Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Gyerzelez

Zlatna sredina

(10)

  • »Gyerzelez« je autor ove teme

Postovi: 187

Datum registracije: 25.06.2003

  • Poruku poslati

1

Nedjelja, 23. Novembar 2003

Rekli su o Bošnjacima

PRVI DIO

Vasilije Petrović , Istorija o Crnoj Gori, 1754, Petrović i – Pisci, Duhovnici,
Vladari, Tom I, DOB, Podgorica 1997, 245 (Predgovor)
..........Poslije toga i mnogi drugi podanici turski, a naročito Bošnjaci
i Hercegovci po porijeklu, proglašavahu se plemićima i kupovahu za novac
svjedočanstva od Raguzijana (Dubrovčana), a novac od trgovine dobijahu ..................

Vasilije Petrović , Istorija o Crnoj Gori, 1754, Petrović i – Pisci, Duhovnici,
Vladari, Tom I, DOB, Podgorica 1997, 256
............. Zatim, 1732. godine, Topal Osman-paša, koga je sultan mahomet
(Mehmed) Peti postavio za beglerbega činit-devera, to jest za generalnog
inspektora Makedonije, Albanije i Bosne, po dolasku u Albaniju pokuša da oproba sreću protiv naroda crnogorskih i posla priličan brojMakedonjana (Makedonaca), Albaneza (Albanaca) i Bošnjaka na Pipersku provinciju, gdje ih Piperi uz pomoć Kuča sve pobiše ....................

Vasilije Petrović , Istorija o Crnoj Gori, 1754, Petrović i – Pisci, Duhovnici,
Vladari, Tom I, DOB, Podgorica 1997, 258
......... Još 1750. godine turska vojska, koja se sastojala od Bošnjaka i Hercegovaca, iznenada udarila na granicu crnogorsku, ali je od malog broja naše vojske bila potučena ........... Iste godine se i Bošnjaci nađoše u krajnjoj nevolji, sa svih strana opkoljeni, a rezerve hrane ne imahu; iz Albanije (je ) ne dadoše dovesti Crnogorci, jedino Francuzi dovezoše brašno brodovima u Raguzu (Dubrovnik), a od Raguze karavanom u Sarajevo. Ali i tamo Crnogorci napraviše Turcima zesjedu: karavan s brašnom zaplijeniše a Turke pobiše ....................

Dositej Obradović, Pismo Haralampiju iz 1783. godine na Vaskrs, Dela
Dositeja Obradovića, Peto državno izdanje izdano o stogodišnjici smrti
D.O., Beograd, 1911, str. 5
........Govoreći za narode, koji u ovim kraljevstvam i provincijam živu, razumevam koliko grčke crkve, toliko i latinske sledovatelje, ne isključujući ni samo Turke Bošnjake i Ercegovce, budući da zakon i vera može se promeniti, a rod i jezik nikada.Bošnjak i Ercegovac Turčin on se Turčin pozakonu zove, a po rodu i po jeziku, kako su god bili njegovi čukundedovi, tako će biti i njegovi poslednji unucu: Bošnjaci i Ercegovci, dogod Bog svet drži.Oni se zovu Turci, dok Turci tom zemljom vladaju, a kako se pravi Turci vrate u svoj vilajet, otkuda su proizišli, Bošnjaci će ostati Bošnjaci, i biće što su nji’ovi stari bili. Za sav dakle srpski rod ja ću provoditi slavni i premudri ljudi misle i sovjete, želeć i da se svi polzuju .............

Petar II Petrović Njegoš, Gorski vijenac, stihovi 1640-1645
...Pa poslijed poče đetinjiti;
zapita me za naše susjede,
za Bošnjake i za Arbanase:
"Kad uhvate – kaže- Crnogorca,
bilo živa al´ mrtva, u ruke,
hoće li ga izjest, što li rade?"

Petar II Petrović Njegoš, Svobodijada, Pjesma treća, stihovi 235-240
....Ali Bošnjak,
Hercegovac-Srb
je turske vjere zbiljski:
nekće s mjesta i megdana
šenuti se, uzmaknuti
bez velika mesa, krvi
....................................
Petar II Petrović Njegoš, Svobodijada, Pjesma treća, stihovi 280-290
................................
Obije se hrabre vojske
Na megdanu izm´ješaše:
Tri sahata megdan bojni
Na mačeve i na sablje
s krvlju teškom dijeliše,
dok najposle vještobojna
hitrost mišce crnogorske
pogna s polja bitke strašne
Hercegovce vitezove
i Bošnjake nepreklone.
.....................................

Petar II Petrović Njegoš, Šćepan Mali, Dejstvije drugo, Javlenije četvrto
Odoše na ručak seraskjer i vezir bosanski zajedno, a poslanici sa
Šuvajlijom i Karaman-pašom pod njin šator na ruč ak. Ručaju, ne zbore
ništa. Dve kadije Bošnjaka poju uz tambure.

Petar II Petrović Njegoš, Šćepan Mali, Dejstvije drugo, Javlenije jedanaesto,
stihovi 827- 833
.................................................
Što budališ, jedna Bošnjačino,
Da li čuo ušima nijesi?
Opsova nam vjeru i proroka,
a opsova kuran i sultana
u sredinu ov'like ordije,
a upravo nama u očima
što će reći sva naša ordija
kad za čuje ovo pogrđenje?
.................................................

Petar II Petrović Njegoš, Šćepan Mali, Dejstvije četvrto, Javljenije treće,
stihovi 224-230
.....................................
Kud se gode s granice šenemo,
sresti će nas dvadeset tisućah,
malo dalje srešće i pedeset,
pa ne mrca i zavaljenika ,
no Bošnjaka ali Arbanasa,
od iskona vojničkog naroda,
te se rađa i mre pod oružjem.
.............................................

Petar Petrovi æ Njegoš, Šćepan Mali, Dejstvije četvrto, Javljenije treće,
stihovi 270-275
...............................................
To taj može mislit i zboriti
koji ne zna kako stvari stoje,
al´ ne onaj koji ih poznaje.
Kako bismo mi to uradili
bez pomoći nekoga drugoga
kad Bošnjaci, naša rodna braća,
slijepi su te ne vide ništa?
................................................

Petar Petrović Njegoš, Ogledalo srpsko, XVIII, Sinovi Obilića (1750.
god.), Beograd 1967, str. 124, 15-20
...Oće saći u Čevo krvavo
i poharat lomnu Crnu Goru;
ovde vama prijevare nema,
bijesni su Bošnjaci junaci .....

Njegoš - Gagić u 12. VIII 1843, Cjelokupna djela, knj.6, Beograd 1967,
str. 84
...Mi smo u rat sa svijema Turcima okolo nas, kako gotovo svagda
što smo.Oni su vazda složni na naše zlo i Bošnjaci i Arbanasi.....

Vladika Rade – Osman Paši Skopljaku, 24. aprila 1844, Glasnik Cetinjskog
istorijskog društva, Knjiga XIV, sveska 6, decembar 1935
...Svak zna da su lanih Bošnjaci na Planinicu protiv moje volje poginuli,
ali ništa drugo nije bilo, nego su panuli u onu jamu, koju su za
druge kopali........

Njegoš – Osman paši Skopljaku, 5. oktobar 1847, Cjelokupna djela,
knj. 6, Beograd 1967, str. 153
........Kada sa mnom govoriš kao moj brat Bošnjak, ja sam tvoj brat,
tvoj prijatelj, ali kada govoriš kao tuđ in, kako Azijatin, kako neprijatelj
našega plemena i imena, meni je to protivno i svakome bi blagorodno
mislećemu čovjeku protivno bilo......

Stojan Novaković , Srbi muhamedovci i turska pismenost, Prilozi istoriji
srpske književnosti, Glasnik srpskog učenog društva, knj. XI, sveska
XXVI, 1869, str. 220
...........; drugo, na pošljedice koje vidimo u poturčenjaku Bošnjaku
iz saveza starog aristokratskog karaktera i nove vjere;.......

Str. 231
....................... S toga uzimaše muslomanina Bošnjaka čama koji s
hučnim, prolaznim i promjenljivim vremenom dobijaše vazda drugi
značaj......................

Str. 253
............Od toga pisma Hasana kadije i nema više nego još toliko.
Iz njega se vidi nekekva vreva među Bošnjacima Turcima kakvih je obilato
bilo za vremena njihove feudalne nezavisnosti. Uz jedno pismo
svjedoči čudnovati ukus kadije Bošnjaka iz prošlog vijeka, da pismo o
takoj političkoj stvari u stihovima piše..............................

Ilija Garašanin, Načertanije, 1844. godine (O politiki u smotreniju
Bosne, Ercegovine, Crne Gore i Sjeverne Albanije)
..............U ovoj celji nužno bi bilo narediti da se po gdi koja knjiga
molitvena i pesme duhovne u beogradskoj tipografiji štampaju; posle toga
i molitvene knjige za praoslavne Hristijane, zbirku narodnih pesama koja
bi na jednoj strani na latinskim a na drugoj sa kirilskim pismenim štampana
bila; osim toga mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta
narodna istorija Bosne u kojoj ne bi smela izostaviti slava i imena nekih
muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka.....
.........Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno
sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva pod
osobitim vladajućim familijama koje bi se nepremjerno tuđem i stranom
uplivu predale ............................

...................Ko god dakle ovom narodu dobra želi on ne sme Bošnjacima
nasledstveno knjaževsko dostojanstvo preporučivati ..................

Jovan Erdeljanović , Postanak plemena Pipera, Etnološka rasprava,
Srpski etnografski zbornik, knj. XII, Beograd, 1911 (istraživanja vršio
1906. godine); Jovan Erdeljanović , Kuči, Bratonožići, Piperi, Podgorica
1997 (reprint izdanje), str. 523
...........Pod Lukovim Ždrijelom nahiji. su "zgrade" (baštine) Brajkovine,
a niže njih do međe prema predelu Stijeni Bošnjanin-brijeg sa seocem istog
imena. Bošnjanjin – brijeg je nazvat po tome, što je na njemu poginuo
jedan Bošnjak, turski barjaktar, kad su Turci udarili na Stijenu................

Andrija Jovićević , Plavsko-gusinjaska oblast (Polimlje, Velika i Šekular),
Beograd, 1921 (Edicija: Naselja srpskih zemalja, Knj. X, urednik
Jovan Cvijić )
str. 512
..........Ovdje svoj jezik nazivaju "bošnjačkim". Taj naziv ne potiče otuda,
što su svoj govor primili od Bosanaca, jer su ovdje istim jezikom
govorili i prije svog puta u Bosnu; nije to ime ni otuda, što je između njih i
Bosanaca bilo kakva zajednica, koja ih je tijesno vezala. Taj naziv potiče iz
sasvim drugih razloga. Ova oblast je do Albanije, gdje se drukčije govori;
nigdje u blizini nije bilo jednovjerne velike pokrajine sa istim jezikom, po
kojoj bi svoj jezik nazvali. Ime Srbljak u limskoj dolini nije pohvalno, pa i
ako su ovdje shvaćali, u što sumnjam, svoj jezik kao srpski, ipak ga ne bi
srpskijem nazvali, iz bojazni, da ne budu ubrojani u Srbljake, misleći da je
to jezik Srbljaka, Crna Gora je bila odijeljena planinama; njeni su žitelji
bili druge vjere, a u starije doba Crna Gora nije mogla uticati na ovaj
kraj, da operdijeli ime svom jeziku; i sami Crnogorci su svoj jezik nazivali
"naškijem", a i danas ga tako nogi zovu .Svuda naokolo bile su manje
jedinice, koje nijesu mogle da im nametnu ime svog jezika. I dodir sa Bosnom
kao da ih je uvjerio, da su u Bosni našli brać u po krvi, vjeri i u jeziku;
i htjeli su naročito, da s Bosancima budu braća i svemu, radi čega su svoj
jezik nazvali "bošnjačkim"...............

Str. 513
.................Prema tome, što svoj jezik nazivaju "bošnjačkim", oni su
sebe smatrali kao dio bosanskog naroda. Na to ih je najprije mogao povući
ponos, jer im je na čast moglo služiti, da budu dio jedne velike narodne
cjeline, kao što su Bosanci. No na ovo ih je mogao navući i interes, jer su
svake godine redovno slazili u Bosnu. Kako je u ono doba nacionalni osjećaj bio potčinjen vjerskom, pretpostavlja se, da se muslimansko plavsko-gusinjsko
stanovništvo naročito nazivalo imenom jedne velike narodne cjeline,
vezane međusobno jezikom i vjerom. Po pojmu ovog stanovništva,
granica se Bosne širila do ovih krajeva; naročito su to mogli misliti, kad su
ova mjesta bila pod vlašću Bosne ..............

Andrija Jovićević, Malesija (reprint), CID, Podgorica, 1997, (Edicija:
Naselja srpskih zemalja, Knj. 15, urednik Jovan Cvijić, Beograd, 1923)
str. 73
.....6. Veze Malisora sa Srbima.- Po predanju Malisora preci svih
malisorskih plemena, izuzev jednog dijela Gruda, doseljeni su iz crnogorskih
brda, Bosne i Hercegovine. Ne može se dokazati, da su preci malisorskih
plemena međusobno srodni. Hoti se dovode u krvnu vezu sa Piperima
i Vasojevićima, Kastrati sa Kučima, Kliemente sa Piperima i Kučima i
Škrelje sa Bošnjacima; po tome je najverovatnije da su se njihovi preci
doselili iz srpskih krajeva.....

Stiven Bonsal, Tužitelji i molioci, Mali narodi u Versaju, I izdanje,
SAD, 1946, Poglavlje V – Kralj Nikola od Crne Gore i Esad-paša od
Albanije: Narod crnih planina protiv sinova orlova, Objavljeno kod
nas: "Vijesti", januar-februar 2000
Zapisano: 21. decembar 1918. godine
............ Skrenuo sam s politike i slušao mladog Đurovića, koji je ima

Gyerzelez

Zlatna sredina

(10)

  • »Gyerzelez« je autor ove teme

Postovi: 187

Datum registracije: 25.06.2003

  • Poruku poslati

2

Nedjelja, 23. Novembar 2003

DUGI DIO

............ Skrenuo sam s politike i slušao mladog Đurovića, koji je imao
interesatnu priču. Bio je student prava, i kada je počela Austrijska invazija,
pošao u brda gde su se ubrzo pridružili mnogi drugi neustrašivi duhovi
....................."Najgore od svega toga je", nastavi on, "činjenica da su
mnogi od njih (Srbi) naša braća po krvi. Uzmite na primjer Mirdite, taj
zloglasni albanski klan; oni su zaista Srbi ili Bošnjaci koji su pobjegli i
izmakli u planine dok smo se mi grčevito branili od Turaka......"

Anton Šmaus, Kosovo u narodnoj pesmi muslimana, Prilozi proučavanju
narodne poezije, mart 1938, sv. 1, Beograd, str. 103
..........Reč "bošnjački" označava i danas kod muslimana u Sandžaku
jednu sasvim određenu kulturnu orijentaciju. Najvećim delom pri tome
Bosna bila onaj deo koji je davao; muslimani u Sandžaku su duhovno
gravitirali prema Bosni želeći da makar indirektno imaju udela u njenom
nekadašnjem političkom i kulturnom prestižu .......

Anton Šmaus, Beleške iz Sandžaka I, Prilozi proučavanju narodne
poezije, novembar 1938, sv. 2, Beograd , 275
.......... Sam Ugljanin peva srpski, zanoseći vrlo malo il´ mesto l´ na
arnautski, odnosno – kako muslimani u Sandžaku obično kažu - "bošnjačkom jeziku"..........

Alija Nametak, Neki narodni običaji i lokalne tradicije muslimana u
Podgorici (Titogradu), Glasnik Etnografskog muzeja Cetinje, Knj. II,
Cetinje 1962, str. 190
.....Podgorica (današnji Titograd u Crnoj Gori tokom istorije pod
Turcima, spadala je uglavnom u Skadarski vilajet, a jedno vrijeme oko
polovine XVIII vijeka bila je u teritorijalnom sklopu Bosne i Hercegovine.
Muslimansko stanovništvo, koje je za vrijeme Turaka u ovom mjestu bilo
ogromnoj većini, slovenskog je porijekla, govore srpskohrvatskim jezikom,
koji stariji zovu "bosanskim" ikavskim govorom (refleks . daje . i u dugim
slogovima je u...). "Mi smo Hercegovci a jezik nam je bosanski", govorio je
Ahmet-aga Pokrklić koji je imao 84 godine kada sam se s njim upoznao......

Milovan Ðilas, Nadežda Gače, Bošnjak Adil Zulfikarpašić , Cirih – Zagreb,
1995, III izdanje, str. 105
ÐILAS: Meni je, pošto ste sad pomenuli naziv Bošnjaci, blizak taj
naziv, jer znam da je tradicionalan već od Srednjeg veka: muslimani koje
sam ja poznavao u Bijelom Polju i družio se s njima, uvek su govorili da su
Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline
Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti, što nije bilo teško
jer je on vrlo bistar; on prost da ne može prostiji biti, uvek govorio da je
Bošnjak. Ima u nazivu Bošnjak nezgodnih strana što ga Srbi i Hrvati ne prihvataju
jer je on vremenom specificiran za muslimane. Po mome mišljenju to je slaba strana tog naziva. No, razume se, muslimanima, odnosno Bošnjacima,ne može niko pametan i čestit osporavati da se zovu kako oni žele i kako oni smatraju da je njihovo pravo ime................

Božović G. 1990: Neizmišljeni likovi, Jedinstvo, Priština.
U priči “Arnautin” (iz 1906. godine), koja je u ovoj zbirci) na strani 60
stoji: “Ti si Bošnjak Šemsi-paša Biševac. Junak. Bošnjaci su junaci…”

Guši ć B. 1974.: Po Prokletijama kroz pola stoljeća, Tokovi, br. 9, Ivangrad.
11-46.
Na strani 25 za stanovništvo Plavsko-gusinjske kotline kaže: “… Neki se
još i danas za razliku od Albanaca i novopridošlih Brđana smatraju Bosancima,
a svoj jezik nazivaju bošnjačkim”. Kod ovog stanovništva “sačuvana je ona prefinjena narodna lirika u duhu starinskih balada, toliko inač e karakteristična za krug starih bosanskih muslimanskih porodica, a koja je potpuno strana Brđanima”.

Lutovac M. 1960: Rožaje i Štavica, Naučno djelo, Beograd.

Na strani 355 ističe da susjedni Arbanasi stanovnike Rožaja i Štavice
(Tutina) smatraju za Bošnjake, “a oni (stanovnici ovih krajeva) svoj jezik
nazivaju bošnjačkim (“Govorim bošnjački ili naški”).

Rudski I .1949: Ekskurzija na Žljeb i Mokru planinu, Glasnik Prirodnjačkog muzeja Srpske zemlje, Beograd, 1-16.

Na strani 20. nalazimo pomen imena Bošnjak: “Na šupljem kršu sreo sam jednog Bošnjaka koji me izveo na pravi put..........”.

Makenzi G.M. I Ibri A. 1868: Putovanje po slovenskim zemljama Turske (preveo Č . Mijatović ), Državna štamparija, Beograd; Mis Irbijeva i Meken-zijeva: Od Tutina do Rozaja - putopis na engleskom (1868) prevod: Tutinski Zbornik 1, 2000

Citirano: Mis Irbi i Mis Mekenzi, Od Tutina do Rožaja, Mostovi, br. 2,
maj 1969
Str. 52
......Ovaj nam se odgovor vrlo čudan učini, jer osim što se zna da Bošnjaci
ne vole uopšte da ih čovek podseća na centralnu vlast, u kojoj bi drugoj
zemlji sopstvenik nekoga dobra rekao da mu ono stoji pod upravljanjem
najbliže varoši?....................

Str. 53
................ Mi nimalo ne besmo zadovoljne ovom pričom. Zlovoljnost ovih Bošnjaka ni malo ne beše dobar znak onoga raspoloženja u kome ćemo naći Arnaute koji imaju na svojoj savesti udar na sultanova predstavnika
.....................
Str. 54
..... Celo stanovništvo Rožaja iziđe da nas vidi, pa zaista izgledaše živopisno, mnogi nosiše turbane a svi belo i crveno ruho što vrlo dobro dolikovaše njihovome visokom stasu.........................Tada otpoče da govori srpski, pozva sebi savetnike – ne gazdu kuće, jednog dostojanstvenog Boš-njaka, već hrišćanskog kodžabašu i popa, pa i jednog i drugog nam predstavi na savršeno pristojan način....................

Str.55
......... Sad se ne zna koje tamo u vlasti i da li će biti voljni da se obziru na sultanov ferman! To beše prava tegoba. Bošnjak, naš domaćin, izađe pa reče da će nas on i njegovi prijetelji otpratiti u Peć na suprot svim Arnautima po planinama...................

Str. 56
............... Stoga su ga baš i mrzili muhamedanci, hrišćani su očekivali da će ga Bošnjaci ubiti kao što Arnauti ubiše kajmakama pećkog ...............

Vuk Stefanović Karadžić , Srpske narodne pesme, Knjiga treć a u kojoj su pjesme junačke srednjijeh vremena, (prvi put objavljene Be č 1846), Beograd 1985, str. 395, 398
...............................................
Od Zagorja dva Čengića mlada,
Od Nikšića dva Paripovića,
Od bijela Kolašina grada,
Od njeg´ kado, dva Mekića mlada;
Od onoga polja Bijeloga,
Od njeg´ kado, do dva Kučevića;
Od Pljevalja dva Drndića mlada,
..................................................

ZEMAN KULE PO ĆENARU GRADI, Muslimanske epske narodne pjesme iz Sandžaka, ANTOLOGIJA, Odabrao i priredio Husein Bašić, Tuzla, 1991
POGIBIJA MALIĆ -BEGA REDŽEPAGIĆA
Str. 227

............................................
Al se Turci jadu dosjetiše,
Na granice grade pandurice,
I dovode ljute Osmanlije,
I Bošnjake jake oklopnike....
Na Berane grada načinješe,
Svoj nahiji zulum postaviše;
Al´ se poče odećati raja,
Osmanlije ljute potukoše
.......................................
str. 228
..............................................
Mudar paša pa se dosjetio,
Da se silan Bošnjak podnjivio,
Od bošnjačke porodice slavne,
A u Plavu gradu krvavome,
Porodici od Redžepagi ć a,
Bošnjačkoga krvavog koljena,
A unuka gazi- Ali paše,
Pobjednika sa Novšića ravna;
.............................................

AVDO MEĐEDOVIĆ , Ženidba Smailagić Mehe, Sarajevo, 2002
Bio-bibliografska bilješka o Avdu Međedoviću koju je pod nadzorom
Milmana Parrya vodio Nikola Vujanović 31. jula 1935. godine u
Bijelom Polju:

Str. 400
..............Na Nikolino pitanje: "Jesu li bili Bošnjaci s vama tada?",
misleći pri tome na one s kojima je Avdo otišao u vojsku, između ostalog je
odgovorio: "....Iz Sjenice smo otišli iz Bijelog Polja ... Iz Sjenice četiri stotine
momaka, sve Bošnjaci se vičemo. Bošnjaci u jedan tabor. Tamo su bili
sve Arnauti i Turkuše .Turkuše zovemo mi ove Anadolce".............................

stihovi 1770 – 1774
.................................................
Đe si majka svakoga Bošnjaka,
I svakoga carskog kahrimana.
Došao sam tebe poslužiti,
Zlo i dobro s tobom dijeliti.
................................................
stihovi 8009 – 8015
...................................................
A vojske se s vojskom smiješaše.
Viteška se kola pofataše
Alajli se razviše bajraci.
Zapevaše u kolo Bošnjaci,
A pašanske biju mehterije,
A pištu him zile i borije.
....................................................

MEVLUD HAFIZA SALIHA GAŠEVIĆA
Hafiz Salih Gašević , rođen u Nikšiću, kojeg je napustio 1876. godine i
preselio se u Kolašin, gdje postavljen za kajmekama (sreskog načelnika),
mlađi predstavnik alhemijado književnosti, spjevao je Mevlud u jedanaestercu,
koji je doživio preko 15 izdanja. Prvo i drugo izdanje mevluda štampano je 1878. godine, odnosno 1893. u Vilejtskoj štampariji u Skoplju. Gašević je umro 1889/99. godine u Bijelom Polju i sahranjen u dvorištu Čaršijske džamije. Poslije II svjetskog rata, njegovi zemni ostaci, zajedno sa nadgrobnim spomenikom, na kojem pored ostalog piše "....Kolašinski kajmekam Nikšićanin Hafiz Salih", prenešeni su u Gornje groblje u Lješnici (Bijelo Polje), gdje se i danas nalaze.

Vidi: Mehmed Mujezinović , Natpis na nišanu Hafiza Saliha Gaševića u Bijelom Polju, Almanah 3- 4, 1998; Fehim Barjaktarević , Srpska pesmao Muhamedovom rođenju, Glasnik skopskog naučnog društva, knj. II,
1928; Mehmed Handžić , Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Sarajevo, 1934; Alija Nametak, Gašević, bosanski Mevlud, Kalendar "Narodna uzdanica", IV/1936; Šaćir Smajlović , O Mevludu Hafiz Salih Gaševića, Almanah 11-12, 2000; Alija Džogović , Neke jezičke osobine Mevluda hafiza Saliha Gaševića, Almanah 21-22, 2003; Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, Sarajevo, 2000
IZ PREDGOVORA MEVLUDA HAFIZA SALIH GAŠEVIĆA IZ 1878. GODINE

......................................................
Kad se nađoh u Kolašin kamekam,
Znadem đe sam puno nakis u ćelam.
Moliše me kolašinski prviši:
"Nami mevlud daj bosanski napiši!"
............................................................
Drugi jezik mi lijepo ne znamo,
Allah Jedan , hak Pejgamber- svi znamo
Što j´ Kur´an na sve iman imamo,
Bošnjački nam gradi mevlud molimo"
.............................................................


Social bookmarks