Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Prolazzznica

Zlatna sredina

(10)

  • »Prolazzznica« je žensko
  • »Prolazzznica« je autor ove teme

Postovi: 273

Datum registracije: 16.10.2003

  • Poruku poslati

1

Ponedjeljak, 27. Oktobar 2003

Sta da radim da bi bijo sretan?

Sta da radim da bi bio sretan?

Ovo je pitanje koje covjek sebi cesto postavlja u zivotu.

Sta bi mogao da uradim da bi bio zadovoljan, da bi nasao svoju srecu?

Mnogi misle da znaju veoma dobro gdje da traze svoju srecu i zadovoljstvo. Misljenja su da ce biti sretni ako nadu djevojku ili mladica svojih snova, ako postanu neki velikani, neki bogatasi ili neko koje slavan i ko ce biti vjecno pamcen. Ali dali ti ljudi ikada nadzu ono za cim tragaju?
Dali ikad uspiju naci svoju srecu i spokojstvo?
Dali ce ikada prestati da se brinu?
Nazalost cinjenica je da covjek danas tesko nade svoje zadovoljsto i spokojnost u ovom materijalnoj i high tech civilizaciji. Na kraju kada ostare cujete cesto rijeci kao sto su: da sam ucinio to i to, nebih danas bio ovdje . Samo neka kajanja za propustenim vremenom i sansama. U ova turbulentna vremena covjek je previse zaokupljen svakodnevnicom tako da nema vremena da sebi postavi barem jedno od sledecih pitanja!!!
Zasto smo mi ovdje?
Koji nam je konacni cilj?
Cemu sve ovo, kad na kraju ipak sve ce ostati iza nas a mi zauvjek postati samo prasina. Ko ima vremena da postavi sebi ova pitanja onda treba pokusati i naci malo vremena da odgovori na njih.

Nedavno je se desio jedan veoma znacajan dogadaj na istocnoj obali sjeverne Amerike. Naime u roku par minuta negdje odprilike oko pedest miliona ljudi najednom je se zateklo u proslosti, bolje receno vraceni su bili u srednji vijek. Pitate se kako? "Blackout" je popularan naziv za taj dogadaj. Radi se o tome da je negdje oko cetiri sata poslije podne na jednoj od mnogih hidrocentrala koje su smjestene na podrucju "pet velikih jezera" doslo do "neocekivane" smetnje prouzrokovane Bozijom voljom. Do sad se nezna zvanicno dali je ljudska ruka ima udjela u tome ili ne. Uglavnom taj dan nam je bio dokaz koliko ova nasa napredna civilizacija je zapravo nemocna da ucini bilo sta bez te energije. Energija je danas sve ovoj civilizaciji. Licno sam se nalazio na putovanju tog dana. Da sam krenuo na put kao i uobicajno mozda bih taj dan zapamtio i jos vise. Navika mi je da nenosim kes sa sobom. Sve sto imam kad podem na put je par osobnih stvari i par kartica. Ali tog dana ipak sam svratio do banke da izvadim par dolara neznajuci ni sam zasto! Kada sam bas imao namjeru oko cetiri sata poslijepodne, svratiti da nesto potrazim za jesti, nestalo je struje. Najednom nije niko vise prodavao nista, iako sam pokusao im objasniti da sam poprilicno gladan. Neradi kaze kasa. Da bih valjda mogao nesto prodati potrebna mu je elektricna energija. Izadem vani gdje je se nalazilo par automata sa hladim picem. Sav radostan sto nadoh par gvozdenih dolara negdje u autu, (jer to cuvam za parkinga) potrcim da se makar osvjezim. Ali zamislite sta? Neradi automat bez elektricne energije. Da bi dalje krenuo na put, kuci ili do susjednog grada, u nadi da tamo nadem mjesto gdje bi mogao se jesti i piti, prvo pogledam na rezervoar u autu, da vidim koliko imam jos goriva. Sreca moja imao sam dovoljno za nazad kuci. A sta da nisam imao? Gladan zedan, i ako uspijem stici do benzinske pumpe, sta mi vrijedi kad neradi nista bez elektricne energije. Ok imam jos nesto kesa u dzepu pa ako uzput nadem da neko prodaje bilo sta mogu barem platiti kesom. A oni koji su se zatekli samo sa plasticnim karticama u tom trenutku, sta bi oni? Pokusam nazvati brata da vidim jeli sve ok kod kuce. Neradi telefon. Onda se sjetim da on ima mobilni negdje isto, pokusam i to ali nece. Javlja mi sistem down. Nista bez elektricne energije. To nam je i srce i krv. Sta ako nam dragi Allah samo najednom zauvijek oduzme energiju? Fizika je dokazala da se energija nemoze potrositi, vec samo da se pretvara u drugu vrstu energije. Primjer je recimo mehanicka energija koja se pretvara prilikom rada u toplotnu, i obrnuto. Ok znaci enegija se nemoze unistiti!!!

Ali sta je bilo tog dana??? Energija nam nije bila unistena vec jednostavno oduzeta, Bozijom voljom. Zar nam to nije bio samo jedan od Allahovih znakova koliko smo mi kao ljudi nemocni?
Zar razumni ljudi nisi vidjeli u tom danu, Boziju opomenu, da ova "napredna" civilizacija juri prebrzo ka svom sobstvenom unistenju?
Svaki minut sto je proveden bez rada, samo u gradu New Yorku kostalo je bilione i bilione dolara bushovu drzavu.

Nedavno sam bas se nalazio u Manhattan, (srcu New Yorka) za vrijeme "blackout" sam pokusao da zamislim taj grad bez elektricne energije. Grad koji nikad nespava, te noci je bio u podpunom mraku. Jezivo mi je samo bilo i zamisliti a kamoli da sam se tu tog dana nalazio. Gigant je mirno spavao. Tog dana i noci su mnogi poginuli jer nisu imali semafora da im regulise saobracaj, ulice su bile premracne da bih vozaci vidjeli pjesake, mnoge banke i privatne kuce su te noci opljackane. Krug samounistenja. Zamislite ovako stanje neko duze vrijeme? Negdje predmrak sam se zahvaljujuci Allahvu vratio kuci. Moji ukucani vec poduze vremena nisu uspjeli naci malo slobodnog vremena za pricu o zivotu i proslim danima. To je bila prava prilika za takvo nesto. Izasli smo vani, ( klima uredaj nije radio pa je bilo prevruce unutar), onako uz razaj sto smo po prvi put uspjeli upotrijebiti iako je tu stajao vec neko vrijeme, pocesmo malo pricu sve dok se ne vratismo daleko u proslost. Sama pomisao gdje se sada nalazimo a gdje smo rodeni, probudi u nama neku sentimentalnost (narocito kod mene jer dugo vremena nisam vidio rodnu grudu). Zasto smo ovdje? Pocesmo da postavljamo sebi pitanja. Mozda ne javno ali sutnja sama je bila dovoljno jasna. Onda ko iz nekog sna, odgovorim glasno. Trazim srecu!!! Da, eto trazim je vec dvadest i sedam godina.

Ali sta je sreca??
Dolari nisu jer sam se licno uvjerio u to.
Mogucnost da mogu putovati gdje zelim, nije ni to. Jer sami New York me nije mnogo impresirao.

Sta je onda sreca, sta ja trazim?
Da nije moja karijera, moja sreca? Nebih rekao, jer istinsko znanje necu steci ni na jednom univerzitetu svijeta. Neke stvari sto sam naucio, su veoma jednostavne i logicne, i na kraju krajeva bice mi bezvrijedne, ako neshvatim njihovu nevaznost poslije smrti.
Da nije ta djevojka koju trazim, ta moja sreca? Razumna djevojka je najvece bogastvo ovog svijeta, ali dali je moja sreca to? Zasigurno ne.

Sta je onda sreca?

Sreca je spoznaja Allaha. Sreca je kada uspijemo da otvorimo nase srce i da na najvisem njegovom nivou prvo mjesto zauzme ljubav prema Allahu.

Sada cu vam navesti dvije totalne suprotnosti sto sad isto vidio tog dana.
Naime danas nista nije neobicno ovjde u Torontu vidjeti da prolaze cure u kupacim kostimima kroz sami centar grada, a na drugoj strani mozes vidjeti totalno zamotanu curu gdje joj se samo oci vide. Onda sam stao i pogledao obadvije. Reko Boze moj vidi ovo. Zasto ovolika suprotnost a zivimo u istom gradu, istom vijeku i istom sistemu! Kako je jedna od njih mogla da pusti svoje srce da zavoli najvise Allaha pa onda tek druge, dok druga jednostavno nije svjesna da je na putovanju, te zamijenila cari dzeneta za ovaj kratki zemaljski uzitak. Gubitnica se licno mogla prepoznati. Zamislite samo tu curu kada ostari? Onako tijelo jednog dana ce postati puno bora. Zar ona nece plakati, kada vidi slike mladosti? Medutim ta osoba nije svjesna te cinjenice. Casni Kur'an nas uci da je dragi Allah dao za svaku bolest i lijek, osim jednoj bolesti. A to je starost odnosno smrt!!!

Zar nase slike iz djetinstva nam nekazu sve? Vrijeme ide, bolje receno u ovom dobu leti nevidenom brzinom. Ponekad mozemo biti tehnicki vraceni u proslost, kao sto je se desilo bas tog dana. Ali od onog dana kad smo rodeni mi umiremo. Ko od nas je svjestan te cinjenice?
Cujem veoma ceste izreke kada je vjera u pitanju. Ma hajd ba sad sam mlad, zbog toga treba prozivjeti a u starosti imacu vremena za Boga i vjeru. Mnogi samo neznaju da nece docekati tu starost. I ako je uspiju docekati, sta mislite da ce im vrijediti to? Pogledajte nase roditelje, dede i nane. Ovo se narocito odnosi na nas bosanske "muslimane", jedva se usudujem da nas nazovem muslimanima, jer sad kad sam zahvaljujuci Allahu spoznao sta je vjera, tek sad vidim koliko smo mi daleko bili od vjere.
InshAllah volio bih jednom napisati knjigu o generacijama 50-tih. Sta je u njihovim mozgovima se odigravalo tih dana, kad su bili mladi. Njihova djeca danas neznaju osnove islama.
Kao naprimjer da je svaka igra na srecu strogo zabranjena. Kada je u pitanju alkohol i Bosna nema se sta reci. Recimo ovdje u provinciji Ontario u Canadi nemozes naci alkohola u "normalnim" prodavnicama odnosno smaouslugama. Za alkohol imaju posebne radnje i naravno nesmije se javno na ulicama piti i nositi alkohol. Sta mislite kad bih neko pokusao ovo uvesti u Bosni? ne samo da bi bio proglasen teroristom i fundametalistom koji ima cetiri zene, vec najprije bi bio kamenovan, isto kao i one nase sestre sa marama sto prolaze tuzlanskim ulicama. Ta generacija 50-tih koju ja nazivam "nesto neshvatljivo" kad im kci pode u disko, nije da joj da savjet da nebude "chip" te da cuva svoju cast i postenje, vec joj postavlja pitanje: dali je ponijela sa sobom zastitu? Zamislite sta ce onda od te djevojke djeca biti? Sta je sa danasnjim momcima? Kakvi ce oni sutra biti roditelji? Kako ce se brinuti o svojoj djeci i familiji? Kako ce biti glava porodice kad sam je neka vrsta najvece kukavice. Cesto cujem kako danas nije nista neobicno da momak zlostavlja curu? Postala mu je samo sexualna igracka. Zamislite nije jos ni u brak usao sa njom? Zar ta kukavica koja podigne glas ili ruku na curu moze sutra biti dobar babo. Mozda moze do trenutka kada bude trebao da bude oslonac familiji. U tom trenutku ce podleci i nece ga biti tu iako mozda fizicki se tu nalazi. Zena je ta koja ce biti i otac i mati.

Meni je "blackout" jos vise otvorio oci. Te noci sam dugo lezao na travi slusajuci cudan cvrkut nekih insekata. Mjesec i zvijezde nikad nisu bile ljepse. Nije se vidjelo nijedno svjetlo grada. Samo poneki pucanj (najvjerovatnije policija se borila da sacuva banke u centru grada) je remetio tu neobicnu tisinu. Mozda bi svako od nas trebao biti neko vrijeme bez Tv, interneta, mobilnog, odnosno povuci se iz civilizacije barem na nekoliko dana. Razmisljanje o zivotu ce nas dovesti jedino uz Allahovu pomoc do istinske srece. Ta sreca je za mene spoznaja Allaha, i razumna zena. Razmisljate o Allahovim znakovima na putu, kome je zadnja stanica na ovom svijetu SMRT.

Onaj ko trazi istinsko znanje a to je spoznaja realnosti Allah ce mu otvoriti srce.

Realnost je samo Allah sve drugo je imaginacija, koja ce nestati onog dana kada nastupi smrt i kad pocnemo se vracati u proslost, gdje cemo vidjeti svako djelo nasih ruku, svaki nas los govor, svaku nasu laz i prevaru. Onaj kod koga je Allah zauzeo najvece mjesto u srcu necini losa djela i izvrsava Bozija naredenja. Jedini zakon kome se ja licno pokoravan je Zakon Realnosti, Boziji Zakon.
Odgovor na pitanje sta da radim da bi bio sretan, je sada jasan.

Trazi spoznaju Allaha. Spoznaja Allaha se trazi na Allahovim upozorenjima i znakovima. Zar "blackout "nije bio jedan fin znak??

Necekajte starost da bi ste se vratili vjeri. Zar su se vasi roditelji vratili vjeri? Kad ti sejtan (davo) postane saputnik tesko ce se tvoje srce otvori prema Allahu. I znaj jedno, VJERA SE NE NASLEDUJE.

----------------------
Pise Sayid

meSSko

Zlatna sredina

(10)

  • »meSSko« je muško

Postovi: 345

Datum registracije: 26.06.2003

Lokacija: D - Münster

  • Poruku poslati

2

Ponedjeljak, 27. Oktobar 2003

Sta da radim da bi bio sretan?

selam i pozdrav svima...dobronamjernima !!!

I ja se slazem,da je ovo pitanje,koje se vrlo cesto postavlja,...i rijetko ko se snadje ,da nadje valjan odgovor na vrijeme .
Naime,da nebih ponavljao ponovo tekst koji je iznijela Prolazzznica,od izvesnog Sayid-a,vidimo da insan prilicno cesto tumara po ovom svijetu ( dunjaluku ) ,trzeci srecu,mir u dusi i zadovoljstvo duse,i vrlo cesto se desava, da se na kraju ispostavi da se sve pretvorilo u besciljno lutanje,i ako je na samom pocetku postojao zacrtani cilj.

Licno i ne znam,da li je iko vec i uspio da stigne do tog cilja,samo mogu konstatovati,da ipak postoje ljudi koji imaju onu dusevnu smirenost,i koji osjecaju dio srece u svojem srcu !!!
Neki su osjetili samo mali dio te srece,dok su neki stigli i malo dalje.


Vrlo cesto se susrecemo sa ljudima koji su pogresno shvatili pojam srece,pa su je i trazili na pogresan nacin,i na pogresnim stazama.
*Neko je trazio srecu u lijepim partnerima ,...ali je nakon prolaska ljepote,...ili nakon prestanka veze,postajao svjestan da to i nije sreca kako je imao njenu viziju u glavi !!!
*Neko je trazio srecu u lijepom autu,lijepoj kuci ,...i na kraju je shvatio kada to i dobije,...da nije, to bas to,ili kad toga nestane (druga solucija )onda nestaje i te male doze srece koju je osjecao pri ostvarenju cilja svog.Cak se ponekad i razocarenje javljalo nakon toga,zbog svjesnosti da je sve to posmatrano iz pogresnog ugla.
*Neko je trazio srecu,kroz uspjesnu karijeru,biznisa ili neki drugi vid!!! Kad toga nestane,nestaje i srece!!!
*Neko je vidio ljepotu i srecu u razvratnom zivotu ,racunajuci da je postigao slavu i cast u pojedinim krugovima drustva.A nije svjestan prolaznosti svega toga,i da i ta sama kratkotrajnost ,kasnije donosi razocarenje i tugu u srcu.

Koliko god da su bili uspjesni na tim svojim stazama,oni su nekako uvijek osjecali i jedan veliki dio praznine,koji je daleko nadmasivao onu dozu srece koju su osjetili!

Ima jedna kratka formula,kojom se moze rijesiti taj problem,i to bez velikih problema i zrtava.Potrebno je da covjek odluci, da stvarno ,zeli da bude srecan,i da jednostavno prekroji svoj nacin zivota.

-Ako radi jedno dobro djelo ,...neka ga ne interesuje pogled ostalog svijeta i zebnja,da li ce neko spomenuti njegov rad i trud !Neka to radi iskljucivo radi Allaha dz. s. -Ako uci nauku,...neka ne uci samo radi neke diplome,...vec neka proucava u ime Allaha dz. s.
-Ako zaradjuje za egzistenciju ,..neka to opet radi samo u ime Boga ,..jer ce tada imati nagradu od Svevisnjeg,i plus korist od zarade,a ako nije zaradjivanje u ime Boga,onda ima samo materijalnu korist zarade,Tu i lezi prednost vjernika nad nevjernikom,jer covjek koji ne vjeruje..ima samo jednu komponentu tj.korist materijalnu,a uskracena mu je nagrada od Boga (sevab).
-Ako pomazes bliznjega i siromaha ,..onda pomogni samo u ime Allaha ,i bez imalo primjese nekih nijjeta koji su vezani za naam,ugled,i velicanje u ocima svijeta!!!
-Ako naidju problemi i iskusenja ,onda uvijek kazati '' hvala dragom Bogu '' i biti zahvalan sto nije jos teze iskusenje,jer uvijek postoji i teze od tezega!!!
-Ako naidje vrijeme rahatluka,..obavezno takodje biti zahvalan Uzvisenom na to blagostanje.


Kada insan (osoba) bude sebe izgradila na jednom nacelu,da sve sto radi,posmatra kroz prizmu '' da li je Allah dz. s. zadovoljan sa tim postupkom ili djelom'' ,onda jednostavno uvijek osjeca na sebi Njegovu milost i zadovoljstvo,osjeca srecu prisutnu uvijek ,Njegovo prisustvo i naklonost .Kad je svjestan nakon svakog dobrog djela da je tu zadovoljstvo prisutno,a da je nakon svakog grijeha prisutno nezadovoljstvo.

Citirano

Kada raadi dobro ,radi Bozijeg zadovoljstva...a ne samo, radi obecane nagrade!!!

Kada se cuva grijeha,da se ne cuva smo od straha ,zbog kazne dzehenemske,vec opet da se cuva grijeha ,iz ljubavi prema Allahu dz.s. !!!


Citirano

Kada je izvor srece [U]prolazan[/U] ,...( ovodunjalucka materijalna dobra ) onda je i sreca [U]kratkotrajna i prolazna[/U] ,a ukoliko je izvor srece [U]Vjecno Bozije Zadovoljstvo [/U] ,[U]onda je i sreca vjecna,koju cemo ako Bog-daa okusiti i na Ahiretu[/U]

Citirano




___________________________________


M.S. .........meSSko......... selam svima

[SIZE=1]Šta god ko čini,..ono sve sebi !!! ;) [/SIZE]

onajKojiTrazi

Zlatna sredina

(10)

  • »onajKojiTrazi« je muško
  • »onajKojiTrazi« je zabranjen

Postovi: 174

Datum registracije: 07.10.2003

  • Poruku poslati

3

Utorak, 11. Novembar 2003

Sreca, to je sirok pojam. Srecu su trazili i prvi ljudi a ona je iskana kroz ljudsku povijest i niko je nije mogao naci i potpuno se njome okoristiti.
Sreca na ovome svijetu je kao tracak sunca koji se odjednom pojavi iza teskoh oblaka u kisnom i hladnom danu.
Srece nema bez truda jer je covjek stvoren da se trudi.
Istinska sreca je na drugom svijetu.

björn

Profesionalac

(10)

  • »björn« je muško

Postovi: 670

Datum registracije: 29.08.2003

Lokacija: sweden

  • Poruku poslati

4

Srijeda, 12. Novembar 2003

sreca je individualna stvar:)
14. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i o­ni se kroz nju uspinjali,
15. opet bi o­ni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!" (Kur'an)

  • »DreamKiller« je muško
  • »DreamKiller« je zabranjen

Postovi: 114

Datum registracije: 03.10.2003

Lokacija: Novi Pazar, Sandzak

  • Poruku poslati

5

Srijeda, 12. Novembar 2003

Selam alejkum Bošnjakinje i Bošnjaci.

Pa da je sreća subjektivna stvar i jeste i nije. Zašto to tako kaže? Pa zavisi koju vrstu sreće želimo i tražimo. Sreću na ovom ili sreću na onom svijetu. Ako trežimo sreću na ovom svijetu onda dolazimo do toga gdje važi da je sreća individualna stvar, tj. kako je ko na ovom svijetu definiše i kako je ko u čemu nadje, to bi bilo kao ono: O ukusima netreba raspravljat. Tako da nemožemo naći dva čovjeka na zemljinoj kugli kojeg iste 100% stvari usrećuju, naravno ako se radi o ovodunjalučkoj sreći. Medjutim saznajemo od našeg Poslanika a.s. da je ovaj svijet tamnica za vjernika i da je sreća prava tek na onom svijetu i da na ovom svijetu nema rahatluka. Tako da sada dolazimo do druge vrste sreće a to je Ahiretska sreća, e to već nije individualna stvar. Već je sreća onakva kakvom je Allah dž.š. u Kur¨anu definiše i nemože biti drugačije. A naravno sve ove dunjalučke "sreće" po vjeri našoj i nisu sreće.
Tako da za one koji u Allaha dž.š. vjeruju sreća nije individualna stvar, već je sreća ono što Allah dž.š. u Kur¨anu naziva srećom.

Allahimanet.
Onaj koji nema Dostojanstva nema ni Imana.

björn

Profesionalac

(10)

  • »björn« je muško

Postovi: 670

Datum registracije: 29.08.2003

Lokacija: sweden

  • Poruku poslati

6

Srijeda, 12. Novembar 2003

musliman koliko ja znam zeli i srecu na ovom svijetu?tako nas Poslanik a.s uci.zasto bih odbacivao ovaj svijet cekajuci onaj drugi? sad sam ovde i zivim ovde ali normalno da se pripremas za drugi,molis i mislis na njega.ali to ne znaci da treba da srecu na ovom zanemarim.islam je sreca na oba svijeta.ono sto je muka na ovom svijetu za nekog za drugog moze biti sladje od meda jer dolazi od Allaha dz.s tj od onog kojeg taj mumin voli a kad nekog volis nista ti nije grko....
14. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i o­ni se kroz nju uspinjali,
15. opet bi o­ni, zacijelo, rekli: "Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!" (Kur'an)

  • »DreamKiller« je muško
  • »DreamKiller« je zabranjen

Postovi: 114

Datum registracije: 03.10.2003

Lokacija: Novi Pazar, Sandzak

  • Poruku poslati

7

Srijeda, 12. Novembar 2003

Selam alejkum Bošnjakinje i Bošnjaci.

Ponešto se slažem sa tobom a ponešto ne. Recimo za ova iskušenja za koja ti kažeš kada znaš od koga su onda su ti slatka, to se slažem, ali to nije mir i rahatluk, jer si uznemiren itd. Najveća iskušenja su Poslanici imali pa onda vjernici zavisno od jačine Imana kojeg u prsima nose. A što se tiče ovog sreća na ovo i sreća na onom svijetu, i to se slažem, sa tobom to je sve tačno ali je sada samo pitanje kako to treba shvatiti Sreća ovog i onog svijeta. E baš oko ovoga se mnogi oklizaju i padnu i tumače kako njima odgovara. Imali gore u mojem postu u nečemu da sam zanegiro boravak na ovom svijetu i rad na njemu, ja mislim da nisam. Shvati to ovako, Ovaj svijet je njiva onog svijeta, šta ovdje posadiš to ćeš na onom svijetu i brati. Navedimi bilo koji drugi razlog zbog kojeg smo ovdje na ovom svijetu osim da budemo ispitani za onaj svijet. Ako uspoješ da mi navedeš drugi neki razlog onda okej. A neznam za drugi razlog našeg boravka na ovom svijetu osim toga. E sad pokušaj da odmjeriš svaki svoj postupak kojeg radiš i obavljaš koliko je okrenut ovom a koliko onom svijetu i uzmi u obzir da je ovaj svijet veoma veoma veoma veoma kratak, a da je onaj svijet vječan, vječan, vječan. Od ovoga svijeta nam je potrebno da uzmemo samo ono što moramo da uzmemo da bismo sijali po njivi Ahiretskoj, ništa drugo, sve ostalo je višak. Samo bih zamolio da se opet ne upada u logičke zablude, tipa, trebalj to po tome samo klanjat i ne mrdat i ne disat i ne jesti i ne piti, itd. Nego malo razmislite. Bit će bolje za vas. A mene ko šiša na kraju krajeva.

Allahimanet.
Onaj koji nema Dostojanstva nema ni Imana.

Dinna_

Zlatna sredina

(10)

  • »Dinna_« je žensko

Postovi: 460

Datum registracije: 01.04.2003

Lokacija: vrtim se tudekanke

  • Poruku poslati

8

Srijeda, 12. Novembar 2003

Sta uciniti da budemo sretni?

Tesko pitanje. Danas je mnogo tesko postici osecaj srece. Gledala sam pre neki dan jedan film, koji je bio uradjen za vreme komunisma, primetila sam da mnogi iako su ziveli u strahu, ipak su bili na neki nacin srecni. Gledam sada narod, imaju sve, ali ipak su nesrecni! U cemu je stvar?

Meni je dovoljno izaci sa drustvom, popricati, opustiti se, pomoci drugima, tad se osecam srecna.

Cudno je kako je malo potrebno da budemo srecni i jos cudnije kako nam cesto bas to malo nedostaje!
[SIZE=2] Veseo čovjek je kao sunce; kud god ide osvjetljava[/SIZE]


onajKojiTrazi

Zlatna sredina

(10)

  • »onajKojiTrazi« je muško
  • »onajKojiTrazi« je zabranjen

Postovi: 174

Datum registracije: 07.10.2003

  • Poruku poslati

9

Petak, 14. Novembar 2003

Da bi bio sretan, moras se za pocetak obracunati sam sa sobom pa onda sa ostalima.

Social bookmarks