Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 12. April 2004

Reisov interview u Ljiljanu

CERIC: Zasto bi Muslimani trazili da im neko nesto prizna? Zasto oni ne bi bili tako snazni u dijalogu pa da postavljaju svoje standarde? Mi stalno govorimo o tome da smo ugrozeni i da nam neko drugi treba dati prava. Ideja o ugrozenosti danas je uveliko prisutna u islamskom svijetu, a vidim da i vi u Ljiljanu imate tu logiku – treba stalno optuzivati Zapad zato sto nam nesto ne da. A sto bi to nama nesto Zapad davao? Ako zasluzujes u svijetu svoje mjesto, ako imas duhovnu, ekonomsku, naucnu i tehnolosku snagu, onda ti ne treba nicije priznanje, vec onaj koji je slabiji od tebe raduje se da ti njega priznas.
Mi stalno govorimo o tome da nama Zapad treba da nam osigura prava, da postuje nasu vjeru, da nas pomogne ako nas neko napadne, da nam hrani gladne, da nam opismenjuje nepismene... a mi da sjedimo na minderu i da vicemo kako Zapad ne valja!! Ta logika muslimane nigdje nece odvesti.
Arapi–muslimani nisu u stanju da odrze sastanak ministara vanjskih poslova u Tunisu da se dogovore o najbitnijim stvarima koje se ticu njih, mimo Zapada. Zato se u dijalogu ne postavljaju uvjeti, jer onda tu nema dijaloga, posebno stoga sto je nas polozaj ovakav kakav je, zahvaljujuci i nama samima, jer nismo iskoristavali prilike koje su nam se pruzale.


http://www.nippljiljan.com/intervju.htm


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

2

Ponedjeljak, 12. April 2004

Odusevio me govor Reisa, posebno njegovi pojedini delovi kojih je sustina izvod koji je pokretac teme izneo... Totalno mi se svidja i pragmaticni pristup problemima koji zagovara Reis... vise rada (ispravnog, onakvog kakav nam vjera nalaze) a manje price i prazne kritike... Da ne ponavljam ono sto je vec on rekao... Imao sam profesora (mikroekonomije) koji je vrlo cesto uobicavao reci: uvek pre nego optuzimo bilo koga da nam je za nesto kriv, upitajmo sebe koliko smo mi krivi za to? Koliko smo krivi makar zbog toga sto smo pustili da nam se to nesto dogodi...

Upravo zgog toga izdvajam i ja jedan deo Reisovog intervijua i iznosim ga ovdje... posebno zbog poslednje recenice, koju sam (vjerujte mi) dok sam interview citao nekako podsvesno (cak i svjesno) ocekivao..


Pitanje novinara: Dvadeseto stoljece je za mnoge kulture i civilizacije proteklo u znaku napretka, materijalnog i duhovnog, samo je muslimanima postalo prepoznatljivo po politickoj, vojnoj, ekonomskoj, ideoloskoj, kulturnoj potcinjenosti: rat u Ceceniji, Bosni, duzi niz godina u Alziru i Sudanu, Zaljevu. Muslimani su kolonizirani ili ubijani. Kako ovo objasniti?


CERIC: "Kako objasniti da je Saddam Hussein pobio toliko muslimana u Iraku? Kako objasniti da je Hafiz El Asad pobio toliko muslimana u Siriji? Nas problem jeste sa Zapadom ili bez Zapada.
Ali kao odgovoran musliman kako ja mogu objasniti nekome, ili kako meni neko moze objasniti zasto u Bangladesu djeca ne mogu ici u skolu i uciti, i zasto djeca moraju da rade sve to sto rade da bi prezivjela. Zasto je u Pakistanu toliki procent nepismenosti? Zasto je tolika nejednakost u muslimanskom svijetu u tom smislu da neki umiru od presitosti, dok drugi umiru od toga sto nemaju sta da jedu? Gdje je institucija Zekata?
Kako mozemo objasniti da muslimani imaju jednu vjeru, jednog Poslanika, jedan Kur’an, jednu Kiblu, po cemu su najjedinstvenija religijska grupa u svijetu, a nemaju strategije za globalnu politiku i ekonomiju u kojoj bi se mogu prepoznati kao muslimani, ali i kao aktivni sudionici u osiguravanju globalnog mira i napretka u svijetu.
Naravno, postoji uvijek opravdanje: za sve je kriv Zapad, jer Zapad ne da muslimanima da se ujedine. Kad sam bio u Njujorku prosle godine Huntington je zagovarao tezu da se muslimani ujedine kroz instituciju Halife, poput institucije Pape na Zapadu. Ja sam bio prisutan tom skupu i nisam moga osutjeti i ne kazati: "Do sada ste muslimane razjedinjavali, a sada ih zelite ujediniti?! Nije li to malo previse?!"
Ali, kad pogledamo stanje muslimana i taj odnos prema samima sebi i prema vrijednostima koje oni trebaju da cuvaju, onda su nasi argumenti u odnosu na Zapad jako slabi. Zapad ima nekorektnu politiku prema palestinskom pitanju, to je saglasnost svih normalnih ljudi u svijetu, ali to ne opravdava muslimane da ostanu ravnodusni prema drugim problemima koji muce muslimanski svijet.
Ne treba muslimanima demokracija da bi se dokazali Zapadu, ne treba muslimanima ekonomski napredak i socijalna pravda zbog Zapada. To treba muslimanima, jer je to zahtjev njihove vjere i morala.
Zasto se muslimani sele sa Istoka na Zapad? I oni koji dodju u Evropu sa Istoka, tu ostaju? Zasto se ne vracaju? Nekada je situacija bila obrnuta. Nekada su krscani isli u Bagdad zato sto nisu imali slobode u Evropi!?
Dobro je primijetio bivsi malezijski premijer Mahathir: "Nisu krivi koloniziratori koji su nas kolonizirali, nego mi koji smo dopustili da nas koloniziraju!" "
mogu ja da se potpisem i bolje...

PASHA

Zlatna sredina

(5)

  • »PASHA« je zabranjen

Postovi: 182

Datum registracije: 29.01.2004

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

3

Ponedjeljak, 12. April 2004

Selam Alejkum Dobri Ljudi...

Hvala Dragom Allah'u sto je ovaj covjek i moj Reis... :D (o) (o)

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

4

Utorak, 13. April 2004

Interesantan tekst od Mustafe Spahica Mujkija u Ljiljanu. Govori o dodjeli UNESCO-ve nagrade koju je reisu Cericu urucio jedan od najvecih pomagaca cionisticke tvorevine Izrael.

ZASTO JE REIS TREBAO ODBITI "UNESCOVU" NAGRADU

...Ne moze musliman, koji drzi do sebe, primati iz jedne Kissingerove ruke nagradu kada on iz druge ruke daje rakete Sharonu da cini genocid nad Palestincima...
...Da li reis Ceric moze odbiti ovu nagradu? Ne moze! Zasto? Zato sto je sve sto je znao i umio uradio da je dobije...


U petak, 26. marta 2004. godine, svjetske novinske agencije prenijele su vijest da su dobitnici UNESCO-ove nagrade za mirovna istrazivanja – Felix Houphouet Boigny za 2003. godinu reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH dr. Mustafa ef. Ceric i kardinal Roze Ecegaraj, predsjednik Pontifikalne komisije “Pravda i mir”. U obrazlozenju odluke o dodjeli nagrade predsjednik zirija Henry Kissinger istice: “Ova dvojica vjerskih lidera nagradjeni su u znak priznanja njihovih akcija kojima su promovirali medjuvjerski dijalog, toleranciju i mir”. Izvrsni sekretar ove nagrade Alan Traore utvrdio je da je “ziri ovom odlukom poslao snaznu poruku medjunarodnoj zajednici. Medjunarodna zajednica mora se zalagati za medjuvjerski dijalog kao sustinski temelj mira i razumijevanja medju narodima i ljudima”. Snazna, strahovita i uzasna poruka ljudima i narodima svijeta koja je doprla do srca i duse svakog muslimana svijeta, poslata je prije toga na cetiri dana kada su sve svjetske novinske agencije i TV kuce prenijele vijest da je drzava Izrael, aktom drzavnog terorizma, po naredjenju Ariela Sharona, raketom likvidirala, ubila i unistila duhovnog simbola i osnivaca Hamasa sejha Ahmeda Jasina, po povratku iz dzamije sa sabah-namaza. S obzirom na nepobitnu cinjenicu da je samo cetiri dana nakon zlocinackog atentata na sejha Ahmeda Jasina obznanjena vijest da se dodjeljuje UNESCO-ova nagrada prof. dr. Mustafi Cericu reisu-l-ulemi u Bosni i Hercegovini, covjek bi pomislio na koincidenciju i slucajnost, ali kako kaze pjesnik, akademik Sidran koincidencije i slucajnosti nema. Raketa na sejha Jasina i nagrada reisu Cericu, oboje za cetiri dana, jesu dvije jasne pouke i poruke muslimanima svijeta – ko bude ko sejh, Jasin slijedi mu Sharonova raketa u glavu, makar bio stopostotni invalid, a ko bude ko reis Ceric, slijedi mu od Kissingera UNESCO-ova nagrada a u perspektivi moze se nadati i Nobelovoj nagradi.
Ovdje postoje dvije nevjerovatne slicnosti. I rahmetli sejh Jasin i reis Ceric studirali su na Dzamiul-Ezheru, najpoznatijem i najpriznatijem islamskom univerzitetu u svijetu. Drugo, i Kissinger i Sharon su Zidovi. Kao okorjeli ratni zlocinac a po svoj prilici i kriminalac Sharon je malo kome u svijetu, osim sudovima, interesantan. Druga je stvar kada je rijec o Kissingeru. Bez obzira sto reis Ceric u proslom broju Ljiljana kaze: “Gosp. Kissinger nije trenutno u vlasti, nije u poziciji moci da provodi diskriminatorsku politiku. Uostalom, nije moje da ocjenjujem djelovanje gosp. Henryja Kissingera, niti da sudim koje su njegove stvarne namjere”, moramo primijetiti da se na temelju moralno-etickih sudova i ocjena mogu ocjenjivati i vrednovati djela, rijeci, postupci, ponasanja, drzanja i karakter svakog covjeka pa i strasnog i “svemocnog” Kissingera koji unazad pola stoljeca neprestano i neprekidno hara svjetskom politikom i diplomatijom iza koje ostaju potoci, rijeke, jezera, mora i okeani krvi od Koreje, Vijetnama, Kampucije, Nikaragve, Cilea, Paragvaja, citave Srednje i Juzne Amerike, Bliskog i Srednjeg istoka. Ako nemamo pravo i mogucnost da ocjenjujemo Kissingerovo djelovanje, odakle nam pravo, sto cini reis Ceric, da ocjenjujemo djelo, postupke i ponasanje Arapa – muslimana: “Arapi-muslimani nisu u stanju da odrze sastanak ministara vanjskih poslova u Tunisu da se dogovore o najbitnijim stvarima koje se ticu njih, mimo Zapada”. Ono sto se o i u ljudima ne smije vrednovati i ocjenjivati jesu namjere, misli, unutarnja htijenja, osjecanja, emocije i ideje. Dakle, Kissingerov zivot, djela, rijeci, postupci, ponasanje, diplomatija, pisanje i politika su javna stvar a nisu nikakva tabu tema.
Ko je, ustvari, Henry Kissinger? Kada sam procitao da je predsjednik UNESCO-ovog zirija za dodjelu nagrade, prisjetio sam se “Legende o velikom inkvizitoru” iz Brace Karamazovih Dostojevskog. Kada se Isus pojavljuje medju inkvizitorima i saopcava im da on i njegov nauk nemaju nista sa inkvizicijom i sudom inkvizicije, oni mu hladnim i ledenim glasom saopcavaju da je njima samo trebalo njegovo ime i nauk dok nisu ustanovili inkviziciju a sada im je potpuno suvisan i moze im se pokoriti. U protivnom, sâm ce doci pod udar suda i inkvizicije. Koliko god su veliki inkvizitor i inkvizicija bili daleko od Isusa, krscanstva i krscanskih vrijednosti, a sve su cinili, navodno, u ime njih, jos je vise Kissinger udaljeniji od mira, tolerancije i medjuvjerskog dijaloga. Zasto? Zato sto “Dolazak dr. Kissingera na mjesto sefa State Departmenta (kod Nixona i Forda) je veliki korak koliko izglasavanje UN-a o nastanku i formiranju Izraela” (Menahem, Begin). Upravo njegovom izricitom zaslugom Izraelu se svake godine daju bespovratne pomoci, za sada 6 milijardi dolara. Za njega Noam Chomski, takodjer Zidov, priznaje i pise: “Kissinger je sedamdesetih godina dvadesetog stoljeca uspio uzeti pod kontrolu Srednji Istok i shvatanje “Veliki Izrael” je doslo u primjenu americke politike i od tog vremena do danas i pored promjena 1973., sustina politike je ostala ista”, a Eustace Mullins konstatira: “U Vladi (SAD) na mnoga odgovarajuca mjesta imenovao je cioniste”. Tako je i danas jer Pentagon i State Department vode i u njima prvu i posljednju rijec imaju Richard Perl, Paul Volfovic i Eliot Ejbrams, najveci jastrebovi i cionisti. Arhitekt agresije i invazije na Irak bio je i ostao Richard Perl. Unazad pola stoljeca Kissinger daje podrsku najmilitantnijoj organizaciji jevrejskog lobija ADL-u (u SAD), dok je bio u vlasti oslobadjao ih je poreza i osiguravao im je i druga prava. ADL ga 1982. bira za covjeka godine. Dok je on bio savjetnik za nacionalnu sigurnost od 1986., a zatim i sef State Departmenta od 1972., sve vlade Izraela, od tada do danas, sa ciljem politike formiranja “Velikog Izraela”, ruse sve mirovne pregovore o Palestini i Bliskom Istoku. Cak je njegov pomocnik za Bliski Istok Zigmund Sonenfeld zagovarao (ono sto je danas potpuno ostvareno) uspostavu NATO-ovog gvozdenog kisobrana nad Perzijskim zaljevom i okupaciju 80 odsto nalazista nafte u svijetu. U tim rezervama i nalazistima nafte i formiranju “Velikog Izraela” izricito treba traziti razloge i uzroke okupacije Iraka i islamskog terorizma u svijetu.
Henry Kissinger nije samo jedan od najpoznatijih clanova CFR-a, Bilderberske grupe formirane 1954., Trilateralne komisije formirane 1974., dugogodisnji predsjednik Rockfellerove zaduzbine i predsjednik Upravnog odbora Chase Manhattan banke, nego je jedan od prvaka, simbola i najznacajnijih pripadnika masonstva i cionizma. Od njega cionisticko-fasisticki rezim Ariela Sharona nema veceg prijatelja, zastitnika, pomagaca i teoreticara u svijetu. Sve ucenje Kissingera moze se svesti u tri tacke: Amerika je gospodar svijeta, Jevreji su gospodari Amerike a Kissinger je gospodar (faraon) Jevreja. Kissingerovo ime je i simbol antiislama, antimuslimana, antiarapa, antipalestinaca, antipravde i antiravnopravnosti. Od druge polovice 20. stoljeca islamski svijet i muslimanski narodi nemaju veceg i mocnijeg dusmanina od Kissingera a drzava Izrael, bez obzira na permanentne zlocine koje vrsi, od njega nema veceg prijatelja i zastitnika. Zapravo, on je svu vanjsku politiku SAD-a stavio u funkciju Izraela. Gdje god moze i kad god moze, bez obzira na duboku starost i sto je smrt pred vratima, Kissinger muslimanima nastoji nanijeti stetu, bol i sramotu. To je pokusavao vise puta uciniti i Bosnjacima. Tako u Washington Postu od 22.9.1997. godine iznosi tesku laz i falsifikat o”gradjanskom ratu u Bosni”, da je Bosna zemlja u kojoj vlada “medjusobna mrznja (uvezena iz Srbije i Hrvatske s ciljem podjele Bosne), “da priznanje Bosne nije imalo smisla i da se Clintonova administracija treba pomiriti sa etnickim ciscenjem”. Ovaj i ovakav covjek je bio predsjednik zirija koji je dodijelio nagradu reisu Cericu. Prije odgovora da li treba primiti ili odbiti nagradu kao musliman a ne kao vjerski i duhovni poglavar jedne vjerske zajednice, treba prvo postaviti pitanje da li bi ikada ijedan Zidov, a ne rabin, pristao da primi bilo koju ili ciju nagradu za koju ga predlaze i bira covjek musliman koji je nanio i zadao tolike jade, belaje, teskoce i nesrece Zidovima kakve je unazad pola stoljeca Kissinger neprestano nanosio muslimanima, i ne samo muslimanima. Sigurno ne bi, a i kada bi na to pristao ne bi mogao ostati i opstati u zidovskoj zajednici. Drugi moralni i principijelni razlog zasto ovu nagradu, prema prijedlogu Kissingera, nikada ne treba prihvatiti jeste sam sehid sejh Jasin, reisov kolega sa studija na Ezheru. Nikada Sharon (u okviru drzavnog terorizma sto ce vjerovatno uciniti i sa Arafatom) ne bi raketom usmrtio sejha Jasina da iza njega ne stoje najmocniji ljudi u SAD-u, kao sto je Kissinger. Ne moze musliman, koji drzi do sebe, primati iz jedne Kissingerove ruke nagradu kada on iz druge ruke daje rakete Sharonu da cini genocid nad Palestincima. Treci razlog zasto je nesuvislo i nemoralno primiti tu nagradu jeste cinjenica da je vijest o njenoj dodjeli obznanjena cetiri dana nakon atentata na sejha Ahmeda Jasina. Ta brzina u dodjeli je u izricitoj medijskoj i propagandnoj funkciji da se zaboravi na atentat a da se sva paznja islamskog svijeta preusmjeri na nagradu reisu Cericu. Sto se tice Bosnjaka-muslimana, efekt je potpun. Vjerovatno svi muslimani svijeta, pogotovu Palestinci, ne dijele takva raspolozenja.
Uostalom, oni znaju i imaju iskustvo da je tu istu nagradu primio i Jaser Arafat pa s njome ne moze pomoci ni samom sebi a kamoli Palestincima. Koliko ce ova nagrada pomoci Bosni i Bosnjacima vrijeme je najbolji sudija. Daj Boze da nije u pitanju ono cega se mudre glave pribojavaju – da ovo nije mozda promocija duhovnog i ne samo duhovnog vazala u korist imperatora Bosne. Cetvrti i vjerski i politicki razlog zasto jedan Bosnjak, plus musliman, plus vjerski i duhovni poglavar ne treba primiti nagradu iza koje stoji Kissinger jesu Bosna i Bosnjaci – za Kissingera u Bosni se dogodio gradjanski rat a ne agresija, priznanje Bosne nema smisla. Kakav smisao ima nagrada od istog covjeka? Bosna je zemlja medjusobne mrznje a nagrada se dodjeljuje za mir, toleranciju i medjureligijski dijalog. Da li reis Ceric moze odbiti ovu nagradu? Ne moze! Zasto? Zato sto je sve sto je znao i umio uradio da je dobije. Drugo, nije to kalibar i karakter Jana Paula Sartra koji se nije zaklanjao ni iza Boga, ni iza Crkve, ni iza nacije, nego je po vlastitoj savjesti i uvjerenju odbio da primi Nobelovu nagradu koja daje mnogo veci novcani iznos od UNESCO-ove. Citav zadatak i misiju filozofije Hegel svodi da ljude nauci uspravno hodati. Muslimani danasnjice nemaju samopostovanje. Umjesto da hodaju, puzu i ne drze do sebe. Kako ce ih onda iko u svijetu cijeniti i postovati? Peti razlog zasto se ne moze prihvatiti nagrada na prijedlog Kissingera je univerzalni, opceljudski i opcehumani. Henry Kissinger na dusi nosi vecinu diktatorskih, despotskih i tiranskih rezima u Srednjoj i Juznoj Americi. Njegovi su diplomatsko-politicki patenti razni Samose, Norijege, Pinocheti. Kada je trebalo suditi Pinochetu za zlocine u Cileu, svi ozbiljni ljudi su dosli do zakljucka da se ne moze suditi Pinochetu bez Kissingera. Tako je, bar na ovom svijetu, spasen Pinochet. zahvaljujuci Kissingeru. Zahvaljujuci njegovoj doktrini, diplomatiji i politici, izmedju ostalog na tlu Indokine u oba Vijetnama i Kampuciji nastradale su stotine hiljada ljudi. Zato, kada je u pitanju nagrada koju predlaze Kissinger, u pravu su stari Heleni: Cuvaj se Danajaca i kad darove donose.

Ovaj tekst napisan je 2. aprila 2004. godine u Sarajevu

Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

Gerilac

Profesionalac

(10)

  • »Gerilac« je muško
  • »Gerilac« je zabranjen

Postovi: 1.329

Datum registracije: 28.03.2003

Lokacija: Sandžak, Novi Pazar

  • Poruku poslati

5

Utorak, 13. April 2004

Selam alejkum Bosnjakinje i Bosnjaci.

Sta sad da se radi? Poslije ovakvih postova sta reci? Kako ovo mozak da svari? U kojem grmu sada lezi zec? Hocemo li sada poslije ovih postova napokon staviti svoje vidjenje i shvatanje pod znak pitanja? Hocem li dovesti sebe u sumnju, odnosno svoje shvatanje svijeta, vjere, nauke, politike, itd. A djesavat ce se jos mnogo svari koje ce pokazivati redom ono sto nismo vidjeli, jer smo bili slijepih srca.

Nisu slijepe oci, vec srce u grudima.

Allahimanet.
HER DZAN ASURA, HER VER KERBELA - SVAKO VRIJEME JE ASURA, SVAKO MJESTO JE KERBELA. Imam Dzafer Essadik r.a.

ed

Veteran

(61)

  • »ed« je muško

Postovi: 3.336

Datum registracije: 17.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

6

Utorak, 13. April 2004

Citirano

Orginalno od Gerilac

Sta sad da se radi? Poslije ovakvih postova sta reci?

Sigurno ne treba reci da je problem sto ne slijedimo tajne autoritete i okrenemo ledja javnim autoritetima kakav je reis Ceric.

Dr Mustafa Ceric je vjerovatno jedan od najboljih reisa koji su vodili IZ-u. Njegova karijera obiluje dobrim potezima i govorima. On je odgovoran za stanje muslimana u Bosni, od njegovih poteza zavisi mnogo toga i nije mu lako. Pa ipak, cini mi se da je Mujki u pravu i da je reis trebao odbiti ovu nagradu i ponosno pokazati svoju solidarnost (i solidarnost svih Bosnjaka muslimana) sa napacenim Palestincima.

Ovo je jos jedna u nizu potvrda da ma koliko neko bio dobar vjernik, vladar ili vodja moze i da pogrijesi. Bitno je na te greske im ukazivati (sto Mujki i cini) ali im se zbog tih gresaka ne mogu ledja okrenuti sve dok ga te iste greske ne dovedu u stanje da ga pouzdano mozemo proglasiti izdajnikom.
Čvrsto je ubijeđen u svoje stavove. Nemojte ga zbunjivati činjenicama!

Gerilac

Profesionalac

(10)

  • »Gerilac« je muško
  • »Gerilac« je zabranjen

Postovi: 1.329

Datum registracije: 28.03.2003

Lokacija: Sandžak, Novi Pazar

  • Poruku poslati

7

Utorak, 13. April 2004

Selam alejkum Bosnjakinje i Bosnjaci.

E pa vidis, ja mislim da je provblem bas u tom tvojem [SIZE=3]SIGURNO[/SIZE] , ali hajd.

Allahimanet.
HER DZAN ASURA, HER VER KERBELA - SVAKO VRIJEME JE ASURA, SVAKO MJESTO JE KERBELA. Imam Dzafer Essadik r.a.

alBazari

Profesionalac

(10)

  • »alBazari« je muško
  • »alBazari« je autor ove teme

Postovi: 772

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: Novi Pazar, Sandžak

  • Poruku poslati

8

Petak, 14. Maj 2004

Interview u Startu







Zapad je kriv što su mudžahidi došli u Bosnu

Razgovarao: Selvedin AVDIĆ


Čestitamo Vam na nagradi UNESCO-a za mir, koju ste dobili za dijalog sa predstavnicima drugih religija i kultura.

- Hvala...

Ali, nagradu ste primili u izuzetno teško vrijeme. Odnosi u regionu se iznova pogoršavaju, gore crkve i džamije... Izgleda da Vam dijalog nije uspio?

- To ne znači da treba odustati od dijaloga nego je to dodatni razlog za nastavak. Crkve i džamije gore zbog toga što nije bilo istinskog dijaloga. Da nismo imali dijalog možda bi bilo i gore, možda bi bilo i više paljenja crkava i džamija.

Da li ste zadovoljni sagovornicima u tom dijalogu?

- Znate, kada ulazite u dijalog i postavite neke uvjete, onda tu nema dijaloga, radi se o dominaciji jednoga. Ja ne ulazim u dijalog sa sugovornicima da bih po svaku cijenu iznudio svoje mišljenje, nego provjeravam da li je ono prihvatljivo sugovorniku. Također i ja njega slušam kako bih vidio koliko su sugovornikovi stavovi prihvatljivi za mene. Imam pozitivno iskustvo. Provjerio sam da su moji stavovi prihvatljivi za Jevreje i kršćane koji su spremni za dijalog. I obratno, njihovi stavovi su meni prihvatljivi. Samo da naglasim, i kršćanstvo i islam su misionarske religije i jedna i druga žele da osvoje što više pripadnika u svijetu. Judaizam nije misionarski u religijskom nego u političkom smislu. Jevreji imaju političko misionarstvo, oni žele pridobiti ljude da ne budu protiv njih, objasniti da je antisemitizam poguban. Evo, danas sam dobio poziv koji je vrlo zanimljiv, od 31. maja do 3. juna po prvi put se organizira susret stotinu alima i rabina u Maroku. To je historijski presedan u modernoj povijesti.

Hoćete li prisustvovati tom susretu?

- Tek danas sam dobio poziv. Prisustvovaću ako mi dopuste obaveze.

Dobro ste se držali u emisiji "Hard Talk" BBC-a.

- I vi iz Starta ste neka vrsta hard talka, zato sam se i pripremio za ovaj razgovor. Prije odlaska na BBC čuo sam se sa Paddyem Ashdownom i pitao ga za savjet kako da nastupim u toj emisiji. Rekao mi je da im uzvratim istom mjerom, da budem hard as they are. Ja nisam vidio pitanja novinarke sa BBC-a, kao što nisam vidio ni vaša. Ali, mislim da su takvi razgovori uspješniji i bolji, tada se odgovori daju iz srca, iz duše, onako kako u tom trenutku osjećate.

Šta ste voljeli objasniti novinarki da Vam je dopustilo vrijeme? Mora da je bilo nešto zbog čega ste pomislili "joj, trebao sam još i ovo reći"...

- Pa volio sam još više objasniti dvije stvari. Prvo, želio sam reći da se svi Evropljani moraju osjećati postiđeni poslije Srebrenice i da nemaju pravo nama u BiH držati moralne lekcije. Također, novinarki sam rekao da je Zapad baptizirao Ibn Sinaa i dao mu ime Avicena, a Ibn Rushdu ime Averos. Rekao bih da je to urađeno jer su oni simboli kulture i da stoga Evropljani nisu željeli da ih ni Arapin, niti musliman, podsjećaju na udio u evropskom humanizmu i renesansi. A, to je nesporno, vi znate da je jedan Dante Aligieri stavio Ibn Rushda u osmi krug pakla zato što je propagirao Aristotelovu filozofiju. Ali, danas niti jedan student u Evropi ne zna za Ibn Rushda, ali zna da je Osama Bin Laden Arap i musliman. Stoga sam sugerirao da i Bin Ladenu promijene ime i nazovu ga Smith. Volio sam joj to objasniti, ali me ona prekinula, a poslije objasnila kako se bojala da mislim govoriti o kulturnoj povijesti muslimana.

Kada bi se bin Ladenu promijenilo ime, automatski bi se izbjegla i religijska pripadnost. Vi smatrate da ona nije bitna u njegovom slučaju?

- Ne, naravno da je bitna... Njemu niko ne može oduzeti pravo da se osjeća kao musliman. Ali, on je volonter, njega muslimani nisu izabrali da ratuje protiv Zapada. S druge strane, Miloševića su izabrali Srbi i sve što je on radio, radio je u ime Srba. Poslije su stranci nama govorili da moramo razlikovati kolektivnu i individualnu odgovornost. Mi smo to prihvatili iako imamo pravo da mislimo drugačije, obzirom da je Milošević bio legitimni predstavnik srpskog naroda, kojeg su oni izabrali. Bin Ladena niko nije izabrao, ali zapadni mediji ga poistovjećuju sa islamom i svim muslimanima. To je prva, proceduralna greška, a druga je što se identificiranjem Bin Ladena sa islamom čini usluga teroristima. Jer, teroristi i žele svoj čin identificirati sa svakim muslimanom u svijetu.

Bilo je mnogo reakcija na Vaš intervju na BBC-u. Između ostalog, bilo je komentara da Vi toleranciju i kozmopolitizam ispoljavate samo u inostranstvu. Šta mislite o tome?

- Čuo sam za te tvrdnje... Drago mi je da su ti ljudi zapazili moj intervju, a vjerovatno su ga i zapazili zbog toga što je bio na BBC-u. Tamo možete kazati i glupost i ona će biti zapažena, a u Bosni će i mudrosti biti prešućene. Hoću da kažem, sve što sam rekao na BBC-u govorio sam na hutbama i svojim nastupima u Bosni. Na žalost ili na radost, ali novinari su zapazili samo ono što ja govorim na BBC-u. Priznajem da na BBC-u osjećam drugačiju odgovornost za ono što kažem nego kada to govorim u Sarajevu. Inače, ja želim provjeriti kako će ono što kažem u Begovoj džamiji razumjeti i u džamiji i izvan nje. Moguće je da retoriku iz Begove džamije razumiju i oni izvan nje, a da ja nisam izdao islam. Taj izazov neprestano provjeravam...

Da li ste, tokom rata, očekivali više pomoći od islamskih zemalja?

- Naprotiv, mislim da su nam islamske zemlje pomogle više nego što sam očekivao. Bosna je ujedinila islamski svijet, a oni su Bosni pomogli mnogo više nego ijednom drugom problemu koji se tiče muslimana, više nego što smo zaslužili i nego što smo mogli podnijeti. Ja sam više razočaran odnosom muslimanskog svijeta nakon Dejtonskog sporazuma. Jer, neki od njih nisu dobro razumjeli Bosnu. Mi svoju budućnost ne možemo graditi na sukobu. Tačno je da su, od odlaska Turaka do danas, muslimani imali jednu dilemu - hidžra ili džihad. Znači, seliti se ili ostati na Balkanu i voditi svakodnevnu borbu u smislu samoodbrane. Sve do 1992. godine muslimani su imali hidžru, u Turskoj je četiri miliona Bošnjaka. Te, 1992. godine, muslimani su se odlučili na borbu za opstanak. Dugo smo čekali spasioca, a onda shvatili da spas ne dolazi sa Istoka nego da mi moramo tražiti uspjeh na Zapadu. I ja, kao Bošnjak i reis, između spasa i uspjeha biram uspjeh, jer bez njega nema spasa. Moramo shvatiti da neće doći spas sa Istoka, ali hoće doći i sa Istoka i sa Zapada ako mi pokažemo uspjeh.

Da li ste mislili na islamske redukcioniste, koje nazivaju mudžahidima, kada ste rekli da se nekima ne dopada približavanje Zapadu?

- Američki general Silvester mi je jednom rekao da u NATO-u slobodno kažem kako su mudžahedini došli zato što Zapad - Evropa nije uradio svoj posao. Pitanje mudžahida je pitanje kredibiliteta bosanske borbe. Nemam te dokaze, ali postoje mišljenja da su mnogi od njih dolazili u Bosnu u ime džihada, ali su bili obavještajci iz evropskih zemalja. Željeli su diskreditirati našu borbu i oduzeti nam značajno bogatstvo moralnog kredibiliteta. Zašto mudžahidi nisu išli na Kosovo, na primjer? Zato što su Albanci svu svoju borbu sveli na nacionalni program. Naš opstanak je bio determiniran islamski, naš identitet je ovisio o islamskoj komponenti. Mnogi su u tome vidjeli islamski univerzalizam i osjetili potrebu da se, kao muslimani, identificiraju sa našom borbom. Taj blic panislamizma se poslije toga ugasio i mi smo ostali da se borimo sa lokalnim problemima, a islamski svijet se zabavio samim sobom. Zanimljivo je da u Bosni ima dva miliona muslimana, a u Kairu jedna ulica ima toliki broj ljudi. Jedan Egipćanin mi je rekao kako mu je neobično da smo mi tako malobrojni uspjeli skrenuti pažnju čitavog svijeta na sebe.

Ako poredimo broj mudžahida i broj korpusa ArmijeBiH ne može se reći da je njihov udio odbrani tako veliki. Šta mislite, da li je BiH od njih imala više štete nego koristi? Jer, evo sada imamo optužbe za terorizam, islamski radikalizam...

- Kao musliman bih bio neiskren i licemjeran kada bih na bilo koji način osudio dolazak mudžahida. Jer, Evropa je četiri godine gledala kako moje Sarajevo krvari. Sjetite se, Mitterrand je u Sarajevo donio vodu. Nije nam bilo jasno šta će nam voda, a on je znao da će opsada trajati jako dugo i da će nam voda biti izuzetno bitna. Zbog Johna Majora, Mitterranda, Evropa nam nema pravo prigovarati za mudžahide. Naravno, mogu nam prigovarati sa pozicije sile, politike, ali ne sa pozicije morala. Mudžahidi su nama jako pomogli. Zapad razmišlja logikom jačega. Ali, ni slabi ni jaki neće naslijediti svijet, nego onaj ko je kooperativan. Mi smo opstali zahvaljujući kooperaciji.

Ali, ostao nam je međunarodni terorizam...

- U Banjoj Luci nije bilo mudžahida, ali je svih 17 džamija porušeno. Sjetite se, međunarodna zajednica je u Srebrenici rekla razoružajte se i mi ćemo vas braniti, a kasnije su izdali narod pa je deset hiljada ljudi ubijeno. Skoro sam na televiziji čuo jednog Srbina iz Bočinje kako govori gdje su ti fini muslimani s kojima je on živio, akšamlučio. E, pa ti fini, lijepi muslimani su ubijeni u Bijeljini. Tako su ostali mudžahidi. Silne optužbe za međunarodni terorizam su pranje nečiste savjesti Evrope. Nemoralno je Bosni pripisivati takve optužbe. Nemam dokaza, ali sve upućuje na to da je našu moralnu nadmoćnost potrebno umanjiti. Nakon Srebrenice nije je moguće potpuno eliminirati... Tako su shvatili da ju je najbolje umanjiti optužbama po kojim u BiH postoje teroristički centri. Ponavljam, Zapad je kriv što su ovdje došli mudžahidi!

U poznim godinama rata došlo je do islamizacije Armije. Da li je tim nanesena nepravda patriotima druge religijske pripadnosti?

- Prvo, ja se ne slažem da je došlo do islamizacije Armije.

Ali, došlo je do jakog uticaja religije. Mnogo većeg nego u prvim godinama...
- Čuo sam i ja te prigovore još 1994. godine. Govorili su mi zašto se ja identificiram sa Armijom... Šta sam trebao uraditi? Možda da kažem momku koji ide na Trebević da ga se odričem jer sam ja reisu- l- ulema a on vojnik? Kakvu su motivaciju naši borci mogli imati u borbi? Morali su imati motivaciju, hrabrost, vjeru u nešto... Mnogi su tada pronašli Boga, a šta ima bolje od toga?

Ali, tada se u jedinicama Armije pojačao uticaj radikalnog islama, mudžahida...

- Imali smo mi i vrlo oštre debate sa mudžahidima. Evo samo jedan primjer... Kada sam bio u džamiji u Zenici, jedan vojnik me pitao kakav je stav islama prema bradi. Mislio sam da se on šali pa sam mu rekao da slobodno nosi bradu ako mu žena dozvoljava. Ali, on je rekao kako misli da je brada pitanje života i smrti. Ma kojeg života, pitao sam ga, ko ti je to kazao? On mi je rekao da su mu rekli kako je onaj ko ne nosi bradu ćafir! Ja sam se uozbiljio, ustao i rekao mu vrlo povišenim glasom: Slušaj, u Bosni je farz sačuvati glavu. Ako imaš glavu onda možeš imati i bradu. A ako nemaš glave, šta će ti brada... Sjedilo je tu i nekoliko mudžahida. Jedan od njih je ustao i ljutito napustio džamiju. Imali smo dosta takvih rasprava, ali sam jako ponosan na, nećete mi zamjeriti što ću reći, svoj narod. Bez obzira na sve, Bošnjaci su ipak sačuvali svoj identitet. Ne bih rekao bosanskog islama, nego bosanskog iskustva u islamu.

Kakvo je to iskustvo?

- Mi islam doživljavamo na poseban način, koji se ne može opisati, niti ga treba opisivati. Treba ga samo pustiti da se prirodno razvija. Mislim da je to, nećete mi zamjeriti, ali najljepši ukus islama koji sam ja doživio bilo gdje na svijetu. Naš način je najbliži originalnom učenju islama. Islam je ovdje lahak... Imali smo iskušenja da se on učini teškim, ne samo za nemuslimane, nego su i muslimani počeli osjećati tegobu jer neke stvari nisu mogli upotrijebiti ovdje. Bosna ne bi bila ista bez islama, ali isto tako, ni bez katolicizma, pravoslavlja... Nije to jeftina propaganda, nego taj sklop povijesnih okolnosti i susret civilizacija zaista Bosnu čine unikatnom zemljom.



http://www.startbih.info/broj/intervju.asp?br=140


"Ko se odvaži i radi brzo biće izbavljen,
dok i tragalac koji je spor može gajiti samo nadu." (Hz. Alija)

Social bookmarks