Niste prijavljeni

Dragi posjetioče, Dobrodošli na Otvoreni Forum - Novi Pazar. Ukoliko je ovo Vaša prva posjeta molimo vas pročitajte Pomoć. U pomoći je objašnjeno kako ovaj forum radi. Morate biti registrirani kako bi vidjeli sve teme i sve forume. Molimo vas da se registrirate ili da ovdje pročitate kako se registrirati. Ukoliko ste već registrirani molimo ulogirajte se ovdje.

Asko

Zlatna sredina

(26)

  • »Asko« je muško
  • »Asko« je autor ove teme

Postovi: 181

Datum registracije: 05.01.2011

Lokacija: Novi Pazar

  • Poruku poslati

1

Srijeda, 21. Decembar 2011

Zlocini nad Bosnjacima u Brckom 1992 - 1995

Vezano za temu hapsenja Monike Simonovic

Goran Jelisić zvani Hitler

http://www.youtube.com/watch?v=6xmhQzPH2sE


O dogadanjima i zlocinima cetnika u Brckom, izdvajamo samo neke izjave svjedoka:

- R.B.- 01, zatocenik logora Luka:

“... Te veceri u jednom od hangara logora Luka ostalo je nas deset. Cetnici nisu nista htjeli govoriti, ali smo pretpostavljali da ce se nesto gadno dogoditi. Istjerali su nas sve van, naredivsi nam da skinemo ono malo traljave odjece sa sebe i poceli nas tuci. Jedan mi je rekao da se ne bojim, jer ce nas te veceri pobiti. Nakon pet minuta dosla je Monika i rekla mi da se obucem i odem u hangar. Ostali su ostali. Cuo sam jauke, onda i pucnje. A nakon toga i cudesan Monikin smijeh. Pokusao sam zaspati, ali nisam uspio. Sutradan je dosla Monika, ta djevojka-monstrum, rekla mi da odem pokupiti mrtve iza hangara i da se vratim. Otisao sam iza hangara i ugledao ljude bez oci, nogu, ruku, i drugih dijelova tijela. Pogledao sam okolo. Nigdje nikoga nije bilo. Nisam oklijevao. Skocio sam u Savu i zaplivao ...”.

- R.B.- 02, iz Brckog:

‘’Musliman, kojeg su u gradu zvali Sarajka, razapet je na kriz usred grada. Nakon dva dana sto do sto i dvadeset ljudi odveli su u restoran poduzeca Laser. Nocu je dolazio cetnik kojeg su zvali Ranko, star oko trideset godina. Prozivao bi ljude po prezimenu i pred zgradom ih klao. Strazari bi trazili da legnu na zemlju tako da nam nisu vise bili na vidiku. Kada bi oni otisli i kada smo se mogli primaci prozoru, vidjeli smo mrtve ljude prerezana vrata. U susjednoj prostoriji do restorana bilo je desetak zena razlicite dobi. Taj Ranko, iz sela Potocari, silovao je zenu, majku dvoje djece. Bila je prisutna i njezina majka.

Do 16. svibnja 1992.godine, svake su veceri ubijali izmedu dvadeset i pet i trideset ljudi. Zadnji je ubijen Avdo Karic. Dosli su nocu u dvanaest sati s crvenim beretkama na glavi. Jedan od njih je rekao: “Tri dobrovoljca mi trebaju”. Zatim su ih ubili.

Poslije toga datuma prestala su ubijanja, ali smo vidjeli leseve ljudi koje su dovozili. Do 16. svibnja 1992. godine ubijene su bacali u Savu, gole, a poslije su ih spaljivali u kafileriji. Ljudi su dovozeni osobnim vozilima iz grada i u prvo vrijeme u Potocarima zatrpavani u masovne grobnice, zatim su odvozeni kamionima, hladnjacama, da bi na kraju bili spaljivani. To mjesto se nalazi na putu iz Brckog prema tvornici Interplet. Jednog dana dovezli su deset do dvadeset mladica, starih osamnaest do dvadeset godina, golih, s iscupanim spolnim organima. Imali su odsjecene i usi i nosove. Zatocenici su sluzili za utovar i istovar leseva. Cetnik imenom Ilija prijetio nam je spravom napravljenom od zice, slicnoj skarama. U donjem dijelu ta zica je savijena tako da omogucava cupanje. Od ukupno tisucu i pet stotina zatocenih u logoru, stotinu i dvadeset ih je spaseno i izaslo je na osnovi neke intervencije ili novaca. Takoder znam da je u Brezovom Polju bio otvoren logor-bordel s djevojcicama i djevojkama iz Brckog...”.

- R.B.- 07, iz Ulica:

“... Cetnici su zlocin uradili 8. svibnja 1992.godine, u mjestima Ulice, Donji Vuksic, Lanista i Rahic. Sva ova zlodjela su pomno isplanirana i pripremana od nasih komsija, Srba, a cijela ideologija je rezirana u zloglasnom cetnickom uporistu Pelagicevu. Cetnici su tada ubili: Ivana Stjepanovica iz Ulica, Augustina Stjepanovica iz Ulica, Marijana Stjepanovica iz Ulica, Iliju Stjepanovica iz Ulica, Jozu Stjepanovica iz Ulica, Marka Bjelica iz Lanista, Antu Filipovica iz Lanista, Martu Matanovic iz Lanista, Niku Matanovica iz Lanista, Matu Filipovica i njegovu cijelu obitelj.Posebno je tezak zlocin nad supruznicima Ljubom i Markom (Ipakovi) iz Donjeg Rahica. Oni su u svom dvoristu objeseni za noge, oderana im je koza s tijela, umazani su ljudskim izmetom i posuti solju. Nadeni su mrtvi tek poslije nekoliko dana...”.


1) "Luka"

Ovo rijecno preduzece na obali Save pretvoreno je u najozloglaseniji srpski koncentracioni logor na brcanskome podrucju. Zatocenici u njemu spavali su na komadima papira, bez pokrivaca. Krici mucenih ljudi culi su se s one strane Save u Gunji (Hrvatska) i nisu prestajali dan i noc. Srpski zlocinci sjekli su zatocenim Bosnjacima noseve, usi, prste; parali im utrobe razbijenim bocama; ubijali ih cekicem, sjekirom, tupim predmetima; uvrtali im zicu u nos, pa je potom naglo cupali. One logorase koje bi prethodno izmucili izvlacili bi pred halu u luci i tu ih klali nad sahtom, ili ih ubijali iz pistolja. Bilo je i klasicnih strijeljanja, kada bi izveli po desetak logorasa, a potom ih rafalom usmrtili.

Na Kurban-bajram (11. 6. 1992.) srpski zlocinci su pobili mnoge Bosnjake, govoreci: "Danas koljemo muslimane kao kurbane." Potom su preostali zivi zatocenici saprali krv, a mrtva tijela slozili na gomilu radi odvoza u "Bimeksove" hladnjace. Uslijedila je potom nova runda. Za jednu noc likvidirali su i do 100 ljudi. Kada su se koljaci umorili, zabavljali su se prisiljavajuci zatocenike da se medjusobno tuku ili da pjevaju srpske zlocinacke pjesme. Prema iskazu jednog zarobljenog srpskog zlocinca koji je neko vrijeme bio "dezurni" koljac u koncentracionom logoru "Luka", on je ubodom noza ispod sljepoocnice ili udarcem cekica po glavi, usmrtio preko 80 Bosnjaka. Zapovjednik ovog grozomornog mucilista Goran Jelisic, zvani Adolf, hvalio se kako je vec ubio 175 Bosnjaka, te da mora namiriti na 200.

Najdrazi im oblik ubijanja cetnici su provodili klanjem. "Najstrasniji od svih dana bio je, a vidio sam to svojim ocima, kad sam ugledao na podu deset mladih momaka poredanih jedan do drugoga. Grla su im bila prerezana, nosevi odsjeceni i spolni organi iscupani. To je nesto najgore sto sam ikad vidio," kaze Alija Lujinovic, inzinjer iz Brckog, star 53 godine, koga je otkupio neimenovani dobrotvor iz brcanskog konclogora sa jos 120 zatocenika ciji identitet nije htio otkriti.

Mladje muskarce su odvodili u radne logore Batkovic kod Bijeljine, aleksinacke rudnike i na druga mjesta, a djevojke i mladje zene, nakon stalnog izivljavanja nad njima, odvodili su u zloglasnu "Westfaliju" u Brezovu Polju, svojevrstan bordel u kome su obescascene i nastradale mnoge Bosnjakinje.

Spolna nasilja sprovodili su nad zenama svih starosnih dobi, od djevojcica do starica. I tu se nije radilo o klasicnom silovanju iz pozude, nego o velikosrpskoj "proizvodnji" potrebe za obescascivanjem jednog naroda, ponizavanjem njegovog zenskog roda, racunajuci na proizvodjenje duboke i trajne kolektivne traume zbog osjetljivosti muslimanske porodicne etike spram ovog oblika ponizenja. Pripadnici razlicitih srpskih naoruzanih vojnih jedinica (tzv. srpski specijalci) tjerali su brcanske Srbe da siluju bosnjacke djevojke i zene. Na taj nacin silovano je vise stotina Bosnjakinja.

2) Sportska dvorana "Partizan".

Nalazi se u samom centru grada. Od prvog dana agresije tu su dovodjeni Bosnjaci i ubijani u sali i oko zgrade. Sve je bilo crveno od naslaga ljudske krvi, kako su svjedocili prezivjeli logorasi. Muskarci koji su imali vise djece udarani su izmedju nogu, a mnogi su i kastrirani. Posebna specificnost ovog mucilista bila je u tome sto bi mucitelji izdvojili nekolicinu zatocenika i kazali im kako ce ih za odredjeno vrijeme ubiti, dajuci im pri tom cigarete da prekrate vrijeme. Oni bi preko noci osijedjeli i postali pravi starci.

3) Kafana "Westfalija".

Smjestena je na putu Brcko - Brezovo Polje. Od samog pocetka agresije, pretvorena je u koncentracioni logor i bordel, najsramniji kazamat za Bosnjakinje, gdje je bilo i djevojcica ispod 15 godina. One koje su se odupirale bile su izlozene najvecoj torturi: sjekli su im dojke, usijecali krstove po tijelu i silovali ih do besvijesti.

Povijest ovog gnusnog zlocina imala je sljedeci tok. Odmah nakon okupacije grada, u kafani "Westfalija" Vera Simeunovic, poznata brcanska prostitutka, inace majka mnogo poznatije Monike - djevojcice monstruma, koja je u "Luci" vrsila masovne zlocine - otvorila je bordel u koji su dovodjene Bosnjakinje iz Brckog, gdje su bile zrtve svih oblika seksualnoga zlostavljanja. Ne moze se kazati da se tu radilo o javnoj kuci - to je bilo mjesto strave i uzasa. Nije se, dakle, radilo o nasilju radi sladostrasca, spolnoga uzitka, nego o potrebi za zlostavljanjem i unistavanjem na najperverzniji nacin, kako bi se udovoljilo kolektivnim resantimanima ozivljenim milosevicevskim ritualno-politickim obnavljanjem srpske mitske proslosti.

Vecina tih nesretnih zena je, nakon izivljavanja nad njima, ubijena kako bi se izbrisali tragovi ovih morbidnih zlocina. Gole djevojke na ulici, gotovo zivotinjski krici iz "Westfalije" ono je sto ocevici nose kao uspomenu na te dogadjaje. Slicni oblici seksualnog zlostavljanja Bosnjakinja desavali su se i u "Luci".

4) "Laser", autodepo.

U ovom koncentracionom logoru blizu 500 Bosnjaka bilo je izlozeno svim vrstama torture i mucenja. Logoras N. N. je izjavio o tom konclogoru: "... Nocu je dolazio cetnik kojeg su zvali Ranko, star oko 30 godina. Prozivao bi ljude po prezimenu i pred zgradom ih klao. Strazari bi trazili da legnu na zemlju tako da nam nisu vise bili na vidiku nego tek kada oni odu i kada smo se mogli primaci prozoru i vidjeti ljude prerezana vrata. U susjednoj prostoriji do restorana bilo je desetak zena razlicitog uzrasta. Taj Ranko je silovao zenu - majku dvoje djece, a i njena majka je bila prisutna..."

5) "Fast food restaurant"

U Brckom. - Logor - bordel gdje su cetnici intezivno mucili zene.

6) Brezovo Polje.

Na nekoliko razlicitih lokacija ovdje je bilo zatoceno preko 5.000 Bosnjaka. Posebno su stradanju ovdje bile izvrgnute zene.

7) Majevica.

Imala je 860 zatocenih Bosnjaka.

8 ) Hotel "Posavina".

9) Zgrada Sekretarijata unutrasnjih poslova u Brckom.

Od prvog dana okupacije Brckog bila je posebno muciliste u koje je agresor dovodio Bosnjake radi istrage, mucenja i ubijanja.

Svjedocenja prezivjelih iz tog kazamata nevjerovatna su za normalnog covjeka. Tako Nermin S., jedan od njih, prica: "U prolazu prema sobi br. 4 cuo sam vrisak Seada K. kome su zaboli sjekiricu izmedju plecki. U tom momentu uhapseni Hasan J. pokusao je pobjeci. Medjutim, cetnici su ga stigli na prolazu izmedju mesnice i "Turist-agencije" i tu ubili, sasuvsi rafal na njega. U istom trenutku zacuo se pucanj na drugom spratu zgrade SUP-a, da bi zatim dvojica momaka iznijeli na prvi sprat mrtvog N. Amira zvanog Fric. Naredili su meni i jos dvojici uhapsenih da ga odnesemo ispred kina "Radnik". Dok sam Amira nosio, vidio sam da ima ustrelnu ranu u predjelu potiljka, i poznato mi je da ga je ubio Goran Jelisic.

10) Trgovacki centar.

11) Hotel "Galeb"

Srpskim zlocincima posluzio je kao koncentracioni logor i bordel u kome su se skotski izivljavali nad bespomocnim Bosnjakinjama.

"Sto se tice uzroka takvog ponasanja Srba, mislim da je uzrok u samim genima, s obzirom da po onome sto se desavalo u Brckom, po svim tim nelogicnim zvjerstvima bez povoda i razloga i njihovoj mrznji prema svemu sto nije srpsko, s pravom se moze izvuci takav zakljucak. Za njih nije postojao nevin Bosnjak, ili manje kriv. Svi su oni bili krivi i svi su bili kaznjeni istom mjerom", istakla je jedna Bosnjakinja koja je prosla kroz srpski koncentracioni logor. Time ponasanje ovih zlocinaca biva logicna metoda za postizanje planiranih ciljeva. A oni su, to smo vise puta ovdje istaknuli, da se Bosnjaci, kao fundament Bosne, bioloski eliminiraju, a Bosna ucini srpskom zemljom. Konkretan je cilj, dakle, bio proizvesti kolektivno ludilo ozivljavanjem mitoloskih frustracija, kako bi se pocinili takvi zlocini nad Bosnjacima koji bi, s jedne strane, populaciono reducirali ovaj narod i ucinili ga posve nebitnim ciniocem, te, s druge, proizveli mrznju koja bi svaki dalji zajednicki zivot ucinila nemogucim.


Do maja 1993. godine na ovom podrucju je, prema razlicitim procjenama, ubijeno izmedju 5.000 i 7.000, uglavnom, Bosnjaka. U brcanskim koncentracionim logorima proslo je vise od 10 hiljada ljudi. U Brckom su Srbi pocinili i druge teske zlocine nad Bosnjacima i Hrvatima: ziva djeca bacana su u mjesalice za beton, zenama su poslije silovanja odsijecane dojke, kastriranja muskaraca bila su svakodnevna, itd.

Social bookmarks