Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Erbakan

Učenik

(0)

  • »Erbakan« je autor ove teme

Postovi: 172

Datum registracije: 20.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

1

Srijeda, 03. Mart 2004

Zivotinje spomenute u Kur'anu

Pauk iz pećine

Ako ga vi ne pomognete, pa - pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!", pa je Allah spus¬tio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je - gornja. Allah je silan i mudar.

(Et-Tevbe, 40.)

Ja sam pauk, ali ne bilo koji pauk... Kad bi se svi pauci svijeta stavili na jedan tas, ja bih sam pretegao na drugom tasu, bez lažne skromnosti... Jer, nije mi do izmišljotina i hvalisavosti... Samo navodim činjenice...
Ne mislim da je potrebno da se predstavljam ćitaocu... Shvatili ste... Razumjeli ste da sam ja pauk iz pećine u kojoj se skrio Božiji Poslanik, s.a.v.s. Odgovoran sam za spas Poslanika... Ja sam taj koji ga je štitio... Moja pređa je nježna i lahka, otpuhne je najmanji titraj zraka. Unatoč toj mojoj slabašnoj pređi, stao sam sučelice pred čelične oštrice nevjerničkih sablji koje su izašle da progone Vjerovjesnika, i uspio ih pobijediti. Borba između lohotne paukove svile i čeličnih oštrica sablji završila je porazom čelika... Čelik je ustuknuo pred svilom... Sjedio sam u svojoj mrežastoj kućici koja se uzima kao primjer tanahnosti i krhkosti. Sjedio sam u svojoj kući štiteći veliku kuću islama, stražareći nad Božijim vjerovjesnikom, Mu'hammedom, s.a.v.s., sinom Abdullaha.
Nije bilo samo to što mi se desilo... Desilo mi se nešto puno ljepše od toga. Vidio sam Vjerovjesnika... Znam da će nakon smrti ovog Vjerovjesnika milioni njih pohrliti prema njegovom grobu da ga oplakuju i da mu upućuju svoje dove.
I svaki od tih koji budu plakali i upućivali svoje dove, izgradit će sebi u svojim mislima sliku Božijeg Vjerovjesnika. A ja sam ga vidio... I živio sa njim tri dana... Bio je tri dana mojim gostom i pod mojim okriljem... Ah, moje srce sve zadršće kad god me sjećanje vrati u te dane... Bijahu to skoro nevjerovatni dani... Prije nego što sam ga vidio, volio sam pauke, hranu, život... Nakon što sam ga vidio, ne mogu da volim ništa osim istine... Promijenio sam se nakon što sam ga vidio... Da li ste prije mene vidjeli nekog pauka da plače? Zaplakao sam ja, pauk, onda kada je moje gostoprimstvo Poslanika bilo završeno, kada je izašao iz pećine i krenuo ka Medini... Rekoh mu tada: "Božiji Poslaniče, izgubit ću te!"
On, neka je na njega blagoslov i mir, nije čuo to što sam mu rekao... Ponovo sam mu se obratio riječima: "Božiji Poslaniče, ispruži mi ruku da je cjelivam, ili mi dopusti da cjelivam krajičak tvoje odjeće..." Nije me čuo i otišao je... Mada je, napuštajući pećinu, bio prisiljen da pokvari moju mrežastu kućicu, koju bijah zbog njega sagradio... Nisam shvatio zašto je to uradio... Ponekad kažem sebi da je morao pokvariti moju kućicu kako bi izašao... Moja kuća je bila na ulazu u pećinu... A ulaz se morao otvoriti... Poslanik je ispružio svoju ruku ka mojoj mrežastoj kućici nježno otklonivši svilenu nit od koje je kućica bila sazdana.. .
Pokušao sam mu se primaknuti i cjelivati mu ruku... Nije primijetio da mu pokušavam cjelivati ruku... Vratio ju je prije no što sam se uspio sageti nad njom da bih je cjelivao... Potom je izašao...
Povukao sam se na pocijepanu paučinastu svilu koja bijaše mojom mrežastom kućicom govoreći: "Ruka Božijeg Poslanika je dotakla svilu prije mene..." Potom sam zaplakao...
Nastavio sam plakati sve dok se moja kućica nije istopila od mojih suza... I pećina se vratila kao što je i bila...
Ispripovijedat ću vam svoju pripovijest od samog njenog početka... Molim čitaoca da mi oprosti zbog moje uzbuđenosti.. .
Bijah brdskim paukom... A brdski pauci su najnesretniji pauci... Naša osnovna hrana su muhe i insekti... Rođen sam u napuštenoj pećini, u sumornoj špilji brda Sevr, brda smještenog nedaleko od Mekke... Mekka je mali grad koji nikad u životu ne vidjeh... Pokatkad slušam hvalospjeve goluba iz kojih razabirem da živi pod
okriljem Božije kuće u Kabi... Pokušavao sam sebi dočarati sliku Mekke ili izgled Božije kuće, no nisam uspio... Živio sam usamljeno u pećini brda Sevr. To je jedna pećina pusta preko dana, zastrašujuća preko noći. Smještena je južno, u pravcu Jemena. Niko nas ne posjećuje. Čak i zvijeri bježe od brdovite pustare i biraju za se pitoma brda nastanjena i drugim stvorenjima.
Ukratko... Ja sam gospodar ovog brda i njegov vladar... I došao je dan...
Visio sam okačen o jednu nit svoje paučinaste svile koju sam istkao na stropu pećine... Vrijeme je bilo nesnosno vruće. Hodao sam ljuljajući se tamo-amo po pećini... Potom začuh neki glas, koji ne bijaše s ove zemlje, kako pita:
- Koje od Božijih stvorenja stanuje u ovoj pećini? Meni se razbistri i ja shvatih da slušam glas gospodara meleka. Obuzdah svoje drhtanje, nageh sve svoje tijelo i naklonih se izražavajući mu dobrodošlicu.
Na melekovo pitanje, odgovorih riječima:
- S tobom ima čast razgovarati pauk ove pećine Mimo, sin Mume, unuk Mame.
Glas meleka mi reče:
- Izađi na ulaz u pećinu.
Pomakoh jednu nit paučinaste svile prema ulazu u pećinu i izađoh.
Glas mi reče:
- Uskoro će u pećinu stići dvojica Božijih ljudi:
Muhammed, s.a.v.s., i njegov drug i na ovome i na onome
svijetu - Ebu Bekr.
Još uvijek naklonjen u pogetom položaju, zapitah:
- A ko je Muhammed, s.a.v.s.
Glas mi odgovori:
- To je posljednji Božiji vjerovjesnik na Zemlji. Božija
milost je ta koja ga je poslala svjetovima... Služit ćeš tri
dana u pećini njega i njegovog druga...
Moje čuđenje bijaše sve veće i veće kad ga zapitah:
- Ko će ga dovesti u ovu samotnu pećinu?
Glas mi reče:
- Izašao je kao muhadžir, a nevjernička plemena traže njegovu krv... Koliko ti treba vremena da napraviš svoju mrežastu kućicu na vratima pećine?
Rekoh mu premjeravajući uglove:
- Četiri sata neprestanog rada, uzimajući u obzir i dvijep auze za odmor...
Glas meleka će zapovjednički:
- Radi bez odmora...! Bog tebi povjerava stražu. Božija
Svepažnja za tebe veže tok posljednje objave i budućnost
čitave civilizacije!
Moj naklon se poveća i ja promucah:
- Slušam i pokoravam se!
Potom gospodar meleka odstupi... Prizivah tišinu,
samoću i odsutnost da dođu... I počeh sa radom...
Pogledah u svojih sedam žlijezda koje proizvode paučinastu svilu... Žlijezde bijahu nabrekle... Pogledah ulaz u pećinu... Ulaz je bio širok... Počeh premjeravati uglove i užurbano kalkulirati iz kojeg bih ugla mogao početi... Treba mi pet čvrstih osnova od paučinaste svile... Iz njih ću izvaditi dvadest i šest niti kao dopunsku osnovu... Treba mi devedeset i pet niti koje ću zakačiti za zidove... Počeh ispredati paučinastu svilu... Ovo prozračno predivo je jače od bilo kojeg čelika pretvorenog u nit čiji bi prečnik bio hiljaditi dio cola... To je prečnik moje niti, niti pauka... Ljudi ne znaju da pauci znaju vršiti premjere uglova i dijeliti ih, da vrše procjenu čvrstine materije i težinu pritiska, te da izračunavaju hiljade drugih zamršenih inžinjerskih problema koje se susreću tokom gradnje... Ljudi ne znaju da pauci proizvode više vrsta paučinaste svile kojima mogu zadovoljiti sve potrebe: za zamku, trpezu, postelju, omotač, alarmni sistem, odstupnicu, registriranje, premještanje, zaštitni štit... Jednom riječju, mi
pauci proizvodimo kako najkorisnije tako i najraznovrsnije materijale za korisnu upotrebu.
Ono što luče žlijezde pauka je njegova svila i bez ikakve sumnje ona je poput svile koju izlučuje svilena buba. Međutim, postoji razlika između svile svilene bube i paukove pređe. Te razlike čine paukovu pređu boljom, jer je tanja, finija i čvršća od bilo koje druge svile...
Bijah zatečen kad spazih da Poslanik ulazi u pećinu u pratnji Ebu Bekra... Na trenutak prestadoh sa radom...
Zagledah se u njegovo časno i dostojanstveno lice poput zlaćanog lista. Osjetih duboku poniznost... Onda mu se obratih: "Dobro došao, Božiji Poslaniče!"
Odmah nakon što sam mu uputio svoju dobrodošlicu, okrenuo sam se i nastavio sa gradnjom svoje mrežaste kućice na ulazu u pećinu... Sageh se okomito od ulaza u pećinu prema tlu proizvodeći svilene niti. Potom ih zategoh i učvrstih za zemlju pomoću kiselkaste tvari koju izlučuje moja žlijezda. Onda se brzo uspuzah do ulaza u pećinu. Spuštao sam se i penjao, naginjao desno i lijevo pletući svoju mrežastu kućicu... Tkanje završih za tri sata, šest minuta i dvadeset sekundi.
Nevjernici stigoše do ulaza u pećinu... Njihove bliješteće sablje su stajale licem u lice sa mojom paukovom svilom... Jedan od idolopoklonika reče:
- Da je ovdje bilo ko ušao, ne bi na ulazu pauk ispleo svoju mrežu...
Široko se osmjehnuh unutar svoje mrežaste kućice... Tihim glasom Ebu Bekr se obrati Vjerovjesniku:
- Ako neko od njih pogleda ispod svojih nogu, spazit će nas.
Božiji Poslanik, s.a.v.s., reče:
- Ne brini se, Allah je s nama!
Samo što Poslanik izgovori svoje riječi, kadli se mjesto iznenada ispuni melecima. Ispuni se glasom koji kaže:
- Ako ga vi ne pomognete, pa - pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!", pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je - gornja, Allah je silan i mudar.
Tek što glas utihnu, kadli se pećina oko mene iznenada ispuni melecima... Bijah zatečen kad ugledah meleke kako stoje ispred i iza moje mrežaste kućice... Najbližeg do sebe upitah:
- Šta se desilo?
Odgovori mi:
- Došli smo po Božijem nalogu kako bismo zaštitili Njegovog časnog Vjerovjesnika...
Povikah:
- Ali ja sam zadužen da ga štitim... Zadužen da mu držim stražu... Zašto cijepate moje srce?! Da se niko nije usudio do njega... On je moj gost... Ja sam njegov sluga!
Emocije navriješe svom žestinom i ja zaplakah. Bijah iznenađen da mogu plakati...
Okrenuh se prema Poslaniku želeći da mu se požalim... Vidjeh ga zadubljenog u molitvu... Klanjao je, a za njim njegov drug Ebu Bekr...
I sam učinih sedždu onda kada je i oni učiniše...

Iz knjige 'Price o zivotinjama spomenutim u Kur'anu' - Ahmed Behdzet
Sve je ovo samo igra! Nema tog muftije koji je vrijedan Vasih zivaca

Altuna

Majstor

(10)

  • »Altuna« je žensko

Postovi: 1.969

Datum registracije: 14.12.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

2

Subota, 06. Mart 2004

zivotinje spomenute u Kur'anu

KRAVA
"A kada je Musa rekao narodu svome:"Allah vam naredjuje da zakoljete kravu"...(Al-Baqara,67)

SLON
"Zar ne znas sta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!"(al-fil, 1)
Sabur ti je da gutas kiselo, gorko i ljuto, a da ti se na licu nista, sem osmjeha, ne vidi.

Erbakan

Učenik

(0)

  • »Erbakan« je autor ove teme

Postovi: 172

Datum registracije: 20.12.2002

Lokacija: D

  • Poruku poslati

3

Nedjelja, 07. Mart 2004

Jata ptica

... I protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio.

(El-Fil, 3.-5.)

Ako je krotkost svojstvo vidljivih stvorenja u svijetu, onda je jezivi strah svojstvo onih nevidljivih... Više od ovoga neću otkriti... Nije mi dopušteno da govorim o sebi. U meni je skrivena tajna koja ako bi se nekom otkrila, zaledila bi njegovu krv i od silnog straha njegov bi život bio uništen.
Ja sam jedna od ptica u jatima... Rukovodilac veza između šest krila Osme armije ovih ptica... Broj armija je tajna... Broj vojnika Osme armije je također tajna... Polijećemo samo po nalogu Uzvišenog Boga. Nisam objasnila broj zadataka zbog kojih smo polijetale. Ta stvar je u Božijoj nadležnosti, Slavljen nek je (Svakog časa On se nečim zanima)... Sve što mogu kazati je to da su ovi zadaci zabilježeni i poznati Gospodaru svjetova... Što se tiče ovozemaljskih stvorenja, između nas i njih su spušteni zastori i gusta vela, što je Božija milost prema Njegovim robovima...
Bila su dva zadatka koja je Svemogući i Uzvišeni Bog, Koji je Istina, otvoreno spomenuo u Svojoj posljednjoj Knjizi prolaznom svijetu.
Prvi zadatak: Udar po Lutovim gradovima.
Uzvišeni Bog je rekao:
I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore - bi dolje, i na njih kao kišu spustismo grumenje od pečena blata, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika.
Na ovom zadatku, Uzvišeni Bog nas nije spomenuo imenom u kontekstu citiranog ajeta... Drugi zadatak koji smo imali, a gdje nas je Uzvišeni Bog spomenuo, bio je napad na vlasnike slonova. Uzvišeni je rekao:
Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstva njihovo nije omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?
Bila sam prva koja je primila zapovijest...
Kriknula sam, te se vojska skupila... Moj krik je uzdrmao srce i najudaljenijih zvijezda pa su zadrhtale njihove najsitnije čestice, krv se sledila u planinskim žilama, a planinske vrhunce je prekrio bijeli snijeg smrti.
Zrakom je prostrujao zastrašujući jezivi strah. Nakon mog krika, u milionitom dijelu sekunde, sva Osma armija je već bila na granama straha, na drveću jeze, na pustahijama i razvalinama. Zapovjednik ptica zapita:
- Ko nas je pozvao iz dubina paklenog ognja? Odgovorih mu:
- To je bila Božija volja.
Ptice učiniše sedždu iz straha, a one u osnovi predstavljaju samu srž užasnog straha...
Zapovjednik ptica zapita:
- Šta nam je zadatak?
Rekoh mu:
- Napad na vojsku koja se uputila da razori Mekku.

Ptice poviše svoje kljunove i zagnjuriše ih u oganj pakleni... Izvadiše ih otud a u njima bješe grumenje od gline pečene... Istovremeno bi snimljena napadačka vojska i izvršena procjena sile potrebne za njeno uništenje... I svakoj od ptica iz jata bi data moć dovoljna za uništenje Ebrehine vojske. Naše formacije su se poredale u ognju paklenom i potom nečujno krenuše prema neprijatelju...
Ebrehina vojska bila je sastavljena od pješadije, konjice i oklopnih jedinica... Oklopne jedinice su u stvari sačinjavali slonovi... Prema tome, Ebrehinoj vojsci je nedostajalo zračno naoružanje... Tako smo mogle dati
svoju prvu procjenu o njegovoj vojsci...
Krenule smo da ga bombardiramo iz zraka...
Naša artiljerija još uvijek nije bila otkrivena... Treba
napomenuti da artiljerija uopće ne utječe na nas... Krenule smo da je bombardiramo grumenjem od gline pečene...
Ovo grumenje je strašna tajna i ja ću sa nje skinuti dio vela, ali će ona time biti još tajanstvenija i nedokučivija...
Stoljećima nakon našeg napada na Ebrehu svijet će otkriti tajnu snage koja se krije u jezgru... Izumit će atomske bombe... Ove bombe imat će takvu razornu moć koju neće posjedovati konvencionaino naoružanje. Ta atomska sila će naspram grumenja od gline pečene biti igračka nevine dječice... Ili igrarija neiskusne mlađarije... To je sve što mogu kazati u vezi sa razornom silom koja je korišćena protiv Ebrehine vojske... Ovo su krajnje granice do kojih mogu doletjeti u svome pripovijedanju... Ne želim odugovlačiti pričajući. Zastrašile smo Ebrehinu vojsku svojom brojnošću... Bila sam prvom koja je ugledala oklopne jedinice u njegovoj vojsci... Tamo se nalazio jedan ogroman slon koji već bijaše kleknuo, a za njim su kleknuli i brojni drugi slonovi. Bila sam u mogućnosti opaziti njegovo drhtanje i pored ogromne visine na kojoj sam se nalazila. Saznala sam da on drhti na osnovu titraja zraka oko njega... Slon je klečao, potom se iznenada digao i jurnuo prema pustinji pokušavajući sačuvati svoju kožu. Bacila sam prvi grumen iz ognja usred vojske... Ebrehina vojska je eksplodirala iznutra... Ta eksplozija je bila prostorno ograničena. Razarajućoj sili nije bilo dopušteno da u tom području eksplodira na sebi svojstven način, niti joj je bilo dopušteno da prilikom eksplozije oslobađa bilo kakav zvuk... Eksplozija je bila nečujna, ograničena samo na neprijateljsku vojsku... Bila je kontrolirana, ne slobodna... Da je ona bila slobodna, zanavijek bi bila uništena Kaba i čitav taj kraj tako da bi je bilo nemoguće podići nakon toga... I sama eksplozija je bila nečujna... Njen zvuk je zamirao od straha prije nego što je i nastao... Ostale ptice iz jata su ispustile iz svojih kljunova patnju iz ognja paklenog... Nakon toga, historičari će zapisati da su Ebrehi u povratku otpadali komadi i komadi mesa... Ovaj opis nije precizan... Tačno je da se Ebrehina vojska pretvorila u nešto poput lišća koje su crvi istočili... To liči na hranu koju je stoka sažvakala zadovoljavajući svoje potrebe dok su ih Sunce i vjetar sažegli i otpuhali ostatke... Potom su došli vjetrovi koji su pomeli ono što je ostalo od Ebrehine vojske.
Sve je ovo samo igra! Nema tog muftije koji je vrijedan Vasih zivaca

Altuna

Majstor

(10)

  • »Altuna« je žensko

Postovi: 1.969

Datum registracije: 14.12.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

4

Ponedjeljak, 08. Mart 2004

KAMILA

"Pa zasto oni ne pogledaju kamile kako su stvorene.."(al-gasije, 17)

CRV

"..pa ih On kao lisce koje su crvi istocili ucinio?" (al-fil,5)

Sabur ti je da gutas kiselo, gorko i ljuto, a da ti se na licu nista, sem osmjeha, ne vidi.

Altuna

Majstor

(10)

  • »Altuna« je žensko

Postovi: 1.969

Datum registracije: 14.12.2003

Lokacija: Sandzak

  • Poruku poslati

5

Ponedjeljak, 15. Mart 2004

zivotinje spomenute u Kur'anu...

KONJI, MAGARCI,MAZGE..

"i konje, i mazge, i magarce-da ih jasete, i kao ukras-a stvorice i ono sto ne znate."(An-Nahl,8)


PCELA

"Gospodar tvoj je pcelu nadahnuo..."(An-Nahl,68)

ZMIJA

"Baci svoj stap! pa kada ga vidje da se kao da je hitra zmija, krece, on uzmace i ne vrati se..." (An-Naml,10)

MRAV

"...i kad stigose do mravlje doline, jedan mrav rece...."(An-Naml,20)
Sabur ti je da gutas kiselo, gorko i ljuto, a da ti se na licu nista, sem osmjeha, ne vidi.

Social bookmarks