Niste prijavljeni

bulvaj

Početnik

(10)

  • »bulvaj« je muško
  • »bulvaj« je zabranjen

Postovi: 22

Datum registracije: 14.06.2005

  • Poruku poslati

81

Subota, 25. Juni 2005

Citirano

Orginalno od ramiz
Selamu Alejkum,

Zavrsicu njegovom recenicom, mozda presudnom u njegovom zivotu: "Na put, na put, zivot je kratak a pred tobom je dug put. Ako sad nisi spreman za buduci svijet kada ces biti."




U duhu ovog citata na jednom mjestu Imam Gazali prenosi rijeci Isa a.s. ili Isusa Hrista kako ga Hriscani zovu, gdje obaj Bozji Poslanik kaze (slijedi slobodni prijevod): Kako se za covjeka moze reci da je ucen ukoliko on ustrajava i izgara za ovim svijetom (dunjalukom) i putuje dunjaluckim stazama a njegov put je ka sledecem svijetu (ahiretu)?

bulvaj

Početnik

(10)

  • »bulvaj« je muško
  • »bulvaj« je zabranjen

Postovi: 22

Datum registracije: 14.06.2005

  • Poruku poslati

82

Nedjelja, 26. Juni 2005

O ti koji trazis sjvetlo! Svjetlo duse kad obasja,
ne ostaje rasprava o treba i ne treba,
korisno i zahtijeva. Covjek onda gleda i vidi! (Hazreti Mevlana Rumi).

ramiz

Početnik

(10)

  • »ramiz« je muško

Postovi: 9

Datum registracije: 03.06.2005

  • Poruku poslati

83

Ponedjeljak, 27. Juni 2005

"O odnosu “vanjskoga” i “unutarnjega”

Veli hazreti Mevlana, Dželaluddin Rumi:


Ove stvari: namaz, post, hadž i džihad - truda ulaganje
pored ostaloga svjedoče, pokazuju, nečije vjerovanje.

Zekat, kurban, asketizam, sliku daju krajnju
svi zajedno svjedoče, otkrivaju tvoju tajnu.

Trpeza i gozba, Istinitog su pokazivanje
“O velikani, iskreni k’o i vi postasmo” – to im je značenje.

Kurbana i darova, također i namaza kakvoća
kazuje, govori: “Postasmo s tobom skladna finoća.”

Imetkom svak se bori, nesuvislim govorom, a zašto, hajd’ zini;
kako bi slobodno reći mog’o: “Dragi kamen imam, tu, u nutrini.

Dragulj imam, bogobojaznost i darežljivost silnu krije
i ovaj zekat, i ovaj post, njih oboje, pokazuju osobine dvije.”

Tako post zorno veli: “Držao se dozvoljenog,
znaj da ono veze nema sa zemljom zabranjenog.”

Zekat kaže: “Od imetka, nikad nije žalio da dade,
pa kako onda od ljudi poput njega, išta može da se ukrade?!”

Ako su njegova djela, hvalisanje i varka uspjeli da stvore,
U Sudnici Allaha, ona će dva šahida svjedočenje da obore.

Nit’ radi milosti, nit’ radi dobrote slova,
lovac niske ljubavi niže – samo radi lova.

I mačka dok spava, u svom postu kad’ se utiša
prespavat će, uloviti neće, niti bezazlenoga miša.

Ova iskrivljenost čini, stotinu naroda kao loši da su
učinila je darežljivi i postači, i oni stoje na zlu glasu.

A Istinitoga dobrote, onom ko s iskrivljenošću hoda, daju
od svih nijansi iskrivljenosti svoje - čist će biti on na kraju.

Podarit će se nevjernome, milost Njegova preteže posvema,
svjetlo silno, sjaj puni, kakvo ni sam puni mjesec nema.

Istiniti njega čisti, trud njegov, od pomiješanosti,
milost Njegova skroz ga pere – od tumaranja iskrivljenosti.

Pa oprost Svoj, milostivi Allah, očitovat poć’ će
oproštenje Boga dragog, k’o spas za glavu doć’ će.

S ovog neba najvišega, i kiša počinje da pada,
svaku nečist i prljavštinu, očistit će ona sada.


(Mevlana Dželaluddin Rumi, Mesnevija, tom V, str. 61., 62.)


U ovim stihovima pokazano nam je da je svaka stvar koju jasno vidimo, koju čulima registriramo, povezana sa svojom nutrinom, sa svojom zbiljom. Svaki je fikhski propis važan ali, također, svaki fikhski propis ima i “skalu” svoga kvaliteta – ovisno o tome koliko smo svjesni njegove zbilje, koliko smo skrušeno i dragovoljno izvršili neki propis, toliko smo pridodali njegovoj kvaliteti - “finoći”.

Svjedočenje propisa, obavljenih i neobavljenih, je kao svjedočenje kojim su duše potvrdile Allahovo gospodstvo na Danu Ugovora (Misak). Ukoliko su iskreno obavljani, na Sudnjemu danu oborit će svjedočenje “hvalisanja” i “varke”, loše osobine neće prevagnuti nad dobrim osobinama, a na osnovu hadisi kudsija: “Kada je Allah uzvišeni stvorio stvorenja, zapisao je u Knjigu koja se kod Njega nalazi: ‘Uistinu, Moja milost preteže nad Mojom srdžbom!’ ” (hadis prenosi Ebu Hurejre, a bilježe ga Muslim, Buharija, Nesai i Ibn Madže)

Tako će svakoj osobi, koja nastoji dokučiti stvarnost svakoga propisa, njegovu nutrinu, srce postati “dragi kamen”. Njena duša više neće trebati izvedene, vještačke, zakone, vratit će se prirodi svima urođenoj (fitra) i Zakone izražene u Kur’anu i Sunnetu razumijevat će bez posrednika, direktno; uživat će u kiši koja pada s neba najvišega, uživat će u izvornim značenjima Kur’ana.
Znalaca ljudi, izvrsnost je znamen,
za tragaoce na putu, istinski plamen.


Što ljudi jesu, to je ono što sâmi daju,
za znalce, pitaš li ih, neuki samo izazivaju.


Plemenitosti ti ako si istinska ptica,
od nas je samo poštovanje i iskrena dobrodošlica.


Spoznaj, ne želi da ti se drugi dive,
ljudi su mrtvi, a učenjaci, samo oni žive.

zakir

Početnik

(10)

Postovi: 33

Datum registracije: 24.02.2006

  • Poruku poslati

84

Utorak, 28. Februar 2006

ALIMI

imo je jedan veliki alim ima mnogo kerameta kada ga zena naljutila uzeo sekiru i na kladu glavu njenu stavio cijelo je selo gledalo pa na kraj joj oprostio valjda imala dug jezik

Fini

Početnik

(10)

Postovi: 16

Datum registracije: 25.08.2010

  • Poruku poslati

85

Srijeda, 25. August 2010

ISLAMSKA FILOZOFIJA -LOGIKA

ISLAMSKA FILOZOFIJA -LOGIKA

Nije moguće na isti način prosuđivati kvalitet jednog književnog, historijskog, teološkog, filozofskog, ili, psihološkog djela. Ali svako kvalitetno djelo bi moralo sadržavati poruku, unutarnji smisao, preciznost izkaza i rafiniranost stila. Ono bi moralo nečemu dobrom i korisnom poučiti čitaoca foruma, oplemeniti ga i u stanovitom smislu duhovno i intelektualno obogatiti. Treba čitati ponajprije klasična djela filozofije, jer ona su u samom temelju kvaliteta svake kulture.

U razvoju srednjovjekovne arapske logike koja je bila aristotelovska, postojale su dvije škole. Jednu je predstavljao Al-Farabi i zvala se ««zapadna» ili «bagdadska», a druga je bila «istočna», koju su zastupali "Ibn Sina" i kasnije Ibn Rušd, Al-Gazali i Ibn Haldun. Ta dva pristupa logici su bila suprostavljena, a tek kasnije te koncepcije bivaju pomirene.

Cilj filozofije jeste odrediti realitete stvari, onoliko koliko je to za ljudsko biće moguće. Postoji teorijska i praktična filozofija. Prva teži spoznaji istine, a potome spoznaji dobra. Svrha teorijske filozofije jeste usavršavanje duše kroz samu spoznaju, dok je svrha praktične filozofije usavršavanje duše kroz saznavanje onoga što se mora činiti kako bi duša djelovala u skladu sa ovim znanjem. Teorijska filozofija je saznanje stvari koje postoje nezavisno od našega izbora i djelovanja, dok je praktična filozofija saznavanje stvari čije postojanje je rezultirano našim izborom i djelovanjem, ITD.

Diogenes definirao ovako: "Mene smatraju mudrim. Ja sam u životu samo gledao šta budale rade i šta budale govore i nikad nisam radio ono što budale rade ni govorio što budale govore. Ako ima mudrosti u meni, zaslužne su budale."

http://www.mullasadra.com/islamskalogikaknjiga.html

Fini

Početnik

(10)

Postovi: 16

Datum registracije: 25.08.2010

  • Poruku poslati

86

Ponedjeljak, 30. August 2010

ISLAMSKA FILOZOFIJA

Nije moguće na isti način prosuđivati kvalitet jednog književnog, historijskog, teološkog, filozofskog, ili, psihološkog djela. Ali svako kvalitetno djelo bi moralo sadržavati poruku, unutarnji smisao, preciznost izkaza i rafiniranost stila. Ono bi moralo nečemu dobrom i korisnom poučiti čitaoca foruma, oplemeniti ga i u stanovitom smislu duhovno i intelektualno obogatiti. Treba čitati ponajprije klasična djela filozofije, jer ona su u samom temelju kvaliteta svake kulture.

U razvoju srednjovjekovne arapske logike koja je bila aristotelovska, postojale su dvije škole. Jednu je predstavljao Al-Farabi i zvala se ««zapadna» ili «bagdadska», a druga je bila «istočna», koju su zastupali "Ibn Sina" i kasnije Ibn Rušd, Al-Gazali i Ibn Haldun. Ta dva pristupa logici su bila suprostavljena, a tek u XVI stoljeća te koncepcije bivaju pomirene.

Cilj filozofije jeste odrediti realitete stvari, onoliko koliko je to za ljudsko biće moguće. Postoji teorijska i praktična filozofija. Prva teži spoznaji istine, a potome spoznaji dobra. Svrha teorijske filozofije jeste usavršavanje duše kroz samu spoznaju, dok je svrha praktične filozofije usavršavanje duše kroz saznavanje onoga što se mora činiti kako bi duša djelovala u skladu sa ovim znanjem. Teorijska filozofija je saznanje stvari koje postoje nezavisno od našega izbora i djelovanja, dok je praktična filozofija saznavanje stvari čije postojanje je rezultirano našim izborom i djelovanjem, ITD.


Diogenes definirao ovako: "Mene smatraju mudrim. Ja sam u životu samo gledao šta budale rade i šta budale govore i nikad nisam radio ono što budale rade ni govorio što budale govore. Ako ima mudrosti u meni, zaslužne su budale."

http://www.mullasadra.com/islamskalogikaknjiga.html

Maputo

Učenik

(10)

  • »Maputo« je muško

Postovi: 113

Datum registracije: 13.11.2006

  • Poruku poslati

87

Četvrtak, 02. Septembar 2010

Pitanje: Da li je dozvoljeno baviti se filozofijom i kako islam gleda

Odgovor: Prije svega trebamo znati šta je to filozofija. Prema znanstvenim definicijama filozofija je nauka o općim zakonima razvitka prirode, ljudskog društva i mišljenja – naučni pogled na svijet. Osnovna pitanja filozofije su istraživanje principa, zakona i kategorija stvarnosti, mišljenja i spoznaja, kao i samog čovjeka uopće. Filozofija je nastala u staroj Grčkoj i vremenom se prenosila i u druge dijelove svijeta i meðu druge narode i kulture. Kako je filozofija došla meðu muslimane?

Postavlja se jedno ključno pitanje: Da li su glavni izvori islama, Kur'an i sunnet, podsticali muslimane da se bave filozofijom. Naravno da nisu u formi u kojoj je filozofija poznata danas, nego su podsticali na razmišljanje o čovjeku, stvorenjima i moći i veličini Stvoritelja. Neki drugi vanjski uzroci doveli su do pojave filozofije kao nauke meðu muslimanima i nastanka onoga što se zove islamska filozofija. Ti uzroci su prije svega prevodilačka aktivnost gdje su mnoga djela iz filozofije prevedena sa grčkog na arapski jezik. Ova prevodilačka aktivnost bila je posebno aktuelna u vrijeme Abbasija, kada su na arapski jezik prevedena značajna djela iz prirodnih i društvenih nauka. Nakon toga i mnogi islamski naučnici i alimi počeli su se baviti filozofijom, a najpoznatiji su: El-Kindi, El-Farabi, Ibn Sina, Ibn Rušd i Ibn Haldun. U početku su ovi učenjaci slijedili filozofsko učenje najpoznatijih grčkih filozofa i mudraca, ali su se vrlo često udaljavali od tog učenja zbog njegove kolizije sa osnovnim temeljima islama i islamskog vjerovanja. Naučna disciplina koja se kod muslimana razvila još prije, a po mnogo čemu je slična filozofiji, jeste ilmul-kelam (skolastička teologija), s tim da izmeðu ove dvije nauke postoje značajne razlike. Skolastički teolozi oslanjali su se u svojim argumentiranjima na osnovne islamske izvore, Kur'an i sunnet, dok su se filozofi muslimani oslanjali prvenstveno na Aristotelova i Platonova učenja i smatrali su ih sukladnim duhu islamskog učenja. Kada su se filozofi muslimani počeli baviti pitanjima Božanske prirode i svojstava, te spoznajom Boga, tada dolazi do lutanja i odstupanja od izvornog islamskog učenja. Zbog toga se neki islamski učenjaci bune i protive filozofskim metodama spoznaje i tumačenja, a naročito kada je u pitanju Uzvišeni Allah i Njegova bit. Ova kritička struja poznata je kao ehlul-hadis – sljedbenici hadisa (tradicije) i njoj pripada većina učenjaka koji su se bavili islamskim fikhom i idžtihadom. U prvom redu tu su Ibn Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim. Mnogi islamski učenjaci ne prihvataju da postoji islamska filozofija i da nije ispravno koristiti taj termin, jer muslimani imaju svoju ulemu koja slijedi Kur'an i sunnet, a oni koji su se zabavili filozofijom, oni su zabludjeli novotari. Neki smatraju da Ibn Tejmijje nije u potpunosti odbacivao filozofiju i njene metode spoznaje i argumentiranja, nego je prije svega žestoko kritizirao grčku filozofiju, a istovremeno je stvarao jednu novu filozofiju. Muslimanski filozofi nisu koristili logičku analizu za pobijanje ideje vjerovanja, nego su je koristili da bi dostigli vrhunac razumijevanja vjere i odbacili sve one nejasnoće koje su se nakupile oko ispravnog shvatanja islamske vjere. Nažalost, mnogi od njih su otišli u tome daleko i znatno odstupili od osnovnih načela i principa razumijevanja vjere i Boga u islamu. Što se tiče pitanja da li je dozvoljeno baviti se filozofijom, danas ćemo kod islamskih učenjaka naći različite odgovore. Jedni će kazati da za time nema potrebe, jer su nam utvrðene metode Kur'ana i sunneta dovoljne da razumijemo vjeru i istinu o Allahu, čovjeku i životu, dok će drugi kazati da se filozofijom dozvoljeno baviti i izučavati je pod odreðenim uvjetima. Prvi uvjet je da se prije upuštanja u filozofska učenja mora dobro upoznati sa šerijatskim znanjem i argumentima da ne bi zalutao oslanjajući se samo na čisti razum. Za opširnije informacije o pitanju filozofije preporučujem da se pročita tekst Amira Durmića na ovoj stranici u sadržaju ''Aktuelno'' pod naslovom ''Riječ-dvije o islamskoj filozofiji''. Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdulvaris Ribo

Preuzeto sa: www.minber.ba

Fini

Početnik

(10)

Postovi: 16

Datum registracije: 25.08.2010

  • Poruku poslati

88

Subota, 04. Septembar 2010

Islam i njegovi sljedbenici su izgradili civilizaciju koja je više od hiljadu godina imala dominantnu ulogu na svjetskoj pozornici. Jedna od najvažnijih specifičnosti islamske civilizacije je u činjenici da je riječ o civilizaciji uravnoteženosti i srednjega puta koja je spojila nauku i vjeru, uspostavila ravnotežu između duha i materije i nije razdvojila ovaj od budućeg svijeta. To je bitna odlika islamske nad drugim civilizacijama koje primarnu pažnju poklanjaju materijalnoj strani života, tjelesnim potrebama i ljudskim porivima, pridajući, putem iznalaženje mogućnosti što bržeg zadovoljenja potreba za užitkom, veću pažnju ovosvjetskom životu, ne nalazeći odgovarajuće mjesto za Uzvišenog Stvoritelja i budući svijet u svojoj filozofiji i svome misaonom i obrazovnom organizovanju. Islamska civilizacija zbližila je čovjeka s Uzvišenim Stvoriteljem, povezala Zemlju s nebesima, ovaj svijet potčinila budućem, spojila duh i materiju, uspostavila ravnotežu između razuma i srca, napravila spoj između nauke i vjerovanja - podigavši značaj moralnog uzdizanja na razinu značaja materijalnog uspona. Zahvaljujući tome, islamska civilizacija dala je veliki doprinos razvoju svjetske civilizacije.

Ibn Masud

Zlatna sredina

(10)

Postovi: 366

Datum registracije: 07.02.2004

Lokacija: New Jersey, USA

  • Poruku poslati

89

Nedjelja, 05. Septembar 2010

Citirano

U razvoju srednjovjekovne arapske logike koja je bila aristotelovska, postojale su dvije škole. Jednu je predstavljao Al-Farabi i zvala se ««zapadna» ili «bagdadska», a druga je bila «istočna», koju su zastupali "Ibn Sina" i kasnije Ibn Rušd, Al-Gazali i Ibn Haldun. Ta dva pristupa logici su bila suprostavljena, a tek u XVI stoljeća te koncepcije bivaju pomirene.



Mala ispravka. Ova podjela (istocna I zapadna) se ne zasniva na aristotelovskoj logici, nego je vec geografska I hronoloska podjela (inace ova podjela I nije od nekog znacaja).

U istocnoj grupi pripadaju Al-Kindi, Al-Farabi (a ne u zapadnoj), Ibn Sina I Al-Ghazali (na Srednjem Istoku). U zapadnoj grupi, Islamskoj spaniji, pripadaju; Ibn Masarra, Ibn Hazm, Ibn Badza, Ibn Tufejl I Ibn Rusd (a ne u istocnoj grupi). Ova zapadna grupa je nastala sa razvojem Islamske kulture u Spaniji….nesto malo kasnije od ove istocne.

Mislim da se ovi Islamski mislioci I filozofi ne mogu svrstati u jednu, drugu ili bilo koju grupu. Oni su bili pod uticajem sa svih strana, itekako su bili medjusobno povezani I imali veliki uticaj jedan na drugog. Njih je najbolje proucavati kao individuale u sirem kontekstu I pristupiti njihova djela u nekom odredjenom pitanju. Napr; poznato je da Al-Ghazali je bio veliki kriticar Ibn Sine, medjutim, Al-Ghazali je istovrijemeno bio pod velikim uticajem Ibn Sine. Al-Ghazali se ne moze lako razumjeti ako se ne uzme u obzir kontekst I uticaj Ibn Sine. Ili napr; Ibn Rusd. Ibn Rusd je poznat kao aristotelovac. Medjutim, Ibn Rusd je smatrao da su filozofski argumenti o Bogu neuspjesni, nego je vec preferirao Ku’ranske dokaze I argumente o stvaranju svijeta. Isti je slucaj I u vezi Ibn Rusda I Ibn Tejmije. I ako su ova dva mislioca imali totalno drugacije shvatanje vjere I filozofije, njihovo poimanje o stvaranju svijeta je vrlo slicno, jer obojica su negirali filozofske I teoloske (ilm-ul-kelam) odgovore o nastanku svijeta, I trazeci neku trecu soluciju dosli do slicnih stavova o stvaranju svijeta. Dakle, da bi bolje shvatili ove Islamske mislioce I filozofe treba uzeti u obzir siri kontekst, raznovrsni uticaji I medjusobni odnosi ovih mislioca I filozofa…u odnosu na neko pitanje ili temu. Svi oni su imali raznovrsna shvatanja I poimanje vjere I filozofije na neki svojstve nacin, I to je ono sto ih cini Islamskim velikanima.

Sta u vezi filozofije I Islama? Razmatrajuci sa Islamske perspektive, funkcija filozofije bi trebala biti apologetskog karaktera. A to jest; prvobitna funkcija bavljenjem I izucavanjem filozofije jeste u odbrani I artikulisanju Islamskih vjerovanja. Filozofija bi trebala biti na usluzi Islama. Uzimajuci u obzir da se filozofija bavi rigoroznom analizom pojmova I argumentacijom (analiticka filozofija) onda je od velikog znacaja da se Islamski intelektualci I filozofi naoruzaju intelektualnim sredstvima u artikulisanju Islamskih vjerovanja. Sto vise, smatram da filozofija moze sluziti u Islamskoj Da’wi—propagiranjem Islama.

Maputo, preporucio bih ti da se ne oslanjas na svakojake odgovore koje nadjes na internetu. Danas ima dosta samoproklamovanih alima, ucenjaka, znalaca I tako dalje, a posebno na internetu. Ne bih da pisem kilometrazne postove I odgovor na ovaj kratki tekst od Abdulvarisa Ribo (onaj drugi tekst od Amira Durmica sadrzi jos vise dezinformacija). Preporucio bih ti da se vise oslanjas na Islamske ucenjake koji su akademski obrazovani I koji proucavaju ovu tematiku cijeli svoj zivot. Ako si zainteresovan u vezi ovih pitanja, najbolje je da nabavis par knjiga (4-5 knjiga) koje su napisane od strane akademika, razmotris argumente za/protiv, i onda izneses svoj zakljucak. Preporucio bih ti da procitas Islamskih ucenjaka koji su akademski obrazovani; poput Fazlur Rahmana (bivsi profesor I mentor Reisu ef. Cericu), Tariq Ramadan (koji je zasigurno vodeci Islamski mislilac na Zapadu I trenutno Profesor Islamskih nauka na Oxfordu, a inace je unuk Hasan El-Bane, osnivaca ‘Muslimanska Braca’ u Egiptu), Khaled Abou El-Fadl, I jos par njih…



Fini

Početnik

(10)

Postovi: 16

Datum registracije: 25.08.2010

  • Poruku poslati

90

Srijeda, 08. Septembar 2010

Ibn Masud kaze,
Tariq Ramadan (koji je zasigurno vodeci Islamski mislilac na Zapadu I trenutno Profesor Islamskih nauka na Oxfordu, a inace je unuk Hasan El-Bane, osnivaca ‘Muslimanska Braca’ u Egiptu), Khaled Abou El-Fadl, I jos par njih…

Tariq Ramadan, meni dobro poznat i njegova djela - pa cak prisan. Jeli tebi?

Social bookmarks