Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

lamekani

Početnik

(10)

  • »lamekani« je muško
  • »lamekani« je autor ove teme

Postovi: 25

Datum registracije: 02.01.2003

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

1

Nedjelja, 30. Mart 2003

ZEJTIN ILI RAM BEZ SLIKE


Dijele zejtin. Zejtin je skup. Dijele dvije-tri litre po ropčetu. Svijet se gužva. Zejtina nema u čaršiji. Pošiljka je zakazana u sedam, red je od pet, sahat udara deset: nema ga. Red se širi (vertikalom kao da gradi trokut, izbija plato i dovlači se do ceste). Mnoštvo prćatih, debeloguzih žena, iznurenih staraca, bogalja, djevojaka, djece - zbijeno jedno uz drugo, utrkuje se i gura naprijed. Spao je sahat, stisnuta tjelesima žena pod mahramom ne uspije da se sagne i potraži ga (vrijeme je stalo). Perverzni starac spušta ruke na kruščaste obline djevojke pred sobom. Šamar. Galama. Spretni je koriste, provlače se naprijed. Troje-četvero pokušava zaobići red, približiti se ulazu. Bune se, vraćaju ih natrag. Čovjek se povukao iz gužve i sjeo na platou, onima što ga upozoriše mirno, muštiklom ispijajući dim, pokaza zadignutu nogavicu niže koje je blještala proteza, žuta - ko zejtin.
Stigla i policija - uspostavlja neredovan red. Izvlači palice na rulju, smiješe se i dijeli ljude na manju i veću marvu. Neposlušne čini poslušnim, ulizicama doturaju smiješak, vreba i iz gomile izdvaja obilježene, vraća ih na začelje. Ženskinja najtvrđa, nestraši se, unosi u lice "plavim anđelima". Sprijed je gužva, galama. Skupina se kreće u talasima. Iznose prvi bidon. Dok nadmoćno prolazi mimo njih skupina ga jede. Navala! Gura, nabija! Anđeli su nemoćni. Ho-ruk! Tresak. Staklo - šupalj zijev.
Prvi su dobili pendrek u trbuh. Mirno je. Opet je mirno. Previjajući se mladić psuje si mater poštenjačku: što nije kada je mogao, a mogao je buradima dovlačit odozdo… Gomila se povlači, oslobađa prostor, pogledom traži kamu psujući mu i oca i mater koljačku, neinsansku. Zastoj. Unutra ne puštaju nikoga. Zadnji izlaze mahajući rukama: nema, nestalo!!? Zbunjen svijet se nerazilazi, čeka, traži, hoće objašnjenje? Nema, prodalo se, razuzelo! Stotine očiju uprtih u izlog iz kog zjapi šuplje, prazno, golo.
Momčić tek proklijale brade, još uvijek stoji na platou skamenjen. Patrola ga posmatra, obilazi, sumnjičavo zagleda u oči: hoće izgovor pa da ispupči cijev na nejaka stegna. Momak se smiješi. Polahko otpertlava cipele, izvlači ustajalu nogu. Mjehurići se razlijevaju petama, prstima. Bos s cipelama u zejtinastoj kesi priključuje se dženazi koja ćutke promiče pored njih.

Social bookmarks