cogito

Zlatna sredina

(10)

  • »Cogito« je muško

Postovi: 293

Datum registracije: 23.06.2003

  • Poruku poslati

7

Utorak, 08. Februar 2005

Pozdrav uvaženom pesniku,

- Pročitao sam, da li je i istina da ste studirali medicinu u Nišu? Jeste li se bavili njome, ili je poezija "učinila svoje"?
Šta mislite da li je moguće u životu biti uspešan u jednoj profesiji, a uz to biti vrhunski pesnik, pitam Vas to zbog iskustva i zbog respekta koji imam prema vašim objavljenim delima? Koga od domaćih pesnika smatrate da se može staviti na lestvici ispod Puškina na primer (pošto Puškina smatram najplodnijim pesnikom do sada)?

- Pesmu >Jalija< jeste li napisali u Švedskoj, ili ovde? Kakva osećanja prednjače u pesniku kada sa udaljenosti piše o rodnom kraju - suptilnost, tuga (u nekom pesničkom značenju), vera u novo, ili nešto drugo?

Želim Vam uspeh u Vašem daljem pisanju, uz nadu da nećete zameriti na dužini pitanja.


Refik Licina:
Studirao sam medicinu u Nišu i išlo je dobro dok se nije krenulo sa praksom i stale se «ruke zavlačiti u ljudsku utrobu.» Onda mi se ta rabota zgadila i napustio sam je. U toku studija počeo sam sa pisanjem i na tome sam medicini zahvalan. Može a i mora. Mnogi naši i strani pisci bili su uspješni i u drugim profesijama, iako se mora priznati da literatura traži čitavog čovjeka. Ne vjerujem da naša knjniževnost ima parnjaka Puškinu (mislim na kvalitet, ne na obim).
«Jaliju» sam napisao 1995. godine u Švedskoj. Iz tuđine zavičaj se, čini mi se, preciznije vidi. Barem je takav slučaj sa mnom.

viskoznost nije isto što i gustina :(

Mehdi

Učenik

(16)

  • »Mehdi« je muško

Postovi: 126

Datum registracije: 18.03.2004

  • Poruku poslati

8

Četvrtak, 10. Februar 2005

Selam gostu Foruma

- Koje 3 knjige biste preporucili svakom mladom bosnjaku danas?
- Koji su Vasi pjesnicki uzori?
- Sta mislite o inicijativi da se pokrene online casopis
koji bio okupio “ ljude od pera” iz Sandzaka i dijaspore?

Hvala.

Refik Licina:
Preporučio bih mu svaku dobru knjigu, ali evo, jedna od tri morala bi biti Hiljadu i jednu noć, ili Čelebijini Putposi, ili izbor sevdalinki, itd.
Iz savremene književnosti pročitati Sarajevo blues Semezdina Mehmedinovića.
Ima ih mnogo i ja ovdje upisujem imena onih čija je prisutnost vidna u svakome mome stihu: T. S. Eliot, W.H. Odn, E. Pound, K. Kavafi, O. Mandelstam, itd., a dodajem imena i onih koje sam ovdje otkrio, koje lagano prevodim i koji će, vjerovatno, biti vidni u mojim budućim stihovima: T. Transtremer, L. Gustafsson i P. Saarikoski.

Ne znam šta da mislim. Ja lično više volim stari oblik časopisa a sem toga, izgleda mi da takvih časopisa već ima dovoljno. Ali ako ima mladih snaga, interesa i uslova, vrijedi, naravno, pokušati.



9

Četvrtak, 10. Februar 2005

Srdacan pozdrav nasem gostu,



- Prilicno dugo zivite i radite u Svedskoj. Sta bi ste nam mogli reci o mentalitetu Svedjana i njihovom odnosu prema knjizevnosti?

- S obzirom da ste i sami bihorske gore list sta mislite o Camilu Sijaricu i njegovim "Bihorcima" ?


Unapred zahvalna,

pink

Refik Licina:

Šveđana ima oko devet miliona, ja jedva da poznajem sedam-osam duša i ne bih se usudio da klapim o tome. Mogu nabrojati par stvari koje drugi ili oni sami o sebi govore – na primjer da su nijemi kao ribe, da su naivni, da imaju dupli moral, da su jako ljubomorni, da imaju dobru i prostranu zemlju i dobru upravu, da vole prirodu, da ne vole ali trpe strance, da se boje vlasti i redovno plaćaju račune, itd.
Najvažnija stvar je, međutim, činjenica da oni već stotinu godina žive u miru i da su, dakle, imali vremene da porade na sebi « i iznutra i spolja». Dobri su čitaoci, svaka kuća ima barem jednu policu s knjigama. Najviše čitaju lake, brze knjige, a najmanje čitaju klasike. Veliki su konzumenti štampe. Većina ih čita na dva-tri jezika.
U Bihoru sam rođen, naspustio sam ga u trećoj godini te ga, na moju žalost, ne poznajem dovoljno. Ćamil Sijarić je izvrstan prozaista. Njegov roman Bihorci, bez ikakve sumnje, ulazi u pet najboljih romana napisanih na našim jezicima.



"Ti sa svakim lijepo! I trazi da se dobra djela cine, a neznalica se kloni!" (El-'Araf, 199)

Administrator

Urednik foruma

(121)

  • »Administrator« je muško
  • »Administrator« je autor ove teme

Postovi: 2.598

Datum registracije: 21.07.2002

Lokacija: Frankfurt

  • Poruku poslati

10

Petak, 11. Februar 2005

Citirano

Originalno od alipasa
Procitao sam vasu poeziju i price na Sanoptikumu. Postovanje za “GAZILAR”
Objavljivali ste knjige u raznim gradovima I izdavackim kucama. Koje bi nam pjesnike preporucili iz svoje generacije?
Drago mi je saznanje da prevodite sa svedskog na bosanski. I ako se to moze porediti koje su to slicnosti a koje razlike izmedju poetskog sjevera i juga? Hvala, unaprijed. Zelim vam uspjeha u daljem radu.


Refik Licina:

Zahvaljujem na lijepim riječima. Trudim se da objavim knjigu tamo gdje još ima zanatskog reda, dostojanstva i ugleda. Dešavalo se da promašim i da se, onda, dugo kajem i da dugo ne objavim ni jednoga retka.
Nemam baš dobar uvid u sve što se dole piše. Sa Bosnom je malo bolje i preporučujem par sjajnih bosanskih pjesnika. Meni je najdraži Semezdin Mehmedinović, njegovu poeziju čitam kad god mi se ovdje smrkne, a dobri su mjastori Džemaludin Latić, Hadžem Hajdarević, Milorad Pejić.
Najveća sličnost- iz koje proizilaze i sve druge, jest ta da se dobra poezija rijetko piše i na severu i na jugu.
Razlika bi se mogla naći u političkom djelovanju pisaca. Ovdje ih u toj raboti skoro nema - i ako ih ima ne ferma ih niko, dok su dole oni, uz sve drugo, očevi naroda, savjest naroda, narodni heroji i narodni zločinci.
Sve je ovo samo igra! Nema tog foruma koji je vrijedan Vasih zivaca! / Dokoni umovi - Sejtanska igralista

PAUK_

Profesionalac

(10)

  • »PAUK_« je muško

Postovi: 735

Datum registracije: 27.08.2002

Lokacija: Ištekan

  • Poruku poslati

11

Petak, 11. Februar 2005

Puno selama za naseg gosta,
Iscitavajuci poeziju primetio sam da autor pise na izvornom bosanskom jeziku, sto je za svaku pohvalu. Interesuje me:

-Kakav je vas licni stav o bosnjackoj duhovnosti?

-Smatra li da je bosnjacka knjizevnost dovoljno zastupljena u obrazovnom sistemu Srbije i Crne Gore?

-Kako reaguje na negiranje bosanskog jezika od strane radikalnih opcija u Srbiji i Crnoj Gori i konkretno na izjavu Milana Veselinovic, funkcionera SRS-a u Novom Pazaru, parafraziracu: Mi (srbi) i bosnjaci Muslimani imamo zajednicku genetiku. I trebamo cuvati ono sto nam je zajednicko! ???

Izvinjavam se zbog odredjene doze politicnosti i konkratizacije, ali trece pitanje je u cvrstoj vezi sa drugim.

Puno uspjeha u daljem radu.



Refik Licina:

Drage su mi tvoje riječi.
O bošnjačkoj duhovnosti. Vrijedna, plemenita. Ali neistražena, razbacana. Zamisli tek šta je napisano za 500 godina, dok se ovaj narod, uz maternji, služio i orijentalnim jezcima. Da je sreće i, recimo, ovog švedskog mira, da se sve to skupi, obradi, prezentira.
Nije mi poznat obrazovni sistem Srbije ali sumnjam da je išta vrijedno iz bošnjačke književnosti tamo zastupljeno.
Ranije su Radikali negirali i naše živote te ne bi trebalo da čudi njihvo negiranje bosanskog jezika ni izjave nalik ovoj koju je izvoleo odvaliti g. M.V.
Selamim te i želim ti sve najbolje.
Dijela su uoblicene slike, a nijet sa kojim su cinjena njihov su duh.

Administrator

Urednik foruma

(121)

  • »Administrator« je muško
  • »Administrator« je autor ove teme

Postovi: 2.598

Datum registracije: 21.07.2002

Lokacija: Frankfurt

  • Poruku poslati

12

Nedjelja, 20. Februar 2005

Odgovori Refika Licine su pristigli i isti su vec postavljeni u temi, neposredno posle pitanja.

Nasem cenjenom gostu se jos jednom zahvaljujem na gostovanju i zelim mu svako dobro u zivotu.
Sve je ovo samo igra! Nema tog foruma koji je vrijedan Vasih zivaca! / Dokoni umovi - Sejtanska igralista

Social bookmarks