Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Dzeniii

Početnik

(10)

  • »Dzeniii« je žensko

Postovi: 44

Datum registracije: 30.08.2006

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

41

Utorak, 07. Novembar 2006

Citirano

Orginalno od iMan-a
Hej Dzeni, da te Allah nagradi. Koliko sam trazila ove stihove...Jednom sam na nekom predavanju cula al'nikako nisam mogla da ih nadjem nigdje. ;)



Hmmm.. Eto, da sam znala da trazis mogla sam ti dati to jos odavno, imam je jos iz srednje skole... ;)


Ljubav

Zbog ljubavi tvoje neka me ne plase,
neiskusni njene snage ne poznase;
napitak ljubavi, to je za ljude,
neljudi se nisu dotakli te case!

....

Ljubav! To je sunce neprestanog sjaja,
to je ptica srece, blagoslov iz raja!
Ljubav nije kao slavuj tugovati,
ljubav je umrijeti, a bez uzdisaja!

Omer Hajjam
Neka nasa ljubav bude kao prolecna kisa koja sitno pada a preplavi obale....

nevidljivi

Zlatna sredina

(10)

  • »nevidljivi« je muško

Postovi: 492

Datum registracije: 10.01.2006

  • Poruku poslati

42

Srijeda, 08. Novembar 2006

Citirano

Orginalno od mali






Tako sam mali

jedva vidljiv




ovo me je taklo u srce.potsetilo me na moje ime
a i ostali prilozi su za cistu desetku
nadam se da ce bit jos

admir pecanin - novi pazar sai baba
shirdi sai baba - sathya sai baba - novi pazar sai baba


mali

Početnik

(10)

  • »mali« je žensko
  • »mali« je zabranjen

Postovi: 29

Datum registracije: 12.09.2006

  • Poruku poslati

43

Četvrtak, 09. Novembar 2006


Jalaluddin Rumi Hazreti Mevlana Sultan Asika

Muhammed_Alim

Zlatna sredina

(10)

  • »Muhammed_Alim« je muško

Postovi: 347

Datum registracije: 29.03.2004

Lokacija: np

  • Poruku poslati

44

Petak, 02. Februar 2007


Ibrahim Terzija

Azab grka kandzija,
od sablje je mucnija,
od vatre je ruznija,
od noci je tavnija,
od smrti je jadnija.
Bog je dragi kadija,
derki-esfel kujija,
duboka je dolija,
sejtanska je jalija.
Nemoj biti delija
za sejtanom hoditi,
i za njime broditi,
sa Sirata padati,
u dzehenem kapati,
zalovito plakati,
u esfelu gorjeti,
u njemu se topiti,
vazda u njem ostati,
akrep-guja postati,
azab nece nestati,
u sindziru lezati,
ondje nema mrijeti,
zebanije poceti,
muku svaku patiti.
Mnogo nemoj zboriti,
puno ces se varati,
poslje ces se koriti,
ko ce tebe zaliti.
Ibrahime delijo,
ja sam tako vidio,
po svijetu hodio,
edzel serbet popio,
k'o da nije ni bio.
A ko bude ucio,
svoga nefsa mucio,
dobre posle cinio,
askom srce punio,
sa imanom hodio,
on je dzennet vidio.


Sulejman Hamza Puzic
„Moguce“ upita „Nemoguce“: Gdje zivis? Rece: U snovima nesposobnih.

Karakterna

Zlatna sredina

(10)

  • »Karakterna« je žensko

Postovi: 474

Datum registracije: 21.02.2006

Lokacija: Emona

  • Poruku poslati

45

Subota, 10. Februar 2007

NIČIJA

Žene se dijele na ničije, nečije i svačije.
Ti si naišao na ničiju.
Bolje bi mnogo bilo da si naišao na nečiju.
Jer nečija je nečija,
navikla je da pripada,
pa kako je jednom bila nečija,
može postati i tvoja.
A ova što je vazda ničija,
ni na šta nije navikla.
Nije ni morala da se navikava.
A ti misliš - dobro je:
ničija je slobodna.
Pa, ničija je baš i ničija
zato što tako voli slobodu
i što nikad ne bi postala nečija.
Svačija je isto nečija,
Samo što je previše nečija,
ali uz dobre razloge
može postati umjereno nečija,
pa opet može postati samo tvoja.
Pa čemu onda osmjeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Rodjena si sa krilima. Zasto zelis da puzis kroz zivot?

Karakterna

Zlatna sredina

(10)

  • »Karakterna« je žensko

Postovi: 474

Datum registracije: 21.02.2006

Lokacija: Emona

  • Poruku poslati

46

Ponedjeljak, 12. Februar 2007

Zaboga,srce moje

Zaboga,srce moje,taji svoju ljubav,
i skrivaj tajnu od onih koje vidiš
i bit ćeš bolje sreće.
O onomu tko otkriva svoje tajne misle da je bedak;
muk i tajnost mnogo su bolji onome
tko se zaljubi.
Zaboga,srce moje,ako tko upita
"Što se dogodilo?",ne odgovaraj.
Ako te upitaju:"Tko je ona?",
Reci da ljubi drugoga
I pravi se da za to ne haješ.
Zaboga,ljubavi moja,sakrij svoju strast;
Tvoja bol jest tvoj lijek,jer je ljubav
duši kao vino čaši-što vidiš,
prozirno je;što je skriveno,njegov je duh.
Zaboga,srce moje,sakrij svoje nevolje;
tada ćeš,i u huku mora i lomu nebesa,
biti sigurno.

Halil Džubran
Rodjena si sa krilima. Zasto zelis da puzis kroz zivot?

didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

47

Petak, 30. Mart 2007

uteha...

Jos danas smo zajedno,
pa ko zna kad vise,
otici ces daleko

Pocece nemilo i prazno
da se muti svitanje.
Bolece me ljudi hitanje
kroz romorenje magle,
i nocni razgovor ptica
kojima ne znam imena.
Znam, plakacu sa rodjene tuge
kad umre u jesen kakva
bledolika zena.

Jos danas smo zajedno,
pa ko zna kad vise
otici ces daleko.
A ja ti nikad ne reko'
sta meni bise
tvoje tople price,
ni tvoje utehe blage:
kako cemo od drage do drage
zvezde provoditi vecnost
u radosnom lutanju;
a plakati kad budemo hteli,
kako cemo u tihom cutanju
zagledati se u daleku,tuznu zemlju
gde smo se prvi put sreli...



Desanka
Maksimovic
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

Babbha

Profesionalac

(10)

  • »Babbha« je muško
  • »Babbha« je zabranjen

Postovi: 1.336

Datum registracije: 23.07.2002

Lokacija: Neznash za to mesto... nisam ti prichao nikad...

  • Poruku poslati

48

Petak, 30. Mart 2007

Od baba... skorije neshto...

IZBOR POEZIJE:
Iz rukopisne knjige Z E H R E - zimzeleni verski:

Zehra prva:

U visinama zivim ja,
pjesnik sirotan i mocni letac,
jer mi na zemlji smetaju krila.
Od Boga primam dar -
trenutka svakog, svijet ovaj:
svu njegovu ljepotu, blazenost
i uzas. Cijedim zeleno vino
i opijam se poezijom,
jedinim smislom zivota.

Zehra druga:

Pogledaj s ovog zrna prasine
u nebo cudesno velicajno:
U ono bezmerja visoko, gore,
sto vijekova visocije i dalje,
bezdano dublje, beskrajnije.
Eno vjestog tkaca sudnjeg,
sto niti po razboju razapinje,
niti crno ognjene snuje, i simsik
cunjak kroz sazvijezdja, pjene i
maglene, grozdove galaksija
protinje; i vjecnost tka li tka!
Tka platno svileno beskrajno
sto je oganj i led ledeni.
\ulistani svjetlosnih ruza cvaju,
a on lati vatre s visina prosipa
da, golotinju misli mojih skrije.
I sapce mi, jasno kazuje:
O, ti mrave sicusni crni
u noci mrkloj crnoj, pod kamom
crnim mjesto je tvoje sudjnjeno.
Zanavijek to s uma ne smetni,
u zavezak mrtvi svezi, i nikad,
amena, taj zavezak ne razvezi!

Zehra treca:

O, Boze velicajni -
ucini me prahom zemlje.
Ja cu od praha i vode glinu
mirisnu umijesiti.
Od gline se moze stosta naciniti:
cup za ulje maslinovo,
cup za vino zimzeleno,
Bardak za vodu putniku zrdnom.
Jer mi je do pod grkljan doslo,
navrh glave mi se popelo -
da budem covjek!

Zehra cetvrta:

Kamen ti, kamen mi -
pa da vidimo ko ce ga dalje,
do zvijezda baciti; i nebu
vratiti sta je njegovo.
Jer, smo se sahi, dosta igrali
trkamice i, pozorista lutaka.

Zehra peta:

Svjetiljko sudnja, za kojom
dugo po snovima hodim.
Svjetiljko u ponoru dubokom,
ne trepci, ne slabi, ne zgasni.
Kad ulje tvoje isharcis, evo ti
na pretek crvene tuge moje.
sto plamsa i u venama gori,
nek u tebi do kapi sagori.
Pritahiri svjetiljko, samo dok
ljepotom do zrake nura
ne dospijem i, aksam namaz
u smiraju svrsim.

Zehra sesta:

Ovdje u tudjini hladnoj!,
misao lovi misao mislju vjestom.
Misao zdere misao, razapinje je
na konjske repove.
Misao se pili iz misli, u gnijezdu
misli trepti, sumnja, strahuje, bjezi
glavom bez obzira od zle misli
sa kandzama jastreba.
Ovdje misao sa samocom asikuje
u ponor se oburvava, razbija glavu,
tetura, i besciljno nekud hodi.
Ovdje se misao poradja u mukama,
tuguje, jeca, place sve gorcije i
skuplja suze u cevre zavicaja.

Zehra sedma"

Bila si mladjahna, seherzado.
Nasmijana kao sabah rosa:
a ja sam sahi zabezeknut
ljepotom tvojom bio.
Kad nas je lahor sapatom
kao kapi dvije sastavio, ti si...
grahnula kao bujna ruza.
Spojili smo smijeh nasih srca
i ozarili djulistane.
Vedar dan se nasmijao, potoci
su zazuborili, tice zapjevale;
u pocast asiku, serbetu sto smo
ga sa usana vrjelih do kapi
poslijednje ispili.

Zehra osm:

Ovaj svijet je... onaj svijet,
sto mi se od rodjenja za pupak
zavezao.
Zario mi se u korijen svijesti
kao krhotina srce, kao fakirove
igle, kao sik strijele hitre.
A on me ne stedi, ore po mojoj
nutrini, vene mi mrsi, krv mi
kao bastovan suludi po
brazdama prosipa, razdjeljuje.
Ni ti nijesi nista bolji, amice!
Zakopitio si mi se u sjecanja
kao trn u zjenu, i ne kanis me
lisiti slatkog bola ovoga svijeta!

Zehra deveta:

O, duso smirena!
Kad iz mene u casu sudnjem,
sahi izidjes:
Zasobom zakljuzaj vrata,
i kljuc u rijeku zaborava baci.
Da se prije no sto tamo prhnes
ne pokajes, i meni se u grudi
jos jedared vratis.
Na listku zaborava napisi:
"Odmah se vracam!,
prhnula sam nacas, onamo
do onog... nikom znanog
svijeta."

Zehra deseta:

Sjedim na kamenu brizan,
od kama hladniji, ispred cesme
stare u avliji Altin alem dzamije,
abdest uzimam.
Avaz me ne slusa, drhte mi ruke
plaho dok grme granate;
sto krslu staru Pazarsku ruse.
Otepao mi jezik, dove zavrzujem,
aman jarabi!
Ne znam dina mi, hoce li vakta
biti, na sedzdu da padnem.
Ti, to bolje najbolje znas:
o, Allahu Svemilosni.

Zehra jedanaesta:

O, dodji, dodji mi ove noci,
ti sto te sudbinom zovu;
ma kakva da jesi, i vodi me
negdje tamo izgubljeno daleko.
Bestraga daleko; jer ovdje
na ovom svijetu hudom,
ne mogu vise da disem.
Ovdje, gdje su svi puni tafre
i blaga a, prazni sebe.
Dodji i vodi me, na mjesto
neko pusto i neznano:
Gdje niko nista nema, osim
Boga i sebe samoga!

Zehra dvanaesta:

Nocas mi versi s lire kaplju
u krilo tisine, kao sabah rose
sa latica ruza.
Padaju mi versi kao suze;
kao kapi krvi iz rane svjeze,
dok mi sa cela graske ledne
u vrijeme kapaju.
Na nakovnju strijepnje srce
bije, iz vatre zive verse kuje
i biserje nize.
Padaju mi versi s jezika
kao amaneti pradjedova;
"da lezet asika iz srce ne
prekapi, i u jazuk se prospe"!

Zehra trinaesta:

O, duso veselice brizna:
Kusnje se nikad ne lisi.
Ne lisi se bola sto pritajen
na dnu fira srca u tisini
kao riba suti.
Bez srama krikni, u svakoj
kapi krvi pretrni, na koljena
klekni; pa prisuti, pritahiri.
Dovu smireno izuci,
prisabri dok se tutanj vakta
i zemana sasvim ne stisa.
Potom serbez zakoraci, kao
pehlivan sto preko tanke niti
zivota koraca, ka obali drujoj.

Zehra cetrnaesta:

^asak onaj sudnji kad dodje,
da se tafra ova od zivota svrsi:
Kao dlaka prekinucu se lahko,
i zaci, tamo... iza onog tamo
iza tamo, u smiraj vremena.
I, nikada vise, amena ...
na dunja' ovaj i oci tvoje
suzne izgrijati necu.

Zehra petnaesta:

Od kad znam za sebe:
sve nam je kao prist kiselo,
kao cecelj slano, kao zeher
ljuto, kao cemer grko:
I slatko nam je majhos!
Lise dina i imana, svecanosti:
suneta, mevljuda, ramazana
i bajrama.
Lise musafira dragih, i nura
sabaha sto ce tek samnuti.

Zehra sesnaesta:

Kasno spoznah jednu tamu
i jednu svjetlost u sebi i drugima.
Sve ostalo bilo je besmisleno,
do samog besmisla.

Zehra sedamnaesta:

Prije no sto ti musafiri
u vatan dodju gajret ucini,
davranisi se.
Tugu i zlovolju s lica svuci,
na tajno ih mjesto ostavi,
kao kuje sindzirom za kolac
strpljivosti ih privezi.
Osmijeh i srce, gdje ih ostavio
nijesi potrazi:
Bez osmijeha i bez srca,
ako musafire za sofru
pozoves, tesko tebi, a tesko
i njima!

Zehra osamnaesta:

Kamen ti uglavu,
kamen mi uglavu,
kamen mu uglavu.

Svi smo mi kamen
po kamen za sebe;
jer bez nas ne bi bilo
gemuse zavicaja.

Zehra devetnaesta:

Crveno!
Volim te u venama.
Ne volim te po ledini,
po zemlji crnoj prostuto.
Crveno!
Bez tebe na svijetu ovom
ne bi postojalo: bijelo,
crno ni zuto.
Kapni na mene crveno
i pokazi mi svoju...
ocajnu ljepotu.

Zehra dvadseta:

Sinak moj!
Jos si ti zelen, miljeni.
I da Bog da jezik uma
ne pregrizao"
sto pomisli da mi
sto prije vidis ledja.

Moja su ti ledja, sinak:
tvoje nebo i zemlja.
Gdje ces orati i sijati
a gdje ces znjeti?
Odakle ce te, sinak
sunce grijati?

Zehra dvadsetprva:

Vrati mi moja...lijepa
sjecanja na tebe.
Necu vise da se igram
s tvojim licem, tvojim
osmjehom, rusom kosom
a jos manje zagrljajima.
Stalo mi je...do onog,
do onog trenutka lijepog,
kad sam te prvi put...
nevinu kao cvijet ugledao.

Zehra dvadsetdruga:

^ekam te, seherzado.
^ekam te kao sefik sabah
da osamnes nasmijana
u mojim zjenama

Da ladja tvoja bijela uplovi
u luku moje ceznje.
A kad iz luke isplovi...
ti ces ostati, u mom srcu,
zabezeknuta od sevdaha.

Zehra dvadsesttreca:

Evo, ranu lijecim,
na Azrailovom duseku
lezim i pusim.
Gori mi cigara vremena.
A ja, dan po dan...lahko
hlapim i nestajem -
kao dim, sa ovog ludog
svijeta.

Zehra dvadsetcetvrta:

Danas,
evo jednu kost tebi,
evo jednu kost njemu
evo jednu kost meni.
A sutra?
Sutra ne znam, da li ce
za svakog biti po kost.
Pa, ako nijesmo psi...
ja ne znam sta smo.

Zehra dvadsetpeta:

Evo mi buktinja
evo ti buktinja,
evo i njemu buktinja.
Pa da vidimo ko ce
kome vise zapali misli?

Evo mi glava,
evo ti glava,
evo i njemu glava.
Pa da vidimo ko ce
kome sasave doci glave?

Zehra dvadsestsesta:

Probijam se kroz glogovo hranje
misli; na njemu ostaju rite
moje koze, ostaju rite vena,
grozdovi krika crveni ko sipurci,
ostaju rite snova, uzaludnih nada.
Od mene ne ostaje nista -
na kraju puta, samo bijele kosti
u cefinu

Zehra dvadsetsedma:

Edjel sto je od rodjenja
u meni, na tajnom mjestu
svijen, kao iskra u pepelu
tihuje i ko melajce spava.

(...) kad se iskra dosjeti
da je Feniks, lahko ce
prhnuti, vatrena krila
razviti i moj ce dunja
kao dim nestati.
... ja cu besano zaspsati,
i nikad se vise, amena,
iz sna necu probuditi.

Zehra dvadsestosma:

Sjedim na terasi kahve,
gledam na sokak:
Prolaze ljudi i psi.
Psi idu jedan za drugim
kao zdralovi.
Ljudi se mimoilaze
na sve cetiri strane
ludog svijeta.

Zehra dvadsetdeveta:

Smirena duso,
ako na dno neba padnes,
ne kahri se, nijesi pala
no si visoko uzletila.
Nasla si kolijevku svog
pradavnog zavicaja.

Zehra trideseta:

Nijesam bio zlatar,
zlatnike nijesam jezikom kovao.
Bio sam grncar i sa glinom
sam se druzio.
Iz mojih testija pili su stihove
oni, koji su bili zedni.

Zehra tridesetprva:

Pusti sahat neka otkucava:
sekunde, minute i sahate.
Ali, vjeruj mi, on ne zna
sta radi.
Gledaj ti svoja posla;
opij se vinom asikom i ne
budi se iz sna.

Zehra tridesetdruga:

Poslusaj te harfe, te orgulje,
poslusaj citre, balalajke,
ceznjive havajske gitare:
To se sinje more nocas
pjescanim zalima igra, dok
asikuju seve i zlatni fenjeri
zvijezda sjaje u tvojim
mislima.

Zehra Tridesettreca

Rominjaju misli, sipe
ko rose svjetlooke jutarnje.
sumori, romori, zubori
rijeka Mlijecna nebeska,
tamo daleko ka vjecnosti;
Mjesec ladjar dzemijom bijelom
pjenusjem brodi, i luku svoju
trazi u tvojim sjecanjima.

Zehra tridesetcetvrta:

Dajem svo zlato svijeta,
svu ljepotu dragulja -
Dajem sto imam i nemam:
Kupujem jos jedan dan,
da saznam hoce li u icemu
biti drugaciji, od svih onih
dana sto ih zivjeh?

Zehra tridesetpeta

Zaplakah cim se rodih,
jer saznah -
da necu preboljeti ranu,
ranu sto se zivot zove!

***
Dnevno: http://babbha.blogspot.com
Can't Rain All The Time

@ngi3

Zlatna sredina

(10)

  • »@ngi3« je žensko

Postovi: 453

Datum registracije: 29.07.2003

  • Poruku poslati

49

Petak, 30. Mart 2007

NULE
Ja sam čovek - broj.
Stojim.
Ljudi - nule nekud žure.
Preskaču ucveljene,
pomodrele cvekle,
i gaze okovane
šljive što krvare.
čoveče,
tebe su ko magarca
upregle želje tvoje,
zapaljive ko seno,
ko grabulje
zapale u vlati,
te grabe tudje,
mile ti useve.
Nisi vredan, čoveče:
Ili se najedi šljiva i cvekle,
Ili crkni.
Izbrojaćemo te,
čoveče,
zarobljeniče.
Ja sam čovek-broj.
Ljudi – nule
nekud žure.

Fatima Durovic
Naucila sam...
Najlaksi nacin da kao osoba rastem jest da se
okruzim ljudima koji su pametniji od mene

Karakterna

Zlatna sredina

(10)

  • »Karakterna« je žensko

Postovi: 474

Datum registracije: 21.02.2006

Lokacija: Emona

  • Poruku poslati

50

Četvrtak, 24. Maj 2007

SRCE

Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
Nenadno i naglo javiće se meni -
Možda kad u duši bolno zastudeni,
I u srcu počne prvi sneg da pada.

Na usnama našim poniknuti neće
Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
Što ne osta više od negdanjih snova
Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.

Ali starom strašću pogledam li u te:
To nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer to srce hoće, to je njegov deo -
Uvek novi deo od nove minute.

Jovan Ducic
Rodjena si sa krilima. Zasto zelis da puzis kroz zivot?

  • »karatista« je muško

Postovi: 70

Datum registracije: 21.05.2007

Lokacija: ludi svet

  • Poruku poslati

51

Četvrtak, 24. Maj 2007

dobio sam peticu kad sam ovo recitovao :D
ic ni san dzi,joko geri keage joko geri kekomi

Karakterna

Zlatna sredina

(10)

  • »Karakterna« je žensko

Postovi: 474

Datum registracije: 21.02.2006

Lokacija: Emona

  • Poruku poslati

52

Utorak, 05. Juni 2007

MEA CULPA
Priznajem!
Lagala sam svet da ništa mi nije. Da ista sam ona čije lice pamte. Obmanula prostor i promakle sate. Ćutala istinu pred Porotom pravde.
Mea Culpa!
Isušila mora, podvezala reke ispod samog toka, jezerske vode usahla sa gora. Ispravila željom vrh planine bedne, pokosila livade i pašnjake medne. Ugasla mesec i zvezde bele.
Sunce u malenu šaku skrila. Da bih sa njim bila.
Mea Culpa!
Obila sam reze na vratnici sreće. Ćelije tuge stopila na plamenu sveće. Razbila katance i pustila dan. Sebe prodala za jedan san.
Mea Culpa!
Ukrala sam svemir da ga njemu dadnem. Sa nebom u džepu, pred njega da padnem.
Ponornici svetla zatvorila puta, da mi ljubav, sa njom, ne odluta.
Mea Culpa!
Ubila sam prošlost. Bez stida. Bez srama.
I sve sam svoje, njemu dala.
Mea Culpa!
Rodjena si sa krilima. Zasto zelis da puzis kroz zivot?

Karakterna

Zlatna sredina

(10)

  • »Karakterna« je žensko

Postovi: 474

Datum registracije: 21.02.2006

Lokacija: Emona

  • Poruku poslati

53

Ponedjeljak, 25. Juni 2007

Uvek sam se plasila da ti tepam
Plasila se uvek da ti kosu drzim u ruci
Prestrasena bila da naglo mozes da se okrenes
I da mi uhvatis nezno oko na svome vratu.
Jer sam glupavo verovala
da cu ako ti ruku na rame stavim
da cu ako ti prstima celo dodirnem
da cu ako ti u tople oci grudi slijem
da cu izgubiti sebe....
Sada kada si otisao,imam sebe
isuvise.........
Rodjena si sa krilima. Zasto zelis da puzis kroz zivot?

Johhny

Profesionalac

(10)

  • »Johhny« je muško

Postovi: 1.557

Datum registracije: 17.12.2003

Lokacija: dje stignem

  • Poruku poslati

54

Ponedjeljak, 25. Juni 2007

Rekvijem - Shtulich Djoni


Stojim na obali mora,
fijuk vjetra sa ogoljelih strana,
huka mora bachenog do zhala,
i pjesma shto plache za njom.

Jer to je rekvijem za moju ljubav,
za sve dane i nochi,
traganje za istinom do koje chemo dochi,
kada umrem i odem da postanem sluga,
nekom drugom shto plache za mnom.
[SIZE=1]Ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah, bit` chu spreman da zaboravim...[/SIZE]

didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

55

Utorak, 26. Juni 2007

OVE NOCI

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati na primer: "Noc je puna zvezda,
trepere modre zvezde u daljini".
Nocni vetar kruzi nebom i peva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene volela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko peva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noc odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.

Pablo Neruda
didy je dodao/la ovu sliku:
  • 53.jpg
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

  • »Ez_Zehra« je žensko

Postovi: 131

Datum registracije: 16.07.2007

  • Poruku poslati

56

Četvrtak, 26. Juli 2007

Stihovi za razmisljanje

U prostranstvima ajeta Gospodara ima,
Onaj sto k'sebi te vraca najmanji je medju njima,
Prepuni kosmos mnoge od nas skriva,
Izmorices sebe trazec' tefsir njima.
Upitaj ljekara sto ga bolest unistava:
Ko ta svojom medicinom razboljeva?
Upitaj bolesnika sto se spasi i ozdravi:
Nakon neuspjeha medicine, ko te oporavi?
Upitaj onog kog u zdravlju, na bolesna, smrt posjeti:
Ko te, dok si u zdravlju bio iznenadi?
Reci onome koji, dok je u provaliju gledao,
U nju se strmoglavi: Ko te je u nju bacio?
I upitaj slijepca koji u guzvi koraca,
ne udarivsi nikoga: Ko je Vodic tvojih koraka?
Reci djetetu sto odvojeno bez njege i vode
u utrobi svoje majke zivi: Ko ti sve to dade?
Reci novorodjencetu sto zaplaka pa prestade:
Cijom voljom tvoj plac otpoce i stade?
Ako vidis zmiju kako otrov izbacuje,
Upitaj je: Ko jos zivi sa otrovom a sebe ne truje?
I upitaj: Kako, zmijo, jos ostade ziva,
Dok ti otrov smrtna u ustima pliva?
Upitaj kosnice pcela: Kako med kapljete?
I upitaj med: Ko tako slatkim ucini te?
I upitaj cisto mlijeko, u vimenu sto nastade,
Krv i hrana sto bijase: Ko te tako cistim dade?
A ako vidis zivot kako iz nezivog svoda mice
Upitaj ga: O zivote iz nezivog kako nice?
Reci bilju sto uvehnu nakon njege i uzgoja:
Ko uvehnu, u prah pretvori nejad bujna stabla tvoja?
A ako vidis biljcicu kako sama u pustini stoji,
Upitaj je: Ko te uzgoji?
A ako vidis mjesec puni da u noci blistav putuje,
Upitaj ga: Ko ti putanju svoju pokazuje?
Upitaj zrake Sunca bliske, a od svega dalje:
Ko vas sa tol'ke daljine u blizine nase salje?
Reci vocu ukusa gorkog st, medj' ukusnim, plodove daje:
Ko medju vocem osim tebe mjesto ukusa gorcinu daje?
A ako vidis kospicu hurme napuklu,
Upitaj je: Ko te, o kospico, stvori raspuklu?
A ako vatru vidis kako zesoko plamti,
Upitaj je: Ko ti, o vatro, iskre rasplamti?
A ako vidis brda kako oblake kljuju vrhovi im gordi,
Upitaj ih: Ko vas, tako silne i visoke, u Zemlju usidri?
A ako vidis u pustinji vodu da zubori,
Upitaj: Ko ti, o vodo, stijene otvori?
A ako rijeku, kojom pitka voda plovi, vidis,
Upitaj je: Ko te je ucinio da povrsinom ides?
A ako vidis more soli sa ukusom gorkim,
Upitaj ga: Ko te za pice ucini neprivlacnim?
A ako vidis noc kako tminom obavija,
Upitaj je: ko ti nocco, guste tmine svija?
A ako vidis jutro kako svjetlom bije,
Upitaj ga: Ko ti, jutro, rumen zoru lije?
Odgovorice ti sve sto je u kosmosu, njegovi ajeti:
„Cudnih li cuda, da ti je samo oku vidjeti...“
Gospodaru moj, nek je hvala Uzvisena Tebi,
Tebi hvalu cinim, nikom drugom ne bih!
O Ti sto poglede svih svjetova vidis,
Mi Tebe ne vidimo, ali Ti nas vidis.
Pa i ako ne vide Te nemocne mi oci,
Velicinu Tvoju meni svaki stvor svjedoci.
O covjece, polahko, samo malo stani,
Sta si srcu da Allaha ti zavolis brani?"



Amr Halid



didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

57

Četvrtak, 26. Juli 2007

-------------------
POSVECENO NJEMU...

Samo me cvrsto drzi za ruku,
Onako kako ti to samo znas.
Premostimo daljinu,
Prevladajmo zbunjenost
I odvazimo se.
Bit ce to novi osjecaj u nama
I nova spona ljubavi
I novo saznanje:
U ocima koje volim
Pronasla sam izgubljenu srecu!

---------------------------------------

----------------------------------------

ZA NAS...

Ti i ja
Sa nasim uzaludnostima
Na ovoj hladnoj obali zivota,
Molimo, preklinjemo, nadamo se.

Ti i ja
na ovoj nezaustavljivoj traci zivota,
Samo veliki sanjari,
Sasvim slucano, u prolazu.

Ti, sa nejasnocom svojih zelja,
Ja sa uzaludnostima svojih nada.

Ti i ja
Spremni da isplacemo
Svu uzaludnost ovih dana,
Molimo vetar da rastera sumnje,
Zalimo u svitanje za izgubljenim snovima
Preklinjemo zahutalost zivota da stane na cas
I nadamo se kako cemo uspjeti
Pronaci vreme i ritam zivota za sebe...



didy je dodao/la ovu sliku:
  • uvek pozelim....gif
Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

  • »Ez_Zehra« je žensko

Postovi: 131

Datum registracije: 16.07.2007

  • Poruku poslati

58

Petak, 27. Juli 2007

Dusa mi odbija da se pokaje,
A ja izlaza nemam
na Dan kad robovi pred Velicanstvenog izidju,
I iz grobova ustanu kao da su pijani,
noseci grijehe kao da su brda.
Sirat-cuprija je postavljena da predju,
ali neki ce na lijevu stranu pasti,
Neki ce prema eenskim vrtovima krenuti,
Mlade ce ih docekati sa osmijehom krasnim.
Velicanstveni ce im reci:
'Sticenice Moj, oprostio sam ti grijehe, zato se ne brini!'
-Imam Kurtubi-


Jedan drugi pjesnik veli:

„Kad se pruzi cuprija preko ognja,
Koji ce prema grjesnicima buktati i plamen pruzati,
Neke ce u plamenu propast prizivati,
A neki u prekrasnim perivojima boraviti.
Istina se pokazala i zastor je skinut,
Muke ce vjecno trajati, a vapaji ce dozivati.“

Jastreb

Profesionalac

(10)

  • »Jastreb« je muško

Postovi: 678

Datum registracije: 12.03.2007

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

59

Petak, 27. Juli 2007

Slobodan prijevod nekih Safijinih stihova:

Previse ljudi govore o zenama i kazu da je ljubav prema njima mora...
Nije ljubav prema zenama mora, vec je prava mora blizina onoga koga ne volis...
"Velikim Bogom se kunemo, robovi biti necemo!"

didy

Zlatna sredina

(10)

  • »didy« je žensko

Postovi: 505

Datum registracije: 21.10.2006

Lokacija: novi pazar

  • Poruku poslati

60

Petak, 27. Juli 2007

O sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicinom prirode; a potom,

Kad prodje sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima!

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, na volim te, draga!

I zato cu ti uvek reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.


Milan Rakic

TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost,
ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sijenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom,
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama,
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi
I blaga budi u njegovom snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći se njegovim žalom.
Neka te susreću
ožalošćne pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.
Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
i žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uboda na pustome drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti.
Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda cu ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim njegovo lice
dok na njega budu silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!


Po rubu duge hodati, na dlanu mraz zapupiti.
Sta jos o tebi dodati,
da te je lako prodati, al te je tesko kupiti.

Social bookmarks