"Sandžačka dijaspora čeka da se dogode te promjene i ona je spremna da ulaže jer svako voli da uloži u svoju kuću i da unapređuje svoj narod, kulturu, dom. To je motiv ZSD čiji kapital sigurno nije mali. Kada bi se on koncentrisao, koliko je Sandžaklija po bijelom svijetu, bio bi stvoren fond veći nego što su godišnji budžeti Crne Gore i Srbije skupa”, tvrdi Ahmatović."
Izvor
Godisnji budzet
Srbije i
Crne Gore za narednu godinu iznosi nesto oko 10 milijardi eura. Godisnja ulaganja srpske dijaspore u Srbiju, prema
podacima NBS su oko 3,1 milijarde eura. Ucesce Bosnjaka ovdje nije ni 5%. Kod ovih brojeva uglavnom se radi o deviznim doznakama koje pokazuju koliko iseljenicka populacija pomaze najblizu rodbinu u Srbiji. Situacija se ne mijenja bitno i ako pretpostavimo da su mimo ovih deviznih doznaka preko NBS cak tri puta veca sredstva u opticaju drugim kanalima. Dakle, svako moze na osnovu recenog da pretpostavi kolika su sredstva kojima Bosnjaci dijaspore pomazu svoju rodbinu u Sandzaku.
E sad, sto se tice nekih strateskih i planskih ulaganja o kojima govori potpredsjednik ZSD-a, treba podvuci sljedece. ZSD ne raspolaze nikakvim kapitalom kojeg bi mogla da ulozi u sandzacku privredu. Druga je stvar sta posjeduju sandzacki iseljenici. No, ZSD nije isto sto i sandzacki iseljenici kod kojih izvjestan kapital postoji. Pitanje je, koliko njih je spremno svoja sredstva uloziti u Sandzak, preko ZSD-a ili samoinicijativno. Dosadasnja iskustva govore da ta spremnost nije velika. Zasto? Da li je kljucni problem u prekogranicnoj regiji kako tvrdi g.Ahmatovic ili su u pitanju neki drugi problemi poput korupcije, bezzakonja, politicka nestabilnost, medjubosnjacki sukob, opsta nezainteresovanost za povratak ... Nikada nije organizovan neki ekonomski forum u dijaspori, nikada nije uradjeno neko strucno istrazivanje koje bi dalo odgovore na ova i slicna pitanja.