Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

smeker

Profesionalac

(10)

  • »smeker« je muško
  • »smeker« je autor ove teme

Postovi: 596

Datum registracije: 13.09.2004

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

481

Subota, 18. Mart 2006

U sabah rani izasao sam iz kuce i krenuo niz staru seosku dzadu, dok je sa munare odjekivao glas mujezina u sablasnoj tisini. Osjetih kako me znoj obliva i kako me je strah sto opet stojim pred tom kucom. Znao sam da vremenom uspomene blijede, ali ne lijeci vrijeme bas sve rane koje nastadose u toj sabahskoj tisini.
Pokusavam da se sjetim osjecaja sigurnosti, radosti, smirenosti ali neki crv me iznutra kopka i stvara mi veliko uzbudjenje. Osjecam kako mi pantalone drhte od uzbudjenja i da cu se svakog trena cini mi se srusiti, tu, na istom mjestu gdje sam prije mnogo godina sreo nju, lijepu i cednu, i gdje sam kao dijete otkrio prve tajne ljubavi.
Isao sam, sjecam se, kod nane, s izgovorom da jedem gurabije, samo da bih nekako vidio to lijepo lice koje me vracalo u zivot. Odjednom neko proviri, moje tijelo svo zadrhta, a uzbudjenje predje sve granice. Osjetih snaznu zelju da je ugledam, ali daljina bijase kratka naspram toliko vremena bez nje.
Iznenada iza ugla Ibrine kuce pojavi se jedna meni jako poznata slika. Slika koju sam sanjao vise od 20 godina.Sada kada sam stajao pred slikom koja je u mom sjecanju postajala sve bliza i bliza, osjetih da zapravo ne zelim da se sretnem sa onom koja je pokrenula ono najdublje u mojim osjecajima koji su, cini mi se, ovog trenutka eksplodirali u mojoj glavi i stvorili najprije plaho, a potom raspaljeno sjecanje na one dane kad sam se vidjao sa jaranima dolje ispod dzade. Kada sam je ponovo poljubio u ruku osjetio sam isti nemir kao onog dana kad smo se prvi put pogledali u oci i bez izgovorene ijedne rijeci kazali sve sto se u nama krilo. Zveket starih nanula odjekivao je kaldrmisanom džadom, nagovještavajući osjećaj meni dobro znan. Tada u kaputu pojavi se kahvedžija Ibro. Ne izgovorih riječi, a on me vec doceka sa osmjehom na licu.Stari Ibro je znao za mene i nju.
-"Selam alejkum, Ahmede. Nije te bilo ovako rano ima vec dugo vremena. Vidim, izmijenio si se."
-Alejkumu sselam - izustih, vidno raspolozen za pricu s njim.
- Kako si mi Ibro?
- Kako? Starački...,deveram... Otkud tebe na sabahu Ahmede? Kad si kući stigao?...

Koliko god se trudio da prekrijem svoja osjecanja sto su rasla u meni, glas me je odavao.Jedva sam cekao da odem,ali Ibro me presječe pitanjem koje sam najmanje očekivao:

-Ko će naslijediti Jusufovo imanje?

Zaista, Jusuf nije imao više djece osim mene. Još za života moj babo je uvakufio imovinu za potrebe siromašnih ljudi, al mahala nije bila razi da se Jusufova silna imovina dijeli bez prisustva mojeg, pa sam eto dosao, ne toliko zbog ostavstine, kolko zbog babovog amaneta, ali i zbog nje koju sam sanjao nocima.
Rahmetli babo mi je na samrti rekao da ostanem sa porodicom i da se klonim onijeh dusmana sto nas teraju na beljaj i da svakako ne mijenjam ništa a dusmanima ce se samo kasti.
No nije meni zbog sebe, vec zbog one hude majke koja je ostala sasvim sama u nasoj kuci koja je davala dobar pogled na prugu, kojom su svakoga dana jurili vozovi ka meni voljenom Drazevicu.
Al pusti sad vozove koji sinama grabe kilometre ,ali pusti i Drazevica, da ja nastavim gde mom srcu ima rahatluka.
"A kako ti zivis?"- Upitah je sav usplahiren.....


-Valla, da ti pravo kazem dobro hvala na pitanju. A Boga ti ti kako si?..KA TITO VAKTILJE

Nasmijah se,stari Ibro...A NASMIJA I JA (i to slatko vala). Zamolio sam ga da mi isprica sve sto se zbilo sceri mu Sani.Cuo sam da je tokom ovih godina preturila mlogo duvara, trazeci pismo koje sam joj napisao pre nego sam otišao za Sarajevo. Ibro tad prikunji cigaru i uputi nejasan pogled ka meni.
-Opet počinješ? Bujrum na kahvu i rahatlokum, pa cu ti na tenane sve ispricat.

Uđosmo u kahvu. Žamor naglo utisa kad se mi pojavismo na vratima ove cerhane. U prvom momentu,spazih Sejfu kako sjedi na škripavoj stolici u uglu,pognute glave i zabrinuta izgleda,vidjelo se da je tek viklere zeni kupio no srecom, jos je tu i spreman bio, te ih nije otpakovao prije vakta. Provjerih da li mi je slobodno mjesto do furune jer je prilicno hladno bilo. Nesnosna tišina...

-Selam alejkum,-prelomih prvi
-Alejkum selam, -svi ka jedan
-Braco kako ste? Odavno... zastadoh, preseče me njen uzdisaj za vratom i vratise mi se sjecanja iz minulih dana.
Okrenuh se kad gle ono mi Ibro disce, a ja jadan pomislih da se nije Sana obrela.

- Odavno vas nisam vidio, a bash sam skoro mislio o vama, pa se nešto kontam, da li ste ikad osjetili potrebu da se snekim kliknete.
-Veljahaulje, da nisi nagraiso- pomislih u sebe i ibretih se ovome Ibrovom kahvom koju mi ispece...
-Nisam nagrajso nego sam galjba preuzbudjen, pa mi svasta pada na pamet.

Zastadoh na cas da se sjetim ijednog klikanja... I zamislite, uspeo sam da se toliko uzivim da sam pomislio da mi je klikanje profesija.I od tolikog pokreta bokova zarobljenih u suknji zamalo se prenemogoh na dzadu pored pruge.
Odjednom zazvoni mi mobitel i melodija "Snijeg pade na behar na voce,snijeg pade...
-Halo!-povikoh tako glasno, da su se svi na dzadi uglas nasmijali.

-Ko je to?

-Senahid iz Mjesne zajednice.

-Ooo, pa dje si Senahide, oci moje?!

-Evo vala radim pa rekoh da te cujem ... (otud ce Senadih)

-Ada shceo sam ja tebe da okrenem, no nemam ni banke.

-Kod mene firma placa...Izašao si iz zatvora???

-No more. Ada onaj mi amidža, najstariji, platio kauciju. A beli ne bih ja video ovu dzadu jos dugo...

-Nisi trebao ubit cojka....

-Ada to nije čovjek-znam al` kad te sejtan uzme pod svoje.....

-Ostade mu zena udovica...blagosilja te na sva zvona jer si je spasio i postedio je onakve sirovine....

-Pa treba je utjesit bezbeli, a i plaha je...

-Zar je nisi tjesio? Senahid ce na to

-Aman ljudi,to je bezbeli sevap da se učini, vala cu sad krenut ka njoj
-A kako ces je utjesit?
-Valahi neznam, mozda cu Klikom kliknut pa sta bude.
-Nemoj,moze eksplodirati!
- Ne bi trebalo da ce ....
-Jes da se odavno nisam konektovao pa jedno klikanje nece smetat...

I tako se ja odlucih da kliknem, pa shta bude. Pokuca Muljki na vrata ali niko ne odgovara.
Nisam im`o kredita na mobilnom da je cimnem malo,pa mozda bi bilo dobro da provirim ...kad gle...ona se konektovala na internet i bulji u neke slike- ne trepce...
Povikah: -Klikni Muljka,klikni
-Hocu , hocu samo neznam gde treba da kliknem.
-Eh, prishnice. Lijepo ja veljim da nije zhvaka za seljaka, alj nemam kome..
Istor Trojan povice iz kompa: "E sad si kliknula dje treba i sad idi 9 krugova oko kuce i vici na glas:U cara Trojana kozije usi"
-No pusti Muljku nek se malo istrci, umori ,pa navali da je tesis. tj. tjesis. No sta mi bi sa Sanom?
-Sana se udala za onog hadalja iz Duge Poljane
-C c c ,a pobeze prisnica za Sefika. E znao sam ,ona onako bahata zenska da ode za onog hajvana da ne kazem drugcije.
-Pa taman.. Za Dugu Poljanu i jesu rasne i bahate..
-Ada ona ce ga utalumit, nece vise znat ni za baba ni za majku...

global

Zlatna sredina

(10)

  • »global« je žensko

Postovi: 385

Datum registracije: 15.11.2005

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

482

Subota, 18. Mart 2006

U sabah rani izasao sam iz kuce i krenuo niz staru seosku dzadu, dok je sa munare odjekivao glas mujezina u sablasnoj tisini. Osjetih kako me znoj obliva i kako me je strah sto opet stojim pred tom kucom. Znao sam da vremenom uspomene blijede, ali ne lijeci vrijeme bas sve rane koje nastadose u toj sabahskoj tisini.
Pokusavam da se sjetim osjecaja sigurnosti, radosti, smirenosti ali neki crv me iznutra kopka i stvara mi veliko uzbudjenje. Osjecam kako mi pantalone drhte od uzbudjenja i da cu se svakog trena cini mi se srusiti, tu, na istom mjestu gdje sam prije mnogo godina sreo nju, lijepu i cednu, i gdje sam kao dijete otkrio prve tajne ljubavi.
Isao sam, sjecam se, kod nane, s izgovorom da jedem gurabije, samo da bih nekako vidio to lijepo lice koje me vracalo u zivot. Odjednom neko proviri, moje tijelo svo zadrhta, a uzbudjenje predje sve granice. Osjetih snaznu zelju da je ugledam, ali daljina bijase kratka naspram toliko vremena bez nje.
Iznenada iza ugla Ibrine kuce pojavi se jedna meni jako poznata slika. Slika koju sam sanjao vise od 20 godina.Sada kada sam stajao pred slikom koja je u mom sjecanju postajala sve bliza i bliza, osjetih da zapravo ne zelim da se sretnem sa onom koja je pokrenula ono najdublje u mojim osjecajima koji su, cini mi se, ovog trenutka eksplodirali u mojoj glavi i stvorili najprije plaho, a potom raspaljeno sjecanje na one dane kad sam se vidjao sa jaranima dolje ispod dzade. Kada sam je ponovo poljubio u ruku osjetio sam isti nemir kao onog dana kad smo se prvi put pogledali u oci i bez izgovorene ijedne rijeci kazali sve sto se u nama krilo. Zveket starih nanula odjekivao je kaldrmisanom džadom, nagovještavajući osjećaj meni dobro znan. Tada u kaputu pojavi se kahvedžija Ibro. Ne izgovorih riječi, a on me vec doceka sa osmjehom na licu.Stari Ibro je znao za mene i nju.
-"Selam alejkum, Ahmede. Nije te bilo ovako rano ima vec dugo vremena. Vidim, izmijenio si se."
-Alejkumu sselam - izustih, vidno raspolozen za pricu s njim.
- Kako si mi Ibro?
- Kako? Starački...,deveram... Otkud tebe na sabahu Ahmede? Kad si kući stigao?...

Koliko god se trudio da prekrijem svoja osjecanja sto su rasla u meni, glas me je odavao.Jedva sam cekao da odem,ali Ibro me presječe pitanjem koje sam najmanje očekivao:

-Ko će naslijediti Jusufovo imanje?

Zaista, Jusuf nije imao više djece osim mene. Još za života moj babo je uvakufio imovinu za potrebe siromašnih ljudi, al mahala nije bila razi da se Jusufova silna imovina dijeli bez prisustva mojeg, pa sam eto dosao, ne toliko zbog ostavstine, kolko zbog babovog amaneta, ali i zbog nje koju sam sanjao nocima.
Rahmetli babo mi je na samrti rekao da ostanem sa porodicom i da se klonim onijeh dusmana sto nas teraju na beljaj i da svakako ne mijenjam ništa a dusmanima ce se samo kasti.
No nije meni zbog sebe, vec zbog one hude majke koja je ostala sasvim sama u nasoj kuci koja je davala dobar pogled na prugu, kojom su svakoga dana jurili vozovi ka meni voljenom Drazevicu.
Al pusti sad vozove koji sinama grabe kilometre ,ali pusti i Drazevica, da ja nastavim gde mom srcu ima rahatluka.
"A kako ti zivis?"- Upitah je sav usplahiren.....


-Valla, da ti pravo kazem dobro hvala na pitanju. A Boga ti ti kako si?..KA TITO VAKTILJE

Nasmijah se,stari Ibro...A NASMIJA I JA (i to slatko vala). Zamolio sam ga da mi isprica sve sto se zbilo sceri mu Sani.Cuo sam da je tokom ovih godina preturila mlogo duvara, trazeci pismo koje sam joj napisao pre nego sam otišao za Sarajevo. Ibro tad prikunji cigaru i uputi nejasan pogled ka meni.
-Opet počinješ? Bujrum na kahvu i rahatlokum, pa cu ti na tenane sve ispricat.

Uđosmo u kahvu. Žamor naglo utisa kad se mi pojavismo na vratima ove cerhane. U prvom momentu,spazih Sejfu kako sjedi na škripavoj stolici u uglu,pognute glave i zabrinuta izgleda,vidjelo se da je tek viklere zeni kupio no srecom, jos je tu i spreman bio, te ih nije otpakovao prije vakta. Provjerih da li mi je slobodno mjesto do furune jer je prilicno hladno bilo. Nesnosna tišina...

-Selam alejkum,-prelomih prvi
-Alejkum selam, -svi ka jedan
-Braco kako ste? Odavno... zastadoh, preseče me njen uzdisaj za vratom i vratise mi se sjecanja iz minulih dana.
Okrenuh se kad gle ono mi Ibro disce, a ja jadan pomislih da se nije Sana obrela.

- Odavno vas nisam vidio, a bash sam skoro mislio o vama, pa se nešto kontam, da li ste ikad osjetili potrebu da se snekim kliknete.
-Veljahaulje, da nisi nagraiso- pomislih u sebe i ibretih se ovome Ibrovom kahvom koju mi ispece...
-Nisam nagrajso nego sam galjba preuzbudjen, pa mi svasta pada na pamet.

Zastadoh na cas da se sjetim ijednog klikanja... I zamislite, uspeo sam da se toliko uzivim da sam pomislio da mi je klikanje profesija.I od tolikog pokreta bokova zarobljenih u suknji zamalo se prenemogoh na dzadu pored pruge.
Odjednom zazvoni mi mobitel i melodija "Snijeg pade na behar na voce,snijeg pade...
-Halo!-povikoh tako glasno, da su se svi na dzadi uglas nasmijali.

-Ko je to?

-Senahid iz Mjesne zajednice.

-Ooo, pa dje si Senahide, oci moje?!

-Evo vala radim pa rekoh da te cujem ... (otud ce Senadih)

-Ada shceo sam ja tebe da okrenem, no nemam ni banke.

-Kod mene firma placa...Izašao si iz zatvora???

-No more. Ada onaj mi amidža, najstariji, platio kauciju. A beli ne bih ja video ovu dzadu jos dugo...

-Nisi trebao ubit cojka....

-Ada to nije čovjek-znam al` kad te sejtan uzme pod svoje.....

-Ostade mu zena udovica...blagosilja te na sva zvona jer si je spasio i postedio je onakve sirovine....

-Pa treba je utjesit bezbeli, a i plaha je...

-Zar je nisi tjesio? Senahid ce na to

-Aman ljudi,to je bezbeli sevap da se učini, vala cu sad krenut ka njoj
-A kako ces je utjesit?
-Valahi neznam, mozda cu Klikom kliknut pa sta bude.
-Nemoj,moze eksplodirati!
- Ne bi trebalo da ce ....
-Jes da se odavno nisam konektovao pa jedno klikanje nece smetat...

I tako se ja odlucih da kliknem, pa shta bude. Pokuca Muljki na vrata ali niko ne odgovara.
Nisam im`o kredita na mobilnom da je cimnem malo,pa mozda bi bilo dobro da provirim ...kad gle...ona se konektovala na internet i bulji u neke slike- ne trepce...
Povikah: -Klikni Muljka,klikni
-Hocu , hocu samo neznam gde treba da kliknem.
-Eh, prishnice. Lijepo ja veljim da nije zhvaka za seljaka, alj nemam kome..
Istor Trojan povice iz kompa: "E sad si kliknula dje treba i sad idi 9 krugova oko kuce i vici na glas:U cara Trojana kozije usi"
-No pusti Muljku nek se malo istrci, umori ,pa navali da je tesis. tj. tjesis. No sta mi bi sa Sanom?
-Sana se udala za onog hadalja iz Duge Poljane
-C c c ,a pobeze prisnica za Sefika. E znao sam ,ona onako bahata zenska da ode za onog hajvana da ne kazem drugcije.
-Pa taman.. Za Dugu Poljanu i jesu rasne i bahate..
-Ada ona ce ga utalumit, nece vise znat ni za baba ni za majku
-Ako joj se pushchi,neka mu tako i budne...

misli globalno-deluj lokalno

Karakterna

Zlatna sredina

(10)

  • »Karakterna« je žensko

Postovi: 474

Datum registracije: 21.02.2006

Lokacija: Emona

  • Poruku poslati

483

Subota, 18. Mart 2006

U sabah rani izasao sam iz kuce i krenuo niz staru seosku dzadu, dok je sa munare odjekivao glas mujezina u sablasnoj tisini. Osjetih kako me znoj obliva i kako me je strah sto opet stojim pred tom kucom. Znao sam da vremenom uspomene blijede, ali ne lijeci vrijeme bas sve rane koje nastadose u toj sabahskoj tisini.
Pokusavam da se sjetim osjecaja sigurnosti, radosti, smirenosti ali neki crv me iznutra kopka i stvara mi veliko uzbudjenje. Osjecam kako mi pantalone drhte od uzbudjenja i da cu se svakog trena cini mi se srusiti, tu, na istom mjestu gdje sam prije mnogo godina sreo nju, lijepu i cednu, i gdje sam kao dijete otkrio prve tajne ljubavi.
Isao sam, sjecam se, kod nane, s izgovorom da jedem gurabije, samo da bih nekako vidio to lijepo lice koje me vracalo u zivot. Odjednom neko proviri, moje tijelo svo zadrhta, a uzbudjenje predje sve granice. Osjetih snaznu zelju da je ugledam, ali daljina bijase kratka naspram toliko vremena bez nje.
Iznenada iza ugla Ibrine kuce pojavi se jedna meni jako poznata slika. Slika koju sam sanjao vise od 20 godina.Sada kada sam stajao pred slikom koja je u mom sjecanju postajala sve bliza i bliza, osjetih da zapravo ne zelim da se sretnem sa onom koja je pokrenula ono najdublje u mojim osjecajima koji su, cini mi se, ovog trenutka eksplodirali u mojoj glavi i stvorili najprije plaho, a potom raspaljeno sjecanje na one dane kad sam se vidjao sa jaranima dolje ispod dzade. Kada sam je ponovo poljubio u ruku osjetio sam isti nemir kao onog dana kad smo se prvi put pogledali u oci i bez izgovorene ijedne rijeci kazali sve sto se u nama krilo. Zveket starih nanula odjekivao je kaldrmisanom džadom, nagovještavajući osjećaj meni dobro znan. Tada u kaputu pojavi se kahvedžija Ibro. Ne izgovorih riječi, a on me vec doceka sa osmjehom na licu.Stari Ibro je znao za mene i nju.
-"Selam alejkum, Ahmede. Nije te bilo ovako rano ima vec dugo vremena. Vidim, izmijenio si se."
-Alejkumu sselam - izustih, vidno raspolozen za pricu s njim.
- Kako si mi Ibro?
- Kako? Starački...,deveram... Otkud tebe na sabahu Ahmede? Kad si kući stigao?...

Koliko god se trudio da prekrijem svoja osjecanja sto su rasla u meni, glas me je odavao.Jedva sam cekao da odem,ali Ibro me presječe pitanjem koje sam najmanje očekivao:

-Ko će naslijediti Jusufovo imanje?

Zaista, Jusuf nije imao više djece osim mene. Još za života moj babo je uvakufio imovinu za potrebe siromašnih ljudi, al mahala nije bila razi da se Jusufova silna imovina dijeli bez prisustva mojeg, pa sam eto dosao, ne toliko zbog ostavstine, kolko zbog babovog amaneta, ali i zbog nje koju sam sanjao nocima.
Rahmetli babo mi je na samrti rekao da ostanem sa porodicom i da se klonim onijeh dusmana sto nas teraju na beljaj i da svakako ne mijenjam ništa a dusmanima ce se samo kasti.
No nije meni zbog sebe, vec zbog one hude majke koja je ostala sasvim sama u nasoj kuci koja je davala dobar pogled na prugu, kojom su svakoga dana jurili vozovi ka meni voljenom Drazevicu.
Al pusti sad vozove koji sinama grabe kilometre ,ali pusti i Drazevica, da ja nastavim gde mom srcu ima rahatluka.
"A kako ti zivis?"- Upitah je sav usplahiren.....


-Valla, da ti pravo kazem dobro hvala na pitanju. A Boga ti ti kako si?..KA TITO VAKTILJE

Nasmijah se,stari Ibro...A NASMIJA I JA (i to slatko vala). Zamolio sam ga da mi isprica sve sto se zbilo sceri mu Sani.Cuo sam da je tokom ovih godina preturila mlogo duvara, trazeci pismo koje sam joj napisao pre nego sam otišao za Sarajevo. Ibro tad prikunji cigaru i uputi nejasan pogled ka meni.
-Opet počinješ? Bujrum na kahvu i rahatlokum, pa cu ti na tenane sve ispricat.

Uđosmo u kahvu. Žamor naglo utisa kad se mi pojavismo na vratima ove cerhane. U prvom momentu,spazih Sejfu kako sjedi na škripavoj stolici u uglu,pognute glave i zabrinuta izgleda,vidjelo se da je tek viklere zeni kupio no srecom, jos je tu i spreman bio, te ih nije otpakovao prije vakta. Provjerih da li mi je slobodno mjesto do furune jer je prilicno hladno bilo. Nesnosna tišina...

-Selam alejkum,-prelomih prvi
-Alejkum selam, -svi ka jedan
-Braco kako ste? Odavno... zastadoh, preseče me njen uzdisaj za vratom i vratise mi se sjecanja iz minulih dana.
Okrenuh se kad gle ono mi Ibro disce, a ja jadan pomislih da se nije Sana obrela.

- Odavno vas nisam vidio, a bash sam skoro mislio o vama, pa se nešto kontam, da li ste ikad osjetili potrebu da se snekim kliknete.
-Veljahaulje, da nisi nagraiso- pomislih u sebe i ibretih se ovome Ibrovom kahvom koju mi ispece...
-Nisam nagrajso nego sam galjba preuzbudjen, pa mi svasta pada na pamet.

Zastadoh na cas da se sjetim ijednog klikanja... I zamislite, uspeo sam da se toliko uzivim da sam pomislio da mi je klikanje profesija.I od tolikog pokreta bokova zarobljenih u suknji zamalo se prenemogoh na dzadu pored pruge.
Odjednom zazvoni mi mobitel i melodija "Snijeg pade na behar na voce,snijeg pade...
-Halo!-povikoh tako glasno, da su se svi na dzadi uglas nasmijali.

-Ko je to?

-Senahid iz Mjesne zajednice.

-Ooo, pa dje si Senahide, oci moje?!

-Evo vala radim pa rekoh da te cujem ... (otud ce Senadih)

-Ada shceo sam ja tebe da okrenem, no nemam ni banke.

-Kod mene firma placa...Izašao si iz zatvora???

-No more. Ada onaj mi amidža, najstariji, platio kauciju. A beli ne bih ja video ovu dzadu jos dugo...

-Nisi trebao ubit cojka....

-Ada to nije čovjek-znam al` kad te sejtan uzme pod svoje.....

-Ostade mu zena udovica...blagosilja te na sva zvona jer si je spasio i postedio je onakve sirovine....

-Pa treba je utjesit bezbeli, a i plaha je...

-Zar je nisi tjesio? Senahid ce na to

-Aman ljudi,to je bezbeli sevap da se učini, vala cu sad krenut ka njoj
-A kako ces je utjesit?
-Valahi neznam, mozda cu Klikom kliknut pa sta bude.
-Nemoj,moze eksplodirati!
- Ne bi trebalo da ce ....
-Jes da se odavno nisam konektovao pa jedno klikanje nece smetat...

I tako se ja odlucih da kliknem, pa shta bude. Pokuca Muljki na vrata ali niko ne odgovara.
Nisam im`o kredita na mobilnom da je cimnem malo,pa mozda bi bilo dobro da provirim ...kad gle...ona se konektovala na internet i bulji u neke slike- ne trepce...
Povikah: -Klikni Muljka,klikni
-Hocu , hocu samo neznam gde treba da kliknem.
-Eh, prishnice. Lijepo ja veljim da nije zhvaka za seljaka, alj nemam kome..
Istor Trojan povice iz kompa: "E sad si kliknula dje treba i sad idi 9 krugova oko kuce i vici na glas:U cara Trojana kozije usi"
-No pusti Muljku nek se malo istrci, umori ,pa navali da je tesis. tj. tjesis. No sta mi bi sa Sanom?
-Sana se udala za onog hadalja iz Duge Poljane
-C c c ,a pobeze prisnica za Sefika. E znao sam ,ona onako bahata zenska da ode za onog hajvana da ne kazem drugcije.
-Pa taman.. Za Dugu Poljanu i jesu rasne i bahate..
-Ada ona ce ga utalumit, nece vise znat ni za baba ni za majku
-Ako joj se pushchi,neka mu tako i budne. Svako dobije ono sto...
Rodjena si sa krilima. Zasto zelis da puzis kroz zivot?

EdinA`

Zlatna sredina

(10)

  • »EdinA`« je žensko

Postovi: 251

Datum registracije: 22.02.2006

Lokacija: Novi Pazar, Beograd

  • Poruku poslati

484

Subota, 18. Mart 2006

U sabah rani izasao sam iz kuce i krenuo niz staru seosku dzadu, dok je sa munare odjekivao glas mujezina u sablasnoj tisini. Osjetih kako me znoj obliva i kako me je strah sto opet stojim pred tom kucom. Znao sam da vremenom uspomene blijede, ali ne lijeci vrijeme bas sve rane koje nastadose u toj sabahskoj tisini.
Pokusavam da se sjetim osjecaja sigurnosti, radosti, smirenosti ali neki crv me iznutra kopka i stvara mi veliko uzbudjenje. Osjecam kako mi pantalone drhte od uzbudjenja i da cu se svakog trena cini mi se srusiti, tu, na istom mjestu gdje sam prije mnogo godina sreo nju, lijepu i cednu, i gdje sam kao dijete otkrio prve tajne ljubavi.
Isao sam, sjecam se, kod nane, s izgovorom da jedem gurabije, samo da bih nekako vidio to lijepo lice koje me vracalo u zivot. Odjednom neko proviri, moje tijelo svo zadrhta, a uzbudjenje predje sve granice. Osjetih snaznu zelju da je ugledam, ali daljina bijase kratka naspram toliko vremena bez nje.
Iznenada iza ugla Ibrine kuce pojavi se jedna meni jako poznata slika. Slika koju sam sanjao vise od 20 godina.Sada kada sam stajao pred slikom koja je u mom sjecanju postajala sve bliza i bliza, osjetih da zapravo ne zelim da se sretnem sa onom koja je pokrenula ono najdublje u mojim osjecajima koji su, cini mi se, ovog trenutka eksplodirali u mojoj glavi i stvorili najprije plaho, a potom raspaljeno sjecanje na one dane kad sam se vidjao sa jaranima dolje ispod dzade. Kada sam je ponovo poljubio u ruku osjetio sam isti nemir kao onog dana kad smo se prvi put pogledali u oci i bez izgovorene ijedne rijeci kazali sve sto se u nama krilo. Zveket starih nanula odjekivao je kaldrmisanom džadom, nagovještavajući osjećaj meni dobro znan. Tada u kaputu pojavi se kahvedžija Ibro. Ne izgovorih riječi, a on me vec doceka sa osmjehom na licu.Stari Ibro je znao za mene i nju.
-"Selam alejkum, Ahmede. Nije te bilo ovako rano ima vec dugo vremena. Vidim, izmijenio si se."
-Alejkumu sselam - izustih, vidno raspolozen za pricu s njim.
- Kako si mi Ibro?
- Kako? Starački...,deveram... Otkud tebe na sabahu Ahmede? Kad si kući stigao?...

Koliko god se trudio da prekrijem svoja osjecanja sto su rasla u meni, glas me je odavao.Jedva sam cekao da odem,ali Ibro me presječe pitanjem koje sam najmanje očekivao:

-Ko će naslijediti Jusufovo imanje?

Zaista, Jusuf nije imao više djece osim mene. Još za života moj babo je uvakufio imovinu za potrebe siromašnih ljudi, al mahala nije bila razi da se Jusufova silna imovina dijeli bez prisustva mojeg, pa sam eto dosao, ne toliko zbog ostavstine, kolko zbog babovog amaneta, ali i zbog nje koju sam sanjao nocima.
Rahmetli babo mi je na samrti rekao da ostanem sa porodicom i da se klonim onijeh dusmana sto nas teraju na beljaj i da svakako ne mijenjam ništa a dusmanima ce se samo kasti.
No nije meni zbog sebe, vec zbog one hude majke koja je ostala sasvim sama u nasoj kuci koja je davala dobar pogled na prugu, kojom su svakoga dana jurili vozovi ka meni voljenom Drazevicu.
Al pusti sad vozove koji sinama grabe kilometre ,ali pusti i Drazevica, da ja nastavim gde mom srcu ima rahatluka.
"A kako ti zivis?"- Upitah je sav usplahiren.....


-Valla, da ti pravo kazem dobro hvala na pitanju. A Boga ti ti kako si?..KA TITO VAKTILJE

Nasmijah se,stari Ibro...A NASMIJA I JA (i to slatko vala). Zamolio sam ga da mi isprica sve sto se zbilo sceri mu Sani.Cuo sam da je tokom ovih godina preturila mlogo duvara, trazeci pismo koje sam joj napisao pre nego sam otišao za Sarajevo. Ibro tad prikunji cigaru i uputi nejasan pogled ka meni.
-Opet počinješ? Bujrum na kahvu i rahatlokum, pa cu ti na tenane sve ispricat.

Uđosmo u kahvu. Žamor naglo utisa kad se mi pojavismo na vratima ove cerhane. U prvom momentu,spazih Sejfu kako sjedi na škripavoj stolici u uglu,pognute glave i zabrinuta izgleda,vidjelo se da je tek viklere zeni kupio no srecom, jos je tu i spreman bio, te ih nije otpakovao prije vakta. Provjerih da li mi je slobodno mjesto do furune jer je prilicno hladno bilo. Nesnosna tišina...

-Selam alejkum,-prelomih prvi
-Alejkum selam, -svi ka jedan
-Braco kako ste? Odavno... zastadoh, preseče me njen uzdisaj za vratom i vratise mi se sjecanja iz minulih dana.
Okrenuh se kad gle ono mi Ibro disce, a ja jadan pomislih da se nije Sana obrela.

- Odavno vas nisam vidio, a bash sam skoro mislio o vama, pa se nešto kontam, da li ste ikad osjetili potrebu da se snekim kliknete.
-Veljahaulje, da nisi nagraiso- pomislih u sebe i ibretih se ovome Ibrovom kahvom koju mi ispece...
-Nisam nagrajso nego sam galjba preuzbudjen, pa mi svasta pada na pamet.

Zastadoh na cas da se sjetim ijednog klikanja... I zamislite, uspeo sam da se toliko uzivim da sam pomislio da mi je klikanje profesija.I od tolikog pokreta bokova zarobljenih u suknji zamalo se prenemogoh na dzadu pored pruge.
Odjednom zazvoni mi mobitel i melodija "Snijeg pade na behar na voce,snijeg pade...
-Halo!-povikoh tako glasno, da su se svi na dzadi uglas nasmijali.

-Ko je to?

-Senahid iz Mjesne zajednice.

-Ooo, pa dje si Senahide, oci moje?!

-Evo vala radim pa rekoh da te cujem ... (otud ce Senadih)

-Ada shceo sam ja tebe da okrenem, no nemam ni banke.

-Kod mene firma placa...Izašao si iz zatvora???

-No more. Ada onaj mi amidža, najstariji, platio kauciju. A beli ne bih ja video ovu dzadu jos dugo...

-Nisi trebao ubit cojka....

-Ada to nije čovjek-znam al` kad te sejtan uzme pod svoje.....

-Ostade mu zena udovica...blagosilja te na sva zvona jer si je spasio i postedio je onakve sirovine....

-Pa treba je utjesit bezbeli, a i plaha je...

-Zar je nisi tjesio? Senahid ce na to

-Aman ljudi,to je bezbeli sevap da se učini, vala cu sad krenut ka njoj
-A kako ces je utjesit?
-Valahi neznam, mozda cu Klikom kliknut pa sta bude.
-Nemoj,moze eksplodirati!
- Ne bi trebalo da ce ....
-Jes da se odavno nisam konektovao pa jedno klikanje nece smetat...

I tako se ja odlucih da kliknem, pa shta bude. Pokuca Muljki na vrata ali niko ne odgovara.
Nisam im`o kredita na mobilnom da je cimnem malo,pa mozda bi bilo dobro da provirim ...kad gle...ona se konektovala na internet i bulji u neke slike- ne trepce...
Povikah: -Klikni Muljka,klikni
-Hocu , hocu samo neznam gde treba da kliknem.
-Eh, prishnice. Lijepo ja veljim da nije zhvaka za seljaka, alj nemam kome..
Istor Trojan povice iz kompa: "E sad si kliknula dje treba i sad idi 9 krugova oko kuce i vici na glas:U cara Trojana kozije usi"
-No pusti Muljku nek se malo istrci, umori ,pa navali da je tesis. tj. tjesis. No sta mi bi sa Sanom?
-Sana se udala za onog hadalja iz Duge Poljane
-C c c ,a pobeze prisnica za Sefika. E znao sam ,ona onako bahata zenska da ode za onog hajvana da ne kazem drugcije.
-Pa taman.. Za Dugu Poljanu i jesu rasne i bahate..
-Ada ona ce ga utalumit, nece vise znat ni za baba ni za majku
-Ako joj se pushchi,neka mu tako i budne. Svako dobije ono sto zasluzi, a on ne da je zasluzio nego...
[SIZE=2]Hocesh protiv njih ? ? Onda, budi bolji od njih ! ![/SIZE]

rifche_golup

Profesionalac

(10)

  • »rifche_golup« je muško

Postovi: 1.076

Datum registracije: 09.12.2002

Lokacija: da, da .. prebivalishte !!!!

  • Poruku poslati

485

Subota, 18. Mart 2006

Pogresan prozor , izvinjavam se !
Fq the Politics ... Fq it,fq them ...
Pokusacu da te probudim a ti se pravi budna ....

global

Zlatna sredina

(10)

  • »global« je žensko

Postovi: 385

Datum registracije: 15.11.2005

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

486

Nedjelja, 19. Mart 2006

U sabah rani izasao sam iz kuce i krenuo niz staru seosku dzadu, dok je sa munare odjekivao glas mujezina u sablasnoj tisini. Osjetih kako me znoj obliva i kako me je strah sto opet stojim pred tom kucom. Znao sam da vremenom uspomene blijede, ali ne lijeci vrijeme bas sve rane koje nastadose u toj sabahskoj tisini.
Pokusavam da se sjetim osjecaja sigurnosti, radosti, smirenosti ali neki crv me iznutra kopka i stvara mi veliko uzbudjenje. Osjecam kako mi pantalone drhte od uzbudjenja i da cu se svakog trena cini mi se srusiti, tu, na istom mjestu gdje sam prije mnogo godina sreo nju, lijepu i cednu, i gdje sam kao dijete otkrio prve tajne ljubavi.
Isao sam, sjecam se, kod nane, s izgovorom da jedem gurabije, samo da bih nekako vidio to lijepo lice koje me vracalo u zivot. Odjednom neko proviri, moje tijelo svo zadrhta, a uzbudjenje predje sve granice. Osjetih snaznu zelju da je ugledam, ali daljina bijase kratka naspram toliko vremena bez nje.
Iznenada iza ugla Ibrine kuce pojavi se jedna meni jako poznata slika. Slika koju sam sanjao vise od 20 godina.Sada kada sam stajao pred slikom koja je u mom sjecanju postajala sve bliza i bliza, osjetih da zapravo ne zelim da se sretnem sa onom koja je pokrenula ono najdublje u mojim osjecajima koji su, cini mi se, ovog trenutka eksplodirali u mojoj glavi i stvorili najprije plaho, a potom raspaljeno sjecanje na one dane kad sam se vidjao sa jaranima dolje ispod dzade. Kada sam je ponovo poljubio u ruku osjetio sam isti nemir kao onog dana kad smo se prvi put pogledali u oci i bez izgovorene ijedne rijeci kazali sve sto se u nama krilo. Zveket starih nanula odjekivao je kaldrmisanom džadom, nagovještavajući osjećaj meni dobro znan. Tada u kaputu pojavi se kahvedžija Ibro. Ne izgovorih riječi, a on me vec doceka sa osmjehom na licu.Stari Ibro je znao za mene i nju.
-"Selam alejkum, Ahmede. Nije te bilo ovako rano ima vec dugo vremena. Vidim, izmijenio si se."
-Alejkumu sselam - izustih, vidno raspolozen za pricu s njim.
- Kako si mi Ibro?
- Kako? Starački...,deveram... Otkud tebe na sabahu Ahmede? Kad si kući stigao?...

Koliko god se trudio da prekrijem svoja osjecanja sto su rasla u meni, glas me je odavao.Jedva sam cekao da odem,ali Ibro me presječe pitanjem koje sam najmanje očekivao:

-Ko će naslijediti Jusufovo imanje?

Zaista, Jusuf nije imao više djece osim mene. Još za života moj babo je uvakufio imovinu za potrebe siromašnih ljudi, al mahala nije bila razi da se Jusufova silna imovina dijeli bez prisustva mojeg, pa sam eto dosao, ne toliko zbog ostavstine, kolko zbog babovog amaneta, ali i zbog nje koju sam sanjao nocima.
Rahmetli babo mi je na samrti rekao da ostanem sa porodicom i da se klonim onijeh dusmana sto nas teraju na beljaj i da svakako ne mijenjam ništa a dusmanima ce se samo kasti.
No nije meni zbog sebe, vec zbog one hude majke koja je ostala sasvim sama u nasoj kuci koja je davala dobar pogled na prugu, kojom su svakoga dana jurili vozovi ka meni voljenom Drazevicu.
Al pusti sad vozove koji sinama grabe kilometre ,ali pusti i Drazevica, da ja nastavim gde mom srcu ima rahatluka.
"A kako ti zivis?"- Upitah je sav usplahiren.....


-Valla, da ti pravo kazem dobro hvala na pitanju. A Boga ti ti kako si?..KA TITO VAKTILJE

Nasmijah se,stari Ibro...A NASMIJA I JA (i to slatko vala). Zamolio sam ga da mi isprica sve sto se zbilo sceri mu Sani.Cuo sam da je tokom ovih godina preturila mlogo duvara, trazeci pismo koje sam joj napisao pre nego sam otišao za Sarajevo. Ibro tad prikunji cigaru i uputi nejasan pogled ka meni.
-Opet počinješ? Bujrum na kahvu i rahatlokum, pa cu ti na tenane sve ispricat.

Uđosmo u kahvu. Žamor naglo utisa kad se mi pojavismo na vratima ove cerhane. U prvom momentu,spazih Sejfu kako sjedi na škripavoj stolici u uglu,pognute glave i zabrinuta izgleda,vidjelo se da je tek viklere zeni kupio no srecom, jos je tu i spreman bio, te ih nije otpakovao prije vakta. Provjerih da li mi je slobodno mjesto do furune jer je prilicno hladno bilo. Nesnosna tišina...

-Selam alejkum,-prelomih prvi
-Alejkum selam, -svi ka jedan
-Braco kako ste? Odavno... zastadoh, preseče me njen uzdisaj za vratom i vratise mi se sjecanja iz minulih dana.
Okrenuh se kad gle ono mi Ibro disce, a ja jadan pomislih da se nije Sana obrela.

- Odavno vas nisam vidio, a bash sam skoro mislio o vama, pa se nešto kontam, da li ste ikad osjetili potrebu da se snekim kliknete.
-Veljahaulje, da nisi nagraiso- pomislih u sebe i ibretih se ovome Ibrovom kahvom koju mi ispece...
-Nisam nagrajso nego sam galjba preuzbudjen, pa mi svasta pada na pamet.

Zastadoh na cas da se sjetim ijednog klikanja... I zamislite, uspeo sam da se toliko uzivim da sam pomislio da mi je klikanje profesija.I od tolikog pokreta bokova zarobljenih u suknji zamalo se prenemogoh na dzadu pored pruge.
Odjednom zazvoni mi mobitel i melodija "Snijeg pade na behar na voce,snijeg pade...
-Halo!-povikoh tako glasno, da su se svi na dzadi uglas nasmijali.

-Ko je to?

-Senahid iz Mjesne zajednice.

-Ooo, pa dje si Senahide, oci moje?!

-Evo vala radim pa rekoh da te cujem ... (otud ce Senadih)

-Ada shceo sam ja tebe da okrenem, no nemam ni banke.

-Kod mene firma placa...Izašao si iz zatvora???

-No more. Ada onaj mi amidža, najstariji, platio kauciju. A beli ne bih ja video ovu dzadu jos dugo...

-Nisi trebao ubit cojka....

-Ada to nije čovjek-znam al` kad te sejtan uzme pod svoje.....

-Ostade mu zena udovica...blagosilja te na sva zvona jer si je spasio i postedio je onakve sirovine....

-Pa treba je utjesit bezbeli, a i plaha je...

-Zar je nisi tjesio? Senahid ce na to

-Aman ljudi,to je bezbeli sevap da se učini, vala cu sad krenut ka njoj
-A kako ces je utjesit?
-Valahi neznam, mozda cu Klikom kliknut pa sta bude.
-Nemoj,moze eksplodirati!
- Ne bi trebalo da ce ....
-Jes da se odavno nisam konektovao pa jedno klikanje nece smetat...

I tako se ja odlucih da kliknem, pa shta bude. Pokuca Muljki na vrata ali niko ne odgovara.
Nisam im`o kredita na mobilnom da je cimnem malo,pa mozda bi bilo dobro da provirim ...kad gle...ona se konektovala na internet i bulji u neke slike- ne trepce...
Povikah: -Klikni Muljka,klikni
-Hocu , hocu samo neznam gde treba da kliknem.
-Eh, prishnice. Lijepo ja veljim da nije zhvaka za seljaka, alj nemam kome..
Istor Trojan povice iz kompa: "E sad si kliknula dje treba i sad idi 9 krugova oko kuce i vici na glas:U cara Trojana kozije usi"
-No pusti Muljku nek se malo istrci, umori ,pa navali da je tesis. tj. tjesis. No sta mi bi sa Sanom?
-Sana se udala za onog hadalja iz Duge Poljane
-C c c ,a pobeze prisnica za Sefika. E znao sam ,ona onako bahata zenska da ode za onog hajvana da ne kazem drugcije.
-Pa taman.. Za Dugu Poljanu i jesu rasne i bahate..
-Ada ona ce ga utalumit, nece vise znat ni za baba ni za majku
-Ako joj se pushchi,neka mu tako i budne. Svako dobije ono sto zasluzi, a on ne da je zasluzio nego...C c c.Ima Boga za sve.




:D Narode izvukoste li vi koju pouku iz ove price? :D
misli globalno-deluj lokalno

galaksija

Profesionalac

(10)

  • »galaksija« je žensko

Postovi: 1.598

Datum registracije: 09.10.2005

Lokacija: Gradacac

  • Poruku poslati

487

Nedjelja, 19. Mart 2006

E vala od sutra pocinjemo novu pricu :D Sto rece global niakkvu pouku ja ne vidjeh u ovoj :D
Ako kliknete OVDJE nista se nece dogoditi :D

Nisam stvarna.Ja ne postojim.Ja sam laz....varka....vidis me samo uz pomoc Lysergic Acid Diethylamide

global

Zlatna sredina

(10)

  • »global« je žensko

Postovi: 385

Datum registracije: 15.11.2005

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

488

Nedjelja, 19. Mart 2006

Napred galaksija-al da nastavljamo sa vise reci. :D
Da li se slaze autor? :D
misli globalno-deluj lokalno

Karakterna

Zlatna sredina

(10)

  • »Karakterna« je žensko

Postovi: 474

Datum registracije: 21.02.2006

Lokacija: Emona

  • Poruku poslati

489

Nedjelja, 19. Mart 2006

Pa pocela je fino, a onda....
Bolje bi bilo da ostane isto ko sto je sad, tako niko ne moze previse uticat na razvoj price, inace moze poneko i sam napisat pricu. :)
Rodjena si sa krilima. Zasto zelis da puzis kroz zivot?

EdinA`

Zlatna sredina

(10)

  • »EdinA`« je žensko

Postovi: 251

Datum registracije: 22.02.2006

Lokacija: Novi Pazar, Beograd

  • Poruku poslati

490

Nedjelja, 19. Mart 2006

Ovo ti bi ko ono kad prospesh iz shupljeg u prazno. :D
Ochekujem sutra novu prichu, al' hajde neshto bash interesantno, malo dalje od Duge Poljane. :D
[SIZE=2]Hocesh protiv njih ? ? Onda, budi bolji od njih ! ![/SIZE]

smeker

Profesionalac

(10)

  • »smeker« je muško
  • »smeker« je autor ove teme

Postovi: 596

Datum registracije: 13.09.2004

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

491

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Znaci danas pocinje nova prica... Pa gajde neka neko napise nesto na sefte.

EdinA`

Zlatna sredina

(10)

  • »EdinA`« je žensko

Postovi: 251

Datum registracije: 22.02.2006

Lokacija: Novi Pazar, Beograd

  • Poruku poslati

492

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Evo ja da pochnem, pa vi nastavite. Vidite pa ignorishite da vas pucam :D

. .Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina...
[SIZE=2]Hocesh protiv njih ? ? Onda, budi bolji od njih ! ![/SIZE]

smeker

Profesionalac

(10)

  • »smeker« je muško
  • »smeker« je autor ove teme

Postovi: 596

Datum registracije: 13.09.2004

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

493

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina kada sam krenuo ...

galaksija

Profesionalac

(10)

  • »galaksija« je žensko

Postovi: 1.598

Datum registracije: 09.10.2005

Lokacija: Gradacac

  • Poruku poslati

494

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina kada sam krenuo kod molera Idriza da......
Ako kliknete OVDJE nista se nece dogoditi :D

Nisam stvarna.Ja ne postojim.Ja sam laz....varka....vidis me samo uz pomoc Lysergic Acid Diethylamide

global

Zlatna sredina

(10)

  • »global« je žensko

Postovi: 385

Datum registracije: 15.11.2005

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

495

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina kada sam krenuo kod molera Idriza da poslusam baba.Uz put sam razmisljao kako cu provesti letnji raspust,kad...

misli globalno-deluj lokalno

galaksija

Profesionalac

(10)

  • »galaksija« je žensko

Postovi: 1.598

Datum registracije: 09.10.2005

Lokacija: Gradacac

  • Poruku poslati

496

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina kada sam krenuo kod molera Idriza da poslusam baba.Uz put sam razmisljao kako cu provesti letnji raspust,kad mi Sai Baba bude dosao na par dana....
Ako kliknete OVDJE nista se nece dogoditi :D

Nisam stvarna.Ja ne postojim.Ja sam laz....varka....vidis me samo uz pomoc Lysergic Acid Diethylamide

global

Zlatna sredina

(10)

  • »global« je žensko

Postovi: 385

Datum registracije: 15.11.2005

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

497

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina kada sam krenuo kod molera Idriza da poslusam baba.Uz put sam razmisljao kako cu provesti letnji raspust,kad mi Sai Baba bude dosao na par dana,pa budemo obilazili znamenitosti moga grada...
misli globalno-deluj lokalno

galaksija

Profesionalac

(10)

  • »galaksija« je žensko

Postovi: 1.598

Datum registracije: 09.10.2005

Lokacija: Gradacac

  • Poruku poslati

498

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina kada sam krenuo kod molera Idriza da poslusam baba.Uz put sam razmisljao kako cu provesti letnji raspust,kad mi Sai Baba bude dosao na par dana,pa budemo obilazili znamenitosti moga grada i Bosansku piramidu Sunca u Visokom.... :D
Ako kliknete OVDJE nista se nece dogoditi :D

Nisam stvarna.Ja ne postojim.Ja sam laz....varka....vidis me samo uz pomoc Lysergic Acid Diethylamide

harunh

Zlatna sredina

(10)

Postovi: 567

Datum registracije: 14.09.2005

Lokacija: paris

  • Poruku poslati

499

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina kada sam krenuo kod molera Idriza da poslusam baba.Uz put sam razmisljao kako cu provesti letnji raspust,kad mi Sai Baba bude dosao na par dana,pa budemo obilazili znamenitosti moga grada i Bosansku piramidu Sunca u Visokom, a povescu ga i do kule Husein kapetana Gradascevica , mozda tamo sretnem ,znate vec koga,....



Hvala Allahu dz. s. Koji je dao da se nadjem na pravom mjestu kad je bilo najpotrebnije! :klanja:

global

Zlatna sredina

(10)

  • »global« je žensko

Postovi: 385

Datum registracije: 15.11.2005

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

500

Ponedjeljak, 20. Mart 2006

Nije to bilo odavno. Uvek kad se setim neka prijatna jeza mi prostruji telom. Beshe mi 18 godina kada sam krenuo kod molera Idriza da poslusam baba.Uz put sam razmisljao kako cu provesti letnji raspust,kad mi Sai Baba bude dosao na par dana,pa budemo obilazili znamenitosti moga grada i Bosansku piramidu Sunca u Visokom, a povescu ga i do kule Husein kapetana Gradascevica , mozda tamo sretnem ,znate vec koga,....
I tako razmisljajuci,odjednom mi se pogled sledi...Ka meni je isla ona...Ona koja je osvojila moje srce jos...
misli globalno-deluj lokalno

Social bookmarks